Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 1, OIB: 39901919995, zastupanog po punomoćnici Eli Gugić, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Grada Kaštela, Braće Radića 1, Kaštel Sućurac, OIB: 08727843572, zastupanog po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ele Gugić, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika Zorana Mimice, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 20. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Kaštela da isplati tužitelju Hž Infrastruktura d.o.o. iznos od 324.370,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 322.833,34 kuna od 08. prosinca 2018. pa do isplate, a na iznos od 1.537,54 kuna od 7. veljače 2019. pa do isplate, po stopi za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 486.556,32 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 484.250,00 kuna od 8. prosinca 2018. pa do isplate, a na iznos od 2.306,32 kuna od 7. veljače 2019. pa do isplate, po stopi za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Nalaže se tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o. da tuženiku Gradu Kaštela naknadi trošak postupka u iznosu od 3.619,01 EUR-a / 27.267,50 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Grada Kaštela za naknadu troškova postupka u iznosu od 16.755,59 EUR-a / 126.244,99 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. siječnja 2019. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3541/2017 od 12. lipnja 2018., tužitelju i tuženiku naloženo da tužiteljima iz tog postupka (Manueli Tomčić, Ireni Mihovilović, Adeli Rajčić i Anici Ergović) solidarno isplate ukupan iznos od 691.715,40 kuna na ime naknade štete, kao i da im naknade trošak postupka u iznosu od 152.243,75 kuna, sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navedeni vjerovnici da su cjelokupno dosuđenu štetu, kao i troškove parničnog postupka, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, naplatili samo od jednog solidarnog dužnika – ovdje tužitelja. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je tužitelj dopisom od 12. prosinca 2018. pozvao tuženika da mu plati dio duga koji otpada na njega u iznosu od 807.083,34 kuna. Kako je tuženik odbio postupiti u skladu sa zahtjevom tužitelja i istom nije isplatio predmetni iznos, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 807.083,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do isplate, sukladno odredbi članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je predložio da ovaj sud u dokazne svrhe pregleda i pročita presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017., presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3541/2017 od 12. lipnja 2018., da izvrši uvid u potvrdu o izvršenom nalogu od 7. prosinca 2018., dopis tužitelja tuženiku od 12. prosinca 2018. te dopis tuženika tužitelju od 7. siječnja 2019.

2. Tužitelj je podneskom od 11. veljače 2019. preinačio tužbu na način da sada od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 810.927,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do isplate. Naime, tužitelj u tom podnesku navodi kako je tužitelj po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. platio ukupan iznos od 1.621.854,40 kuna, pa predlaže da sud tuženika obveže da tužitelju isplati polovicu tog iznosa, imajući u vidu da su tuženici kao solidarni dužnici bili dužni izvršiti obvezu po predmetnoj presudi, a da je cjelokupni iznos naplaćen samo od tužitelja kao jednog solidarnog dužnika. Tužitelj je u prilogu tog podneska dostavio potvrdu o prometu po transakcijskom računu tužitelja, obavijesti Financijske agencije i zahtjeve za izravnu naplatu.

3. Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj P-437/2019 od 20. svibnja 2019. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti tog rješenja dostavljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio navodima iz tužbe te je naveo kako između stranaka nije sporno da predmetna tužba predstavlja zahtjev tužitelja na ime regresa pa da osnova tužbenog zahtjeva nije sporna. Međutim, tuženik da osporava visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik ističe kako odgovornost za štetu nije utvrđivana u predmetnom parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem P-2044/2007, a u kojem su tuženici HŽ Infrastruktura d.o.o. i Grad Kaštela obvezani solidarno naknaditi štetu tužiteljima, odnosno da je na strani tužitelja veći dio odgovornosti za predmetnu štetu, i to tužitelj da je odgovoran za štetu sa preko 90%, a odgovornost tuženika da iznosi oko 10%. Stoga, tuženik predlaže da ovaj sud izvrši uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2017 te da nakon provedenog postupka utvrdi odgovornost tuženika u minimalnom postotku, a podredno da provede vještačenje po vještaku specijaliziranom za željeznički promet na okolnost utvrđenja propusta tužitelja i tuženika koji su doveli do prometne nezgode koja se dogodila 12. prosinca 2006. u Kaštel Sućurcu, a uslijed koje su tužitelj i tuženik presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. obvezani na naknadu štete. Ujedno, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je tuženik 4. prosinca 2018. isplatio tužiteljicama iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem P-2044/2007, polovicu troškova parničnog postupka.

5. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u navodima iz tužbe i iz podneska od 11. veljače 2019.

6. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je isticao kako tužitelj i tuženik ne mogu biti podjednako odgovorni za prometnu nezgodu koja se dogodila 12. prosinca 2006. u Kaštel Sućurcu, a u kojoj je smrtno stradao vozač osobnog automobila Abraham Ergović prilikom naleta vlaka na njegovo vozilo, na pružnom prijelazu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 810.927,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do isplate, na ime regresnog potraživanja iznosa kojeg je tužitelj isplatio Manueli Tomčić, Ireni Mihovilović, Adeli Rajčić i Anici Ergović na temelju presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017.

8. Ovaj sud je 15. prosinca 2020. donio presudu pod poslovnim brojem P- 491/2019-13 te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 810.927,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja za više zatraženu stopu i tijek zakonskih zateznih kamata odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 10.000,00 kuna (točka II. izreke).

9. Tuženik je protiv te presude izjavio žalbu te je povodom izjavljene žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-205/2021-3 od 23. ožujka 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, kao i odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. izreke te presude. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke u bitnom proizlazi kako je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari od odlučnog značaja koliki je bio trokut preglednosti da se cestovno vozilo toliko približilo industrijskom kolosijeku i zaustavilo se ispred industrijskog kolosijeka na minimalnoj udaljenosti na kojoj je vlak morao proći, a da ne dođe do prometne nesreće te bi li tada, s obzirom na mogućnost međusobnog uočavanja nalet bio izbježiv.

10. Tužitelj je u ponovljenom postupku ustrajao u navodima koji su izneseni tijekom ranijeg postupka, dok je tuženik ustrajao u navodima da je njegov doprinos štetnom događaju minimalan.

11. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao potvrdu o izvršenom nalogu od 07. prosinca 2018. (list spisa 23), dopis Hž Infrastrukture tuženiku od 12. prosinca 2018. (listovi spisa 24-25), preslik dostavnice (list spisa 26), dopis tadašnjeg punomoćnika tuženika Zdenka Duvnjaka tužitelju od 17. siječnja 2019. (listovi spisa 27-29), izlist predmeta po transakcijskim računima tužitelja (listovi spisa 33-35), obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 36), zahtjev Irene Mihovilović za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 37-38), podnesak punomoćnika Irene Mihovilović, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (listovi spisa 39- 40), obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 41), zahtjev Adele Rajčić za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 42-43), podnesak punomoćnika Adele Rajčić, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (listovi spisa 44-45), obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 46), zahtjev Manuele Tomčić za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 47-48), podnesak punomoćnika Manuele Tomčić, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (lisotvi spisa 49- 50), obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 51), zahtjev Anice Ergović za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 52-53), podnesak punomoćnika Anice Ergović, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (listovi spisa 54-55), obavijest Financijske agencije tužitelju od 12. prosinca 2018. (list spisa 56), zahtjev Hrvoja Šutala za izravnu naplatu od 5. prosinca 2018. (listovi spisa 57-58), podnesak Hrvoja Šutala Financijskoj agenciji od 5. prosinca 2018. (listovi spisa 59-61), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 5. prosinca 2018. prema tuženiku (list spisa 74), podaci računa (listovi spisa 75-77), pročitao je isprave sadržane u spisu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. te je proveo dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku prof.dr.sc. Mladenu Nikšiću radi utvrđivanja koliki je trokut preglednosti ako cestovno vozilo pristupi i zaustavi se neposredno ispred industrijskog kolosijeka na način da još uvijek vlak može proći ispred zaustavljenog cestovnog vozila, kao i radi utvrđivanja je li u takvoj prometnoj situaciji i u kojem slučaju, s obzirom na brzinu kretanja vlaka, nesreću bilo moguće izbjeći.

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

13. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se pred Općinskim sudom u Zadru vodio postupak pod brojem P-2044/2007 po tužbi tužiteljica pod 1. Manuele Tomčić, pod 2. Irene Mihovilović, pod 3. Adele Rajčić i pod 4. Anice Ergović, protiv tuženika Hž Infrastruktura d.o.o. i Grada Kaštela, radi naknade štete. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužiteljice u tom postupku zahtijevale naknadu imovinske i neimovinske štete koja im je nastala uslijed nezgode koja se dogodila 12. prosinca 2006. u Kaštel Sućurcu, a u kojoj je smrtno stradao Abraham Ergović, otac tužiteljica Manuele Tomčić, Irene Mihovilović Adele Rajčić i suprug tužiteljice Anice Ergović. Među strankama nije bilo sporno ni to da je do predmetne nezgode došlo prilikom prelaska automobila kojim je upravljao Abraham Ergović preko pružnog prijelaza u Kaštel Sućurcu, kao ni to da je do predmetne nezgode došlo na način da je vlak udario u osobno vozilo kojim je upravljao Abraham Ergović.

14. Među strankama nije bilo sporno ni to da je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. tuženicima naloženo da tužiteljicama Manueli Tomčić, Ireni Mihovilović i Adeli Rajčić solidarno isplate po 150.000,00 kuna svakoj, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2008. pa do isplate, a tužiteljici Anici Ergović da isplate iznos od 200.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2008. pa do isplate, kao i iznos od 41.715,40 kuna na ime naknade imovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. svibnja 2007. pa do isplate, kao i da tužiteljicama solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 152.243,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2017. pa do isplate.

15. Među strankama nije bilo sporno ni to da je predmetna presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3541/2017-5 od 12. lipnja 2018.

16. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tužiteljice podnijele zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji protiv ovdje tužitelja Hž Infrastruktura d.o.o., radi naplate tražbine po ovršnoj ispravi – pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017., kao ni to da je tužitelju po predmetnoj ovršnoj ispravi 7. prosinca 2018. zaplijenjen ukupan iznos od 1.614.166,68 kuna, a da je od tužitelja naplaćen ukupan iznos od 1.621.854,40 kuna 6. veljače 2019.

17. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik Grad Kaštela dužan tužitelju vratiti polovicu iznosa kojeg je tužitelj platio po presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. i isplatiti tužitelju iznos od 810.927,20 kuna na ime regresnog potraživanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do isplate.

18. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. tuženicima Hž Infrastruktura d.o.o. (ovdje tužitelju) i Gradu Kaštela (ovdje tuženiku) naloženo da tužiteljicama Manueli Tomčić, Ireni Mihovilović i Adeli Rajčić solidarno isplate iznos od po 150.000,00 kuna, tužiteljici Anici Ergović da isplate iznos od 200.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve na ime neimovinske štete, te da tužiteljici Anici Ergović isplate iznos od 41.715,40 kuna na ime naknade imovinske štete. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženicima Hž Infrastruktura d.o.o. i Gradu Kaštela da tužiteljicama solidarno isplate iznos od 152.243,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,

- da su Manuela Tomčić, Irena Mihovilović, Adela Rajčić, Anica Ergović i Hrvoje Šutalo (punomoćnik tih tužiteljica) podnijeli Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. protiv ovdje tužitelja Hž Infrastruktura d.o.o.,

- da je po toj ovršnoj ispravi tužitelju 7. prosinca 2018. zaplijenjen ukupan iznos od 1.614.166,68 kuna, a da je od tužitelja naplaćen ukupan iznos od 1.621.854,40 kuna 6. veljače 2019.

- da tužitelj u ovom postupku zahtijeva da sud naloži tuženiku da mu vrati polovicu plaćenog iznosa, odnosno da mu isplati 810.927,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do isplate, a sve imajući u vidu da su tužitelj i tuženik kao solidarni dužnici presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. obvezani na isplatu.

19. Člankom 1109. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje: ZOO) propisano je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

20. Člankom 1109. stavak 2. ZOO-a propisano je da sud s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja, određuje koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

21. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-2044/2007 tužitelj i tuženik kao solidarni dužnici obvezani tužiteljicama iz tog postupka naknaditi štetu koja im je nastala uslijed smrti bliske osobe, kao ni to da u tom postupku sud nije utvrđivao koliki udio svakog pojedinog dužnika iznosi u predmetnoj šteti.

22. S obzirom na to da je tuženik u ovom postupku isticao kako odgovornost tužitelja i tuženika za prometnu nezgodu u kojoj je poginuo Abraham Ergović, prilikom prelaska vozilom preko pružnog prijelaza u Kaštel Sućurcu, ne može biti podjednaka, odnosno da je tužitelj pretežito odgovoran za predmetnu nezgodu, pa samim time da je dužan i isplatiti tužiteljicama iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-2044/2007 veći iznos, trebalo je u ovom postupku utvrditi koliki udio u predmetnoj šteti otpada na tužitelja, a koliki na tuženika, sukladno odredbi čanka 1109. stavak 2. ZOO-a.

23. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 utvrđeno je da je 12. prosinca 2006. oko 13,30 sati došlo do prometne nezgode u mjestu Kašel Sućurac, na križanju Ulice Ante Starčevića i željezničke pruge na način da je došlo do sudara vlaka koji prometuje na pruzi broj 5505 Unešić – Split i vozila marke VW Polo, registarske oznake ZD-751-CI, kojim je upravljao vozač Abraham Ergović, koji je tom prigodom izgubio život.

24. Uvidom u zapisnik o očevidu od 12. prosinca 2006. koji je sadržan u spisu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007, utvrđeno je da se vozilo kojim je upravljao Abraham Ergović kretalo iz smjera zapada prema istoku, gledano iz tog smjera u Ulici Ante Starčevića prijelaz preko željezničke pruge da nije označen nikakvim znakom niti tzv. Andrijinim križem. Gledajući u suprotnom pravcu iz smjera istoka u smjeru zapada u Ulici Ante Starčevića da je istaknut znak "STOP", a iznad tog znaka da je samo jedan dio i to jedan krak tzv. Andrijinog križa, a taj znak da nije vidljiv kada se dolazi na prijelaz ceste preko željezničke pruge iz smjera zapada, točnije da je vidljiva samo poleđina znaka. U konkretnom slučaju da se radi o prijelazu ceste preko željezničke pruge s dva kolosijeka koja se nalaze u različitoj razini. Južni kolosijek je tzv. industrijski kolosijek koji je postavljen niže od magistralnog kolosijeka za oko 0,30 – 0,35 m. S vanjske strane oba kolosijeka, kao i između tračnica, da je postavljena čvrsta gumena sintetička podloga hrapave neklizajuće podloge, asfalt da je izgrađen i sa zapadne i sa istočne strane samog prijelaza.

25. Uvidom u analizu zapisa brzine vožnje vlaka 5005 utvrđeno je da je vlak pokrenut iz kolodvora Kaštel Sućurac u 13:25:45 sati, da je zaustavljen zbog izvanrednog događaja u 13:27:03 sati, ukupno prijeđeni put da iznosi 669 metara od mjesta polaska do konačnog zaustavljanja nakon sraza, a u trenutku aktiviranja kočnice vlak da se kretao brzinom od 43 km/h.

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet i motorna vozila Stanka Smodlake, dipl.ing., koje je sadržano u spisu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007, utvrđeno je da se iz smjera zapada prema istoku po kolniku, koji je do pozicije prijelaza preko željezničke pruge makadamski, kretalo osobno vozilo kojim je upravljao Abraham Ergović, a njemu s lijeve stane iz smjera zapada po magistralnom kolosijeku da se kretao vlak, brzina kretanja vlaka pred aktiviranje kočnice od strane strojovođe da je iznosila 43 km/h, a brzina kretanja vozila pred sraz da je iznosila maksimalno 10 km/h, a dopušta se mogućnost da se vozilo kritične prigode kretalo i sporije. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Stanka Smodlake, dipl.ing., proizlazi da četiri sekunde prije sraza strojovođa vidi vozilo te da ga zvučnim signalom upozorava, što znači da se u tom trenutku vozilo nije nalazilo na magistralnom kolosijeku nego da je vozilo bilo u pokretu s malom brzinom kretanja. Nakon sraza, koji je izrazito neravnopravan zbog veće mase vlaka, vozilo da je bilo odbačeno i gurano u poziciju gdje se zaustavlja.

27. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i željeznički promet, tehniku i procjenu motornih vozila Borivoja Vukelića, dipl.ing.stroj., koje je sadržano u spisu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007, utvrđeno je da se Abraham Ergović, upravljajući osobnim automobilom VW Polo kretao Ulicom Ante Starčevića u Kaštel Sućurcu, paralelno sa željezničkom prugom, od zapada prema istoku te da je nailazio na cestovno – željeznički prijelaz Ulice dr. Ante Starčevića od jugoistoka prema sjeveroistoku. Cestovno – željeznički prijelaz da je bio s dva kolosijeka, prvo s južne strane da je industrijski kolosijek, a sjevernije paralelno i magistralni kolosijek pruge Unešić – Split. Po njegovom mišljenju da je do predmetne nezgode došlo najvjerojatnije zbog toga što se vozač osobnog automobila Abraham Ergović nije zaustavio prije pružnog prijelaza niti je provjerio nailazak vlaka, već da se nastavio kretati približnom brzinom oko 20 km/h preko pružnog prijelaza. Do direktnog sudara prednjeg desnog dijela dizel lokomotive vlaka s lijevim bočnim dijelom osobnog vozila da je došlo na magistralnom kolosijeku željezničke prige. Vlak da se kretao magistralnim kolosijekom pruge Unešić – Split, kod kolodvora Kaštel Sućurac da se kretao paralelno s Ulicom dr. Ante Starčevića, nešto sjevernije u istom smjeru kao i vozač osobnog automobila, od zapada prema istoku. Prije nailaska vlaka na cestovno – željeznički prijelaz da se strojovođa kretao brzinom od 43 km/h. Dozvoljena brzina vlaka da je iznosila 70 km/h. Strojovođa vlaka da je oko 62,76 m prije mjesta sudara s osobnim automobilom započeo s radnjom kočenja vlaka koji je imao ispravan kočioni sustav. Zaustavni put pri kočenju vlaka da je iznosio 106 m pa da je sudar bio neizbježan. Pružni prijelaz iz smjera kretanja vozača osobnog vozila da nije bio osiguran jer nisu postavljeni prometni znaci tzv. Andrijin križ i znak "STOP" zbog čega nije mogao izračunati trokut preglednosti pa je zaključak tog vještaka da pružni prijelaz nije bio osiguran. Nadalje, iz nalaza i mišljenja tog vještaka proizlazi kako je vozač osobnog vozila mogao uočiti dolazak vlaka s oko 60 m, a zaustavni put osobnom vozilu pri brzini kretanja od 20 km/h da iznosi 6,12 m.

