REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3051/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. G. V., OIB:..., iz P., koju zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica iz Z., protiv tuženika N. l. d.d. R., Zvonimirova 20a, kojega zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-762/2018-2 od 18. listopada 2018., kojom je o potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj Pr-153/17-29 od 13. lipnja 2018., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tužiteljice.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 165,90 eur /1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu koji je tuženik odlukom od 25. svibnja 2016. dao tužiteljici te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i da se nalaži tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na radno mjesto kolumnistice – reporterke (točka I. izreke). Ujedno je naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II. izreke), dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Nadalje je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti te preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio sve navode u reviziji te predložio istu odbaciti kao nepravovremenu, podredno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora u iznosu od 1.250,00 kn/ danas 165,90 eur.

5. Revizija je pravovremena.

5.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica presudu koju pobija ovom revizijom zaprimila 1. ožujka 2019., a revizija je podnesena 28. ožujka 2019, odnosno unutar roka od 30 dana propisanog odredbom čl. 382. st. 4. ZPP.

6. Revizija nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica u reviziji ukazuje.

8.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Tužiteljica ukazuje i na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, počinjene po drugostupanjskom sudu.

9.1. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i bitno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 25. svibnja 2016. kojega je tuženik dao tužiteljici i da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto kolumnistice- reporterke.

11. Među strankama nije bilo sporno da je odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. svibnja 2016. tužiteljici otkazan ugovor o radu, da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke i da tuženik nije odgovorio na taj zahtjev, kao što nije sporno ni da je tužiteljica pravovremeno zatražila sudsku zaštitu.

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kolumnist reporter s mjestom rada u P.,

- da je zbog poslovno i gospodarskih uvjetovanog razloga 2014. godine pokrenut predstečajni postupak nad tuženikom te je sklopljena i predstečajna nagodba,

- da iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. svibnja 2016. proizlazi kako je tužiteljici otkazan ugovor o radu sklopljen 30. lipnja 2008. na neodređeno vrijeme s pripadajućim aneksima zbog poslovno uvjetovanog razloga i to zbog organizacijskih razloga jer je tuženik donio odluku kojim se ukida radno mjesto kolumnist-reporter za rad iz P. u izdavačkom sektoru u svrhu ekonomski uspješnijeg poslovanja, planirane uštede te nužne racionalizacije poslovanja, a iz razloga što tuženik poslovnim ugovorom s dnevnikom G. I. iz P. ima mogućnost besplatnog preuzimanja svih tekstova koje proizvodi dnevnik iz P., što u potpunosti zadovoljava potrebe tuženika sa sadržajima iz Istre, pa je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica,

- da iz Odluke proizlazi da je pri donošenju odluke otkazu tuženik vodio računa o trajanju radnog odnosa radnice, starosnoj dobi i o svim drugim relevantnim elementima koji propisuju predmetno područje,

- da se sindikat usprotivio namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici,

- da tuženik ima oko petnaestak zaposlenih kolumnista-reportera, ali je tužiteljica jedina radila na poslovima kolumniste-reportera za Istru u P.,

- da je tuženikovo loše financijsko poslovanje razvidno i iz dokumentacije vezane uz postupak predstečajne nagodbe,

- da je tijekom 2015. obavljeno ispitivanje o čitanosti N. l. i kolumnista te na popisu čitanih kolumnista nije bilo ime tužiteljice.

13. Na temelju navedenog, a posebno činjenice lošeg financijskog poslovanja tuženika te činjenice da tuženik poslovnim ugovorom s dnevnikom G. I. iz P. ima mogućnost besplatnog preuzimanja svih tekstova koje proizvodi dnevnik iz P., kao i činjenice da tužiteljica nije bila uvrštena u popis najčitanijih kolumnista, prvostupanjski sud zaključuje, da je isti imao opravdanu potrebu racionalizacije poslovanja ukidanjem radnog mjesta tužiteljice, a ne primjerice nekog drugog kolumniste reportera koji bi po potrebi u reporterskom smislu ekonomičnije pokrivao neko drugo područje (izvan Istre). Slijedom navedenog, a zaključivši da je tuženik vodio računa o radnom stažu, starosnoj dobi i obvezi uzdržavanja tužiteljice i da nije tužiteljici bio u mogućnosti ponuditi neki drugi posao u skladu sa njezinim kvalifikacijama, ocjenjuje osporenu odluku zakonitom i dopuštenom u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR).

14. Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice, prihvaća činjenična utvrđenja kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede dopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu ocijenivši da žalbenim navodima tužiteljice ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju, stoga potvrđuje prvostupanjsku presudu.

14.1. Žalbene navode tužiteljice kojima ukazuje na pogrešan i nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik vodio računa o trajanju radnog odnosa radnice, starosnoj dobi i o svim drugim relevantnim elementima koji propisuju predmetno područje, drugostupanjski sud otklanja kao neosnovane polazeći od činjenice da je tužiteljica bila jedini radnik tuženika koja je obavljala te poslove u P. u izdavačkom sektoru, pa ti kriteriji nisu takvog značaja da bi potpuno onemogućili u ovom slučaju poslovno uvjetovani otkaz jer je prestala potreba za obavljanjem točno određenog posla kojeg je radila sama tužiteljica zbog čega nema usporednih radnika.

15. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužiteljica smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZPP, odnosno da je pogrešno shvaćanje u pobijanoj odluci o prestanku potrebe za njezinim radom i nepostojanju usporednih radnika.

16. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkaz rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.

16.1. Prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

17. Polazeći prvotno od autonomnog prava tuženika kao poslodavca da u okolnostima kada je zapao u financijske i gospodarske poteškoće u poslovanju i kada je njegova opstojnost dovedena u pitane, poduzima određene radnje u smislu smanjivanja troškova te tako donese i odluku o ukidanju određenog radnog mjesta radi ekonomičnije organizacije poslovanja te nadalje od nespornog utvrđenja da je tuženik zapao u gospodarske poteškoće mu je o racionalizaciji poslovanja ovisila opstojnost, po ocjeni ovoga suda tuženik je dokazao da je zbog organizacijskih razloga uvjetovanih gospodarskim razlozima prestala potreba za obavljanjem posla koji je obavljala tužiteljica. Potrebno je naglasiti da sud nije ovlašten prosuđivati takvu politiku poslodavca jer bi u tom slučaju bila dovedena u pitanje sloboda i neovisnost njegovog djelovanja na poslovnom i ekonomskom tržištu. Stoga je po ocjeni ovoga suda pravilno primijenjena odredba čl. 115. st. 1. ZR.

18. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica prema ugovoru o radu bila zaposlena na radnom mjestu kolumnista reportera s mjestom rada u P. te da tuženik ima sveukupno zaposlenih oko petnaestak reportera-kolumnista, po ocjeni ovoga suda pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nema usporednih radnika iz razloga jer je ona jedina od svih kod tuženika bila zaposlena u P.

18.1. Naime, radno mjesto i mjesto rada dva različita pojma, uspoređivanje radnika prema zakonskim kriterijima se obavlja između svih radnika koji su zaposleni na istom radnom mjestu, a ne i na mjestu rada.

18.2. Međutim, kako iz osporene odluke o otkazu proizlazi da je tuženik vodio računa o trajanju radnog odnosa radnice, starosnoj dobi i o svim drugim relevantnim elementima koji propisuju predmetno područje, a tužiteljica sporeći navedeno, na kojoj je u ovoj konkretnoj situaciji sada na temelju odredbe čl. 221.a ZPP pao teret dokaza, sama ne tvrdi u odnosu na koje radnike nije bila pravilno uspoređivana, odnosno u odnosu na koje je bila u prednosti, ovaj sud ne može zaključiti da je radi toga odluka nezakonita.

19. Slijedom navedenog nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

20. Ostalim opsežnim navodima u reviziji kroz pozivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica iznosi prigovore činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

21. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (točka II. izreke).

23. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene u odbijajućem dijelu zahtjeva tuženika za trošak odgovora na reviziju, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 21. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.