Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                                    1                                            -663/2022-3

 

-663/2022-3

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M., Č. K. S., OIB:, zastupane po punomoćnici S. J., odvjetnici u S., protiv tužene G. V. iz Z., OIB: , zastupane po punomoćniku J. C., odvjetniku u S., radi isplate, a odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-4435/2020 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća od 7. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

              I.Žalba tužene odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-4435/2020 od 13. svibnja 2022., potvrđuje u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen te je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 6.018,345 eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana (dio točke I. izreke) i u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točka II. izreke).

              II.Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbe.

              III.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

             

Obrazloženje

 

             

              1.Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

              I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 6.018,345 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 26. listopada 2014. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, time da se zahtjev odbija kao neosnovan za više traženu kamatu potraživanu na dosuđeni iznos od 17. lipnja 2011. do dana kada je kamata dosuđena-do 26. listopada 2014., kao i u dijelu za više traženo od dosuđenog i baš za daljnji iznos od 6.018,345 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja taj iznos teče od 17. lipnja 2011.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

              II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

              2.Tužena je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv dijela navedene presude kojim se tužbeni zahtjev usvaja i kojim je odlučeno o parničnom trošku zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - nadalje: ZPP).

              Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici naknaditi tuženoj troškove parničnog i žalbenog postupka.

              3.U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je žalba tužene u cijelosti neosnovana, pa predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak odgovora na žalbu.

              4.Žalba tužene nije osnovana.

              5.Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužene i odgovor na žalbu tužiteljice, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe o postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

              Prvostupanjska presuda donesena je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer protivno navodima u žalbi prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge obrazlažući zbog čega tužbeni zahtjev smatra djelomično osnovanim (do iznosa od 6.018,345 eura), a što je doveo u kontekst s provedenim dokazima i to kako materijalnim dokazima tako i iskazima tužiteljice i tužene.

              6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 12.036.69 eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama za koji iznos tužiteljica tvrdi da ih je tužena stekla bez pravnog osnova.

              7.U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

              - da je majka tužiteljice A.-L. M. osobno dana 28. travnja 2011. naložila prijenos 12.000,00 EUR-a sa svog računa 40713352000 na svoj račun broj 01008231764,

              - da je istog dana izdala punomoć G. V. za raspolaganje sredstvima s potonjeg računa, da je 16. lipnja 2011. G. V. u S. banci otvorila račun po viđenju i devizni račun te istog dana izdala punomoć A.L. M. za raspolaganje sredstvima s oba računa koje je potonja kao punomoćnik i supotpisala,

              - da je G. V., kao punomoćnik istog dana dala nalog za prijenos sredstava u iznosu od 12.036,69 EUR-a s računa A.L. M. br. na svoj račun koji je potom prenijet - oročen na njezin račun da se navedeni iznos oročavao te da je u konačnici na računu evidentirano dospijeće depozita 29. siječnja 2015. u iznosu od 11.086,66 EUR-a te 01. veljače 2017.,

              - da od prijenosa sredstava s računa tužiteljičine majke na račun tužene (16. lipnja 2011.) pa do smrti A. L. M. (25. listopada 2011.), dakle preko tri godine ni korisnica računa ni ovlaštenica nisu podizale novac s računa.

              8.Sporno je li utuženi iznos od 12.036.69 eura koji je prenesen na račun tužene 16. lipnja 2011. dar tuženoj od strane tužiteljičine majke i kojim je tužiteljičina majka prema tvrdnjama tužene vratila joj učinjene pozajmice, pa da je time tužena postala vlasnikom tih sredstava, ili je pak riječ o iznosu koji je tužena stekla bez pravnog osnova, a kako to smatra tužiteljica.

              9.Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka zaključuje da je na strani tužene došlo do stjecanja bez osnove u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23 - nastavno: ZOO), a dosudio je tužiteljici iznos od 6.018,345 eura, dakle polovinu utuženog dijela, jer su po zakonskom redu nasljeđivanja iza pok. A.-L. M. na nasljedstvo pozvani ovdje tužiteljica i potomci njezinog pok. brata D. preminulog prije ostaviteljice. Dakle dosudio je tužiteljici iznos sukladno njezinom nasljednom dijelu, dok je u preostalom dijelu za iznos od 6.018,345 eura odbio tužbeni zahtjev.

              9.1.Protivno navodima u žalbi prvostupanjski sud je detaljno, jasno i nedvojbeno obrazložio iz kojih razloga smatra da je na strani tužene došlo do stjecanja bez osnove, odnosno da se utuženi iznos koji je majka tužiteljice prenijela na račun tužene ne može smatrati darom pa da se tužena ne može smatrati vlasnikom tih sredstava nego da je riječ o stjecanju bez osnova u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a.

              10.Utvrđenja, zaključke i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer isti proizlaze iz dokaza provedenih tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.

              11.Iako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je tužena prijenosom navedenih sredstava postupala u okviru ovlasti koje su joj dane temeljem punomoći te da u tom smislu (dakle gledajući izdanu punomoć od strane tužiteljičine majke) nije došlo do stjecanja bez osnove, prema mišljenju ovoga suda time nije doveden u pitanje osnovni stav prvostupanjskog suda da sporni iznos nije dar tuženoj od strane tužiteljičine majke, i da nije postao vlasništvo tužene.

              Stoga prvostupanjska presuda, ni u tom djelu nije nerazumljiva niti kontradiktorna, pa ni u tom djelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na što neosnovano žalbom ukazuje tužena.

              12.Tužena žalbom zapravo ocjenjuje utvrđene činjenice i iz istih izvodi zaključke na način koji njoj ide u prilog, a što nema uporišta u provedenim dokazima.

              13.Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i glede odluke o zateznim kamatama jer i prema stavu ovoga suda tužena je postala nepoštenim stjecateljem bez pravnog osnova od dana nakon dana smrti tužiteljičine majke 26. listopada 2014. (preminula 25. listopada 2014.), a do tada je novac na njenom računu bio pohranjen temeljem valjane punomoći tj. slobodne volje tužiteljičine majke. Stoga, odluka o početku tijeka zateznih kamata sukladna je odredbi članka 1115. ZOO-a.

              14.Kako su stranke u ovom postupku djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima pravilno je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

              15.Kako prvostupanjski sud donoseći presudu u pobijanom djelu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, pravilno je utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tužene primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

              16.U nepobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

              17.Kako tužena sa žalbom nije uspjela odbijen je njen zahtjev za naknadom troška žalbe.

              18.Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu jer ista nije bila nužna za donošenje odluke ovoga suda o žalbi (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

Vukovar, 7. veljače 2024.

 

 

              Predsjednik vijeća

              Vesna Vrkić Perak,v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu