1

Poslovni broj: UsI-3125/22-7

 

 

               

      REPUBLIKA HRVATSKA                                          

   UPRAVNI SUD U ZAGREBU

         Avenija Dubrovnik 6 i 8                                                                                 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M.M. iz Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Z., radi obnove postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 7. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361- 05/22-26/226, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-3, od 15. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

1.               Rješenjem Grada Z., Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Četvrtog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/22-007/38, URBROJ: 251- 10-22-5/013-22-4, od 29. ožujka 2022., (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbačen je, kao nepravovremen, prijedlog tužitelja za obnovom postupka okončanog ranijim rješenjem tog tijela KLASA: UP/I-350-05/17-007/532, URBROJ: 251-13-22- 5/003-18-6, od 6. lipnja 2018., a kojim rješenjem je kao nepotpun odbačen zahtjev pravne prednice tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

2.              Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika da iako se konkretan zahtjev trebao smatrati novim zahtjevom za ozakonjenje predmetne građevine takvom nepravilnošću nije povrijeđena zakon na štetu tužitelja, budući je isti trebao biti odbačen i to upravo kao nepravovremen temeljem članka 10. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama.

3.              Osporavajući zakonitost naprijed navedenog stava tužitelj prvenstveno ukazuje da tuženik, kao i njegovo prvostupanjsko tijelo, nisu točno primijenili materijalno pravo koje se odnosi na ponovno postupanje, a posebno u odnosu na ponavljanje postupka okončanog rješenjem kojim je kao nepotpun odbačen zahtjev njegove pravne prednice za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju. Ističe kako nije vjerojatno da bi V.L., kao osoba stara preko 90 godina, odustala od svoje žalbe, posebno imajući na umu kako je u to vrijeme bila zbrinuta u staračkom domu te zbog lošeg zdravstvenog stanja i hospitalizirana u periodu od 2016 - 2018. godine. Navodi kako je predana žalba podnesena u njenom interesu te da nije bilo razloga da od iste odustane, dok ukoliko bi to učinio njen skrbnik takva radnja bila bi protivna interesima osobe o kojoj skrbi. Stoga navodi da je kao novi vlasnik pokrenuo obnovu postupka, jer smatra da je isti tendenciozno vođen protivno interesima stranke. Ukazuje i na dio rješenja tuženika kojim su utvrđene nezakonitosti u Prvostupanjskom rješenju te da je upravo zbog tih nezakonitosti trebalo posebno paziti na navedene nelogičnosti. Predlaže da Sud usvoji navode tužbe, uvaži tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje.

4.              Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako u cijelosti ostaje kod navoda sadržanih u osporenom rješenju te predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5.              U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14. 29/17. i 110/21.) te je Sud, na temelju citiranog članka Zakona, spor riješio bez rasprave.

6.              Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Spisu tuženika prileži Zahtjev A. B. za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju, od 27. lipnja 2013., a sukladno kojem podnositeljica traži izdavanje uporabne dozvole za obiteljsku kuću na adresi u G., izvedenu na katastarskoj čestici 153/1 katastarske općine G. S., kao i Zaključak Grada Z., Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Četvrtog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/5337, URBROJ: 251-13-22-5/003-15-3, od 21. rujna 2015., a kojim se podnositeljica poziva na dopunu svog zahtjeva.

9.              U ovom predmetu nije sporno da podnositeljica zahtjeva nije postupala po traženju prvostupanjskog tijela iz kojeg razloga je njen zahtjev odbačen. Pravna prednica tužitelja je izjavila žalbu protiv tog rješenja te je ona prvi put usvojena i predmet vraćen na ponovni postupak, jer prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o zahtjevu nasljednice podnositeljice za produljenjem rokova dostave. U nastavnom postupanju prvostupanjsko tijelo je otklonilo navedene nepravilnosti te je ponovno, iz razloga propuštanja dostave tražene dokumentacije, odbacilo zahtjev prednice tužitelja.

10.              Prednica tužitelja je i protiv tog rješenja 26. lipnja 2018. uložila žalbu, ali je nastavno svojim podneskom od 28. lipnja 2018., od podnesene žalbe odustala. Budući da je tužiteljica rješenje o odbačaju zaprimila u utorak 12. lipnja 2018. i nakon njenog odustanka od žalbe, to rješenje postalo je pravomoćno 29. lipnja 2018.

