21 Gž-63/2024-2

 

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-63/2024-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz D., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., …, protiv tuženice R. A. d.d., Z., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu G. & G. d.o.o., Z., …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 7 P-7622/21-26 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice R. A. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 7 P-7622/21-26 od 22. svibnja 2023. u dijelu pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke. 

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

»I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu, broj ugovora …, sklopljenog dana 09. siječnja 2007. godine između Tužitelja N. K., …, … D., OIB … kao korisnika kredita i Tuženika R. A. d.d. …, … Z., OIB: …, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

 

II. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, broj ugovora …, sklopljenog dana 09. siječnja 2007. godine između Tužitelja N. K., …, … D., OIB … kao korisnika kredita i Tuženika R. A. d.d. …, … Z., OIB: …, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena jednokratna naknada u iznosu od 3,30% (slovima tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

 

III. Nalaže se Tuženiku R. A. d.d. …, … Z., OIB: …, da isplati Tužitelju N. K., …, … D., OIB …, na ime preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF iznos od 937,42 EUR / 7.063,00 kn1, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku do 31. srpnja 2015. god. sukladno odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku kako slijedi:

na iznos od 24,92 kn / 3,31 EUR počevši od 3.11.2008. do isplate

na iznos od 37,61 kn / 4,99 EUR počevši od 30.12.2008. do isplate

na iznos od 46,75 kn / 6,2 EUR počevši od 2.2.2009. do isplate

na iznos od 50,88 kn / 6,75 EUR počevši od 2.3.2009. do isplate

na iznos od 40,16 kn / 5,33 EUR počevši od 1.4.2009. do isplate

na iznos od 42,37 kn / 5,62 EUR počevši od 4.5.2009. do isplate

na iznos od 24,67 kn / 3,27 EUR počevši od 1.6.2009. do isplate

na iznos od 11,64 kn / 1,54 EUR počevši od 30.6.2009. do isplate

na iznos od 15,1 kn / 2 EUR počevši od 31.7.2009. do isplate

na iznos od 21,97 kn / 2,92 EUR počevši od 31.8.2009. do isplate

na iznos od 21,37 kn / 2,84 EUR počevši od 1.10.2009. do isplate

na iznos od 14,43 kn / 1,92 EUR počevši od 2.11.2009. do isplate

na iznos od 27,46 kn / 3,64 EUR počevši od 24.12.2009. do isplate

na iznos od 37,91 kn / 5,03 EUR počevši od 31.12.2009. do isplate

na iznos od 52,78 kn / 7,01 EUR počevši od 1.2.2010. do isplate

na iznos od 49,37 kn / 6,55 EUR počevši od 1.3.2010. do isplate

na iznos od 69,54 kn / 9,23 EUR počevši od 1.4.2010. do isplate

na iznos od 65,71 kn / 8,72 EUR počevši od 4.5.2010. do isplate

na iznos od 73,17 kn / 9,71 EUR počevši od 1.6.2010. do isplate

na iznos od 137,73 kn / 18,28 EUR počevši od 1.7.2010. do isplate

na iznos od 124,44 kn / 16,52 EUR počevši od 2.8.2010. do isplate

na iznos od 165,04 kn / 21,9 EUR počevši od 1.9.2010. do isplate

na iznos od 151,01 kn / 20,04 EUR počevši od 1.10.2010. do isplate

na iznos od 128,45 kn / 17,05 EUR počevši od 3.11.2010. do isplate

na iznos od 176,06 kn / 23,37 EUR počevši od 1.12.2010. do isplate

na iznos od 236,62 kn / 31,4 EUR počevši od 3.1.2011. do isplate

na iznos od 193,74 kn / 25,71 EUR počevši od 31.1.2011. do isplate

na iznos od 208,78 kn / 27,71 EUR počevši od 28.2.2011. do isplate

na iznos od 189,65 kn / 25,17 EUR počevši od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 193,08 kn / 25,63 EUR počevši od 2.5.2011. do isplate

