Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 72 Gž-4294/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N., S. D., OIB: …, zastupan po punomoćniku iz ZOU Č. u Š., protiv tuženika, 1. J. P. rođ. N.1, D. B., 2. S. P., Š., 3. D. J., OIB: …,

Š., zastupan po

punomoćniku D. S., odvjetnici u ZOU D. S. i I. M., odvjetnicima iz Š., 4. M. L. A., Š., 5.

V. K. ž I.1 , Š., 6. I. K., sin A., Š., 7. S. V., Š., 8. V. mald. G., Š., zastupan po zakonskoj zastupateljici i majci S. V., tuženoj ad. 7), 9. Ž. K. rođ. V. Z., 10. J. N. sin J. , S. D., 11. I. P. sin M., S., 12. Ž. L., Š., 13. M. K. sin J. , K., 14. D. L. sin J. , Š., 1  2

15. L. M. ud K.1 , P., 16. R. Lj. OIB:…, Š., 17. A. Š. sin I. , P., 18. I. K. Ž., Š., 19. Š. S., L., Š., 20. G. Lj., Š., i 21. M. K.2 sin J. , G. K., K., 22. Lj. Z., Š., 23. K. Š., Š., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 3. tuženika D. J. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2287/2020 od 8. ožujka 2022. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2287/2020 od 19. travnja 2022. te žalbe 3. tuženika D. J. protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2287/2020 od 19. travnja 2022., dana 21. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 3. tuženika D. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2287/2020 od 8. ožujka 2022. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2287/2020 od 19. travnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II izreke u odnosu na 3. tuženika.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 3. tuženika D. J. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2287/2020 od 19. travnja 2022. u odnosu na 3. tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižne označene kao čest.zem. br. 830/1 K.O. Š., koji fizički dio je na Skici mjesta očevida izrađenoj po V. G. dipl.ing.geod. iz ureda d.o.o. Š., od dana 2.lipnja 2017.g. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 622 m2.

II. Dužan je tuženik ad.3) D. J., OIB: …,

Š., naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.175,00 kuna,sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 8. ožujka 2022. godine do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj sa zahtjevom za preostali iznos troška od 6.537,50 kn odbija kao neosnovan sa pripadajućom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja presude 8. ožujka 2022. godine, pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

i

rješenje:

I Ispravlja se presuda pod poslovnim brojem,1P-2287/2020 od dana 8. ožujka 2022. godine i to na način da u uvodu presude, u šesnaestom retku umjesto tuženika "16 J. Lj. pok. K.2 " treba da bude "16. R. Lj. OIB: …".

II Sve ostalo u navedenoj presudi ostaje neizmijenjeno.

2. Protiv navedene presude žali se 3. tuženik D. J. u dijelu pod točkom I izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku parničnog postupka pod točkom II izreke kao i protiv rješenja o ispravku presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u skladu sa žalbenim navodima 3. tuženika, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalbe 3. tuženika su neosnovane.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje 3. tuženik jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima odluke i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik za cijelo fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižne čestice označene kao čest.zem. br. 830/1 K.O. Š., koji fizički dio je na Skici mjesta očevida izrađenoj po V. G. dipl.ing.geod. iz ureda d.o.o. Š., od dana 2. lipnja 2017. g. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 622 m2.

7. Trećetuženik, ovdje žalitelj, tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi ovog žalbenog postupka u bitnome ističe da je kupnja sporne nekretnine učinjena u trenutku prodaje od nevlasnika te da je tužbom zatražena veća površina od one koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora.

8. Žalitelj ističe da je pregledom kupoprodajnog ugovora i presude zbog izostanka pod poslovnim brojem P-1722/ 82 razvidno da je sporni kupoprodajni ugovor između M. J., majke žalitelja, kao prodavateljice i J. N., prednika tužitelja, kao kupca zaključen 17. studenog 1982. dakle prije nego što je donesena presuda pod poslovnim brojem P-1722/82 koja je donesena 8. veljače 1983. temeljem koje je M. J. postala u cijelosti vlasnica sporne čestice.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je otac tužitelja J. N., sin J.1 , 17. studenog 1982. godine kupio čest. br. 830/1 k. o. Š. i to za dio od 570/32572 od prodavateljice M. J. ud J.3 , a granice da su na licu mjesta označene vidno uljanom bojom i dobro su poznate kupcu tako i prodavateljici po kupoprodajnoj cijeni od 100 tadašnjih dinara po m2, a što je ukupno bilo 37.000 dinara, te je čl. 5. kupoprodajnog ugovora prodavateljica ovlastila kupca, oca tužitelja J. N., da može temeljem ugovora o kupoprodaji provesti uknjižbu prava vlasništva i pravo posjeda na svoje ime danom ovjere ugovara 28. travnja 1983. godine.

