Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-481/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Balenović, predsjednice vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kov-iz-17/2023. od 24. listopada 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog H. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv optuženog H. K., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. i 2. KZ/11. i nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi H. K. po braniteljici, odvjetnici D. K. "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine istražni zatvor koji je protiv optuženika produljen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te ga pusti na slobodu i odredi mu mjere opreza.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Hrvoja Krznarića iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako kod optuženog Hrvoja Krznarića i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Naime, kada se analizira duljina inkriminiranog razdoblja od tri godine kao i kriminalna količina te iskazana upornost, bezobzirnost i kriminalna volja tempore criminis spram oštećene supruge kao i ranija kaznena osuđivanost zbog kaznenog djela prijetnje na štetu iste oštećenice, sve utvrđene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kaznena djela, koja opasnost se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u žalbi predložene mjere opreza ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje te opasnosti. Tim više jer izrečena sankcija zbog kaznenog djela prijetnje nije utjecala na optuženika da se ubuduće suzdrži od protupravnih aktivnosti i svoje ponašanje uskladi sa zakonom.
7. Svemu navedenom valja pridodati i kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik osoba s dominantnim elementima emocionalne nestabilnosti, impulzivnosti, paranoidnog i narcističkog obilježja u strukturi osobnosti uslijed čega postoji opasnost da bi optuženik ubuduće mogao počiniti isto ili slično djelo s obilježjima nasilja pa je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje navedenih djela.
8. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Slijedom navedenog, promašeni su žalbeni prigovori optuženika da mu je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud povrijedio načelo nedužnosti kada je uzeo u obzir da se protiv optuženika vode prekršajni postupci zbog prekršaja na štetu oštećenice u ovom postupku, kao i da kršenje mjere opreza može utvrditi jedino sud. Naime, s obzirom na sve navedeno, ove okolnosti nisu jedine okolnosti koje je sud razmatrao prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika već je imajući u vidu pravomoćnu kaznenu osuđivanost optuženika kao i okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv te rezultate vještačenja, prvostupanjski sud pravilno zaključio da sve navedeno u svojoj ukupnosti upućuje na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Okolnost da se vode prekršajni postupci protiv optuženika na štetu iste oštećenice samo dodatno pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
10. Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima optuženik upire na nezakonitost dokaza u odnosu na rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja jer prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu u ovom stadiju postupka ovlašteni ocjenjivati zakonitost dokaza. Osim toga, nalaz i mišljenje vještaka, protivno žalbenim navodima, ne predstavlja utvrđenje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, već ukazuje da s obzirom na optuženikove osobine ličnosti postoji opasnost od počinjenja kaznenih djela s obilježjima nasilja u slučaju izricanja osuđujuće presude, uslijed čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u skladu s člankom 70. stavkom 1. KZ/11.
11. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
12. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
13. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović, v.r.
