Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž-806/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. N., OIB: … iz P., zastupane po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., protiv tuženika 1. I. U. T. d.d. u likvidaciji, OIB: … iz L.1 , zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku u L. i 2. L. N., OIB … iz P., zastupanog po punomoćnici I. Z.1 , odvjetnici u ZOU I. Z. i I. Z. B. , odvjetnicama u L.1 , radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužiteljice i I-tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-615/2019-37 od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P- 615/2019-37 od 4. studenog 2022. u toč. I izreke, u dijelu kojim je proglašena nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu pod poslovnim brojem Ovr-3439/17 po prijedlogu prvotuženika I.U. T. u likvidaciji, kao ovrhovoditelja protiv drugotuženika kao ovršenika i to u dijelu u kojem je određena na nekretninama:

-dvosobnom stanu u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice u ukupnoj površini od 57,83m2, koji se nalazi u zgradi u P., u ulici …, sagrađenoj na k. č. 66 zgr, a koji stan je upisan u KPU: P., broj poduloška 728 / z.k. uložak 139 u cijelosti.

II. Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u toč. II (I., i II.) izreke kojom je odbijen protutužbeni zahtjev prvotuženika- protutužitelja.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena u toč. I izreke u dijelu kojim je proglašena nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu pod poslovnim brojem Ovr-3439/17 po prijedlogu prvotuženika IU Tupljaka u likvidaciji, kao ovrhovoditelja protiv drugotuženika kao ovršenika i to u dijelu u kojem je određena na nekretninama:

-k. č. 1308 ZGR garaža, upisana u z.k. ul. 2340 k.o. P. u ½ dijela

-k. č. 5774/1 pašnjak, upisana u z.k. ul. 1105 k.o. L.2 , u ½ dijela, kao i u toč. III, IV i V izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu pod Poslovni broj Ovr-3439/17 po prijedlogu prvotuženika I.U. T. u likvidaciji, kao ovrhovoditelja protiv drugotuženika kao ovršenika i to u dijelu u kojem je određena na nekretninama:

-dvosobnom stanu u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice u ukupnoj površini od 57,83m2, koji se nalazi u zgradi u P., u ulici …, sagrađenoj na k. č. 66 zgr, a koji

stan je upisan u KPU: P., broj poduloška 728 / z.k. uložak 139 u cijelosti,

-k. č. 1308 ZGR garaža, upisana u z.k. ul. 2340 k.o. P. u ½ dijela

-k. č. 5774/1 pašnjak, upisana u z.k. ul. 1105 k.o. L.2 , u ½ dijela

II. Odbija se protutužbeni zahtjev prvotuženika – protutužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je zajednička imovina Z. N. i L. N. iznos od 711.073,03 kune, te da su isti suvlasnici te imovine, svaki u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženici Z. N. da protutužitelju I.U. T. d.d. u likvidaciji isplati iznos od 355.536,515 kuna, za zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.4.2014. kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se prvotuženiku – protutužitelju I.U. T. d.d. u likvidaciji naknadi tužiteljici Z. N. troškove parničnog postupka u iznosu od 65.750,00 kuna / 8.726,52 eura (osam tisuća sedamsto dvadeset šest eura i pedeset dva centa) 1, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici – protutuženici Z. N. da drugotuženiku L. N. naknadi troškove postupka u iznosu od 30.155,00 (trideset tisuća sto pedeset pet) kuna / 4.002,26 eura (četiri tisuće dva eura i dvadeset šest centi) 1, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev prvotuženika-protutužitelja I.U. T. d.d. u likvidaciji za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u toč. I, II, III i V izreke, žalbu je podnio prvotuženik- protutužitelj (dalje: prvotuženik) zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine ili preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. Protiv navedene presude u toč. IV izreke žalbu je podnijela tužiteljica- protutuženica (dalje: tužiteljica) zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla žalbene navode I-tuženika i predložila da se žalitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu pod Poslovni broj Ovr-3439/17 jer je prema navodima tužbe ista bračna stečevina nje i drugotuženika u jednakim dijelovima, istaknuvši i prigovor prava na poštivanje doma, te se ovrha na nekretninama ne može provesti, jer ima pravo koje sprječava ovrhu, te protutužbeni zahtjev prvotuženika za utvrđenje da zajedničku imovinu tužiteljice i drugotuženika čini iznos od 711.073,03 kn, koji je prvotuženik isplatio na ime naknade štete zbog ozljede na radu drugotuženiku, te da se naloži tužiteljici, koja je taj iznos stekla s drugotuženikom, da prvotuženiku isplati polovicu tog iznosa, tj. 355.536,51 kn.

6.1. Pri tome nije sporno da su tužiteljica i drugotuženi bračni drugovi, a da je prvotuženik bio poslodavac drugotuženika, koji mu je naknadio štetu zbog ozljede na radu, u iznosu od 711.073,03 kn, da su revizijskim odlukama preinačene presude nižih sudova i u konačnici je tužbeni zahtjev drugotuženika odbijen te je prestao pravni osnov za taj isplaćeni iznos.

7. Prvostupanjski je sud, nakon ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP, utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

-da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj Ovr-3439/17-18 od 30.4.2018. određena ovrha na nekretninama 2. tuženika L. N. i to k. č. 5774/1 k.o. L.2 , k. č. 1308 zgr k.o. P., te k. č. 66 ZGR z.k. ul. 139, poduložak 78, KPU P.,

-da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj Ovr-3439/17-18 od 30.4.2018. treća osoba Z. N. upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe u odnosu na navedene nekretnine nedopuštenom,

-da je tužiteljica kao treća osoba podnijela tužbu protiv ovrhovoditelja i ovršenika u ovoj pravnoj stvari, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

-da je tužiteljica u braku sa drugotuženikom, te da je u braku na temelju Ugovora o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo broj … od 25.4.1995. stečen stan koji se nalazi u zgradi u P., …, u kojem stanu žive tužiteljica i drugotuženik od 1995. do danas, te da navedena nekretnina čini

njihov dom više od 25 godina,

-da je prebivalište tužiteljice i drugotuženika na adresi predmetnog stana, te da tužiteljica i drugotuženik nemaju drugu nekretninu u kojoj bi mogli živjeti,

-da je drugotuženik upisan u cijelosti kao vlasnik nekretnina za koje tužiteljica ovom tužbom traži utvrđenje da je ovrha nedopuštena,

da je tužiteljica sa drugotuženikom sklopila brak 9.6.1984. te da su u braku do danas, a imovina koja je predmet ovršnog postupka je stečena u tijeku trajanja braka,

-da bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika čine stan upisan u KPU … k.o. P., koji se nalazi u prizemlju zgrade u P., …, sagrađen na k. č. 66 zgr, k. č. 5774/1 k.o. L.2 , te garaža sagrađena na k. č. 1308 zgr upisana u k.o. P., utvrđeno je i pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, Poslovni broj 2 P Ob-328/17 od 28.

lipnja 2018.

8. Sporno je u ovom postupku čine li k. č. 1308 zgr k.o. L.2 i k. č. 5774/1 k.o. L. 2 bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika L. N., pa je ovrha na suvlasničkom udjelu tužiteljice nedopuštena, te predstavlja li stan na adresi … k.o. P. dom tužiteljice. Sporno je i ima li prvotuženik pravo od tužiteljice potraživati polovicu iznosa od 711.073,03 kune, isplaćen drugotuženiku po osnovi naknade štete zbog ozljede na radu.

9. Tužiteljica je u pogledu dvosobnog stana u prizemlju na adresi …, u zgradi sagrađenoj na k. č. 66 zgr, KPU P., broj poduloška 728, z.k. ul. 139, istaknula prigovor prava na dom. Tužiteljica ističe kako predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice barem u ½ dijela, ali obzirom da se radi o njezinom jedinom domu, te domu njezine obitelji, zahtjeva da se ovrha proglasi nedopuštenom u odnosu na predmetni stan u cijelosti.

9.1. Prvotuženik nije posebno osporio da je navedena nekretnina jedini dom tužiteljice i drugotuženika, već je osporio da bi tužiteljica bila jedini vlasnik stana, a što tužiteljica u tužbi ni ne navodi.

10. Po čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine",-međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je stavkom 2. članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

11. Saslušana u postupku, tužiteljica je iskazala da je stan kupljen 1995. tijekom trajanja braka, te u njemu živi od tada. Druge nekretnine u kojima bi mogli živjeti nemaju i predmetni stan koji je njezina bračna stečevina, jedini joj je dom. Iskaz tužiteljice u cijelosti je sukladan iskazima saslušanih svjedoka D. Z., S. K., M. N.1 i M. N.2 koji su suglasno iskazivali da u predmetnom stanu tužiteljica i drugotuženik žive od 1995., da stan čini jedini dom tužiteljice i drugotuženika i da nemaju drugu nekretninu u kojoj bi mogli živjeti.

12. U konkretnom slučaju bilo je nužno odvagnuti interes tužiteljice kao osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom ovrhe koje završava u konačnici iseljenjem tužiteljice i drugotuženika (test razmjernosti).