- da je otac tužitelja N. J. predmetnu nekretninu koju je kupio od majke tuženika ad3) D. J. ugovorom o darovanju zaključenog 6. lipnja 2013. godine darovao svom sinu M. N., ovdje tužitelju, a ujedno ga je i ovlastio da može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime bez daljnjeg sudjelovanja njegova oca, a u momentu potpisivanja ugovora predmetna nekretnina je predana u zakonit i materijalni posjed tužitelju,

- da je prodavateljica M. J., udana J.3 , kao nasljednica po smrti svog supruga J. , umrlog … godine proglašena nasljednicom predmetne nekretnine za 1/5 dijela kao i njena djeca sin tuženik ad. 3), kćerke D. i B. i sin N.2 , koji su po punomoći od dana 21. travnja 1982, godine ovlastili svoju majku M. J. da može sklapati kupoprodajne ugovore za čest. zem. 830/1 i 829 K. O. Š., dakle prije nego što je ista postala i vlasnicom predmetne nekretnine 830/1 k.o. Š. za dio od 6896/32572 temeljem presude zbog izostanka P-1722 Općinskog suda u Šibeniku od dana 8. veljače 1983. godine, a koji postupak se vodio protiv tuženika R. J., F. J. i F. R. rođ. J.4 , a osim naprijed navedene predmetne nekretnine temeljem presude zbog izostanka majka tuženika ad.3) se uknjižila kao vlasnica za cijelo i nekretnina označenih kao čest. zem. 351, 829 sve Z.U. 810 K. O. Š.,

- da je majka 3. tuženika, ovdje žalitelja, dijelove nekretnine prodala i trećim osobama, pa da su isti po kupoprodajnim ugovorima i uknjiženi kao vlasnici svojih dijelova predmetne nekretnine, a koje kupoprodaje su realizirane također 1983., 1984., 1989. godine, a da se 3. tuženik tome nije protivio,

- da je na očevidu održanom dana 13. ožujka 2017. godine predmetna nekretnina identificirana po vještaku V. G., dipl. ing. geod. kao čest. zem. 830/1 k. o. Š. u predjelu koji se nalazi u J.5 , a na predmetnom zemljištu se nalazi kuća prizemnica i dva kata, izvana u cijelosti izgrađena, a cjelokupni posjed je ograđen betonskim zidovima na kojima dijelovima su uređeni vrtovi, a ista je i označena na skici slovima A-B-C-D-A-E-F-G, površine 622 m2, a prema podacima u katastru upisani posjednici su M. J. za površinu od 2757 m2, D. J. pok J.3 za 6896 m2, J. N., 10. tuženik za 570 m2 i ostali posjednici, a ukupan posjed je 27268 m2,

- da je po kupoprodajnom ugovoru prodavateljica M. J. i kupac B. R., sina I.1 , dana 27. kolovoza 1982. godine kupio dio od 350 m2 čest. broj 830/1, a koji dio je kupio prednik tužitelja njegov otac odnosno ovdje 10. tuženik J. N. i njegov brat I. N. a kako je to kupac B. R. i naveo u svom iskazu kao svjedok, a što su prednik tužitelja i njegov brat I.1 i podijelili na način kako je to prikazano u situacionom nacrtu dijela čest. zem. 830/1, vještaka mjernika M. B. od 11. srpnja 1985. godine na način da prednik tužitelja ima ukupnu površinu 667 m2 koju površinu isti zahtjeva u ovom postupku da se utvrdi vlasnikom, a drugi dio po nacrtu je pripao bratu od oca tužitelja I. N. u površini od 668 m2,

- da u iskazu svjedok B. O. navodi da ima neposrednih saznanja o predmetnoj nekretnini, jer njegova nekretnina graniči s predmetnom, te kad je on kupio svoje zemljišta da je na predmetnom zemljištu bila već sagrađena kuća, a to da je bilo 1985. godine,

- da je svjedok zemljište kupio od pok F. J., a otac tužitelja, J.5 , da je svoje zemljište kupio od M. J. kojoj nije znao ime,

- da su ogradni zidovi između njegove nekretnine i tužitelja sagrađeni odmah nakon što je tužiteljev prednik, otac J.6 , kupio parcelu, a to zna, jer su on i tužiteljev otac zajedno gradili zid,

- da nije čuo da je bilo tko pravio probleme oko zemljišta ocu tužitelja J.6 , a 3. tuženik mu je poznat po viđenju, a nije nikada čuo da je isti pravio probleme tužitelju vezano za predmetnu nekretninu,

