Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
P-3282/2017-30
R E P U B L I K A H R V A T S K A
D O P U N S K A P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja ĆM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Grad Split Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] radi isplate, izvanraspravno dana 17.studenog 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime povrede prava osobnosti isplatiti iznos od ukupno 350.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od dana 1.7.2014. prema stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te koja od 1.8.2015. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U ovosudnoj presudi poslovni broj P3282/2017 od 12.studenog 2021. propušteno odlučiti u cijelosti o tužbenom zahtjevu tužitelja te propušteno odlučiti u izreci presude u odnosu na točku II tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.
2. Stoga je tužitelj sukladno odredbi čl. 339. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP) zatražio dopunu presude.
3. Prijedlog je pravovremen i osnovan.
4. Sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u vidu izgubljene zarade, ali je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva koji se odnosi na povredu prava osobnosti.
5. U ovom predmetu donijeta je dopunska presuda poslovni broj P-3282/17 od 8.rujna 2022. ukinuta presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 113/2022-4 od 9.svibnja 2023.
6.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila jedini vlasnik i osnivač tvrtke Dobrila d.o.o. koja tvrtka je tužiteljici bila jedini izvor prihoda i kroz poslovanje kojim je sebi osigurala samozapošljavanje imala je redovnu mjesečnu plaću. Nadalje, da je uklanjanjem kioska od strane tuženika ostala bez jedinih prihoda koje ovom tužbom potražuje uvećano za štetu zbog nanijete joj duševne boli, a koju štetu je pretrpjela, sve zbog nezakonitog postupanja tuženika.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti.
8. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o zakupu javne gradske površine za 2011,2012. 2013. i 2014. Ugovora o priključenju sa HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Elektro Dalmacija Split od 29.lipnja 2010. broj 401300-101024-00110108, Ugovora o izvedbi vodovodnog priključka broj 260466 od 3.ožujka 2011. sa Vodovod i kanalizacija d.o.o., pregledom Prekršajnog spisa Pp13 G-431/14, rješenja Splitsko-dalmatinske županije Grad Split Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo Odsjek za redarstvo, Klasa: UP-I-363-04/14- 01/50 od 2.lipnja 2014.,žalbe protiv citiranog rješenja od 16.lipnja 2014. rješenja o izvršenju Splitsko-dalmatinske županije Grad Split Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo Odsjek za redarstvo, Klasa: UP-I-363-04/14-01/50 od 17.lipnja 2014., rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, komunalne poslove, infrastrukturu i zaštitu okoliša od 14.studenog 2014.,Zapisnika od 17.1.2014 o očevidu na licu mjesta, saslušanjem svjedoka KM, te tužiteljice u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Među strankama nije sporno da je tvrtka Dobrila d.o.o. zastupana po tužiteljici imala zaključen ugovor o zakupu javne gradske površine sa tuženikom na temelju kojeg ugovora je imala pravo na privremeno korištenje predmetne gradske površine za postavljanje kioska, nadalje, da je predmetni kiosk nakon isteka ugovora o zakupu javne površine uklonjen, međutim, tužiteljica tvrdi da joj je nastala šteta zbog izgubljene zarade, a što tuženik osporava.
10. U postupku je utvrđeno:
Da je tvrtka Dobrila d.o.o. s tuženikom imala zaključen ugovor o zakupu javne gradske površine sklopljen na godinu dana, s tim da je ugovor bio zaključen za razdoblje od 1.siječnja 2013. do 31.prosinca 2013.
Da je rješenjem upravnog odjela za gospodarstvo i komunalno redarstvo tuženika od 2.lipnja 2014. naloženo Dobrila d.o.o. i odgovornoj osobi IM uklanjanje protupravno postavljenog kioska sa javne gradske površine
Da tužiteljica nije zaključila sa tuženikom ugovor o zakupu javne gradske površine za slijedeću 2014.
Da je tužiteljica o svom trošku uklonila predmetni kiosk sa javne gradske površine u srpnju 2014.
11. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužiteljici istekom ugovora o zakupu javne gradske površine prestalo pravo na korištenje predmetne lokacije i kioska.
12. Nadalje, utvrđeno je da je zahtjev za naknadom izgubljene zarade kojom je tužiteljica mogla prehraniti obitelj da predmetni kiosk nije uklonila po nalogu tuženika
- neosnovan.
13. Dakle, u ovom postupku primjenjuju se odredbe čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje ZOO) koja propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
14. Dakle, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je zbog štetne radnje tuženika kao štetnika nastala šteta u obliku izgubljene mjesečne zarade – plaće koju je ostvarivala radom u predmetnom kiosku kroz predmetno razdoblje od 1.srpnja 2014. do 1.srpnja 2016. kolovoza 2014., dakle, u periodu kada više nije imala zaključen ugovor o zakupu javne gradske površine. Slijedom toga, ista je bila dužna dokazati da je šteta nastala štetnom radnjom štetnika te da je štetna radnja protupravna.
15. Međutim, ovlaštenje tuženika na uklanjanje spornog kioska, propisano je odredbom čl. 16.st.2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 26/03,82/04,110/04,178/04,38/09,79/09 i 49/11) pa tako jedinice lokalne samouprave odlukom o komunalnom redu propisuju osobito odredbe o uređivanju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda, kaznene odredbe. Nadalje, prema odredbi čl. 18.st.1 Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalni redar ovlašten je rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda, izricati mandatne kazne, predložiti pokretanje prekršajnog postupka. Stavkom 9. čl. 3 istog Zakona kao javne površine navedene su javne zelene površine, pješačke staze, pješačke zone , otvoreni odvodni kanali, trgovi, parkovi, dječja igrališta i javne prometne površine te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste po posebnom zakonu.
