Poslovni broj: 8 UsI-2284/23-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja A. T. U. iz S., F. t. ., OIB:……………, zastupanog po
opunomoćenici S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & V. d.o.o. u R., T. 1.. b. H. v.., protiv tuženika Ministarstva
financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na nekretnina, odlučujući izvan rasprave dana 17. studenog 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-410-20/21-01/1030, URBROJ:513- 04-23-2 od 07. srpnja 2023. godine.
II. Poništava se privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava Z., KLASA:UP/I-410-20/2021- 001/004498, URBROJ:513-007-13-01-2021-002 od 04. studenog 2021. godine.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 248,75 Eura (1.874,21 kn) na ime troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410- 20/21-01/1030, URBROJ:513-04-23-2 od 07. srpnja 2023. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je u članku 2. točki 2.1 i članku 3. točki 3.1 Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. kolovoza 2021. godine se navode nekretnine koje prodavateljica prodaje a kupac kupuje, a člankom 4. točka 4.1 ugovora da se navodi kupoprodajna cijena od 15.000,00 Eura te u točki 4.2 istog članka da će kupac isplatu kupoprodajne cijene izvršiti u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora na račun prodavateljice; da su se člankom 7. točki 7.1 ugovora ugovorne stranke suglasile da se izvrši predbilježba prava vlasništva na nekretnini, a da je točkom 7.2 istog članka određeno da se ugovorne stranke usuglasile da će danom potpisa ugovora prodavateljica kod svoje opunomoćenice deponirati tabularnu izjavu kojom će ovlastiti kupca da temeljem ugovora bez ikakve daljnje dozvole i suglasnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini na svoje ime i za svoju korist; da je točkom 7.3 istog članka utvrđeno da će opunomoćenica prodavateljice uručiti tabularnu izjavu kupcu kada joj on predoči dokaz o uplati kupoprodajne cijene. Iz navedenog da jasno proizlazi da su ugovorne stranke ugovorile odgodni uvjet kod realizacije predmetnog ugovora u kupoprodaji. S obzirom da kupoprodajni ugovor ne sadrži tabularnu izjavu temeljem koje bi kupac mogao ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini na svoje ime, da nema pravne osnove za donošenje poreznog rješenja. S obzirom da nije moguće utvrditi kada će kupac biti u mogućnosti ishoditi tabularnu izjavu te se uknjižiti kao vlasnik nekretnine, da isti ne može biti obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina, jer bez tabularne izjave ne može doći do prijenosa prava vlasništva s prodavateljice na kupca, a sukladno tome niti do prometa nekretnina sukladno Zakonu o porezu na promet nekretnina. Tužbom se poziva na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09, 153/09, 143/12,152/14), te ukazuje da je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini potreban titulus – ugovor o kupoprodaji te modus stjecanja, što znači upis vlasništva u zemljišnoj knjizi. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-
III/870/2017 od 10. siječnja 2018. godine. Poziva se na članak 49 i 51. ZUP-a koje citira. Ističe da tužitelj nije nikada isplatu kupoprodajne cijene prodavateljici radi čega je prodavateljica dana 20. rujna 2022. godine podnijela prijedlog za brisanje predbilježbe vlasništva na predmetnoj nekretnini, a s obzirom na činjenicu da je između prodavateljice i kupca došlo do raskida ugovora jer tužitelju prodavateljici nije isplatio kupoprodajnu cijenu niti je postao vlasnikom nekretnine. Na navedene okolnosti predložio je da se pribavi spis Općinskog suda u Z., Stalna služba u
B. poslovni broj: Z-27483/2022.Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da se odgodi izvršenje navedenih rješenja. U tužbi je popisan trošak- za sastav tužbe u iznosu od 199,00
Eura, uvećano za PDV-a od 25 % i iznos sudskih pristojbi na tužbu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava Z., KLASA:UP/I-410-20/2021-001/004498, URBROJ:513- 007-13-01-2021-002 od 04. studenog 2021. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena porezna osnovica u iznosu od 1.122.910,20 kuna te porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 33.687,30 kuna.
4. Tužitelj u tužbi nije izričito zatražio provođenje glavne rasprave. U ovoj upravnoj stvari za sud nisu sporne činjenice bitne za donošenje presude. Slijedom navedenog sud je sukladno članku 36. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17. i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), presudu donio bez rasprave i pozivanja stranaka.
5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 07. srpnja 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 27. kolovoza 2021. godine između tužitelja kao kupca i V. L. iz N., kao prodavateljice.
8. Među strankama je sporno da li je bilo zakonske osnove da se tužitelj zaduži za utvrđeni iznos poreza na promet nekretnina, odnosno sporno je da li je tužitelj temeljem navedenog ugovora o kupoprodaji stekao nekretnine navedene u članku 1. i 2. navedenog ugovora i da li se predmetni ugovor o kupoprodaji predstavlja pravnu osnovu za utvrđenje poreza na promet nekretnina tužiteljici.
9. Prvostupanjskim rješenjem se utvrđuje da je promet nekretnina po navedenom ugovoru o kupoprodaji od 27. kolovoza 2021. godine prijavio javni bilježnik elektroničkim putem dana 03. rujna 2021. godine, sukladno članku 18. stavak 1. i članku 19. Zakona o porezu na promet nekretnina.