28. Sudski vještak Borivoj Vukelić, dipl.ing.stroj., je u svom usmenom očitovanju koje je dao na ročištu koje je 5. svibnja 2011. održano pred Općinskim sudom u Zadru, u postupku broj P-2044/2007, rekao kako prometni znakovi tzv. Andrijin križ i znak "STOP" trebaju biti postavljeni da bi se dobili uvjeti za dobivanje uporabne dozvole, u konkretnom slučaju da su prije predmetne nezgode znakovi bili uklonjeni zbog određenih radova, ali bez obzira na postojanje ili nepostojanje tzv. Andrijinog križa na znak "STOP" da svaki vozač mora stati prije prijelaza željezničke pruge i uvjeriti se prolazi li vlak i tek tada proći. Nadalje, naveo je i da je člankom 23. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnosnog tijeka željezničkog prometa propisano da ako se trokut preglednosti ne može osigurati za dopuštenje brzine na pruzi, brzinu vlaka da treba smanjiti ali najviše do 60 km/h na križanju željezničke pruge sa nerazvrstanom cestom. U konkretnom slučaju vlak da se kretao brzinom od 40 km/h pa da je taj uvjet ispunjen i bez obzira na to što nema tzv. Andrijinog križa ili znaka "STOP". Nadalje, sudski vještak Borivoj Vukelić, dipl.ing.stroj. je naveo kako postoje tri načina osiguranja za cestovni prijelaz preko pruge, a to da su branik il polubranik, zvučni i svjetlosni signali te prometni znaci Andrijin križ i znak "STOP". Sudski vještak Borivoj Vukelić, dipl.ing.stoj. je naveo kako je cesta kojom se kretao Abraham Ergović, upravljajući osobnim vozilom, lokalna cesta – gradska cesta kroz naselje u kojoj je maksimalno dozvoljena brzina od 50 km/h, a da znakove na cesti postavlja onaj tko upravlja cestama.

29. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr. Mladena Nikšića, dipl.ing.prometa, koje je sadržano u spisu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2044/2007, utvrđeno je da u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode željezničko – cestovni prijelaz nije bio osiguran branicima ili polubranicima, zvučno – svjetlosnim uređajima niti je bio označen, iz smjera nailaska cestovnog vozila, prometnim znakovima "STOP" i tzv. Andrijinim križem, niti prometnim znakovima koji najavljuju približavanje prijelazu ceste preko pruge bez branika ili polubranika. Nadalje, sudski vještak doc.dr. Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je naveo kako je prijelaz u trenutku nastanka štetnog događaja trebao biti osiguran uređajima za osiguranje željezničko – cestovnog prijelaza jer nema potrebnu preglednost. S obzirom da, iz smjera nailaska cestovnog vozila, nisu postojali znakovi "STOP" ni Andrijin križ, u vrijeme nastanka štetnog događaja da nije bilo moguće odrediti trokut preglednosti. Nadalje, sudski vještak doc.dr. Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je u svom nalazu i mišljenju istaknuo kako su tuženici (Hž Infrastruktura d.o.o. i Grad Kaštela) predmetni pružni prijelaz trebali zatvoriti jer ne udovoljava kriterijima za najmanju udaljenost između dva prijelaza propisanu Pravilnikom o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke prige ceste. Osim toga, pružni prijelaz da nije bio osiguran uređajima, označen prometnim znakovima niti zaposjednut čuvarom prijelaza u vrijeme nastanka štetnog događaja.