11.              Spisu tuženika prileži Zahtjev tužitelja za ponovno otvaranje postupka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 7. veljače 2022. Sud utvrđuje da iz sadržaja tog zahtjeva nije jasno da li tužitelj želi obnovu okončanog postupka, ili podnosi novi i samostalan zahtjev za izdavanje rješenja. Stoga je prvotno prvostupanjsko tijelo odbacilo zahtjev za obnovom postupka kao nepravovremen, dok je povodom žalbe tuženik donio istu odluku, ali ne u odnosu na zahtjev za obnovom postupka, već smatrajući kako se radi o novom i samostalnom zahtjevu.

12.              Budući da iz zahtjeva nije razvidno traženje tužitelja Sud smatra kako je, s obzirom na načelo pomoći neukoj stranci, potrebno razmotriti oba zahtjeva.

13.              U odnosu na stav tuženika kojim je razmatrao zahtjev tužitelja kao nov zahtjev, procesno potpuno odvojen od ranijeg postupanja, Sud navodi kako slijedi.

14.              Člankom 10. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu.

15.              Člankom 10. stavkom 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama određeno je da se zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka toga dana ne može se više podnijeti.

16.              Budući da je zahtjev tužitelja, ukoliko se promatra kao samostalan, podnesen 7. veljače 2022., evidentno je kako je isti podnesen nakon proteka roka propisanog naprijed citiranim člankom 10. stavkom 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, iz kojeg razloga je takav zahtjev valjano odbačen kao nepravovremen.

17.              U odnosu na stav prvostupanjskog tijela kojim je kao nepravovremen odbačen prijedlog za obnovu postupka Sud navodi kako slijedi.

18.              Člankom 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

19.              Iako tužitelj tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju izrekom ne navodi koja bi nova činjenica dovela do razloga za obnovu, kao što uostalom ne navodi ni pravni temelj njegovog zahtjeva, Sud iz sadržaja tužbe nalazi da je razlog obnove okončanog postupka okolnost što tužitelj smatra da nije vjerojatno da bi njegova pravna prednica, V. L. povukla žalbu izjavljenu protiv rješenja o odbačaju njenog zahtjeva. Iako ovakva tvrdnja ničim nije dokazana Sud navodi da je javno pravno tijelo prije upuštanja u meritum, odnosno prije upuštanja u ocjenu dokaza, u obvezi ocijeniti dopuštenost prijedloga.

20.              Sud u spisu tuženika nalazi rješenje Grada Z., Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Četvrtog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I- 350-05/17-007/532, URBROJ: 251-13-22-5/003-18-9, od 29. lipnja 2018., a kojim rješenjem se utvrđuje da je prednica tužitelja odustala od njene žalbe, iz kojeg razloga se postupak po žalbi obustavlja. Navedeno rješenje tužiteljica je, sukladno priležećoj dostavnici, uredno zaprimila 6. srpnja 2018., iz kojeg razloga je tog dana započeo teći trogodišnji rok za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka propisan naprijed citiranim člankom Zakona o upravnom postupku.

21.              Člankom 126. stavkom 1. Zakona određeno je da kada nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

22.              Budući da je rok za podnošenje prijedloga za obnovu istekao 6. srpnja 2021. Sud nalazi kako je prijedlog tužitelja evidentno nepravovremen, iz kojeg razloga je isti trebao biti odbačen.

23.              Slijedom navedenog Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim, iz kojeg razloga je odlučeno kao u izreci ove presude.

24.              Bez obzira na sve navedeno i u odnosu na prigovore tužitelja o nepostojanju razloga zbog kojih bi njegova pravna prednica odustala od žalbe, kao i općenitu nemogućnost da odustane od izjavljene žalbe, Sud navodi kako je i žalba i podnesak o odustanku, vlastoručno potpisan po istoj osobi, dok eventualno krivotvorenje nije dokazano, kao uostalom ni razlog za takvo postupanje. Isto tako stav tužitelja o općoj nemogućnosti njegove prednice da potpiše odustanak od žalbe dovodi do zaključka da ukoliko je takva nemogućnost postojala u odnosu na odustanak postojala bi i u odnosu na izjavljivanje same žalbe izjavljene protiv rješenja o odbačaju.

25.              Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

26.              Trebalo je stoga temeljem članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.

 

                                                                                                                                                             Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.