na iznos od 274,28 kn / 36,4 EUR počevši od 31.5.2011. do isplate

na iznos od 282,18 kn / 37,45 EUR počevši od 30.6.2011. do isplate

na iznos od 349,51 kn / 46,39 EUR počevši od 29.7.2011. do isplate

na iznos od 314,72 kn / 41,77 EUR počevši od 31.8.2011. do isplate

na iznos od 276,63 kn / 36,72 EUR počevši od 30.9.2011. do isplate

na iznos od 271,63 kn / 36,05 EUR počevši od 31.10.2011. do isplate

na iznos od 268,7 kn / 35,66 EUR počevši od 30.11.2011. do isplate

na iznos od 286,81 kn / 38,07 EUR počevši od 30.12.2011. do isplate

na iznos od 302,59 kn / 40,16 EUR počevši od 31.1.2012. do isplate

na iznos od 304,71 kn / 40,44 EUR počevši od 29.2.2012. do isplate

na iznos od 293,79 kn / 38,99 EUR počevši od 2.4.2012. do isplate

na iznos od 301,16 kn / 39,97 EUR počevši od 30.4.2012. do isplate

na iznos od 306,21 kn / 40,64 EUR počevši od 31.5.2012. do isplate

na iznos od 297,72 kn / 39,51 EUR počevši od 2.7.2012. do isplate

na iznos od 299,95 kn / 39,81 EUR počevši od 1.8.2012. do isplate,

sve to u roku od petnaest dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. …, … Z., OIB: …, da isplati tužitelju N. K., …, 49216 Desinić, OIB …, na ime ništetne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi u iznosu od 3,30% (slovima tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, iznos od 2.016,05 kn / 267,58 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2005. god do 31. prosinca 2007. god. po stopi od 15 % sukladno odredbama Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. sukladno odredbama čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. …, … Z., OIB: …, da tužitelju N. K., …, … D., OIB …, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.631,86 EUR / 12.295,25 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. svibnja 2023. pa do isplate, a koja kamata je određena po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana.

 

VI. Odbija se tužitelj N. K., …, …D., OIB …, s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„4. Nalaže se Tuženiku R. A. d.d. …, … Z., OIB: …, da isplati Tužitelju N. K., …, … D., OIB …, na ime preplaćenih iznosa kamata zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.237,46 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.11.2007. god. do 31.12.2007. god. po stopi od 15 % sukladno odredbama Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. sukladno odredbama čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno čl. 29.Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a koje teku kako slijedi:

