Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kžzd-72/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. K., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-145/2022-5 od 10. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-145/2022-5 od 10. siječnja 2023., na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08) opt. J. K. oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172. st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 trošak kaznenog postupka ne nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja pasti će na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem branitelja A. M., odvjetnika iz O. s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.
5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik navodi da je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a koju povredu u nastavku žalbe državni odvjetnik nije obrazložio, a ispitujući ožalbenu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.
6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra, a suprotno stajalištu suda, da je opt. J. K. u inkriminiranom razdoblju bio u objektivnoj mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svoje djece jer je u to vrijeme ostvarivao određene prihode, a kako je i sam naveo u svojoj obrani, iako je imao problema s isplatom plaća, poslodavac mu je znao davati novac na ruke, da je u Nj. radio neprijavljene poslove, tako da se nameće zaključak da je zaradio određeni iznos novca. Posebno upire da je vlasnik nekretnine tj. kuće u T., površine 368 m[2] , kao i osobnog automobila, a to što je za vrijeme trajanja postupka platio dug za uzdržavanje tri maloljetne kćeri ne ekskulpira ga od njegove kaznenopravne odgovornosti. Također smatra da je na optuženiku bio teret dokaza, odnosno da je sam trebao pribaviti dokaze iz kojih bi proizlazilo da nije mogao iz objektivnih razloga plaćati uzdržavanje, a da je sud bezrezervno prihvatio njegovu obranu za koju, osim financijskog izvještaja za poslovanje društva "T." d.o.o. u 2012. godini, nije ponudio niti jedan materijalni dokaz.
6.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pogrešno državni odvjetnik smatra kako optuženik nije dokazao navode iz svoje obrane, izuzev u dijelu koji se odnosi na njegovo zaposlenje u tvrtki "T." d.o.o., gdje mu poslodavac nije isplaćivao zadnjih šest plaća, kada je njegova obrana potvrđena iskazom i z.z. ošt. mlt. S. R., kao i nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, pri čemu nije sporno da je u razdoblju u kojemu je bio zaposlen u TD "T." d.o.o. do travnja 2012., dok isto nije zapalo u financijske teškoće, zbog kojih je otišlo u stečaj, redovito plaćao uzdržavanje za svoje tri maloljetne kćeri. Pri tome prvostupanjski sud nije imao razloga ne prihvatiti obranu optuženika da je u prvo vrijeme nakon što je otišao u Nj. ostvario vrlo niske prihode koji nisu bili dostatni za podmirenje osnovnih životnih potreba, zbog čega nije objektivno bio u mogućnosti pridonositi uzdržavanju svojih mlt. kćeri, kada je potom, čim je uspio pronaći stalno zaposlenje u Nj., počeo podmirivati svoje obveze, a odlaskom u Š. i pronalaskom bolje plaćenog posla, čak je samoinicijativno povećao svoju obvezu uzdržavanja plaćajući umjesto 1.500,00 kuna, kako je određeno presudom Općinskog suda u Osijeku, 3.000,00 kuna te je u cijelosti podmirio sve zaostale obroke uzdržavanja, te ih čak i pretplatio. Uz to je svojim kćerima davao financijska sredstva i za njihove druge potrebe, o čemu je svjedočila zz. mlt. ošt. S. R. navodeći da osim što je u listopadu 2013. poslao 500 eura za opremanje dječje sobe, da je od prosinca 2015. redovito doprinosio za uzdržavanje, da je, nakon što je otišao u Š. plaćao po 400 CHF, što je više nego li je određeno presudom za uzdržavanje tri kćeri, da zna uplaćivati mimo toga kao dar za djecu za kupovinu odjeće, obuće, da je slao novac za mobitele u iznosu od 1.500,00 kuna za svaku kćer, da je početkom školske godine u jesen 2020. poslao i 1000 CHF za kupovinu školske opreme, pribora, odjeće i obuće, da kćeri idu s njim na godišnje odmore koje financira (platio i A. skijanje u F., M. put u V.), te da se angažirao u Š. kako bi ishodio dječji doplatak za djecu koji bi iznosio 500 CHF za svako dijete. Kraj prethodno navedenog, nije od utjecaja to što je optuženik bio vlasnik automobila O.
V., koji je u periodu inkriminacije već bio vrlo star i nedvojbeno male vrijednosti (godina proizvodnje 1998.), te što je vlasnik nekretnine (kuća i dvor u T., površine 368 m[2] , upisane u ZK ul. …, k.o. T.), budući je na istoj upisano založno pravo u korist mlt. M. K., mlt. A. K. i T. K..
6.2. Kraj tako, i po ovom sudu, pravilno utvrđenog činjeničnog stanja (iako se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi državni odvjetnik ne navodi koju odlučnu činjenicu sud, jer nije utvrdio ili koji važan dokaz nije izveo), pravilno je zaključio prvostupanjski sud da nema kaznenog djela jer optuženik jedno vrijeme iz opravdanih razloga nije plaćao uzdržavanje na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom presudom, da se nije radilo o svjesnom i voljnom odbijanju postupanja po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj presudi, već o objektivnim okolnostima koje su dovele do nemogućnosti plaćanja uzdržavanja, a koje je uzdržavanje optuženik, kada je našao adekvatno plaćen posao, ne samo isplatio nego i pretplatio.
7. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 17. studenog 2023.
Sudac
Mario Kovač, v. r.
