REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3394/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika REV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Krešimir Pejić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-799/2022-4 od 26. lipnja 2023. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-472/18-21 od 26. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedloga za dopuštenje revizije u odnosu na drugo postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na ostala postavljena pitanje i povrede temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-799/2022-4 od 26. lipnja 2023., pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnima za ujednačavanje sudske prakse, a koja glase:
„Ima li tužitelj ovlaštenje/aktivnu legitimaciju podnijeti tužbu na utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju koji nema zakonom izričito propisanu formu, te postoji li na strani tužitelja stvarni i pravni interes da se ugovor bez valjane pravne forme utvrdi ništetnim, kada je temeljem provedenih dokaza tijekom postupka nesporno utvrđeno da Ugovor nema zakonom izričito propisanu formu?
Nije li sud dužan po službenoj dužnosti utvrditi ništetnost Ugovora o darovanju čija forma je protivna članku 291. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, vezano uz odredbu iz čl. 482 st. 2. Zakona o obveznim odnosima – odluka Ustavnog suda RH br. U–III-891/2006 od 02.12.2009.g.?
Je li sud ovlašten ulaziti u pravne posljedice eventualnog utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju, te da li bi unatoč utvrđenju ništetnosti Ugovora o darovanju, tuženik (kao nasljednik osobe s kojom je Ugovor o darovanju zaključio) ipak stekao pravo vlasništva na predmetu darovanja, temeljem druge pravne osnove, pa slijedom toga radi navedenoga na strani tužitelja ne postoji pravni interes za pokretanjem postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju?
Može li sud meritorno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg zk. stanja na način da isti odbije iz razloga, što tužitelj (po stavu suda) nije aktivno legitimiran na podnošenje zahtjeva za uspostavom ranijeg zk. stanja jer ranije tužitelj nije bio upisan u zemljišnoj knjizi, a budući da nije riječ o brisovnoj tužbi, kod koje je pretpostavka da je aktivno legitimirana osoba ranije upisani zk. vlasnik, a o čemu u ovoj pravnoj stvari nije riječ.“.
3. Prijedlog je podnesen i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, jer predlagatelj smatra da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 2. i čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.
7. U odnosu na prvo, treće i četvrto pitanje predlagatelj nije određeno izložio razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a odnosno nije ukazao na eventualno postojanje odluka revizijskog suda od kojih odstupa odluka drugostupanjskog suda ili različitu praksu drugostupanjskih sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite prakse od strane revizijskog suda, pa u odnosu na ta pitanja nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. točke 3. ZPP-a.
8. U sadržaju drugog pitanja tužitelj se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009. Vijeće revizijskog suda je ocijenilo da navedena odluka Ustavnog suda ne daje značaj važnosti drugom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je riječ o odluci koja nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
8.1. U ovoj pravnoj stvari tužba je odbačena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnina uz obrazloženje da tužitelj nema pravni interes za podnošenje takve tužbe, jer je tuženik (daroprimatelj) jedini nasljednik darovateljice te utvrđenje ništetnosti ne bi imalo nikakvog utjecaja na vlasništvo spornih nekretnina budući bi tuženik i dalje ostao njihov vlasnik, a da, osim toga, tužitelj nije ni naveo kakvu bi pravnu korist on stekao prihvaćenjem tužbenog zahtjeva.
8.2. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju predlagatelj ukazuje odnosi se na parnični predmet u kojem je darovateljica podnijela tužbu protiv daroprimatelja radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju nekretnina i u toj odluci u odnosu na drugo pitanje, kako ga je tuženik postavio, nije ni izraženo pravno shvaćanje.
8.3. Drugo naznačeno pitanje, stoga, nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
9. Prijedlog je podnesen i u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a uz tvrdnju predlagatelja da mu je zbog osobito teške povrede odredaba materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom, pri čemu predlagatelj nije određeno naznačio koje temeljno ljudsko pravo mu je povrijeđeno, niti je učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno kakvo temeljno ustavno i konvencijsko pravo.
10. Slijedom svega iznesenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na drugo postavljeno pitanje odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a.
Zagreb, 21. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