16. U konkretnom slučaju, predmetna nekretnina definirana u Ugovoru o zakupu kao javna gradska površina označena u Planu rasporeda kioska („ Službeni glasnik Grada Splita“ broj 10/94, i 10/00) kao lokacija anagrafske oznake Zagorski put bb, oznaka objekta B/1 zona 6. na kojoj je bio postavljen kiosk predstavlja javnu površinu, pa je uklanjanje spornog kioska izvršeno u skladu s odredbom čl. 18.st.1) točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te sukladno odredbi čl. 105 Odluke o komunalnom redu o uklanjanju protupravno postavljenih predmeta.
17. Slijedom navedenog, nema niti samovlasnog postupanja tuženika jer postoji ovlast na poduzimanje predmetnog čina koji mijenja postojeće posjedovno stanje. Budući postoji ta ovlast čin koji je po njoj poduzet nije počinjen samovlasno pa tužitelj nema pravo na zaštitu od tog čina (ŽS Zg Gž-3501/06).
18. U svakom slučaju, sud nije ovlašten ispitivati zakonitost i ocjenjivati svrhovitost odluke komunalnog redara slijedom čega tužiteljica nije dokazala da je naredba o uklanjanju kioska te konačno uklanjanje kioska od strane same tužiteljice u uzročno – posljedičnoj vezi sa eventualnom štetom koju bi ista trpjela bilo zbog gubitka zarade bilo zbog duševnih boli nastale postupanjem tuženika jer u ovom postupku nije utvrđeno da predmetni čin uklanjanja ima elemente protupravnosti, što je jedna od općih pretpostavki odgovornosti za štetu koja u konkretnom slučaju nije ispunjena pa kako nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu to nema niti osnove za dosudu naknade štete temeljem odredbe čl. 1046 ZOO.
19. Dakle, u ovom postupku tužiteljica je trebala dokazati sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a da je uklanjanje kioska nezakonita radnja tuženika koja je uzrokovala štetu s osnova izgubljene zarade što ista nije učinila, a osim toga utvrđeno je da je pravo na obavljanje djelatnosti tužiteljici prestalo istekom ugovora prije nego je samo uklanjanje izvršeno.
20. Odredbom članka 1045. st. 1. ZOO propisano je tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.
21. Štetna radnja bi u konkretnom slučaju bila povreda ugovorne obveze iz sklopljenih ugovora o kupoprodaji i dodataka tim ugovorima. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju.
22. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavaka, nema niti obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.
23. Prema tome, navodima tužiteljice o tome da je nezakonitim postupanjem tuženika istoj narušen čast i ugled odnosno nanijeta sramota, valja odgovoriti da je isti uklonjen sa javne gradske površine sukladno odluci tuženika, a ranije je utvrđeno da takvo postupanje tuženika nema elemente protupravnosti, slijedom čega nema niti osnova za naknadu štete zbog povrede časti ili ugleda ili nanošenja sramote. Nadalje, iz iskaza svjedoka KM proizlazi da je uklanjanju kioska svjedočio velik broj ljudi, što ne podrazumijeva da je šira javnost upoznata s tim događajem niti da je tužiteljici time narušen ugled, nanesena sramota i sl. sve i da je imala uhodan posao jer nije utvrđena uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i ugleda tužiteljice pogotovo u samom činu uklanjanja kioska koje je izvela sama tužiteljica. Isto tako tužiteljica upire o tome da je pretrpjela traume u trudnoći te nakon poroda, također zbog nezakonitog postupanja tuženika u periodu od veljače 2014. do prosinca 2014. (nalog za uklanjanje, opomena za plaćanje potrošnje vode) pa se navodi da niti u tom postupanju tuženika nisu utvrđeni elementi protupravnosti kao pretpostavke za naknadu štete budući nije utvrđeno da je tuženik počinio protupravnu radnju na štetu tužiteljice niti je utvrđena uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štete nastale tužiteljici. Naime, tužiteljica u svom iskazu navodi da u 2014. godini nije radila zbog trudnoće, a potražuje izgubljenu zaradu, koju očito ne bi ostvarivala sve i da nije bilo postupanja tuženika. Nadalje, nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika i trauma tužiteljice jer ista u iskazu navodi da je 2014. bila trudna kada je dobila rješenje da kiosk nije legalan, pa je jasno da je, možebitno, postupanje tuženika prouzročilo stres zbog gubitka posla te neizvjesne budućnosti, međutim, kao što je navedeno, u postupanju tuženika nije bilo protupravnosti slijedom čega nije osnovan niti zahtjev za naknadu zbog duševne boli.
24. Dakle, tužiteljica sve i da je pretrpjela štetu zbog izgubljene zarade ili pretrpljenih duševnih boli zbog navedenih postupaka tuženika to u ovom postupku nije utvrđeno da je takvo postupanje bilo protupravno pa kako nije ispunjena predmetna pretpostavka odgovornosti za štetu to se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.
25. Stoga je primjenom čl. 339.st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.
Split, 17.studenog 2023.
Sutkinja
Maja Anušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu Županijskom sudu u Splitu u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka istog. Žalba se predaje pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda.
Dna:
- tužitelju
- tuženiku
- spis
