Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 51 Gž R-346/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i suca izvjestitelja, te Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske – ministarstvo, Z., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-351/2018-20 od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-351/2018-20 od 27. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja presuđeno je:

„1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB:52634238587, isplatiti tužitelju Z. T. iz O., OIB:…, a razdoblje od 01.prosinca 2014. godine pa do 25. svibnja 2018. godine potraživanja s osnova razlike plaće za dospjele a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaća za prekovremeni rad, u bruto iznosu koji se tužitelj obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počem od 10. prosinca 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB:52634238587, da tužitelju Z. T. iz O., OIB:… naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

2. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad, u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 25. svibnja 2018., a koji rad je, prema tvrdnjama tužitelja, obavljao prema Zapovijedi poslodavca ministarstva Republike Hrvatske, u vojarni V. H. k. v. u O. temeljem koje je bio odgovorna osoba u postrojbi R. b. za vrijeme organiziranog prijevoza na relaciji P. – O..

5. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće:

- tužitelj je prema Odluci o rasporedu ministarstva Republike Hrvatske, O. S. R., H., Z. Z. "F." od 18.9.2014. u razdoblju od 01. listopada 2014. do 30. rujna 2016. obnašao dužnosti na ustrojbenom mjestu poslužitelja mina i minskih uređaja s ustrojbenim činom desetnika i mjestom službe u O., a istom Odlukom su mu određene i sastavnice za plaću prema osobnom i ustrojbenom činu desetnika uz dodatak A A09 5%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da na dan rasporeda 01.listopada 2014. staž iznosi 16-7-15, što znači 16 godina 7 mjeseci i 15 dana;

- prema Zapovijedi ministarstva RH-a, O. S. RH, H., Zapovjedništvo Z. "F.", I. p. K. od 21. studeni 2014., (dalje: Zapovijed) tužitelj je temeljem točke 4.13. Upute za odgovornu osobu i njegovog zamjenika, imenovan kao odgovorna osoba na vojnoj liniji br. … prijevoznika „A.“ P.

- navedenu odgovornost je tužitelj imao za vrijeme putovanja na posao i s posla organiziranim prijevozom na vojno linijskoj relaciji P.-O., a obavljao je poslove na koje je raspoređen i za takav rad je primao osnovnu plaću.

6. Na temelju utvrđenih činjenica, sud je zaključio da odgovornost kakvu je tužitelj imao po Zapovijedi nema karakter prekovremenog rada tj. rada dužeg od redovnog radnog vremena zbog čega nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

7. Čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine“ br. 73/2013, 75/2015, dalje: Zakona o službi u OS RH), koji se na tužitelja primjenjuje, propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. tog zakona. Čl. 139. st. 1. – 6 . Zakona o službi u OS RH propisuje: Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe. Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Na temelju Zakona o službi u OS RH je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena (“Narodne novine“ br. 118/2009, 118/2012, 66/2014) prema kojoj se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (članak II.). Prekovremenim radom, kada je rad pripadnika O. RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (članak XII.), pri čemu se osnovna plaća za svaki sat prekovremenog rada uvećava za 50% (članak XIII.).

8. Tužitelj je s ostalim profesionalnim vojnim osobama svakodnevno putovao organiziranom vojnom linijom prijevoza iz mjesta prebivališta do mjesta rada u vojarni u O., za vrijeme kojih putovanja je imao odgovornost prema Zapovijedi koje je izdana u cilju „organizacije što kvalitetnijeg prijevoza djelatnika I. i ostalih postrojbi O. s. RH- a koje koriste vojne linije kojima je nositelj I. za prijevoz na posao i s posla“, kako je navedeno u Zapovijedi. Međutim, u navedenim okolnostima i prema ocijeni ovog suda, vrijeme provedeno u putu na posao i s posla, nema obilježja prekovremenog rada.

9. Naime, da bi se radilo o prekovremenom radu, prvenstveno je potrebno utvrditi je li rad, koji bi se eventualno smatrao prekovremenim, doista odrađivan. U konkretnom slučaju, radi se o svakodnevnom odlasku na posao i s posla. Na radno mjesto je tužitelj putovao organiziranim prijevozom u čitavom utuženom razdoblju, za vrijeme kojeg je važilo ovlaštenje temeljem Zapovijedi iz koje proizlazi da je tužitelj odgovorna osoba na vojnoj liniji broj … te da je, uz zapovjednike određenih postrojbi, zamjenika te voditelja O. S. zapovjedništva I., i on odgovoran za provedbu navedene Zapovijedi. Međutim, tužitelj niti u tužbi niti priloženim dokazima sadržajno ne ističe u čemu se njegova odgovornost sastoji, koje su to okolnosti po kojima bi se period putovanja na posao i s posla organiziranim prijevozom smatrao radom te posljedično prekovremenim radom, niti dokazuje da je u periodu putovanja na posao i s posla bio u funkciji svog radnog mjesta. Dakle, sama činjenica postojanja tužiteljeve odgovornosti za vrijeme prijevoza na posao i s posla ne znači da je tužitelj obavljao radne zadatke za poslodavca pa stoga isto ne može imati značaj prekovremenog rada, slijedom čega tužitelj nema niti pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad.

10. Uz to, osim što mu ne pripada pravo na dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, primjenom citiranog čl. 139. u vezi s čl. 155. Zakona o službi u O. RH, ovaj sud nije utvrdio da bi tužitelj, na temelju opisanog činjeničnog stanja i odgovornosti povjerene mu temeljem Zapovijedi, imao pravo na isplatu kojeg drugog dodatka propisanog navedenim odredbama.

11. Slijedom svega navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP- a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

12. S obzirom na to da se žalba tužitelja odbija kao neosnovana, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.