Poslovni broj: 65 P-832/2022-14

(ranije P-851/18)

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. V. OIB: …, zastupanog po punomoćnici M.K., OIB: …,

odvjetnici iz OD R. & K. j.t.d. Z., Pisarnica S.B., S.B., protiv 1.tuženika O.P.M., OIB …, P.M., i 2.tuženika N.Š. iz P.M., OIB: …, oboje

zastupani po punomoćniku V.B., odvjetniku u V.,

radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave od 10. studenog 2023., u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. 1. i 2. tuženika – L.S., odvjetničkog vježbenika iz Ureda V.B., a na

ročištu za objavu presude dana 21. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema tužitelju A. d.o.o. S., OIB:… Ugovor o darovanju nekretnina,

ovjeren po Javnom bilježniku M.H.B., pod brojem OV-641/17 dana

22. veljače 2017.g., kojim je prednik tuženika, Z.Š. s posljednjim prebivalištem u P.M. J. J. OIB: …,

darovao II. tuženiku N.Š. iz P.M., OIB:…nekretnine upisane u zk.ul. 310 k.o. M.P., koje se sastoje od kč.br. 756 oranica S. sa 17736 m2, stoga su 1.tuženik O.P.M. i 2.tuženik N.Š. dužni trpjeti da se, na ovim

nekretninama, provede ovrha radi naplate tražbine tužitelja A. d.o.o. S. na osnovi ovršne isprave – zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku J.A. iz

V., broj OV-5179/10 od 20. travnja 2010.g., u iznosu od 30.214,80 EUR[1] / 227.653,43 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je važila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počevši od 19. veljače 2014.g. do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku O.P.M., P.M. OIB:… i 2. tuženiku N.Š. iz P.M. OIB: …, da tužitelju, solidarno naknade

parnične troškove u visini od 3.808,01 EUR[2] /28.691,45 kn, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja dana 21. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika 10.rujna 2018. podnio tužbu radi pobijanja pravnih radnji dužnika.

2. U tužbi navodi da se zadužnicom ovjerenom po javnom bilježniku J.A.

iz V., br. OV-5179/10, 20. travnja 2010. u Virovitici, tada 1. tuženik Z.Š . (tada nositelj OPG Z.Š.) suglasio da se radi naplate tražbine

tužitelja A. d.o.o., u iznos do 500.000,00 kn, zaplijene sredstva po svim njegovim računima, odnosno pokrene ovrha na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.

3. Budući da Z.Š. nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju u iznosu od 227.653,43 kn, to je tužitelj, bezuspješno, pokušao izvršiti prisilnu naplatu na njegovim novčanim sredstvima, a potom, nakon povlačenja zadužnice, provesti ovrhu i na njegovim pokretninama, u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Valpovu br. Ovr-1423/13, kasnije Općinskim sudom u Virovitici br. Ovr-797/16, tijekom kojeg postupka su namireni samo do tada nastali troškovi i dio kamata na glavnicu u iznosu od 10.788,80 kn (kamata za razdoblje od 27. rujna 2013. do 19. veljače 2014.)

4. Budući da je tražbina tužitelja i nakon provedbe ovrhe na pokretninama tada 1. tuženika ostala nenamirena, a da on u svom vlasništvu nije imao drugih pokretnina, to je tužitelj 8.ožujka 2018. godine od DGU, PU za Katastar O. i PU za Katastar O., Odjela za Katastar nekretnina D.M., zatražio ispis posjedovnih listova na ime 1. tuženika, kojom prilikom je, uvjerenjem DGU PU za Katastar O., KLASA 935-08/18-01/363, URBROJ 541-23-02/12-18-2 od 8. veljače 2018., izvješten kako 1. tuženik nije upisan u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi Područni ured za katastar O., odnosno od strane DGU, PU a katastar O.,

Odjela za katastar nekretnina D.M. kako je isti odjel, dana 28. veljače 2017.,

u svrhu provedbe, zaprimio rješenje Općinskog suda u Osijeku, Z.k.odjela u Donji Miholjac, posl. br. Z-3953/17 od 23. veljače 2017., kojom se, na temelju Ugovora o darovanju od 22. veljače 2017., uknjižuje pravo vlasništva na nekretninama Z.Š. koje se sastoje od kčbr. 756 oranica S. sa 17736 m2 za korist 2. tuženika

Š.N., njegova sina.