na iznos od 18,19 kn počevši od 30.11.2007 do isplate

na iznos od 18,10 kn počevši od 31.12.2007 do isplate

na iznos od 18,42 kn počevši od 31.1.2008 do isplate

na iznos od 18,60 kn počevši od 28.2.2008 do isplate

na iznos od 18,91 kn počevši od 31.3.2008 do isplate

na iznos od 18,45 kn počevši od 30.4.2008 do isplate

na iznos od 23,48 kn počevši od 31.5.2008 do isplate

na iznos od 23,76 kn počevši od 30.6.2008 do isplate

na iznos od 23,34 kn počevši od 31.7.2008 do isplate

na iznos od 23,36 kn počevši od 31.8.2008 do isplate

na iznos od 23,61 kn počevši od 30.9.2008 do isplate

na iznos od 25,53 kn počevši od 31.10.2008 do isplate

na iznos od 24,25 kn počevši od 30.11.2008 do isplate

na iznos od 25,88 kn počevši od 31.12.2008 do isplate

na iznos od 26,13 kn počevši od 31.1.2009 do isplate

na iznos od 26,25 kn počevši od 28.2.2009 do isplate

na iznos od 41,82 kn počevši od 31.3.2009 do isplate

na iznos od 41,92 kn počevši od 30.4.2009 do isplate

na iznos od 41,15 kn počevši od 31.5.2009 do isplate

na iznos od 40,59 kn počevši od 30.6.2009 do isplate

na iznos od 40,73 kn počevši od 31.7.2009 do isplate

na iznos od 41,03 kn počevši od 31.8.2009 do isplate

na iznos od 41,00 kn počevši od 30.9.2009 do isplate

na iznos od 40,71 kn počevši od 31.10.2009 do isplate

na iznos od 41,27 kn počevši od 30.11.2009 do isplate

na iznos od 41,73 kn počevši od 31.12.2009 do isplate

na iznos od 42,38 kn počevši od 31.1.2010 do isplate

na iznos od 42,23 kn počevši od 28.2.2010 do isplate

na iznos od 43,11 kn počevši od 31.3.2010 do isplate

na iznos od 42,94 kn počevši od 30.4.2010 do isplate

na iznos od 43,27 kn počevši od 31.5.2010 do isplate

na iznos od 46,09 kn počevši od 30.6.2010 do isplate

na iznos od 45,51 kn počevši od 31.7.2010 do isplate

na iznos od 47,28 kn počevši od 31.8.2010 do isplate

na iznos od 46,66 kn počevši od 30.9.2010 do isplate

na iznos od 45,68 kn počevši od 31.10.2010 do isplate

na iznos od 47,76 kn počevši od 30.11.2010 do isplate

na iznos od 50,40 kn počevši od 31.12.2010 do isplate

na iznos od 48,54 kn počevši od 31.1.2011 do isplate

na iznos od 49,19 kn počevši od 28.2.2011 do isplate

na iznos od 48,36 kn počevši od 31.3.2011 do isplate

na iznos od 48,50 kn počevši od 30.4.2011 do isplate

na iznos od 52,05 kn počevši od 31.5.2011 do isplate

na iznos od 52,39 kn počevši od 30.6.2011 do isplate

na iznos od 53,53 kn počevši od 31.7.2011 do isplate

na iznos od 52,06 kn počevši od 31.8.2011 do isplate

na iznos od 50,45 kn počevši od 30.9.2011 do isplate

na iznos od 46,24 kn počevši od 31.10.2011 do isplate

na iznos od 46,12 kn počevši od 30.11.2011 do isplate

na iznos od 46,83 kn počevši od 31.12.2011 do isplate

na iznos od 47,44 kn počevši od 31.1.2012 do isplate

na iznos od 47,53 kn počevši od 28.2.2012 do isplate

na iznos od 47,11 kn počevši od 31.3.2012 do isplate

na iznos od 47,39 kn počevši od 30.4.2012 do isplate

na iznos od 47,59 kn počevši od 31.5.2012 do isplate

na iznos od 47,26 kn počevši od 30.6.2012 do isplate

na iznos od 47,34 kn počevši od 31.7.2012 do isplate

sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.“,

te se odbija tužitelj i s dijelom tužbenog zahtjeva s naslova isplate po nepoštenim i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u ukupnom iznosu od 52,67 kn i na taj iznos zatraženih zateznih kamata i to kako slijedi:

na iznos od 8,88 kn / 1,18 EUR počevši od 31.8.2005. do isplate

na iznos od 10,91 kn / 1,45 EUR počevši od 3.10.2005. do isplate

na iznos od 11 kn / 1,46 EUR počevši od 31.10.2005. do isplate

na iznos od 12,83 kn / 1,7 EUR počevši od 1.12.2005. do isplate

na iznos od 5,53 kn / 0,73 EUR počevši od 2.1.2006. do isplate

na iznos od 3,52 kn / 0,47 EUR počevši od 1.2.2006. do isplate.«.

 

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. do V. izreke, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbiju tužbeni zahtjevi u cijelosti i naloži tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak uvećan za trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.  

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prije svega, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) jer je opravdano sud, i po mišljenju ovog suda, unatoč protivljenju tuženice, zapravo dopustio preinaku tužbe, očito smatrajući da je ista svrsishodna, a do koje preinake je došlo nakon provedenog financijskog vještačenja, odnosno tužitelj je uredio tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka.

6. Nadalje, prema odredbi čl. 338. st. 1. ZPP propisano je da izrađena odluka mora imati uvod, izreku i obrazloženje, a prema stavku 4. istog članka sud je dužan u obrazloženju svoje odluke izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, u skladu s kojom odredbom je sud i donio pobijanu odluku.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

7.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 1. i 3. Ugovora o kreditu broj …. sklopljenog 4. srpnja 2005. između tužitelja i tuženice, koje odredbe se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF i na ugovaranje jednokratne naknade u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te zahtjev za isplatu.

 

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj kao korisnik, a tuženica kao kreditor sklopili predmetni Ugovor o kreditu za kupnju vozila 4. srpnja 2005., broj …., na iznos od 12.957,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju tuženice na dan isplate, s rokom otplate od 84 mjeseca,

 

- da je predmetni kredit u potpunosti otplaćen i zatvoren 31. srpnja 2012.,

 

- da su sve uplate po predmetnoj kreditnoj partiji vršene u ime i za račun tužitelja s ciljem i namjerom otplate predmetnog kredita,

 

- da iz sadržaja samog Ugovora jasno proizlazi status potrošača tužitelja, što potvrđuje i sama tuženica navodeći u svom odgovoru na tužbu kako je tužitelja, kao i druge potrošače, upozorio o rizičnosti samih ugovornih odredbi, da je tužitelju, kao i drugim potrošačima bilo poznato u koji se posao upušta te da pored toga tuženica nije dokazala da bi tužitelj imao kakav drugi status ili da bi ugovor bio sklopljen za vozilo koje bi bilo korišteno u komercijalne svrhe, a teret tog dokaza je upravo na tuženici, a ne na tužitelju,

 

- da je Trgovački sud u Zagrebu 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženica (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača te je utvrđeno da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO),

 

- da je u odnosu na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) utvrđeno da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva, da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

 

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

 

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

 

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF,

 

