Broj:10.P-2869/2019-23
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz O., OIB, zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku iz O. društva Z. & P. iz Z., protiv tuženika R. A. d.d., iz Z., OIB, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz O. društva K. & partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. listopada 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice A. B., odvjetnice iz O. i zamjenice punomoćnika tuženika H. Č., odvjetnice iz V., dana 20. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka II. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 3241752, sklopljenog 26. siječnja 2006., između tužiteljice i tuženika, a kojom odredbom je ugovoreno da će korisnik kredita plaćati redovnu kamatu po stopi koja je promjenjiva te da će se izmjena kamatne stope vršiti jednostranom Odlukom o kamatnim stopama od strane kreditora.
II/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB, da tužiteljici N. G. iz O., OIB, isplati iznos
od
463,29
eura/3.490,68
kuna[1]
(slovima:
četiristošezdesettrieuraidvadesetdevetcenti/tritisućečetiristodevedesetkunaišezdeset osamlipa), sa zateznom kamatom koja teče računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako slijedi:
– za studeni 2007. iznos od =6,35 EUR (=47,87 HRK), od 30.11.2007.,
– za prosinac 2007. iznos od =6,25 EUR (=47,08 HRK), od 31.12.2007.,
– za siječanj 2008. iznos od =6,29 EUR (=47,38 HRK), od 31.01.2008.,
– za veljaču 2008. iznos od =6,27 EUR (=47,27 HRK), od 29.02.2008.,
– za ožujak 2008. iznos od =6,3 EUR (=47,48 HRK), od 31.03.2008.,
– za travanj 2008. iznos od =6,07 EUR (=45,73 HRK), od 30.04.2008., – za svibanj 2008. iznos od =7,78 EUR (=58,64 HRK), od 31.05.2008.,
– za lipanj 2008. iznos od =7,78 EUR (=58,60 HRK), od 30.06.2008.,
– za srpanj 2008. iznos od =7,54 EUR (=56,79 HRK), od 31.07.2008.,
– za kolovoz 2008. iznos od =7,44 EUR (=56,07 HRK), od 31.08.2008.,
– za rujan 2008. iznos od =7,42 EUR (=55,89 HRK), od 30.09.2008.,
– za listopad 2008. iznos od =7,91 EUR (=59,58 HRK), od 31.10.2008.,
– za studeni 2008. iznos od =7,4 EUR (=55,75 HRK), od 30.11.2008.,
– za prosinac 2008. iznos od =7,78 EUR (=58,62 HRK), od 31.12.2008.,
– za siječanj 2009. iznos od =7,74 EUR (=58,28 HRK), od 31.01.2009.,
– za veljaču 2009. iznos od =7,65 EUR (=57,61 HRK), od 28.02.2009.,
– za ožujak 2009. iznos od =13,20 EUR (=99,48 HRK), od 31.03.2009.,
– za travanj 2009. iznos od =13,02 EUR (=98,09 HRK), od 30.04.2009.,
– za svibanj 2009. iznos od =12,56 EUR (=94,67 HRK), od 31.05.2009.,
– za lipanj 2009. iznos od =12,18 EUR (=91,75 HRK), od 30.06.2009.,
– za srpanj 2009. iznos od =12,01 EUR (=90,46 HRK), od 31.07.2009.,
– za kolovoz 2009. iznos od =11,87 EUR (=89,46 HRK), od 31.08.2009.,