12.1. Prilikom odlučivanja o konvencijskom pravu na dom, prvostupanjski je sud proveo test razmjernosti, pravilno ga provodeći pomoću tri eliminacijska pitanja od čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu (Zaključak VSRH broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.) što znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja taj cilj mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješanje razmjerno potrebama ovrhovoditelja. U odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza je na ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku.

12.2. Legitimni cilj ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika je pravo nanaplatu duga. S druge strane, prodaja nekretnine koja predstavlja dom treće osobe u ovršnom postupku nije posljedica neispunjavanja ugovornih obveza. Treća osoba, ovdje tužiteljica je s drugotuženikom u suposjedu stana i u njemu nesmetano boravi preko 25 godina, na toj adresi ima prijavljeno prebivalište i uredno podmiruje troškove stanovanja, a pokrenula je i ovaj parnični postupak radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom u odnosu na predmetnu nekretninu.

12.3. Stavljajući u međusobni odnos dva pojedinačna prava-pravo na zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja i pravo na dom treće osobe, po ocjeni suda prvog stupnja, sa čime je suglasan i ovaj sud, u konkretnom slučaju pravo na dom preteže nad pravom ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika na zaštitu imovinskih prava. Tužiteljica je, prema utvrđenju suda prvog stupnja, dokazala da je s predmetnom nekretninom ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost da bi se ista mogla smatrati njenim domom u smislu članka 8. stavak 1. Konvencije. Predmetna nekretnina neophodna je za zadovoljenje tužiteljičinih stambenih potreba. Prema tome, u konkretnom slučaju je provođenjem ovrhe nedvojbeno došlo do miješanja u pravo na dom treće osobe, ovdje tužiteljice, a koje joj je zajamčeno člankom 8. stavak 1. EKZLJP.

12.4. U konkretnom slučaju, iako je miješanje utemeljeno na zakonu, a u odnosu na usmjerenost na postizanje legitimnog cilja ovrhovoditelj nije predlagao posebne dokaze, ova mjera u odnosu na tužiteljicu nije nužna u demokratskom društvu, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja. Ovrha se u konkretnom slučaju može na prikladan način provesti na mirovini drugotuženika, ovršenika u ovršnom postupku, te na njegovim pokretninama, a koji je u konačnici i stvarni dužnik predmetnog duga.

12.5. Osobito opravdani interes ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika za hitnim namirenjem tražbine zbog važnih razloga nekretnini koja predstavlja dom tužiteljice i drugotuženika, ovršenika, nije dokazan, niti se radi o tražbini uzdržavanja.

13. Stoga i po mišljenju ovoga suda, slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da prvotuženik nije ovlašten provoditi ovrhu na stanu koji predstavlja dom tužiteljice i njene obitelji.

14. Ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocjenu suda prvog stupnja da je neosnovan protutužbeni zahtjev prvotuženika u kojem od tužiteljice potražuje polovicu iznosa isplaćenog drugotuženiku, odnosno 355.536,515 kuna. Naime, prvotuženik neosnovano smatra kako iznos od 711.073,03 kune koji je drugotuženiku isplaćen po osnovi naknade štete, odnosno ozljede na radu, dijeli istu pravnu sudbinu kao i imovina drugotuženika, budući da se radi o imovini stečenoj radom u tijeku bračne zajednice ili potječe od te imovine. Iznos od 711.073,03 kune isplaćen je drugotuženiku po osnovi naknade štete zbog ozljede koju je pretrpio, dakle, radi se o materijalnoj satisfakciji vezanoj isključivo uz osobu bračnog druga, o čemu je Vrhovni sud zauzeo stajalište u svojoj odluci Rev 99/07-2 od 2. travnja 2008. u kojem je utvrdio kako iznosi isplaćeni jednom bračnom drugu s naslova naknade za pretrpljenu štetu ne predstavljaju bračnu stečevinu, nego posebnu imovinu tog bračnog druga.

14.1. Također, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je neosnovan i prigovor prijeboja istaknut po prvotuženiku, budući da se ne radi o istovrsnim tražbinama, te ne postoji uzajamnost međusobnih tražbina (čl. 195-čl. 202 Zakona o obveznim odnosima-Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Tužiteljica svojom tužbom potražuje izlučenje nekretnina iz ovršnog postupka kojeg prvotuženik kao vjerovnik vodi protiv njezinog supruga ovdje drugotuženika, dok prvotuženik ističe da se njezina tražbina može prebiti sa iznosom od ½ isplaćene glavnice drugotuženiku. Budući da isplaćeni iznos drugotuženiku čini njegovu vlastitu imovinu, a ne bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika, to je neosnovan prigovor prijeboja, te je pravilno sud prvog stupnja postupio, protivno žalbenim navodima prvotuženika, kada je protutužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

15. Stoga je sukladno odredbi čl. 368 st. 1 ZPP, a jer u tom dijelu nisu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Međutim u pogledu nedopuštenosti provođenja ovrhe na ostalim nekretninama opisanim u izreci pobijane presude u toč. I iste, izostali su u potpunosti razlozi o odlučnim činjenicama, te se presuda u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju bitnu povredu upućuje i prvotuženik.