10. Iz spisa dostavljenog od tuženika proizlazi da je Područni ured Z.,
Ispostava Z. dana 04. studenog 2021. godine dostavila poziv tužitelju da u roku od 8 dana (osobno, putem E-maila ili putem pošte) dostavi dokumentaciju vezanu za predmetnu nekretninu (čest. z. 1…., u naravi kuća površine 180,00 m2 i dvorište površine 413,00 m2, tako da dostavi podatke o godini izgradnje, katnosti, površini te dostavi fotografije, kako bi porezno tijelo moglo izvršiti procjenu vrijednosti nekretnine.
11. Nadalje je vidljivo da je porezno tijelo vrijednost predmetne nekretnine utvrdilo temeljem isprave o stjecanju (ugovora o kupoprodaji od 27. kolovoza 2021.), tako što je utvrdilo vrijednost nekretnine u iznosu od 1.122.910,20 kuna
12. Nesporno je da je između V. L. iz N., kao
prodavateljice i tužitelja kao kupca dana 27. kolovoza 2021. godine sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina, a da je člankom 2. istog ugovora utvrđeno koje nekretnine su predmet kupoprodaje, a da je člankom 4. točka 4.1 Ugovora utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu od 150.000,00 Eura, dok je točkom 4.2. istog članka utvrđeno da će kupac isplatu kupoprodajne cijene izvršiti u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora na račun prodavateljice.
13. Člankom 7. točkom 7.1 Ugovora ugovorne stranke suglasile da se izvrši predbilježba prava vlasništva na nekretnini, a da je točkom 7.2 istog članka određeno da se ugovorne stranke usuglasile da će danom potpisa ugovora prodavateljica kod svoje opunomoćenice deponirati tabularnu izjavu kojom će ovlastiti kupca da temeljem ugovora bez ikakve daljnje dozvole i suglasnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini na svoje ime i za svoju korist; da je točkom 7.3 istog članka utvrđeno da će opunomoćenica prodavateljice uručiti tabularnu izjavu kupcu kada joj on predoči dokaz o uplati kupoprodajne cijene.
14. Člankom 8. točka 8.1. predmetnog ugovora je utvrđeno da kupac stupa u posjed predmetne nekretnine odmah po uplati kupoprodajne cijene iz članka 4.1 ovog Ugovora.
15. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 1321/19, 32/20. i 42/20, dalje: ZPPN-a) je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
Člankom 14.stavak 1. ZPPN-a je propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.
16. Člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09, i 110/21 dalje: ZUP-a) je propisano da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i da se u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Prema članku 6. stavak 2. OPZ-a, porezno tijelo je dužno utvrđivat sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.
17. Kako je člankom 8. točka 8.1. predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina određeno da kupac tj. tužitelj stupa u posjed predmetne nekretnine nakon uplate kupoprodajne cijene jasno je da tužitelj kao kupac nije stekao posjed nekretnine, dakle nije ni stekao predmetnu nekretninu već će nekretninu steći kada1
u cijelosti uplati kupoprodajnu cijenu.
Stoga, pogrešno porezno tijelo zaključuje da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu te mu po toj osnovi pogrešno utvrđuje obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina.
18. Za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na promet nekretnina odlučno je da li je stranka temeljem pravnog posla ili na drugi način stekla nekretninu tj. odlučno je da li je stranka došla u poziciju da predmetnu nekretninu koristi, da njome raspolaže, iskorištava nekretninu. U konkretnom slučaju tužitelj nije stekao predmetnu nekretninu bez obzira na sklopljeni Ugovor, jer je isti ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, što znači da će tužitelj nekretninu steći (steći posjed nekretnine tek kada prodavatelju dostavi dokaz o uplati cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, koju cijenu se tužitelj trebao platiti u roku od jedne godine od sklapanja ugovora.
19. U slučaju da je tužitelj temeljem sklopljenog ugovora stekao posjed predmetne nekretnine utvrđivanje porezne obveze bilo bi osnovano jer za utvrđenje obveze plaćanja poreza na promet nekretnina nije odlučujuće da li se je kupac uknjižio kao vlasnik stečene nekretnine. Prema relevantnoj sudskoj praksi upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, na utvrđenje obveze plaćanja poreza na promet nekretnini ne utječe činjenica da se kupac nekretnine iz određenih razloga se ne može uknjižiti kao vlasnika nekretnine.
20. Kako porezno tijelo nije na pravilan način utvrdilo činjenice bitne za utvrđivanje porezne obveze, prvostupanjsko rješenje, kao i osporeno rješenje nisu pravilna i zakonita.
21. Slijedom navedenog, kako osporeno rješenje nije pravilno i zakonito. Stoga, valjalo je temeljem članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, u daljnjem tekstu ZUS-a), poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti meritorno o predmetu spora.
22. Kako je presudom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen tj. tužitelj je uspio u ovom upravnom sporu to je osnovano temeljem članka 79. st. 4. ZUS-a, tužitelju priznat trošak upravnog spora u iznosu od 248,75 Eura (1.874,21 kn), koji se odnosi na sastav tužbe, jer su isti troškovi opravdani, a sve sukladno stavu 2. članka 79. ZUS-a, kako su i popisani, pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude. Iznos u Euru-a je utvrđen po fiksnom tečaju Eura za konverziju kuna u Eure na dan 01. siječnja 2023. godine od 7,53450. Trošak sudske pristojbe na tužbu nije priznat jer tužitelj i nije obveznik plaćanja sudske pristojbe budući da je tužba usvojena (uspio je u sporu), jer se sudska pristojba plaća samo kada se tužbeni zahtjev odbije.
U Splitu, 17. studenog 2023.godine
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu
J. & V. d.o.o. u R., T. 1. b. H. v.., uz
odgovor na tužbu,
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.