– za rujan 2009. iznos od =11,64 EUR (=87,73 HRK), od 30.09.2009.,
– za listopad 2009. iznos od =11,33 EUR (=85,39 HRK), od 31.10.2009.,
– za studeni 2009. iznos od =11,26 EUR (=84,85 HRK), od 30.11.2009.,
– za prosinac 2009. iznos od =11,15 EUR (=84,02 HRK), od 31.12.2009.,
– za siječanj 2010. iznos od =11,08 EUR (=83,50 HRK), od 31.01.2010.,
– za veljaču 2010. iznos od =10,80 EUR (=81,37 HRK), od 28.02.2010.,
– za ožujak 2010. iznos od =10,77 EUR (=81,18 HRK), od 31.03.2010.,
– za travanj 2010. iznos od =10,48 EUR (=78,96 HRK), od 30.04.2010.,
– za svibanj 2010. iznos od =10,30 EUR (=77,61 HRK), od 31.05.2010.,
– za lipanj 2010. iznos od =10,69 EUR (=80,57 HRK), od 30.06.2010.,
– za srpanj 2010. iznos od =10,28 EUR (=77,47 HRK), od 31.07.2010.,
– za kolovoz 2010. iznos od =10,39 EUR (=78,29 HRK), od 31.08.2010.,
– za rujan 2010. iznos od =9,96 EUR (=75,08 HRK), od 30.09.2010.,
– za listopad 2010. iznos od =9,47 EUR (=71,33 HRK), od 31.10.2010.,
– za studeni 2010. iznos od =9,59 EUR (=72,28 HRK), od 30.11.2010.,
– za prosinac 2010. iznos od =9,80 EUR (=73,83 HRK), od 31.12.2010.,
– za siječanj 2011. iznos od =9,12 EUR (=68,71 HRK), od 31.01.2011.,
– za veljaču 2011. iznos od =8,92 EUR (=67,20 HRK), od 28.02.2011.,
– za ožujak 2011. iznos od =8,45 EUR (=63,63 HRK), od 31.03.2011.,
– za travanj 2011. iznos od =8,14 EUR (=61,36 HRK), od 30.04.2011.,
– za svibanj 2011. iznos od =8,39 EUR (=63,18 HRK), od 31.05.2011.,
– za lipanj 2011. iznos od =8,08 EUR (=60,88 HRK), od 30.06.2011.,
– za srpanj 2011. iznos od =7,31 EUR (=55,08 HRK), od 31.07.2011.,
– za kolovoz 2011. iznos od =6,77 EUR (=51,00 HRK), od 31.08.2011.,
– za rujan 2011. iznos od =6,23 EUR (=46,91 HRK), od 30.09.2011.,
– za listopad 2011. iznos od =3,85 EUR (=29,03 HRK), od 31.10.2011.,
– za studeni 2011. iznos od =3,62 EUR (=27,28 HRK), od 30.11.2011.,
– za prosinac 2011. iznos od =3,45 EUR (=25,97 HRK), od 31.12.2011.,
– za siječanj 2012. iznos od =3,26 EUR (=24,54 HRK), od 31.01.2012.,
– za veljaču 2012. iznos od =3,03 EUR (=22,80 HRK), od 29.02.2012.,
– za ožujak 2012. iznos od =2,76 EUR (=20,81 HRK), od 31.03.2012., – za travanj 2012. iznos od =2,54 EUR (=19,12 HRK), od 30.04.2012.,
– za svibanj 2012. iznos od =2,30 EUR (=17,36 HRK), od 31.05.2012.,
– za lipanj 2012. iznos od =2,04 EUR (=15,40 HRK), od 30.06.2012.,
– za srpanj 2012. iznos od =1,80 EUR (=13,56 HRK), od 31.07.2012.,
– za kolovoz 2012. iznos od =1,54 EUR (=11,62 HRK), od 31.08.2012.,
– za rujan 2012. iznos od =1,28 EUR (=9,62 HRK), od 30.09.2012.,
– za listopad 2012. iznos od =1,04 EUR (=7,83 HRK), od 31.10.2012.,
– za studeni 2012. iznos od =0,79 EUR (=5,94 HRK), od 30.11.2012.,
– za prosinac 2012. iznos od =0,53 EUR (=3,96 HRK), od 31.12.2012.,
– za siječanj 2013. iznos od =0,25 EUR (=1,88 HRK), od 29.01.2013..
Zatezna kamata teče od 31. listopada 2005., do 31. prosinca 2007., po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a tekuća je od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB, naknaditi tužiteljici N. G. iz O., OIB, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.260,85 eura/9.499,87 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 26. siječnja 2006., s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-3241752, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.370,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je člankom 2. predmetnog ugovora određena kao promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,50 % godišnje. Preuzetu obvezu prema tuženiku, tužitelj je u cijelosti ispunio. Presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., utvrđeno je da je ništetna ugovorna odredba u Ugovora o kreditu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja bi tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je takvo ponašanje banke proglašeno nepoštenim. Ovakvu odluku Visokog Trgovačkog suda RH potvrdio je i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/2014, od 9. travnja 2015. Sukladno pravnoj normi sadržanoj u članku 118. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15 i 14/19), presuda suda u predmetnu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana ponašanjem koje je proglašeno nepoštenim. Presudom broj Rev-2245/2017-2, od 20. ožujka 2018., Vrhovni sud RH potvrdio je presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora zauzevši uz to stav kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvarivati svoju individualnu zaštitu prava u posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., tuženik je sukladno 323. Zakona o obveznim odnosima, u svezi s člancima 1046., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih ugovornih odredbi. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, pobliže opisanog pod I i II/izreke presude, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu, te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, kao i status potrošača tužitelju. Tuženik ističe da je odredba predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržana u članku 2., tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Pritom se ne radi ni o kakvoj odredbi koja bi bila manje uočljiva, jasna ili razumljiva bilo od koje druge odredbe istog ugovora, budući da je pisana jednakom veličinom i vrstom teksta kao i ostale odredbe ugovora o kreditu, koristeći isti jezik i isti način izričaja. Štoviše, člankom 9. predmetnog ugovora o kreditu tužitelj je izjavio i potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima kredita, što se odnosi i na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ista odredba je dodatno pročitana i pojašnjena tužitelju od strane javnog bilježnika M. B. prilikom solemnizacije istog. Kriteriji prema kojima je tuženik vršio promjene kamatne stope detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada, koji su dostupni na internetskim stranicama tuženika. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radi o u cijelosti jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju, od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se po punomoćniku protivi prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao i prigovoru zastare, kao neosnovanom, a što potvrđuje i recentna sudska praksa, kako zastarni rok za restituciju od pet godina počinje ponovo teći tek od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke.
4. Rješenjem na zapisniku od 3. listopada 2022., odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan, a tuženik nije tražio pisani otpravak istog, već se na navedenom ročištu upustio u raspravljanje.
5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o kreditu broj 528-50-3241752, sklopljen 26. siječnja 2006., knjigovodstvenu karticu tuženika od 9. svibnja 2019.; zadužnica od 27. siječnja 2006.; suglasnost o zaplijeni plaće od 27. siječnja 2006.; zahtjev za kredit od 26. siječnja 2006.; ponuda broj RBA-011-06, od 25. siječnja 2006.; neslužbeni izvadak iz sudskog registra za tuženika od 29. lipnja 2020.; sudsku praksu; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Financije LB d.o.o. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 17. siječnja 2023.; saslušao tužitelja u svojstvu stranke.
6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB slijedi da je tužitelj dana 26. siječnja 2006., kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu broj: 528-50-3241752, u iznosu od 17.370,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan dospijeća. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 5,50% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke. Tijekom otplate kredita kamatna stopa se mijenjala, te je od 26. siječnja 2006., do 31. listopada 2007., iznosila 5,50% godišnje, od 1. studenog 2007. do 30. travnja 2008., je iznosila 6,45% godišnje, od 1. svibnja 2008., do 28. veljače 2009., je iznosila 6,75% godišnje, od 1. ožujka 2009., do 30. lipnja 2011., je iznosila 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2017., do 30. rujna 2011., je iznosila 7,50% godišnje, a od 1. listopada 2011., do 29. siječnja 2013., je iznosila 6,75% godišnje. Tužitelj je tuženiku tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 680,45 CHF, što preračunato u kune prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 3.490,68 kuna. Razlika kamata preračunata u EUR prema tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 463,29 eura.
7. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao ni pitanja za vještaka, te je sukladno istom uredio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan pod II/izreke presude, potražujući isplatu iznosa od 463,29 eura/3.490,68 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
8. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tuženik po punomoćniku nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, kao ni pitanja za vještaka, no ističe da nije suglasan s navedenim nalazom i mišljenjem u dijelu koji se odnosi na izračun preplaćenih iznosa, odnosno razlike iznosa plaćenih temeljem Ugovora o kreditu, te iznosa izračunatih za slučaj da se kamata ugovorena kao promjenjiva, nije mijenjala. Naime, predmetni izračun nema smisla jer je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, stoga je razumno bilo za očekivati promjenu iste. Promjenjiva kamatna stopa je ugovorena voljom tužitelja, te je istom u nekoliko navrata obrazloženo značenje promjenjive kamatne stope kao i promjene istih u tijeku otplate kredita. Na ročištu od 19. listopada 2023., vještak je naveo da je u nalazu od 17. siječnja 2023., greškom u opisu nalaza na više mjesta navela da je prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila 5,55% godišnje, dok je ista sukladno Ugovoru o kreditu iznosila 5,50% godišnje. U svim izračunima u nalazu ispravno je korištena i primijenjena kamatna stopa sukladno Ugovoru o kreditu od 5,50% godišnje, jedino je u opisu greškom navedeno 5,55% godišnje.
9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a primjedbe od strane tuženika su pravne prirode, budući isti nije imao primjedbi na matematički izračun, kao ni pitanja za vještaka.
10. Iz iskaza tužiteljice u svojstvu stranke slijedi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu 2006., na iznos u protuvrijednosti švicarskih franaka od oko 120.000,00 kuna, za kupnju osobnog automobila. Ugovor o kreditu je pročitala i razumjela pojedine odredbe koje su se odnosile na iznos kredita, rok otplate, dok odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u potpunosti razumjela, niti joj je djelatnik banke obrazložio i pojasnio način promjene kamatne stope, kao i mogućnost povećanja tečaja CHF-a u odnosu na kunu. Interesirala se i kod drugih banaka o uvjetima kredita, ali su uvjeti kredita u CHF kod tuženika bili najpovoljniji. Automobil je kupovala za osobne potrebe i nije imala niti firmu, niti obrt. Kredit je redovno osobno otplaćivala i kredit je u cijelosti otplaćen.
11. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice, budući je isti dan logično, okolnosno, uvjerljivo i nije u suprotnosti sa izvedenim materijalnim dokazima.
12. Na ročištu od 7. rujna 2023., tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 17. ožujka 2023., sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22), a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka.
13. Člankom 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kako je iz iskaza tužiteljice nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila za osobne potrebe, te da nije bila vlasnik tvrtke, niti obrta, to je osporavanje tuženika da tužiteljica nije imala svojstvo potrošača, neosnovano u cijelosti.
14. Prigovor zastare je neosnovan u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik R. A. d.d., u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.
15. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993. godine, u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.
16. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
17. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
18. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
19. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
20. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 528-50-3241752, od 26. siječnja 2006., na iznos od 17.370,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 84 mjeseca, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,50 % godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja.
21. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.
22. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz članka 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-3241752, sklopljenog dana 26. siječnja 2006., između tužitelja i tuženika, pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.
23. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 463,29 eura/3.490,68 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod II/izreke presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,50% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, stoga odluka kao pod II/izreke presude.
24. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.
26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna, sastav obrazloženih podnesaka od 7. rujna 2020., 16. kolovoza 2022., 17. ožujka 2023., 31. svibnja 2023., u iznosu od 99,54 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 3. listopada 2022., 7. rujna 2023., i 19. listopada 2023., u iznosu od 99,54 eura za svako ročište, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 199,08 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.260,85 eura, stoga odluka kao pod III/izreke presude, dok je u preostalom dijelu neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podneska od 30. rujna 2022., i 5. listopada 2023., u iznosu od 99,54 eura za svaki podnesak uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak. Tužitelju nije priznat trošak ni sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, budući tužitelj navedeni trošak nije platio, a sukladno Zakonu o izmjenama zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno članku 11. stavak 1. točka 20.
U Osijeku, 20. studenog 2023.
SUDAC:
Lidija Šmit
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