- da u svom iskazu svjedok B. R. navodi da je kupio jednu parcelu od M. J. u površini od 350 m2, a to da je bilo 80-tih godina, koju je prodao J. N., ocu tužitelja i njegovom bratu I.2 a kako su se su oni podijelili nema saznanja, jer na zemlji nije bio više od 40 godina, a da su braća J.6 i I. od njega kupili zemljište, u namjeri da grade kuće svaki na svom zemljištu a koje im je bilo premalo za gradnju, pa su od njega kupili zemljište,

- da mu je brat I.2 , isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetno zemljište za sebe i brata J.5 ,

- da je tuženik ad.10) J. N., otac i prednik tužitelja, u svom iskazu naveo da je predmetnu nekretninu kupio 1982. godine od M. J. u površini od 570 m2, a površina od 622 m2 koju površinu zahtjeva po tužbi njegov sin, da je stekao u dogovoru sa svojim bratom, jer su oni kupili zemljište od svog susjeda i podijelili ga, a potom je taj kupljeni dio pripojio svojoj parceli,

- da kada je kupovao predmetna zemljišta je izveo vještaka geodeta B., a tada je bila nazočna i gospođa J.4 , a prilikom izmjere za put tada je bio prisutan i 3. tuženik D. J.,

- da je kuću sagradio 1983. godine i to prizemlje, a potom kat, a tada je sagradio i zidove oko kuće i podzide te u predmetnoj kući živi njegov sin već dvije godine i nitko nikad se nije javio vezano za vlasništvo,

- da je 3. tuženik u svom iskazu naveo da je on suvlasnik predmetne nekretnine i da njegova majka nije mogla predmetnu nekretninu prodati bez njega, a dio nekretnine je majka naslijedila od njegovog oca nakon njegove smrti,

- da je njegova majka po presudi zbog izostanka br. P-1722/82 utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine, a da je trebao i on biti suvlasnik zemljišta, a on je upisan na kući u kojoj živi,

- da je njegov otac sve svoje zemlje uključujući i ovu koja je predmet spora radi ostvarivanja prava na dječji doplatak prepisao na svoju braću pa se radilo o formalnom prijenosu vlasništva te se braća nisu protivila da se predmetna zemljišta vrate i po njegovoj inicijativi su se zemljišta vratila na njegovu majku.

10. Suprotno žalbenim navodima 3. tuženika, prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja izveo pravilan pravni zaključak da je ovdje tužitelj za predmetnu nekretninu imao valjanu pravnu osnovu i to temeljem ugovora o darovanju, koji je sklopio sa svojim ocem J. N. dana 6. lipnja 2013. godine, a njegov otac je predmetnu nekretninu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa suvlasnicom predmetne nekretnine kao prodavateljicom M. J. koja je temeljem valjane punomoći dobivene od svoje djece koji su kao i ona (supruga pok. J.3 ) bili nasljednici svog oca pok J.3 za 1/5 dijela, a kojom punomoći je bila ovlaštena da može prodavati predmetnu nekretninu i sklapati kupoprodajne ugovore, u njihovo ime, a kako se prednik tužitelja, njegov otac, nije uknjižio u zemljišnim knjigama sukladno ugovoru o kupoprodaji od dana 17. studenog 1982. godine, iako je na zemljištu odmah sagradio kuću do 1985. godine i zemljište ogradio, isti je dosjelošću stekao pravo vlasništva, jer je njegov posjed bio zakonit, istinit i pošten cijelo vrijeme od momenta ovjere kupoprodajnog ugovora 28. travnja 1983. godine kako je to bilo i ugovoreno člankom 5. ugovora po kojem je bio u posjedu što je vidljivo i iz podataka iz katastra u kojem je isti bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine za 570 m2 time da je površinu preko 570 m2 do 622 m2 dokupio a što proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka u ovom postupku B. R. a kojem svjedoku sud poklanja vjeru jer je suglasan i sa ostalim dokazima provedenim u postupku a prema sačinjenom situacijskom nacrtu čest. zem. 8230/1 po skici geodetskog vještaka B. prikazana je nekretnina prednika tužitelja J. N. s površinom od 667 m2 i njegova brata I. N. s površinom 668 m2, a to sve obzirom da su oni kao dva brata kupili od B. R. njegovo zemljište koje je imalo površinu od 350 m2, pa su stoga žalbeni navodi 3. tuženika u cijelosti neosnovani.

