Poslovni broj: 6 Gž-999/2023-3

 

Poslovni broj: 6 Gž-999/2023-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice V. Š. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u G. & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o.,Z., odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4710/2011-90 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4710/2011-90 od 28. veljače 2023. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 623,80 eura (ranije 4.700,00 kuna)[1] sa zateznim kamatama od 29. rujna 2011. do isplate, kao i u odluci o troškovima postupka iz točke III. i IV. izreke.

 

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačava se prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od  437,99 eura (ranije 3.300,00 kuna) tekućim od 29. rujna 2011. do 5. studenoga 2015. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici zatezne kamate na iznos od 437,99 eura (ranije 3.300,00 kuna) počev od 29. rujna 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 5. studenog 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

 

              III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 15.300,00 kuna/ 2.030,66 eura¹ sa zateznim kamatama na iznos od 12.000,00 kuna / 1.592,67 eura¹ od 29. rujna 2011. do isplate i na iznos od 3.300,00 kuna / 437,99 eura¹ od 5. studenoga 2015. do isplate, dok je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.700,00 kuna / 623,80 eura¹ sa zateznim kamatama od 29. rujna 2011. do isplate i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.300,00 kuna / 437,99 eura¹ od 29. rujna 2011. do 5. studenoga 2015.. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 26.641,41 kuna / 3.535,92 eura¹ sa zateznim kamatama od 28. veljače 2023. do isplate, dok je točkom IV. izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 937,50 kuna / 124,43 eura¹.

 

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijele obje stranke.

 

3. Tužiteljica žalbom pobija odbijajući dio presude iz točke II. izreke i odluku o troškovima postupka, pozivom na žalbene razloge propisane čl. 353.st.1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio presude iz točke I. izreke i odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke, pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353.st.1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev preko nepobijanog dijela, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

7. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbama pozivaju stranke, s obzirom da suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama,  a niti presuda ne sadrži druge nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesenih žalbi na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice ozljeđivanja u prometnoj nesreći 4. prosinca 2010..

 

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici. Sporna je visina štete i tijek zateznih kamata.

 

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući usuglašeni nalaz i mišljenje vještaka dr. M. M. M. i dr. Z. B. P. utvrđuje:

 

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lom četiri prednja gornja zuba,

 

- da je zbog zadobivene ozlijede tužiteljici učinjena privremena kompozitna rekonstrukcija ispunom (plombom), koji se mijenjaju u slučaju ispadanja ili promjene boje, s time da promjena ispuna zuba ne dovodi neminovno do dodatnog oštećenja i slabljenja zubi,

 

- da je tužiteljica trpjela jaku bol dva dana, srednjeg intenziteta tri dana i slabijeg intenziteta pet dana,

 

- da je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah srednjeg intenziteta pet dana, a manjeg intenziteta vezano uz rezultate liječenja još deset dana,

 

- da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 2% ,

 

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje slabijeg stupnja u vidu kozmetičkog defekta koje je vidljivo povremeno kada ispadnu ispuni.

 

11. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., dalje: ZOO) zaključuje da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da okolnosti konkretnog slučaja i utvrđena težina povrede opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

 

12. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, postotak smanjenja životnih aktivnosti, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (41 godina) i stupanj naruženosti koja je uočljiva povremeno, a u koju se sud uvjerio i neposrednim opažanjem tužiteljice, prvostupanjski sud zaključuje da iznos od 15.300,00 kuna/ 2.030,66 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

 

13. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.300,00 kuna/ 2.030,66 eura, dok u preostalom dijelu za iznos od 4.700,00 kuna / 623,80 eura odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

14. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1103. ZOO-a pa tužiteljici dosuđuje zatezne kamate na iznos od 12.000,00 kuna / 1.592,67 eura (zatražen u tužbi) od podnošenja tužbe 29. rujna 2011. do isplate, a na iznos od od 3.300,00 kuna / 437,99 eura (povišen tijekom postupka) od 5. studenoga 2015. kada je tužiteljica prvi puta povisila tužbeni zahtjev pa do isplate.

 

15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu, dok tuženiku pozivom na čl. 156. st. 1. ZPP-a i Tarifu dosuđuje troškove postupka koji su mu uzrokovani isključivom krivnjom tužiteljice.

 

16. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio naknadu štete u iznosu od 15.300,00 kuna/ 2.030,66 eura.

 

17. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je osnovano prihvatio usuglašeni nalaz i mišljenje vještaka dr. M. M. M. i dr. Z. B. P. kao stručan i objektivan te na temelju istog utvrdio vrstu i težinu te posljedice zadobivene ozlijede tužiteljice.