17. Naime, iz obrazloženju pobijane odluke nije navedeno kada je rješenje o ovrsi zaprimljeno je kod zemljišnoknjižnog odjela, odnosno kada je zabilježena ovrha na spornim nekretninama kčbr. 5774/1 z.k. ul. br. 1105 k.o. L.2 i kčbr. 1308 z.k. ul. br. 2340 k.o. P. (Z-2683/2017), te je li prije toga tužiteljica poduzela i jednu odgovarajuću pravnu radnju radi zaštite svog prava vlasništva, ili je tek nakon što je zabilježeno rješenje o ovrsi na predmetnim nekretninama, pokrenula postupak radi utvrđenja prava suvlasništva i upisa u zemljišne knjige. Kod izvornog stjecanja prava vlasništva, pravo vlasništva na temelju zakona stječe se samim time što su se ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje i u trenutku kada su se one ispunile. To znači da se za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju zakona ne traži upis u zemljišne knjige te je vlasništvo stečeno bez upisa i stjecatelj je ovlašten ishoditi upis tako stečenog prava vlasništva. Za upis prava vlasništva dovoljna je deklaratorna presuda na utvrđenje prava vlasništva.

17.1. Tužiteljica, iako je nesumnjivo znala i morala znati da je njezin suprug, ovdje drugotuženik upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina, to svoje pravo nije upisala, no u pobijanoj presudi izostali su razlozi o odlučnim činjenicama da li je tužiteljica prije pokretanja ovršnog postupka, do donošenja rješenja o ovrsi i do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama poduzela bilo koje pravne radnje radi zaštite svog prava vlasništva, kao i je li tužiteljica dokazala da prvotuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom zabilježbe ovrhe, je li dokazala da nije znala za isplaćenu naknadu štete, odnosno je li saznala za postojanje novčane tražbine i počela poduzimati određene pravne radnje tek kada je pokrenut ovršni postupak.

17.2. Sukladno članku 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što nije u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona.

17.3. Osim toga, izostali su razlozi da li u slučaju u kojemu bi, radi namirenja tražbine koju vjerovnik ima prema jednom bračnom drugu bile poduzete ovršne radnje na cijeloj stvari koja je predmet bračne stečevine, i u kojem drugi bračni drug kao suvlasnik te stvari prema pravilima ovršnog prava podnese izlučni prigovor i traži od suda da proglasi ovrhu na toj stvari nedopuštenom, postoji opasnost u konkretnom slučaju za prvotuženika kao ovrhovoditelja da se ne može namiriti od drugotuženika kao ovršenika i da ostane uskraćen za namirenje svoje cjelokupne tražbine, jer bračni drug-tužiteljica ne dozvoljava provedbu ovrhe na svojem dijelu bračne stečevine, što bi zapravo značilo da je otvorena mogućnost eventualnim malverzacijama s bračnom stečevinom, jer će mnoge osobe priznati svojem bračnom drugu pravo na bračnu stečevinu, čak i na onim stvarima koje ne bi predstavljale bračnu stečevinu, da bi umanjili vrijednost svojega suvlasničkog dijela predmetne imovine i time izbjegli plaćanje novčane tražbine ovrhovoditelja.

18. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će dati jasne i određene razloge da li bračni drugovi u konkretnom slučaju zajednički odgovaraju za novčanu tražbinu prvotuženika, da li je tužiteljica prije pokretanja ovršnog postupka, do donošenja rješenja o ovrsi i do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, poduzela bilo koje pravne radnje radi zaštite svog prava vlasništva te je li prvotuženik postupao u dobroj vjeri i povjerenjem u zemljišne knjige prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno u vrijeme upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, odlučiti koje načelo ima pravo prvenstva u konkretnom slučaju, da li načelo bračne stečevine ili načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, raspraviti će sve ostale žalbene prigovore, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka i potom će donijeti novu zakonitu odluku.

19. Radi navedenog, temeljem odredbe čl. 369 st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, time da je ukinuta i odluka o parničnom trošku koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

20. Odluku o troškovima parničnog postupka, kao i o troškovima za sastave žalbi, prvostupanjski sud će donijeti u konačnoj odluci.

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednik vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.