REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3288/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Tatjana Figač-Gregurić, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženice IT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Ramadanović, odvjetnik u Zagrebu, radi odluke s kim će dijete živjeti, uzdržavanja djeteta i susreta i druženja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1154/2019-2 od 10. ožujka 2020. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P Ob-71/2017-121 od 17. srpnja 2019., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1154/2019-2 od 10. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P Ob-71/2017-121 od 17. srpnja 2019., u stavcima I., II. i IV. izreke.

2. Tuženica je predložila da joj se na temelju čl. 385.a st. 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li okolnost da se dijete dobro adaptiralo u domicilnoj sredini u kojoj je odrastalo od značaja za donošenje odluke o povjeravaju djeteta na čuvanje i odgoj ocu, osobito ako se uzme u obzir da se u trenutku započinjanja ovog sudskog postupka radilo o djetetu starosne dobi od samo 2 godine i 7 mjeseci te da dijete tako malog uzrasta promjenu sredine prihvaća bez većih stresova a posebno kada je u pitanju sredina u kojoj živi njegova majka koja je još k tome odgajateljica po struci ? Da li s time u vezi sud može temeljiti odluku na adaptiranosti djeteta domicilnoj sredini unatoč odlučnoj činjenici da je sudski postupak u ovoj pravnoj stvari bez krivnje majke trajao skoro 6 godina i da stoga majka ne smije snositi štetne posljedice za prilagodbu djeteta domicilnoj sredini za to dugo (pre) vrijeme trajanja ovog sudskog postupka?

2. Bi li se emocionalne veze djeteta s majkom ukoliko i jesu bile narušene uslijed razdvojenosti s obzirom na prirodu odnosa nje i djeteta brzo obnovile ukoliko bi dijete promijenilo sredinu i nastavilo živjeti s majkom?

3. Je li točno da u slučaju izostanka propisa po kojem bi takvo malo dijete trebalo povjeriti na čuvanje i odgoj prvenstveno majci, da se takovo rješenje samo po sebi nameće u slučaju kada oba roditelja ispunjavaju uvjete za povjeru na čuvanje i skrb djeteta a kako je to proizlazilo iz nalaza i mišljenja prvog vještaka u ovome postupku dr. ČT

4. Je li sud trebao ex offo dopunskim odnosno ponovnim saslušanjem vještaka odnosno obnovom vještačenja ili nadvještačenjem odnosno traženjem mišljenja drugih vještaka u konačnici ili pak izvođenjem drugih dokaza koje je predlagala tužena kao što je saslušanje njezinih liječnika na okolnost njezina psihičkog zdravlja ili izvođenjem dokaza ex offo, izričito utvrditi u čemu bi se točno sastojao eventualni majčin reducirani roditeljski kapacitet osobito u odnosu na njezine svakodnevne obveze potrebne za skrb o djetetu i u kojoj mjeri bi isti eventualno utjecao ili ne bi utjecao na njezinu svakodnevnu skrb o djetetu, kao i da li se na strani majke radi o takvoj teškoj bolesti, ozbiljnim devijacijama u ponašanju i sl. koja bi negativno utjecala na obavljanje njezinih svakodnevnih zadataka odnosećih na brigu o skrbi i odgoju djeteta, a sve osobito obzirom na okolnost da su u postupku dana dva mišljenja vještaka suprotstavljena upravo u dijelu koji se odnosi na majčine roditeljske kapacitete (jedan od vještaka izjednačava roditeljske kapacitete majke i oca dok drugi vještak na strani majke govori o reduciranom roditeljskom kapacitetu)?

5. Je li propuštanje suda da utvrdi odlučne činjenice u postupku a to su je li kod oca postoje istinske motivacije za provođenje vremena s djetetom obzirom na utvrđenje da veliku većinu vremena s djetetom provodi baka odnosno majka tužitelja koja o djetetu pretežno skrbi te da utvrdi da li su roditeljski kapaciteti oca dovoljno razvijeni u smislu posvećivanja pažnje i potrebama djeteta te pokazivanje impulzivnosti (ako ne već agresivnosti?!) osobito u kontekstu činjenice da je otac pravomoćno osuđen zbog učina nasilja u obitelji prema majci djeteta?

6. Bi li sud donio istu takovu odluku da se dijete povjerava ocu da je sudski postupak bio pravomoćno dovršen u skladu za zakonskim odredbama o hitnosti takvih postupaka kao i sa pravnim standardom ESLJP o trajanju sudskih postupaka u vremenskom okviru od više manje od 3 godine, obzirom u tom slučaju dijete možebitno ne bi bilo u tolikoj mjeri adaptirano u domicilnoj sredini a zasigurno u trenutku dovršetka postupka ne bi bilo u dobi od 8 godina kada mu je prema navodima suda potreban uzor roditelja istog spola, obzirom da bi starosna dob djeteta tada bila znatno niža (čak 3 godine manje) a općepoznato je da je u djetetu u toj dobi osobito potrebna majčina ljubav i njega?

7. Je li sud neraspravljanjem odlučnih okolnosti uvjeta rada, brižnosti i slobodnog vremena svakog pojedinog roditelja za dijete koji bi najbolje odgovarali razvoju djeteta u ovoj dobi kada ono sve više osjeća potrebu blizine barem jednog roditelja (ne isljučivo oca!), utjecali na donošenje drugačije odluke u ovome predmetu?