 

17.1. Pri tome, tužiteljica žalbenim navodima neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda  o smanjenju životne aktivnosti od 2% i naruženju u lakom stupnju povremeno vidljivom trećim osobama, pozivajući se na proturječnost između pojedinačnih nalaza i mišljenja vještaka i njihova usuglašenog nalaza i mišljenja. Naime, prije svega valja reći da prilikom usuglašavanja pojedinačnih nalaza i mišljenja vještaka može doći do određenih korekcija pojedinačnih nalaza i mišljenja u cilju donošenja zajedničkog nalaza i mišljenja. U konkretnom slučaju, vještaci su nakon usuglašavanja pojedinačnih nalaza i mišljenja podnijeli zajednički nalaz i mišljenje koji u bitnome ne odstupa od njihovih pojedinačnih nalaza i mišljenja, pa tako niti u odnosu na smanjenje životne aktivnosti od 2% (kao i u pojedinačnim nalazima i mišljenjima) koje se ogleda u povremenoj potrebi izmjene ispuna kada dođe do njezina ispadanja ili promjene boje (prema pojedinačnom nalazu dr. B. P. potreba mijenjanja ispuna svakih 6-12 mjeseci) uz ne nužno  oštećenje i slabljenje zuba (prema pojedinačnom nalazu dr. M. M. pri promjeni ispuna dolazi do oštećenja zubne supstance), a koje oštećenje i slabljenje zuba kod tužiteljice nije utvrđeno, kao niti u odnosu na stupanj naruženja koje je zajedničkim nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno u lakom stupnju povremeno vidljivo trećima u razdoblju od ispadanja ispuna do njihove sanacije, s time da kod tužiteljice nema govornog poremećaja (prema pojedinačnom nalazu dr. M. M. naruženje postoji kada ispadnu ispune, uz blago primjetni govorni poremećaj pri izgovaranju slova s,š,č.).

 

18. Imajući u vidu vrstu i težinu zadobivene ozljede te tijek liječenja i nelagodnosti povezane s liječenjem zuba, kao i utvrđeno trajanje i jačinu fizičkih boli i pretrpljenog straha, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 2%, kao i duševne boli zbog naruženja u lakom stupnju ponekad vidljivog trećim osobama, ujedno imajući u vidu životnu dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima stranaka, cijenio sve kvalifikatorne okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a kada je zaključio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 15.300,00 kuna/ 2.030,66 eura. Takva naknada u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete povećavaju za 50%.

 

19. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici zatezne kamate na naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 kuna/ 1.592,67 eura počev od podnošenja tužbe 29. rujna 2011. do isplate kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, a ne od presuđenja kako to pogrešno smatra tuženik, budući da je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, što u ovom predmetu nije slučaj.

 

20. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1103. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na preostali dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 3.300,00 kuna/ 437,99 eura za razdoblje od 29. rujna 2011. do 5. studenoga 2015., zauzevši stav da tužiteljici na povišeni odnosno preinačeni dio tužbe pripadaju zatezne kamate tek od povišenja tužbenog zahtjeva odnosno preinake tužbe. To iz razloga jer preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete nije od utjecaja na dospijeće tražbine i tijek zateznih kamata. Naime, tužiteljica je u tužbi zatražila naknadu štete u iznosu od 12.000,00 kuna, da bi tijekom postupka nakon provedenih medicinskih vještačenja povisivala tužbeni zahtjev, međutim takvo povišenje tužbenog zahtjeva nije od utjecaja na pravo tužiteljice kao oštećene osobe na zatezne kamate na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 1103. ZOO-a, budući da je tražbina naknade štete dospjela podnošenjem tužbe u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev, dakle i u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev odnosno preinačeni dio tužbe. Naime, tužiteljica je tužbu preinačila isključivo povećanjem iznosa zatražene naknade neimovinske štete u skladu sa rezultatima medicinskog vještačenja, bez promjene činjenične i pravne osnove tužbe, pa ujedno cijeneći da je tužiteljica osoba koja nema stručnih znanja (za razliku od tuženika) zbog čega je tek nakon provedenog vještačenja saznala za sve relevantne podatke o opsegu štete i u skladu s time povisila tužbeni zahtjev, pripadaju joj zatezne kamate i u odnosu na taj dio zahtjeva od podnošenja tužbe.

 

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka i odlučiti kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice primjenom čl. 373.toč.3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu odluke o zateznim kamatama, kao u točki II. izreke.

             

22. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena, valjalo je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Imajući u vidu ishod žalbenog postupka u kojem je tužiteljica uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok tuženik u tom postupku nije uspio, to ishod ovog postupka nije od utjecaja na konačni uspjeh stranaka u parnici utvrđen od strane prvostupanjskog suda. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 156.st.1. ZPP-a dosudio tuženiku troškove postupka uzrokovane krivnjom tužiteljice. Stoga je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a potvrđena odluka o troškovima postupka iz točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude, kao u točki I. izreke ove presude.

 

23. Zbog razmjerno neznatnog uspjeha tužiteljice u žalbenom postupku, te neuspjeha tuženika u cijelosti, primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 5. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

 

U Rijeci 7. veljače 2024.

 

 

  Predsjednica vijeća

                                                                                Milena Vukelić Margan, v.r.