5. Tužitelj nadalje navodi da je uvidom u zemljišne knjige Z.k.odjela D.M., utvrdio kako je tada 1. tuženik Z.Š. temeljem Ugovora o

kupoprodaji nekretnina ovjerenog po javnom bilježniku D.Đ. pod posl.br. OV-2599/09 od 29. travnja 2009., od prodavatelja S.O. iz P.M., stekao nekretnine iz zk.ul 310, k.o. M.P., koje se sastoje od kčbr. 756, oranica S., sa 17736 m2, vlasništvo kojih nekretnina je, odmah po završetku ovršnog postupka vođenog sada pred Općinskim sudom u Virovitici pod posl.br. Ovr-797/16, Ugovorom o darovanju nekretnina, ovjerenim po javnom bilježniku M.H.B. iz D.M. pod br. OV-

641/17 od 22. veljače 2017. g., prenio na svoga sina 2. tuženika N.Š.

6. Nadalje ističe da, obzirom da je darovanje 1. tuženik učinio na štetu tužitelja kao vjerovnika, znajući da tim raspolaganjem, nanosi štetu tužitelju – vjerovniku, s namjerom da ga onemogući u naplati predmetne tražbine, to su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika iz čl. 66. do čl.71. Zakona o obveznim odnosima.

7.U pisanom odgovoru na tužbu od 19. listopada 2018. (str. 25-26 spisa) tada 1. tuženik Z.Š. i 2. tuženik N.Š., oboje zastupani po pun. V.B., odvjetniku iz V., su se u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu.

8. Nadalje navode, da su navodi tužitelja glede radnji tuženika koji su usmjereni na onemogućivanje vjerovnika za naplatu svojih tražbina, u cijelosti neosnovani i neistiniti. Naime, iz tužbe je vidljivo kako je tužitelj naplatio troškove i dio kamata na glavnicu u iznosu od 10.788,80 kn tereteći novčana sredstva i pokretnine 1.tuženika.

Prvotuženik nije bio upoznat s činjenicom nemogućnosti naplate ostatka tražbine te nije poduzimao nikakve radnje kojima bi otežao položaj tužitelja.

9. Tuženici dalje navode da tužitelj u tužbi nije naveo niti jedan dokaz kojim bi se utvrdilo da je 1.tuženik poduzimao radnje na štetu tužitelja.

Nadalje, tuženici ističu kako je nekretnina koja je predmet spora jedina nekretnina u vlasništvu 2. tuženika, te bi provedbom ovog postupka za 2. tuženika nastala znatna i nepopravljiva šteta. Sukladno čl. 91. st. 1. Ovršnog zakona, ne mogu biti predmet ovrhe poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanja i uzdržavanje članova njegove obitelji. Naime, oduzimanjem ove nekretnine 2. tuženik bi se doveo u tešku situaciju, te bi mu bila oduzeta jedina sredstva za uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, tuženici ističu kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, predlažu sudu odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te obvezati tužitelja da naknadi prouzročen trošak tuženicima.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis uz tužbu, i to zadužnicu na str. 4, s ovjerom kod javnog bilježnika J.A. iz V. na str. 5, uvjerenje Područnog ureda za Katastar O. za

prvobitnog 1. tuženika Z.Š. na str. 6, dopis istog Ureda na str. 7, rješenje

Z.k.odjela u Donjem Miholjcu na str. 8 spisa, Z.k.izvadak - povijesni prikaz na str. 9- 10, Ugovor o kupoprodaji nekretnina između S.O. iz P. M. kao prodavatelja i Z.Š. kao kupca, ovjeren od strane javnog bilježnika D.Đ. iz D.M. (str. 11-12 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina između

Z.Š. kao darovatelja i N.Š. kao daroprimatelja, ovjeren od strane

javnog bilježnika M.H.B.iz D.M. na str. 13-14 spisa. Zatim

je izvršen uvid u daljnju dokumentaciju – rješenje Z. k. odjela u Donjem Miholjcu na str. 21, podaci MUP-a RH JRO na str. 32 za 1. tuženika, izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog 1.tuženika na str. 36-38 spisa, izvršen je uvid u rješenje Z.K.odjela u D. Miholjcu na str. 60, zatim, u sporazum po izvansudskoj nagodbi na str. 70-71, prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na str. 72-73,promet konta… A.,d d.o.o. V. na str. 74, zadužnicu na str. 75, s ovjerom javnog bilježnika

J.A. na str. 76, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Valpovu na str. 77, rješenje Općinskog suda u Virovitici 10 Ovr-797/16-10 na str. 78-79 spisa, Z.k.izvadak na str. 83, očitovanje o stanju računa A.B. za Z.Š. na str. 84, dopis

S.B. d.d. na str. 85, dopis H. na str. 86 spisa.

12. Valja napomenuti da u ovoj parnici bitne činjenice za donošenje pravovaljane odluke nisu dvojbene, sporna je jedino pravna ocjena tih činjenica, o čemu odlučuje sud.

13. Naime, pun. 1.tuženika, koji je istovremeno i pun. 2.tuženika, u odnosu na 1. tuženika stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da on nije vlasnik predmetne nekretnine pa da stoga nije dužan niti trpjeti bilo kakve radnje u odnosu na predmetnu nekretninu te podredno ističe glede 1. tuženika da ovaj odgovara samo do visine naslijeđene imovine, kao i da se raspolaganje pok. Z.Š. dogodilo za

vrijeme njegova života, a na koju radnju O.P.M. kao univerzalni

pravni sljednik 1. tuženik nije niti znao niti mogao utjecati pa stoga niti spriječiti takvo raspolaganje, dok u odnosu na oba tuženika stavlja prigovor zastare.

14. Glede istaknutog prigovora zastare, valja napomenuti da taj prigovor ne stoji, a taj je prigovor pun. tužitelja na pripremnom ročištu od 12. svibnja 2023.otklonila, ističući da je tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u konkretnom slučaju podnesena u zakonskom roku od 3 godine, s obzirom da se radi o izvršenom besplatnom raspolaganju nekretninom između oca i sina, naime, predmetni Ugovor o darovanju nekretnina zaključen je i ovjeren od strane javnog bilježnika u veljači 2017., a tužba je podnesena ovom sudu dana 10. rujna 2018.g., dakle, u okviru zakonskog roka za podnošenje tužbe, sve sukladno odredbi čl. 71. st.1. i 2. u vezi sa čl. 69. st. 1 i 2. i u vezi sa čl. 66.i 67. Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 25/11,78/15, 29/18 i 16/21, u daljem tekstu: ZOO).

15. Također, nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 1. tuženika, s obzirom da okolnosti koje pun. tuženika ističe u odgovoru na tužbu, kao i kasnije tijekom postupka (da nije vlasnik predmetne nekretnine, da kao ošasni nasljednik odgovara samo do visine naslijeđene imovine, da nije mogao utjecati na raspolaganje svog pravnog prednika, a niti spriječiti takvo raspolaganje) nisu opće bitne niti utječu na donošenje sudske odluke. Ovo iz razloga što pun. tužitelja osnovano ukazuje da se ovdje radi o parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji te da je stoga bilo nužno u vrijeme podnošenja tužbe na strani tuženika označiti i osobu koja je imovinu otuđila, kao i stjecatelja te imovine, a budući da je smrću prvobitnog 1. tuženika Z.Š. prestala i njegova stranačka sposobnost, to je tužitelj potpuno opravdano i zakonito naznačio O.P.M. kao novog 1. tuženika, s

obzirom da je ta O. kao njegov pravni sljednik – ošasni nasljednik, po samom zakonu stekla svojstvo biti tužena pravna osoba u ovoj parnici, tako da sve naprijed navedene okolnosti koje ističe pun. tuženika, kako u odgovoru na tužbu, tako i na zaključnom ročištu, nisu relevantne za utvrđivanje pasivne legitimacije ovog tuženika.