8. Je li sud trebao po službenoj dužnosti obzirom na načelo oficioznosti dopunski saslušati vještake po potrebi provesti nadvještačenje obzirom na dva istovjetna mišljenja vještaka data tijekom postupka u dijelu u kojem oba mišljenja stavljaju težište na princip kontinuiteta tj. na stalnost odgoja i zbrinjavanja i konačno povjeravanja djeteta ocu s kojim je živio od rođenja u sredini u kojoj je u potpunosti adaptiran, a sve na okolnost da li bi izvjesne adaptacijskepoteškoće dijete prevladalo zbog promjene dosadašnje sredine i nove sredine kao i da li bi promjena sredine štetno tj. negativno ili ne utjecala na normalni daljnji psihofizički razvoj djeteta? Da li je sud na isti način ex offo trebao utvrditi da li je odvojenost dječaka od majke u najranijoj dobi imala negativne posljedice na njegov mentalni razvoj i utjecala na razvoj tzv. nesigurne privrženosti u odnosu na majku?

9. Je li tužena kao žrtva nasilja u obitelji od strane tužitelja bila dužna stavljati dodatne dokazne prijedloge o agresivnom postupanju oca prema djetetu obzirom na izričitu uputu drugostupanjskog suda u ukidnoj presudi da se raspravi jesu li iskazane agresivne crte oca u odnosu na majku od utjecaja na njegove roditeljske komptencije ili je sud na tu okolnost ex offo ipak trebao provesti druge dodatne dokaze poput dopunskog saslušanja vještaka i saslušavanje svjedoka na tu okolnost ili neke druge dokaze po potrebi osobito obzirom na pravomoćnu presudu tužitelja radi nasilja u obitelji u odnosu na tuženu za vrijeme trajanja bračne zajednice, a vodeći se isključivo utvrđenjem najboljeg interesa djeteta?“.

3. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a tuženica se pozvala na odluke ovog suda broj Rev-3521/1995-2 od 3. travnja 1996., Rev-1629/1991-2 od 9. srpnja 1991., Rev-2647/1998-2 od 2. ožujka 1999. i Rev-2474/1990-2 od 4. prosinca 1990.

4. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten te je zatražio naknadu troška sastava tog podneska.

5. Nižestupanjskim presudama odlučeno je da će mljt. T nastaviti živjeti s ocem, a da će se osobni odnosi djeteta i majke odvijati na dotadašnji način. Navedena odluka temelji se na zaključku da otac ima roditeljske kompetencije i da adekvatno brine o djetetu, da je dijete u dobi (8 godina) kada mu postaje potreban uzor roditelja istoga spola te da je za dobrobit djeteta da ostane u domicilnoj sredini u kojoj je odrastalo i dobro se adaptiralo. Donoseći navedenu odluku, sudovi uzeli u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito dob i dobrobit djeteta te dva provedena vještačenja u kojima se predlaže da dijete nastavi živjeti s ocem u sredini u kojoj je u potpunosti adaptirano pri čemu oba nalaza i mišljenja vještaka stavljaju težište na princip kontinuiteta tj. na stalnost odgoja i zbrinjavanja. Sud drugog stupnja je, potvrđujući presudu suda prvog stupnja, ocijenio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi trajna promjena životne sredine i odlazak k majci predstavljala za dijete veću dobrobit od nastavka života u postojećem okruženju.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.

7. Prvo i drugo pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odgovor na ta pitanja, koja su dijelom i činjenične naravi, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

8. I odgovor na treće pitanje ovisi o okolnostima konkretnog, a tuženica, osim toga, u sadržaju tog pitanja dijelom polazi od utvrđenja koja ne proizlaze iz nižestupanjskih odluka budući se poziva samo na mišljenje prvog vještaka iako su sudovi pri donošenju odluke imali u vidu oba provedena vještačenja.

9. Četvrto i osmo pitanje (za koja nisu ni izloženi odgovarajući i dostatni razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a) nisu važna pitanja za odluku u ovom sporu budući da nalazi vještaka nisu proturječni glede odlučnog pitanja, a to je s kim će dijete nastaviti živjeti, a vještaci su se (i pisanim putem i na glavnoj raspravi) očitovali na sve prigovore tuženice.

10. Postavljajući peto i sedmo pitanje tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice, a dijelom polazi i od utvrđenja koja ne korespondiranju s utvrđenjima nižestupanjskih sudova. Ta pitanja, stoga, nisu važna za odluku u ovom sporu, pa ni za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Šesto pitanje, kako ga naznačuje predlagateljica, je više hipotetsko pitanje i ne predstavlja pitanje koje ima u vidu čl. 385. st. 1. ZPP-a odnosno o takvom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu, pa isto nije važno ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

12. U odnosu na deveto pitanje valja reći da je sud prvog stupnja (nakon što je drugostupanjski sud ukinuo raniju prvostupanjsku odluku) raspravio je li povremeno nasilno ponašanje oca u odnosu na majku (tuženicu) utjecalo na njegov roditeljski kapacitet te je u odnosu na te okolnosti obrazložio svoju odluku pozivom na psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje. Drugostupanjski sud je, potvrđujući prvostupanjsku odluku, naveo da provedbom opservacija odnosa djeteta s ocem i majkom, te primijenjenom projektivnom tehnikom (instrument kod kojeg osoba ne može kontrolirati svoje odgovore i na taj način ostavljati sliku) nisu uočene crte agresivnosti na patološkoj razini funkcioniranja kao što je bilo sugerirano, već kao mogući obrazac impulzivnog ponašanja na neku situaciju u kojima obrambeni mehanizam potiskivanja popusti kao i da od dječaka nisu dobiveni podaci o agresivnom postupanju oca prema njemu. Stoga, o odgovoru na deveto pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, a tuženica u odnosu na tako postavljeno pitanje ni nije izložila odgovarajuće razloge važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

13. Budući da, slijedom svega iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).

Zagreb, 21. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil