Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-478/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za m. o., P. službe u Z., …. OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. A., dipl. iur., protiv tuženika: 1) H. P. p. d.o.o. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz O. društva S. i. P. d.o.o. iz Z., …, 2) H. I. d.o.o. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. A., dipl. iur., i 3) H. C. d.o.o. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika pod 1), 2) i 3) protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2505/19-21 od 27. kolovoza 2021., u sjednici vijeća od 21. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika pod 1) H. P. p." d.o.o., 2) H. I. d.o.o. i 3) H. C. d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2505/19-21 od 27. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

" Nalaže se tuženicima H. P. p. d.o.o., Z., …, OIB: …, H. I. d.o.o.,Z. …,OIB: …, H. C. d.o.o., Z., …, OIB:…, da tužitelju H. zavod za mirovinsko osiguranje u Z., …, OIB: …, solidarno isplatiti na ime naknade štete svotu 145.859,17 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 54.503,21 kuna od dana 11.11.2008., do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određenoj sa stavkom 2 čl. 29. ZOO-a, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a;

- na iznos od 47.297,97 kuna od dana 12.11.2010., do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određenoj sa stavkom 2 čl. 29. ZOO-a, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a;

- na iznos od 44.057,99 kuna od dana 06.11.2012. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određenoj sa stavkom 2 čl. 29. ZOO-a, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, a sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pod 1) H. P. p. d.o.o. iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da odgovornost tuženika kao poslodavca sukladno odredbi čl. 162. st. 2. Zakona o radu proizlazi iz prijave ozljede na radu gdje je navedeno kako se štetni događaj dogodio za vrijeme radnog vremena kada je na radnika naletjela manevarska lokomotiva kojom je upravljao drugi radnik. Prvostupanjski sud je mišljenja da tuženici prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao pravni slijednici H. ž. d.o.o. Z. tužitelju odgovaraju po principu pretpostavljene krivnje. Međutim, sud prvog stupnja svoj stav ničim ne potkrepljuje i ne navodi argumente radi utvrđenja kako osnove, tako i visine tužbenog zahtjeva, pa je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Bitna pretpostavka odnosa odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje. Ove pretpostavke u konkretnome nisu ispunjene i tuženici nisu odgovorni za potraživanje tužitelja. Osim toga, tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika pod 1). Tuženici su kao pravni subjekti osnovani 29. prosinca 2006. Zakonom o podjeli trgovačkog društva H. H. ž. d.o.o. Z., sukladno čl. 1. Zakona o podjeli kojim je propisano kako će se to trgovačko društvo podijeliti na 4 društva, s ograničenom odgovornošću. Za pravno je sljedništvo meritoran Zakon o podjeli kao lex specialis koji u čl. 7. st. 2. propisuje kako su trgovačka društva iz čl. 1. pravni slijednici H. H. ž. d.o.o. Z.. Interni obračuni tužitelja koje je priložio u spis nemaju snagu javne isprave jer nisu izdani u propisanom obliku i u granicama nadležnosti tužitelja, pa ne mogu biti dokaz osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tužitelj nije dokazao da su predmetna sredstva utužena u postupku zaista i isplaćena osiguraniku tužitelja, na koji način i kada te da li ih je on stvarno i primio. Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim u cijelosti, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavio i tuženik pod 2) H. I. d.o.o. Z. iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni. Temeljem dokaza u postupku sud prvog stupnja je utvrdio da na strani tuženika postoji odgovornost za štetu koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine, jer je osiguranik tužitelja stradao na radu pa tuženici odgovaraju po principu pretpostavljene krivnje, a na njima je teret dokaza da su proveli sve mjere zaštite na radu i da je eventualno ozlijeđeni radnik kao osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak štetnog događaja. Sud prvog stupnja prilikom ocjenjivanja odgovornosti tuženika nije uzeo u obzir činjenicu da pravomoćno rješenje tužitelja kojim je utvrđena nesposobnost osiguranika za rad nije utvrđivalo odgovornost za nastanak povrede, već samo pravo i stupanj invalidnosti. Stoga je sud propustio utvrditi u čemu se sastoji štetna radnja tuženika kao poslodavca. Nije utvrđen nijedan čin ili propust koji bi bio u direktnoj uzročnoj vezi s ozljeđivanjem osiguranika tužitelja, a ne navodi niti propis po kojem tuženik sporne prigode nije postupio. Tužitelj u postupku nije predložio odgovarajuće dokaze radi utvrđenja neprekinute uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete nastale isplatom invalidske mirovine, pa slijedom toga ni pretpostavke odgovornosti tuženika. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik pod 3) H. C. d.o.o. izjavio je žalbu protiv pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer nije navedeno u kojim je Narodnim novinama i koje godine objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, pa se presuda ne može ispitati. Ispis podataka o isplatama, koje je tužitelj dostavio nema dokaznu snagu javne isprave. Na njima nije naznačeno koje tijelo je iste izdalo i kada su i kome isplaćeni navedeni iznosi. U predmetnoj je stvari riječ o regresnom potraživanju isplate koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku, pa je bitna pretpostavka da je tužitelj iznose koje potražuje doista i isplatio svom osiguraniku, što iz dokumentacije u spisu nije razvidno. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika pod 1) i 2) naveo da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio činjenicu odgovornosti tuženika za štetni događaj. Riječ je o naletu manevarske lokomotive koja je opasna stvar i za koju odgovara imatelj, odnosno vlasnik, prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, a tuženici po principu pretpostavljene krivnje i upravo je na tuženicima teret dokazivanja u vidu eventualne ekskulpacije. Tuženici ničim nisu dokazali da proizlazi drugačije od onog navedenog u spisu. Tužitelj je ponudio dokaz radi utvrđenja neprekinute uzročno posljedične veze između štetnog događaja i štete nastale isplatom invalidske mirovine. Na tu je okolnost ponudio dokaz iz drugog postupka a koji još dodatno potvrđuje i nalaz o nastupu invalidnosti donesen u upravnom postupku. Pasivna legitimacija proizlazi iz čl. 550. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima, jer su nova društva sveopći slijednici društva koje se dijeli. Zakonom o podjeli H. ž. d.o.o. Z. regulirani su odnosi između novonastalih društava, pri čemu takav odnos nije od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje nastalu štetu od pravnih slijednika. Temeljem ugovora od 6. srpnja 2012. izvršena je podjela razdvajanjem s preuzimanjem društva H. V. v. d.o.o. prijenosom cjelokupne njegove imovine, prava i obveza na društva preuzimatelja H. p. p. d.o.o. i H. c. d.o.o. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u pogledu visine zahtjeva kada je istu utvrdio temeljem ispostavljenog obračuna tužitelja i cijenio kao dokaz ispravu za koju vrijedi presumpcija istinitosti, koju tuženici nisu osporili.

6. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika pod 3) naveo da je odredbom čl. 230. Zakona o parničnom postupku navedeno da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Isto je tako regulirano i Zakonom o općem upravnom postupku te čl. 140.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio i materijalno pravo u pogledu visine tužbenog zahtjeva koju je utvrdio temeljem ispostavljenog obračuna i cijenio kao dokaz jer ga tuženik ni na koji način nije osporio. Predlaže odbiti žalbu tuženika pod 3) kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

7. Žalbe tuženika nisu osnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

9. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja H. zavoda za mirovinsko osiguranje P. službe u Z. radi isplate razmjernog dijela isplaćene naknade za razdoblje od 1. veljače 2006. do 30. rujna 2008. te za razdoblje od 1. listopada 2008. do 31. listopada 2010. te 1. studenoga 2010. do 30. rujna 2012., koje je iznose tužitelj isplatio svom osiguraniku M. K., na ime tjelesnog oštećenja i invalidske mirovine.

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da je radnik/zaposlenik prednika tuženika H. ž. d.o.o. Z. … zadobio teške tjelesne povrede u prometnoj nezgodi od 2. rujna 1994., na radu, na magistralnoj pruzi R.-Z., kolodvoru F., koju je prouzročio djelatnik H. ž. d.o.o. Z. M. Z. prilikom vršenja manevra pružnim vozilom ''Podbijačica-Matisa'' br. 2299, slijedom čega se vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnoj službi u Delnicama pod poslovnim brojem K-65/95 te je donesena i pravomoćna kaznena presuda u odnosu na M. Z. (l.s. 208), u koju prvostupanjski sud nije imao mogućnost izvršiti uvid jer je kazneni spis, prema obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 17. svibnja 2021. ''izlučen'' (l.s. 211),

- da je tužitelj H. zavod za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 1. veljače 2006. do 30. rujna 2008.; za razdoblje od 1. listopada 2008. do 31. listopada 2010. i za razdoblje od 1. studenoga 2010. do 30. rujna 2012. M. K. isplatio naknadu za tjelesno oštećenje te invalidsku mirovinu u sveukupnom iznosu od 145.859,17 kn,

- da iz Podjele imovine, prava i obveza H.-H. ž. d.o.o. Z. na nova društva od 31. prosinca 2005. proizlazi da su tuženici pod 1) do 3) pravni slijednici H. ž. d.o.o. koji su preuzeli sva njezina prava i obveze, odnosno da je Zakonom o podjeli trgovačkog društva H.-H. Ž. d.o.o. podijeljeno na četiri društva s ograničenom odgovornošću za poslovna područja: 1) upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, 2) prijevoz putnika, 3) prijevoz tereta i 4) vuču vlakova, te da su Izjavom o podjeli, na nova društva prešli dijelovi imovine, obveza i pravnih odnosa H.-H. ž. d.o.o. (l.s. 22), s tim da je tvrtka V. v. d.o.o. prestala postojati i brisana je iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-12/16273-1 od 5. studenoga 2012. (l.s. 105),

- da je iz podataka Odsjeka obračuna i isplate primanja H. zavoda za mirovinsko osiguranje P. službe u Z. K.: 140-01/08-29/1546 od 30. listopada 2008. razvidno da je osiguraniku M. K. u razdoblju od 1. veljače 2006. pa do obračuna izvršena isplata novčane naknade za tjelesno oštećenje od 13.963,80 kn (l.s. 5), te da mu je u tom istom razdoblju isplaćen iznos od 74.097,03 kn invalidske mirovine i drugih obveza; u razdoblju od 1. listopada 2008. do dana obračuna 9. studenoga 2010. izvršena je isplata invalidske mirovine od 64.271,87 kn te naknada za tjelesno oštećenje od 12.112,30 kn (l.s. 5-6), (78-79), (86-91) i (143-163).

12. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zaključio da tužitelj osnovano potražuje zatražene novčane iznose i to: iznos od 54.503,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (11. studenoga 2008.) do isplate; iznos od 47.297,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća (21. studenoga 2010.) pa do isplate te iznos od 44.057,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća (6. studenoga 2012.) do isplate, jer iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da je M. K. kao osiguranik tužitelja ozlijeđen od strane pružnog vozila prilikom vršenja manevra i zadobivene su mu ozljede priznate kao ozljede na radu, a temeljem istih mu je priznato i pravo na invalidsku mirovinu te naknadu za tjelesno oštećenje rješenjem broj IN 906317 od 9. svibnja 1996. U konkretnom je slučaju šteta osiguraniku tužitelja nastala u vezi s vlakom kao opasnom stvari za koju odgovara njezin imatelj, bez obzira na krivnju, sukladno odredbi čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

13. Prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare, s obzirom da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO.

14. Nije sporno da utuženo potraživanje u predmetnoj parnici nije prvo te da je još pravni prednik tuženika H. ž. d.o.o. Z. zahtjev tužitelja za isplatom u parničnim postupcima priznavao, slijedom čega su bile donesene presuda na temelju priznanja (l.s. 3) i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4571/2019-3 od 11. studenoga 2020. (l.s. 203), pa u ovom predmetu nema zastare potraživanja na koji su se pozivali tuženici, jer nije protekao trogodišnji zastarni rok, s obzirom da je tužba podnesena 11. studenoga 2008., pa iz istog razloga ni potraživanja za isplate u kasnijim periodima nisu zastarjela.

15. Prema odredbi čl. 245. st. 3. ZOO kada je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili svršen na neki drugi način. Dakle, za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare.

16. H. zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća sva novčana davanja isplaćena osiguraniku po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje u punom iznosu.

17. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno cijenio osnovanim regresni zahtjev tužitelja. Naime, osnovanost tužiteljeva zahtjeva temelji se na Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, 2. rujna 1994. i to Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 96/93 - dalje: ZOMIO), a na snazi je bio sve do 24. srpnja 1996.

18. Riječ je o novčanoj šteti čija se visina regresno isplaćuje u iznosu u kojem je ona nominalno i isplaćena. Naime, tužitelj trpi štetu za svako pojedino davanje od trenutka kada je izvršio isplatu svom osiguraniku s osnove određene čl. 213. st. 2. ZOMIO.

19. Odredbom čl. 210. tog Zakona bilo je propisano da zajednica ima pravo zahtijevati naknadu učinjene joj štete od osobe koja je štetu prouzročila, uz ostalo i isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje i invalidsku mirovinu, pa kako je odredbom čl. 213. tog Zakona bilo propisano da ima pravo zahtijevati naknadu za već isplaćena davanja, utemeljeno je ocijenio tužiteljev zahtjev osnovanim.

20. Neosnovani su žalbeni prigovori tuženika glede načina obračuna isplaćenih mirovina i naknade za tjelesno oštećenje oštećeniku M. K. te visine potraživanja tužitelja.

21. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je tužiteljevim obračunom isplaćenih troškova i svota davanja na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu i naknade za tjelesno oštećenje oštećeniku M. K.. Tužitelj je javna ustanova koja ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, pa suprotno žalbenim navodima, ovjerena dokumentacija tužitelja o isplatama mirovine i naknade osiguraniku M. K. na kojoj se temelji utvrđenje suda prvog stupnja da mu je u utuženom razdoblju isplaćena invalidska mirovina i naknada za tjelesno oštećenje u sveukupnom iznosu od 145.859,17 kn, predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP.

22. Da potvrda (obračun) H. zavoda za mirovinsko osiguranje o mirovinama i naknadama za tjelesno oštećenje svom osiguraniku ima značenje javne isprave uz koju se veže presumpcija istinitosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je kao pravno shvaćanje u svojoj odluci broj Rev-x-456/2014 od 23. rujna 2014.

23. Stoga žalba tuženika nije osnovana.

24. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tuženika pod 1), 2) i 3) i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru 21. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.