- da je tužitelj u stranačkom iskazu naveo da je predmetni Ugovor sklopio kao potrošač za kupnju vozila koje je koristio za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne, obrtničke ili druge slične komercijalne potrebe, da ga nitko nije upozorio na rizičnost ugovaranje kredita u valuti CHF, s komparacijom ugovaranja kredita u EUR ili sl. sklapanja samog ugovora vezanog uz valutu CHF, da je on osobno plaćao rate kredita uplatnicom u pošti, da je dobio 2008. ili 2009. dopis banke da se kamata povećava, ali bez obrazloženja zašto i kako, već je samo pisao postotak kamatne stope, da ne zna objasniti što znači valutna klauzula, ali da zna značenje pojma promjenjive kamatne stope, ali da mu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato kako će se i pod kojim uvjetima i kada mijenjati kamatna stopa, da se više ne sjeća odredbi Ugovora o kreditu, ali zna da je prema tabeli koju je dobio uz Ugovor o kreditu vršio plaćanja, a da nije posebno pregovarao pa niti o ulaznoj naknadi, da je prvi puta kontaktirao banku tuženicu, mjesec dana nakon što je otplatio i posljednji anuitet kredita, jer je knjižica vozila bila kod banke pa se interesirao kada će dobiti knjižicu vozila, a telefonski su mu rekli da će dobiti knjižicu vozila kada i za to plati naknadu, što je također učinio, da je on vozilo koje je kupio sredstvima predmetnog kredita odabrao u auto kući, da su mu tamo rekli da može dići kredit za kupnju vozila i on je u istoj auto kući podnio zahtjev za isti kredit te su mu rekli da je taj kredit samo u "švicarcima" te je auto kuća sve obavila s bankom kod koje tužitelj inače nije bio klijent, da je sa službenikom auto kuće išao javnom bilježniku s Ugovorom za kupnju vozila, gdje je ovjerio svoj potpis (solemnizirao ugovor) te je uredno otplaćivao svoj kredit i

 

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka C. za f. v. d.o.o. slijedi da je u razdoblju otplate kredita zbog promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno preplaćeno 5.969,87 kn, od kojeg iznosa se na preplatu zbog rasta tečaja odnosi 7.115,67 kn te zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 1.145,80 kn, da je temeljem čl. 3 Ugovora o kreditu ugovorena jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita. Kredit je isplaćen 11. srpnja 2005. što ujedno predstavlja i dospijeće ulazne naknade. Ugovoreni i isplaćeni iznos kredita iznosio je 12.957,94 CHF te sukladno navedenom iznos ulazne naknade od 3,30 % iznosi 427,61 CHF što pomnoženo s tečajem na dan isplate kredita (1 CHF= 4,714687 kn) daje iznos od 2.016,05 kn.

 

10. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio kako se s tužiteljem prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o ugovornoj odredbi u pogledu valutne klauzule, što znači da je odredba čl. 1. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, ništetna, odnosno nepoštena.

11. Isto tako, da su ništetne i nepoštene i ugovorne odredbe predmetnog Ugovora kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF) pravilno se pozivajući na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013., jer se zapravo radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženica, i koji predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c ZPP.

12. Posljedično navedenom, tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO, odnosno tuženica je dužna vratiti tužitelju sve što je primila na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.

13. Radi utvrđivanja visine dugovanja sud je pravilno u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Z. R., kojim je utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u utuženom razdoblju preplatio tuženicu po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 7.115,67 kn.

14. Što se tiče prigovora zastare, sud je opravdano zaključio da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. u smislu odredbe čl. 241. ZOO) prekinut tijek zastare pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule, odnosno 13. lipnja 2014. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. svibnja 2021., a podneskom od 15. veljače 2023. preinačena, to je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO u pogledu valutne klauzule, međutim, za potraživanje tužitelja glede isplate u vezi s ništetnošću odredbi o promjenjivosti kamatne stope, nastupila je zastara te je stoga sud pravilno u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. U odnosu na preplaćenih iznosa zbog ništetnosti valutne klauzule, sud je pravilno tužitelju dosudio iznos pod toč. III. izreke prvostupanjske presude, za ona potraživanja tužitelja koja na dan 4. travnja 2012. nisu bila u zastari tj. za ona koja su dospjela nakon 4. travnja 2007. i to dosudivši mu iznos od ukupno 7.063,00 kn/ 937,42 EUR, koji su zatraženi prema visini i dospjelosti u skladu s provedenim financijskim vještačenjem i nisu u zastari, dok je zbog utvrđene zastare, sud odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 52,67 kn, a koji dospijeva od 31. kolovoza 2005. do zaključno s 1. veljače 2006.

16. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća i radi povišenja ugovorene kamatne stope, što je sud u cijelosti prihvatio.

17. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Pored toga, pravilno je određena kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO te tužitelju pripada zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne klauzule u CHF od dana uplate, odnosno stjecanja od strane tuženice jer je tuženica od tužitelja potraživala iznose anuiteta Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta znajući da se radi o primjeni nepoštene ugovorne odredbe.

19. Na žalbeni prigovor tuženice kako sud nije oduzeo iznose koje je ova preplatila u razdobljima kada je tečaj bio niži od onog početno ugovorenog, kazati je da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine, izrazio svoje pravno stajalište da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja  HRK-CHF na dan isplate kredita.

20. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odredio ništetnim dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu prema kojoj se tužitelj, kao korisnik kredita, obvezao kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita 3,30 % jednokratno od iznosa odobrenog kredita te kada je naloženo tuženici isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takve ništetne odredbe.

21. Iz stanja spisa proizlazi kako tužitelj s tuženicom nije pojedinačno pregovarao o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu, već je isključivo prihvatio ponudu koja mu se nudila od strane tuženice u formi ugovora, koji je unaprijed bio sastavljen po tuženici, dakle, radi se o tipskom ugovoru koji se ne razlikuje od drugih ugovora koji su zaključivani s drugim korisnicima kredita, a što tuženica tijekom postupka nije ni osporavala.

22. U tom pravcu je sud prvog stupnja pravilno analizirao iskaz tužitelja saslušanog kao stranke na temelju kojega je utvrdio i kako je tužitelj prihvatio i poštivao navedenu ugovornu odredbu, koja je bila unaprijed sročena i priređena od strane banke, kao i da je Ugovor o kreditu prvi put vidio kod javnog bilježnika.

23. Iz nespornih činjenica vidljivo je da je tužitelj sa tuženicom Ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba za kupnju vozila, što mu u odnosu na banku kojoj je davanje kredita, kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženica bavi, daje status prosječnog potrošača.

24. Prema odredbi čl. 86. st. 1. ZZP/03, koji se primjenjuje na ovaj spor s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba st. 2. istoga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako je riječ na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

25. Sud Europske unije je svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni.

26. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora, a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

27. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetnih ulaznih ugovornih naknada, čl. 1021. ZOO propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe ZOO proizlazilo bi da je tuženica bila ovlaštena od tužitelja naplatiti temeljem zaključenog Ugovora o kreditu samo glavnicu kredita i ugovorene kamate, a ne i sporne ulazne naknade.

28. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, a Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženice i tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknada iz točke 3. Ugovora, koja se odnosi na naknadu za vođenje računa za otplatu kredita, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna. Naime, sporna ugovorena naknada je očito uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, osobito što je tuženica nakon isplate kredita umanjenog za iznos predmetne naknade obračunavala tužitelju ugovorne kamate na cijeli iznos odobrenog kredita, pa se takva sporna odredbe Ugovora ukazuje nepoštenom prema tužitelju, kao korisniku kreditu i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženicu.

29. Također se napominje i to kako se pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. (zaključak pod toč. 8) da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, po mišljenju ovog suda može analogno primijeniti i na ulazne ugovorne naknade koje su predmet ovog spora.

30. Pravilno je stoga, prvostupanjski sud ocijenio osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 427,61 CHF tj. 267,57 EUR/2.016,05 kn, čija visina proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke te je pozivom na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno prihvaćen i ovaj dio tužbenog zahtjeva sa pripadajućim zateznim kamatama, koji je tuženica kao nesavjesni stjecatelj dužna platiti. Naime, utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Pri tome prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare istaknut po tuženici, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude tužbeni zahtjev tužitelja nije zastario, jer zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, još nije ni počeo teći.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

32. Odluka suda o parničnim troškovima pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP, budući tužitelj samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspio, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Neutemeljeno žalitelj ukazuje da bi tužitelj potraživao troškove postupka u manjem iznosu, tako što je umjesto 100 bodova za pojedine radnje tražio 75 bodova, budući je to na štetu tužitelja koji u tom dijelu nije izjavio žalbu, a ne tuženica. Konačno, opravdano je sud utvrdio da vrijednost boda iznosi 15,00 kn, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) koja je stupila na snagu 2. studenoga 2022., a punomoćnik tužitelja je trošak popisao nakon toga dana. Stoga je sud pravilno obistinio ukupni trošak tužitelju u iznosu od 1.631,86 EUR/12.295,25 kn, uključujući i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR.

33. U nepobijanom dijelu pod toč. VI. izreke presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 7. veljače 2024.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                        Sanja Prosenica, v.r.