16. Naime, odredbom čl. 69. st. 2. ZOO-a, propisano je da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika kao što je u konkretnom slučaju 1. tuženik O.P.M. kao ošasni nasljednik

Z.Š., odnosno njegov sveopći pravni sljednik.

17. Po ocjeni suda, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, tužitelj je tijekom dokaznog postupka uspio u cijelosti dokazati činjenične navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, i to isključivo temeljem priložene dokumentaciju u koju je sud izvršio uvid, a kojim je tužitelj potkrijepio te navode, imajući u vidu, kako je to naprijed navedeno, da bitne činjenice po stavu suda i nisu dvojbene, odnosno radi se o pravnoj ocjeni relevantnih činjenica, koje je sud ocijenio kako je naprijed navedeno.

18. Stoga je sud, nalazeći da je tužiteljev konačan tužbeni zahtjev koji je tužitelj podnio podneskom od 26. svibnja 2023. (str. 67-69 spisa) u potpunosti osnovan, donio ovu presudu kojom taj tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaća, kao u izreci. Naime, tužitelj je dokazao, kako dospjelost svoje tražbine prema Z.Š. koju nije bilo moguće naplatiti na drugi način (ovrha na njegovim nekretninama i pokretninama koje nisu uspjele), pa slijedom toga i okolnost da uslijed poduzete radnje – darovanje vrijedne nekretnine svom sinu N.Š. – 2.tuženiku, Z.Š. kao dužnik

predmetnim raspolaganjem ostao bez sredstava kojima se mogla namiriti vjerovnikova tražbina. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o besplatnom raspolaganju kojim je Z.Š. darovao svoju nekretninu svom krvnom srodniku u ravnoj liniji pa se stoga sukladno odredbi čl. 67.st. 2. ZOO-a smatra da mu je bilo poznato da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svom vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a to tuženici nisu niti pokušali dokazati.

19. Budući da su tuženici izgubili u cijelosti ovu parnicu dužni su tužitelju solidarno naknaditi sav prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, a koji se odnosi na zastupanje putem punomoćnika – odvjetnika, sukladno odredbi čl. 154.st.1.Zakona o parničnom postupku, a to stoga što se u konkretnom slučaju radi o tzv. nedjeljivim obvezama (čl. 64.st.1. ZOO-a), odnosno postoji dva dužnika - tuženika, a njihova je obveza nedjeljiva.

20. Tužiteljev trošak sastoji se od sastava tužbe te zastupanja na dvama ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 12.05.2023. i 10.11.2023.) kao i za sastav dva obrazložena podneska (od 17.11.2022. i 26.05.2023.), sve od po 497,71 eur / 3.750,00 kn, uključujući PDV od 25% u iznosu od 622,14 eura / 4.687,51 kn , tako da ukupan tuženikov trošak iznosi 3.808,01 eur /28.691,45 kn, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 30.214,80 eura/227.653,41, te primjenom odredaba Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama.

21. Međutim, kod donošenja odluke o trošku postupka, odnosno naknade troška, sud nije mogao priznati tužitelju očitu pogrešku u izračunu, naime, tužitelj je u svom troškovniku na pristojbe na tužbu i presudu koje je pravilno obračunao, s tim da je pristojbu na tužbu platio, a na presudu će tek platiti u istom iznosu, obračunao i PDV koji se na pristojbe ne obračunava, već samo na odvjetnički trošak.

22. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 21. studenog 2023.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženicima putem zajedničkog punomoćnika.