11. Pravilno se sud poziva na odredbu čl. 388. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br 91/96, 68/98., 137/99. - odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – dalje: ZV) prema kojoj odredbi se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava prosuđuje primjenom onih zakonskih odredbi koje su važile i bile u primjeni u vrijeme stjecanja stvarnih prava, njihovih promjena i njihova prestanka.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je majka ovdje 3. tuženika bila suvlasnica predmetnog dijela nekretnine, međutim s obzirom da je imala punomoć ostalih suvlasnika (sunasljednika) uključujući i ovdje 3. tuženika koji je naslijedio svog oca u 1/5 dijela, ista je imala ovlaštenje po punomoći prodati predmetnu nekretninu pa je stoga ovdje prednik tužitelja temeljem valjanog pravnog osnova stupio u samostalni posjed predmeta spora a taj posjed je temeljem ugovora o darovanju nastavio ovdje tužitelj pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbu čl. 159. st. 1. ZV-a prema kojoj se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, pa tako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja (stavak 2. istog članka) a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja (st. 3. istog članka).

13. Stoga prvostupanjski sud sveobuhvatnom analizom provedenog dokaznog postupka pravilno utvrđuje da je ovdje tužitelj po svom predniku, ocu J. N., stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću kao zakonit i savjestan posjednik i to samostalnim posjedovanjem sporne nekretnine više od 40 godina i to točno određenog fizičkog dijela prema skici mjesta očevida po vještaku V. G. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine, 622 m2 a što predstavlja stjecanje prava vlasništava na temelju zakona, originarnim putem (dosjelošću) u smislu odredbe čl. 114. ZV-a pa su stoga svi žalbeni navodi 3. tuženika iz naprijed navedenih razloga neosnovani.

14. Naime 3. tuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi žalbenog postupka ističe da u trenutku kupoprodaje prodavateljica, njegova majka, nije mogla prodati spornu nekretninu jer je bila suvlasnica samo 1/5 dijela, time da očito gubi iz vida da je njegova majka upravo temeljem punomoći ostalih sunasljednika uključujući i njega bila ovlaštena prodati u njegovo ime i njegov suvlasnički dio predmetne nekretnine pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su navodi 3. tuženika kontradiktorni da nije znao da je njegova majka prodala predmetnu nekretninu, pa zatim navodi da je ipak znao i odbio dati potpis stricu tužitelja da bi onda iskazao da je predniku tužitelja, ocu tužitelja, trebalo 30 dana da sastavi kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu te da je po njegovoj inicijativi 1982. pokrenut postupak da se vrati zemlja koju je njegov otac prepisao braći.

15. Iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je majka 3. tuženika u vrijeme kupoprodaje sa prednikom tužitelja, J. N., kao prodavateljica sklapala i sa trećim osobama kao kupcima ugovore za određene dijelove nekretnine kat.čest. 830/1 k.o. Š. a koji su susjedi tužitelja i danas, a neki od njih su vlasnici za cijelo dijela nekretnine 830/1 k.o. Š. na način da su cijepanjem predmetne čestice postali samovlasnici te su svi u neometanom posjedu predmetnih nekretnina kao i ovdje tužitelj a posebno kada se uzme u obzir okolnost da je 3. tuženik živio cijelo vrijeme u neposrednoj blizini sporne nekretnine na kojoj je prednik tužitelja izgradio kuću kao i ostali kupci i to nakon kupoprodajnih ugovora koje su zaključili sa majkom 3. tuženika a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud smatrajući iskaz 3. tuženika kontradiktornim u navodima da mu ove odlučne činjenice nisu bile poznate.

16. Žalbeni navodi kojima žalitelj preocjenjuje sudsku ocjenu dokaza nisu osnovani jer ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

17. Također ovdje valja naglasiti da se kod stjecanja prava vlasništva nekretnine kroz institut dosjelosti pošten posjed presumira u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZV-a prema tome onaj tko tvrdi suprotno to treba i dokazati.

18. Ovdje 3. tuženik ničim ne dokazuje da posjed ovdje tužitelja odnosno njegovog prednika nije bio pošten a teret dokazivanja je upravo na njemu.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu 3. tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

20. Tuženik se ovdje žali na rješenje o ispravku presude, poslovni broj P-2287/2020 od 19. travnja 2022. ne navodeći konkretne žalbene razloge zbog čega pobija predmetno rješenje, a koje se odnosi na ispravak presude.

21. Naime u ovoj žalbi na ispravak presude žalitelj ponovno ističe žalbene razloge koji su usmjereni na prvostupanjsku presudu, a što nije predmet žalbenog postupka na rješenje suda o ispravku presude.

22. Pobijano rješenje je pravilno i zakonito u smislu odredbe čl. 342. ZPP-a jer je došlo do očite omaške odnosno greške suda u pisanju i to na način da je u uvodu presude, poslovni broj P-2287/2020 od 8. ožujka 2022. došlo do omaške u pisanju imena 16. tuženika.

23. Stoga je slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja te odbiti žalbu 3. tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić, v.r.