30. Sudski vještak doc.dr.sc Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je u svom usmenom očitovanju koje je dao na ročištu koje je 11. ožujka 2016. održano pred Općinskim sudom u Zadru, u postupku broj P-2044/2007, rekao kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno odredio trokut preglednosti u navedenom štetnom događaju (nakon obavljenog očevida i fotografiranja mjesta štetnog događaja) za smjer kretanja osobnog vozila kao u štetnom događaju i postavljene znakove "STOP" i Andrijin križ, koji nisu bili na željezničko – cestovnom prijelazu u vrijeme nastanka štetnog događaja. Prema postojećoj situaciji na navedenom željezničko – cestovnom prijelazu preglednost iz smjera kretanja osobnog vozila prema smjeru nailaska vlaka iznosi 80 m. To znači da bi brzina iznosila 10 km/h. Za brzinu kretanja vlaka br. 5505 od 70 km/h (prema tablicama iz Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i ceste ("Narodne novine" broj 32/94.)), preglednost da bi trebala iznositi 363 m iz osobnog automobila prema smjeru nailaska vlaka, slijedom čega smatra da u štetnom događaju za osobno vozilo nije bio osiguran trokut preglednosti iz smjera nailaska vlaka. Naime, s obzirom na to da je vlaku bilo potrebno 6,21 sekunda od trenutka uočavanja osobnog vozila na pružnom prijelazu, a osobnom vozilu da je bilo potrebno 14,29 sekundi za prijelaz željezničko – cestovnog prijelaza, u slučaju da je prije toga bilo zaustavljeno ispred pružnog prijelaza, da nije bilo dovoljno vremena da bi osobno vozilo moglo izbjeći sudar s vlakom u navedenoj situaciji.

31. Nadalje, sudski vještak doc.dr. Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je u svom usmenom očitovanju naveo kako se trokut preglednosti na cestovnom i pješačkom prijelazu mora osigurati u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i ceste ("Narodne novine" broj 32/94.), a taj Pravilnik da je objavljen u "Narodnim novinama" 22. travnja 1994. Nadalje, sudski vještak je naveo kako je s obzirom na propise koji su vrijedili u vrijeme nastanka štetnog događaja za željezničko – cestovne prijelaze bez trokuta preglednosti bilo predviđeno da budu osigurani zvučno – svjetlosnom signalizacijom ili branicima odnosno polubranicima, a željezničko – cestovni prijelazi koji se nalaze na međusobnoj udaljenosti manjoj od propisanih da je potrebno zatvoriti i ponuditi zamjensko rješenje za takve prijelaze.

32. Po ocjeni ovog suda, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Nikšića, utvrđene su sve okolnosti nastanka predmetne nezgode te su otklonjene nejasnoće koje je sadržavao nalaz i mišljenje sudskog vještaka Borivoja Vukelića, dipl.ing.stroj.

33. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da predmetni pružni prijelaz nije bio osiguran uređajima, označen prometnim znakovima, odnosno da na istom nije postojao čuvar prijelaza, kao ni da strojovođa nije posebnim nalogom bio obaviješten o neosiguranom pružnom prijelazu, a što je morao biti sukladno odredbama tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04.), Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 77/92.), Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 35/05.) i Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i ceste.

34. Po ocjeni ovog suda, odgovornost tužitelja za predmetnu nezgodu temelji se na odredbi članka 1063. ZOO-a kojom je propisano da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

35. Odredbom članka 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

36. Prema tome, odgovornost tužitelja za predmetnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao vozač osobnog automobila Abraham Ergović prilikom prelaska vozilom preko pružnog prijelaza proizlazi iz toga što na navedenom prijelazu nije bio omogućen trokut preglednosti (iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka koja su izrađena u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem P-2044/2007 jasno proizlazi da na pružnom prijelazu nisu postavljeni znakovi "STOP" i Andrijin križ), niti je prijelaz na bilo koji drugi način osiguran, zbog čega nije bio omogućen siguran prijelaz preko pružnog prijelaza za osobno vozilo kao niti izbjegavanje udara vlaka.

37. Kako iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka koja su izrađena za potrebe postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem P-2044/2007, proizlazi da na pružnom prijelazu nije postavljena signalizacija koja bi upozoravala vozače na to da se približavaju pružnom prijelazu, a što predstavlja obvezu tuženika sukladno odredbama tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03., 82/04., 110/04., 178/04.), tuženik je uslijed propuštanja da postavi prometnu signalizaciju također odgovoran za štetu koja je nastala zbog predmetne prometne nezgode.

38. S obzirom na to da je tuženik u ovom postupku isticao kako odgovornost tužitelja i tuženika za predmetnu nezgodu ne može biti podjednaka, odnosno da tuženikov doprinos predmetnoj prometnoj nezgodi može biti oko 10%, trebalo je utvrditi jesu li osnovani takvi navodi tuženika.

39. Ovaj sud je proveo dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Nikšiću radi utvrđivanja koliki je trokut preglednosti ako cestovno vozilo pristupi i zaustavi se neposredno ispred industrijskog kolosijeka na način da još uvijek vlak može proći ispred zaustavljenog cestovnog vozila, kao i radi utvrđivanja je li u takvoj prometnoj situaciji i u kojem slučaju, s obzirom na brzinu kretanja vlaka, nesreću bilo moguće izbjeći.

40. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Nikšića proizlazi kako udaljenost prometnog znaka STOP i Andrijinog križa od oso kolosijeka iznosi najmanje 3.5 m kod željezničko-cestovnih prijelaza kod kojih se pruga i cesta križaju pod kutom od 80 do 90º. S obzirom da se na mjestu štetnog događaja pruga i cesta križaju pod kutom od 40 º udaljenost tih znakova da bi trebala iznositi 8 m. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da do sudara cestovnog vozila s vlakom ne bi došlo da se cestovno vozilo zaustavilo na udaljenosti od najmanje 2,1 m od osi kolosijeka. Naime, da se vozač cestovnog vozila zaustavio na udaljenosti od 2,1 m od osi kolosijeka, preglednost prema smjeru nailaska vlaka da bi iznosila 90m, a ukoliko bi se zaustavio u ravnini s prometnim znakovima STOP i Andrijin križ da bi preglednost iznosila 80m. Nadalje, sudski vještak je naveo da je nesreću bilo moguće izbjeći i da je strojovođa davao višestruko ponavljajuće zvučne signale, kao i da je na prijelazu bio postavljen čuvar prijelaza koji zaustavlja cestovni promet preko pružnog prijelaza u vrijeme dok njime prolazi vlak.

41. Ovaj sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Nikšića prihvaća u potpunosti kao pravilnog, argumentiranog i provedenog u skladu s pravilima struke. Stoga, kako iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je znak STOP i Andrijin križ na željezničko-cestovnom prijelazu na kojem se dogodila nesreća trebao biti postavljen na udaljenosti od 8m, a da do sudara ne bi došlo da se vozilo kojom je upravljao Abraham Ergović zaustavilo na udaljenosti od najmanje 2,1m od osi kolosijeka, po ocjeni ovog suda, doprinos tuženika predmetnoj nezgodi (koji se sastoji u tome što nije postavio predmetne znakove na željezničko-cestovnom prijelazu na kojem se dogodila nesreća) je znatno manji od doprinosa tužitelja te iznosi 20%, dok doprinos tužitelja iznosi 80%.

42. Naime, sukladno članku 2. stavak 1. točka 74. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da preglednost podrazumijeva konkretan prostor što ga sudionik u cestovnom prometu može vidjeti s mjesta na kojem se nalazi, dok iz članka 12. stavak 1. istog Zakona proizlazi da se ceste moraju obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa.

43. Međutim, kako iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Nikšića proizlazi kako je unatoč tome što je tuženik propustio postaviti znakove upozorenja prometnu nezgodu bilo moguće izbjeći da se vozač cestovnog vozila zaustavio na 2,1m od kolosijeka, doprinos tuženika predmetnoj nesreći iznosi 20%.

44. Uvidom u promet po transakcijskom računu tužitelja utvrđeno je da je tužitelj po ovršnoj ispravi – presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2044/2007 od 20. ožujka 2007. isplatio ukupno 1.621.854,40 kuna.

45. Prema tome, kako je tuženik za predmetnu nezgodu odgovoran sa 20%, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati 324.370,88 kuna, sukladno odredbi članka 1109. stavak 1. i 2. ZOO-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

46. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 7. prosinca 2018. utvrđeno je da je isti podnesen od strane Hrvoja Šutala, odvjetnika kojem su tužiteljice iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem P-2044/2007, prenijele tražbinu te da je na njega prenesen onaj dio tražbine koji se odnosi na glavnicu.

47. Uvidom u potvrdu o izvršenom nalogu (list 23 spisa) utvrđeno je da je Financijska agencija 7. prosinca 2018. izvršila zapljenu sredstava s računa tužitelja radi naplate tražbine iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod

48. Uvidom u promet po transakcijskom računu tužitelja (list 33 spisa) utvrđeno je kako je da je 6. veljače 2019. s računa tužitelja u korist računa Hrvoja Šutala naplaćeno ukupno 1.621.854,40 kuna.

49. Prema tome, kako je tijekom postupka utvrđeno da doprinos tuženika predmetnoj nezgodi iznosi 20%, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati 20% iznosa kojeg je tužitelj isplatio po predmetnoj presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2007., odnosno 324.370,88 kuna.

50. Odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok iz stavka 29. stavak 1. ZOO-a proizlazi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

51. Stoga, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 324.370,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 322.833,34 kuna od 08. prosinca 2018. pa do isplate, a na iznos od 1.537,54 kuna od 7. veljače 2019. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

52. Uvidom u potvrdu o izvršenom nalogu od 7. prosinca 2018. utvrđeno je da je tog dana tužitelju zaplijenjen iznos od 1.614.166,68 kuna, dok je uvidom u promet po transakcijskom računu od 7. veljače 2019. (list 33 spisa) utvrđeno je da je tužitelju 6. veljače 2019. naplaćen ukupan iznos od 1.621.854,40 kuna.

53. Tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na iznos od 322.833,34 kuna (a što predstavlja 20% iznosa od 1.614.166,68 kuna) od 08. prosinca 2018., a na iznos od 1.537,41 kuna (a što predstavlja 20% iznosa koji je tužitelju naplaćen na ime zateznih kamata 6. veljače 2019.) od 7. veljače 2019. pa do isplate.

54. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno,tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 324.370,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

55. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka (koji se primjenjivao do 31. prosinca 2022.) proizlazi da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, dok se stopa zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

56. Naime, članak 29. stavak 2. ZOO-a izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima broj 114/2022. i 156/2022. te se isti sukladno prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.

57. Kako obveza tuženika na vraćanje (pravo na regres) ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati zakonsku zateznu kamatu koja se određuje po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

58. Tuženik je u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, isticao kako je podmirio polovicu troškova postupka po presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. U odnosu na te navode tuženika, istom je za odgovoriti da tužitelj u ovom postupku niti ne potražuje povrat iznos kojeg je tužitelj platio na ime troškova postupka nego da potražuje polovicu iznosa kojeg je tužitelj platio na ime glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

59. S obzirom na sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkama I. i II.

60. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbama 155. i 164. stavak 1. i 2. ZPP-a.

61. Člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

62. Iz članka 155. stavak 1. ZPP-a proizlazi da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

63. O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP-a). Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (članak 164. stavak 2. ZPP-a).

64. Kako je tužbeni zahtjev glasio na isplatu iznosa od 810.927,20 kuna, a tijekom postupka je utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 324.370,88 kuna, tužitelj je u postupku uspio sa 40%, a tuženik sa 60%. Stoga, sukladno ranije citiranoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u postotku koji preostane nakon što se od postotka u kojem je u postupku uspio tuženik oduzme postotak u kojem je u postupku uspio tužitelj. 65. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku osnovano pripada trošak sastavljanja odgovora na tužbu u visini 807 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. – dalje: Tarifa), po 807 bodova za zastupanje na ročištima održanim 10. rujna 2020., 30. listopada 2020. 6. listopada 2022. i 6. listopada 2023. (Tbr. 9.1. Tarife), 1009 bodova za sastavljanje žalbe od 16. prosinca 2020. (Tbr. 10.1. Tarife) te po 807 bodova za sastavljanje podnesaka od 21. listopada 2020., 27. rujna 2022. i 26. rujna 2023. Dakle, tuženiku osnovano pripada 6.658 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tuženiku osnovano pripada 99.870,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (24.967,50 kuna), odnosno ukupno 124.837,50 kuna.

66. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i plaćeni trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 10.000,00 kuna, sukladno članku 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018.) i tada važeće Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/2019.) te plaćeni predujam za provođenje dopunskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna.

67. Dakle, tuženiku osnovano pripada trošak postupka u iznosu od 136.337,50 kuna.

68. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer punomoćnik tuženika na to ročište nije pristupio. Osim toga, tuženiku nije priznat niti trošak sastavljanja podnesaka od 25. siječnja 2021. i 11. listopada 2022. kojima tuženik obavještava sud o plaćenoj sudskoj pristojbi i predujmu za provođenje troškova vještačenja. Po ocjeni ovog suda, predmetni podnesci se ne mogu smatrati "ostalim podnescima" u smislu Tbr. 8.3. Tarife.

67. Međutim, kako je tuženik u ovom postupku uspio sa oko 60%, a tužitelj sa oko 40%, tuženiku je trošak postupka trebalo dosuditi u postotku koji se dobije kada se od postotka u kojem je u postupku uspio tuženik oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj (60% - 40% = 20%). Dakle, tuženiku je trebalo dosuditi 20% od troškova postupka u iznosu od 136.337,50 kuna, odnosno ukupno 3.619,01 EUR-a / 27.267,50 kuna.

70. Zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan za više zatraženi iznos od 16.755,59 EUR-a / 126.244,99 kuna.

71. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Splitu 20. studenog 2023.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12

- tuženiku po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu

- u spis

Broj zapisa: 9-3085f-dd679

Kontrolni broj: 08260-e5a9a-fbf69

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.