REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 21 Pr-393/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LJ.Š.P., P., OIB …, zastupanog po punomoćniku D.M., odvjetniku iz P., protiv tužene M.M. iz P., OIB .., zastupane po punomoćnici D.H., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. listopada 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. studenoga 2023.

p r e s u d i o je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici, M.M., P., OIB …, da tužitelju, ustanovi Lj.Š.P., imajući registrirano sjedište na adresi P., M.G. 21, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku - stalna služba u S.B. pod brojem subjekta upisa (MBS) …, OIB …, isplati na ime povrata razmjernog dijela stipendije iznos u visini od 80.043,81 HRK, zajedno s pripadajućim zakonskim zatezni kamatama tekućim na taj iznos od 20. svibnja 2018. pa do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), sve u roku od petnaest (15) dana, a pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženici, M.M., P., OIB …, da tužitelju, ustanovi Lj.Š.P.,, imajući registrirano sjedište na adresi P., M.G. 21, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku - stalna služba u S.B. pod brojem subjekta upisa (MBS) …, OIB … naknadi troškove ovog parničnog postupka po odmjeri suda, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj odmjereni iznos troškova od donošenja presuste pa do isplate

zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), sve u roku od petnaest (15) dana, a pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju snositi troškove parničnog postupka tužene u iznosu od 2.520,72 eura[1] / 18.992,36 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužena kod tužitelja bila u radnom odnosu obavljajući poslove magistre farmacije, pri čemu je pravni temelj odnosnog radnog odnosa bio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. listopada 2017., koji je sklopljen nakon završetka fakultetskog obrazovanja tužene i kojim je stavljen izvan snage ugovor o radu sklopljen u listopadu 2017. U trenutku sklapanja ugovora o radu iz listopada 2017. između tužitelja i tužene postojao je kao obvezujući i Ugovor o stipendiranju od 7. kolovoza 2012., koji je odgovarajuće izmijenjen u listopadu 2017. sklapanjem odgovarajućeg Aneksa tom ugovoru. Sklapanjem odnosnog Aneksa Ugovoru o stipendiranju tužena se obvezala kod tužitelja provesti na radu najmanje 5 godina nakon završetka studija.

2. Tužitelj je u ispunjavanju svoje obveze na plaćanje stipendije tuženoj u kontinuitetu vremena od listopada 2012. pa zaključno s listopadom 2017. u mjesečnim iznosima od 1.500,00 kn, na koji način je na žiro-račun tužene uplatio ukupno 90.000,00 kn. Tužena je pak protivno obvezi preuzetoj po Ugovoru o stipendiranju na održavanje radnog odnosa s ustanovom tužitelja u trajanju od 5 godina računajući od završetka školovanja s 20. travnjem 2018. učinila izjavu o otkazu ugovora o radu, temeljem koje je tuženoj prestao radni odnos zaključno s 9. svibnjem 2018.

3. Uvažavajući da je tuženoj tijekom razdoblja od listopada 2012. pa zaključno s listopadom 2017. ukupno na ime stipendije uplaćen iznos u visini od 90.000,00 kn, tužitelj ovom tužbom od tužene potražuje iznos u visini od 80.043,81 kn kao razmjerni dio odnosno iznosa prema vremenu nerealiziranog trajanja ugovora o radu, što od 10. svibnja 2018. pa do 19. listopada 2022. čini 4 godine, pet mjeseci i 9 dana, odnosno 88,94% prema ukupno plaćenom iznosu stipendije. Tužitelj na taj iznos potražuje i zakonske zatezne kamate počevši od 20. svibnja 2018. kao dana u koji je istekao primjereni rok od 30 dana tijekom kojega je tužena nakon učinjene izjave o otkazu ugovora o povredi ugovora o stipendiji trebala tužitelju ispuniti dužni iznos. Tužitelj je prethodno pokretanju ovog parničnog postupka pozvao tuženu na povrat odnosnog iznosa, na što se tužena oglušila.

4. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, osporava visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da su stranke potpisale Ugovor o stipendiranju 7. kolovoza 2012., međutim jedina obveza radnika propisana čl. 4. točkom 4. je sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Navedeno je tužena i ispunila sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i to 17. listopada 2017. Također je u navedenom Ugovoru o stipendiranju u čl. 6. regulirano pravo ljekarne da raskine ugovor ukoliko student ne izvrši svoje obveze iz članka 4., te u tom slučaju isti ima pravo zatražiti povrat do tada uplaćenog iznosa. Budući je stranka ispunila sve svoje obveze, pa tako i sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, samim time tužitelj nema pravo potraživati navedeni iznos. Nadalje, Ugovorom o stipendiranju u čl. 4. st. 1. je jasno navedeno da tužitelj mora raskinuti ugovor o stipendiranju pa tek onda stječe pravo na povrat navedenih iznosa, a što u predmetnom slučaju nije učinio. Dakle, tužba tužitelja je preuranjena budući isti nije raskinuo ugovor, sukladno čl. 6. istog. Neovisno od naprijed navedenog, u predmetnom ugovoru o stipendiranju ne postoji propisana obveza da je tužena dužna vratiti cjelokupan iznos stipendije ukoliko ne radi određeni vremenski period kod tužitelja. Nadalje, Ugovorom o radu sklopljenim 18. listopada 2017. jasno je navedeno u čl. 12. da se potpisom navedenog Ugovora stavljaju van snage svi prethodni ugovori i sporazumi koje tužena ima s tužiteljem. Dakle, stavlja se van snage i sam Ugovor o stipendiranju pa temeljem njega tužitelj nema nikakve osnove potraživati utuženi iznos.

5. Također, za vrijeme rada kod tužitelja tužena je dobivala plaću koja je manja od plaće ostalih djelatnika zaposlenih na istom radnom mjestu u ljekarni P., čime je ista očito bila diskriminirana. Naime, u navedenoj ljekarni, osim tužene u razdoblju od 18. listopada 2017. do 9. svibnja 2018. bila su zaposlena ukupno četiri farmaceuta na puno vrijeme i to M.V.N.,

M.I. (sada B.), S.Š. i L.Š.V.

Svaki od navedenih farmaceuta je ostvarivao prosječnu bruto plaću od 18.500,00 kn, o čemu tužena nema točan podatak pa predlaže sudu da u navedenom razdoblju pribavi podatke od zavoda o plaćama navedenih radnika u opisanom razdoblju, odnosno da

tužitelj dostavi isplatne liste za navedene radnike. S druge strane, tužena je ostvarivala u navedenom razdoblju plaću od 10.293,79 kn, a iz čega je razvidno da je tužena bila očito diskriminirana. Naime, ista je zaposlena na radnom mjestu kao i ostali od navedenih radnika, no taj kriterij za plaću na tuženu nije bio primijenjen. Iz takvog postupanja tužitelja razvidna je očita diskriminacija u pogledu plaće budući je razvidno da tužena za isti posao i za isto radno mjesto nije dobivala jednaku plaću kao ostale farmaceutkinje zaposlene na istom mjestu. Navedeno postupanje protivno je Konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda i to čl. 17.1. kao i Ustavu RH i to čl. 55. i čl. 57.

6. Slijedom navedenog, tužena je bila uskraćena za navedeni iznos i to na mjesečnoj razni za oko 8.206,71 kn bruto. Budući je radila ukupno 6 mjeseci i 22 dana, navedeni iznos ukupno predstavlja 55.064,37 kn, međutim tužena ne može specificirati navedeni iznos bez podataka o prosječnim plaćama. Nakon što isti pribavi podatke, odnosno nakon što sud pribavi podatke od HZMO-a, tužena će specificirati prigovor radi prijeboja.

7. Dana 8. lipnja 2022. u ovom predmetu donesena je presuda posl.br. Pr- 5312/2020-36 kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom uz obvezu naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 9.750,00.

8. Postupajući po žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu svojim rješenjem posl.br. Gž R-1011/2022-3 od 23. veljače 2023. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u nastavljenom postupku otkloniti procesnu povredu te potom o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe i upute iz ukidnog rješenja.

9. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 5-8, 25-28 spisa), Ugovor o stipendiranju (strana 911, 30-38 spisa), Aneks Ugovoru o stipendiranju (strana 12 spisa), potvrde o isplatama (strana 13-14 spisa), Odluku tužene o otkazu (strana 15-18 spisa), obračunske liste (strana 68-75, 76-77 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji P.B. iz C.z.f.v. d.o.o.

(strana 93-97, 116, 125-126 spisa), saslušana je tužena (strana 129-130).

10. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

11. Među strankama je nesporno da su imale sklopljen Ugovor o stipendiranju od 7. kolovoza 2012., da su sklopile Ugovor o radu 18. listopada 2017., da je tužena otkazala Ugovor o radu 20. travnja 2018., da je tužitelj tuženoj isplaćivao stipendiju temeljem sklopljenog Ugovora o stipendiranju.

12. Izvršenim uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. listopada 2017. čl. 1. t. 1.1. stranke su ugovorile da se stavljaju izvan snage svi eventualni Ugovori o radu kojih su možebitni potpisnici i koje u svim pitanjima radnopravnih odnosa poslodavca i radnika za buduće razdoblje zamjenjuje ovaj Ugovor o radu na neodređeno vrijeme računajući od naznačenog dana njegovog sklapanja. Čl. 2. t. 2.1. ugovoreno je da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme s ugovornim probnim radom u trajanju od šest mjeseci u smislu čl. 53. Zakona o radu. Nadalje čl. 12. t. 12.1. stranke su ugovorile da sklapanjem ovog Ugovora o radu stavljaju se van snage svi prethodni ugovori i sporazumi koje je radnik imao zaključene s ustanovom poslodavca.

13. Prema navodima tužitelja pravna osnova za novčano potraživanje je Ugovor o stipendiranju. Navedeni Ugovor zaključen među strankama nije ugovor o radu, na koji bi se primjenjivao čl. 12. t. 12.1. Ugovora o radu od 18. listopada 2017., kojim bi se stavio van snage kao prethodni ugovor i sporazum, posebno uzimajući u obzir činjenicu da su stranke uz Ugovor o radu od 18. listopada 2017. sklopile i Aneks Ugovora o stipendiranju, istog dana 18. listopada 2017. kojim su izmijenile čl. 4. t. 4. u odnosu na trajanje radnog odnosa kod tužitelja od najmanje 5 (pet) godina, umjesto dvanaest godina, i u dijelu čl. 4. dodajući t. 6. kojom tužitelj može svojom slobodnom voljom osloboditi stipendista obveza iz t. 4 i prije isteka ugovorenog roka.

14. Nesporno je među strankama u odnosu na Ugovor o stipendiranju od 7. kolovoza 2012.:

- da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz odredbe č l. 2. i 4.4.;

- da je tužena ispunila svoje obveze iz čl. 3. i 4. t. 1., 2. i 3.;

15. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, u nastavku teksta ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Dakle, u konkretnom slučaju tužena nije ispunila svoju obvezu iz Ugovor o stipendiranju od 7. kolovoza 2012. i aneksa od 18. listopada 2017. da nakon završenog studija i sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tužiteljem u trajanju od najmanje 5 godina.

16. Međutim, iz Ugovor o stipendiranju od 7. kolovoza 2012. i aneksa od 17. listopada 2017. stranke nisu ugovorile pravne posljedice u slučaju neispunjenja obveze tužene iz čl. 4.t.4., odnosno aneksa iz čl.2. 2.1., a radi se o pravima kojima su stranke mogle slobodno raspolagati, uzimajući u obzir sadržaj čl. 6. Ugovor o stipendiranju kojim tužitelj zadržava pravo raskid ugovora ako tužena ne izvrši svoje obveze i od iste zatražiti povrat uplaćenih stipendija uvećanih za kamatu određenu zakonom. Dakle, kako stranke nisu u navedenom ugovoru, niti aneksu, ugovorile naknadu štete u slučaju povrede ugovorne obveze na strani tužene, to nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu ugovorne štete, te je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.

17. Budući je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, nije se odlučivalo o prigovoru tužene prijeboja potraživanja i naknade plaće.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

19. Tuženoj su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu po 100 bodova, ročišta od 3.9.2020., 21.10.2020., 15.12.2021., 4.5.2022. i 5.10.2023. svako po 100 bodova, sastav tri obrazložena podneska svaki po 100 bodova, sastav odgovora na žalbu 60 bodova, ukupno 960 bodova odnosno 1.910,40 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 477,60 eura, tuženoj su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 132,72 eura, ukupno je tuženoj priznat trošak u iznosu od 2.520,72 eura[1] / 18.992,36 kn.

U Zagrebu 17. studenoga 2023.

Sutkinja: Aleksandra

Pomykalo, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene