Poslovni broj: 8 Gž-276/2023-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž-276/2023-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.F. iz B.n.M., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku B.Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženice R.H., OIB: ….., zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1174/16-5 od 19. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2024.,

r i je š i o   j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1174/16-5 od 19. prosinca 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I - Utvrđuje se da je tužitelj M.F. OIB: ….. stekao pravo vlasništva nekretnine katastarske oznake čest. zem. 2565, K., u naravi dvorište površine 542 m2, gospodarski objekt površine 27 m2, kuća površine 105 m2, ukupne površine 674 m2, upisana u zk. ul. 9270 obnovljene zemljišne knjige za k.o. B.n.M., koja se odnosi na dio čest. zem. 459/11 stare izmjere u površini od 674 m2 upisana u zk. ul. 3408 k.o. B.n.M., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik za cijelo na predmetnoj nekretnini uz istovremeno brisanje istog prava s imena tuženika sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II – Dužna je tužena RH nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud se poziva na iskaze svjedoka, međutim iz iskaza istih ne proizlazi da bi tužitelj odnosno prednik tužitelja bio u posjedu predmetne nekretnine od 1953. budući da navedeni svjedoci nemaju neposredna saznanja o tome jer kako iz iskaza istih proizlazi i to M.B. isti se doselio u B.n.M. 1963. i prije toga o posjedu tužitelja nema neposrednih saznanja, a isto tako i svjedok R.V. iz iskaza kojeg ne proizlazi da bi tužitelj i njegovi prednici upravo u odnosu na predmetnu nekretninu vršili posjed. Dakle, ne proizlazi iz dokaza izvedenih u postupku da bi tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti posjedovanjem predmetne nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme. Isto tako, iz dokaza izvedenih u postupku ne proizlazi da bi tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem građenja budući da se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu na kojoj se nije moglo steći pravo vlasništva na taj način. Također, tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost da je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za spornu nekretninu, odnosno iskoristio pravne lijekove, budući da se u tom postupku kao vlasnica upisala R.H., jer je Županijski sud u Zadru na sjednici Građanskog odjela zauzeo stav o tome da ukoliko osoba koja je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, ali u čiju korist nije izvršen upis prava vlasništva, nije podnijela prigovor, nema mogućnosti ispravljati zemljišnoknjižni upis u parničnom postupku utvrđenja prava vlasništva. Slijedom iznesenog predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je istakao neosnovanost žalbenih navoda te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi presuda suda prvog stupnja. Ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da je prednik tužitelja kupio navedenu nekretninu 1953. od obitelji Š. te da se ista nalazila u posjedu fizičkih osoba. Nakon izvršene kupoprodaje djed tužitelja je na istoj izgradio štalu, dok je na ostatku nekretnine čuvao ovce, a nakon njegove smrti posjed je prešao na tužitelja koji je još 1973. na istoj sagradio kuću. Dakle, tužitelj je putem svojih prednika u posjedu nekretnine preko 50 godina, te je vlasništvo stekao temeljem dosjelosti. Što se tiče prigovora tuženice da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je sudjelovao u postupku obnove za predmetnu nekretninu ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o brisovnoj tužbi, već o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva koja se može podnijeti u svako doba i bez obzira na sudjelovanje u postupku obnove zemljišnih knjiga što da je Ustavom zajamčeno pravo svakog građanina.

4. Žalba je osnovana.

5. Žaliteljica ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi pri donošenju iste sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Potrebnim se nalazi navesti da je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te da je protiv tako donesene odluke žalbu je izjavila tuženica, a ovaj drugostupanjski sud odlučujući o istoj presudom poslovni broj Gž-563/18-2 od 5. ožujka 2019. preinačio je prvostupanjsku presudu na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 29. studenoga 2022. poslovni broj Rev-3469/2019-2 prihvatio je reviziju tužitelja i ukinuo navedenu presudu drugostupanjskog suda te predmet vratio istom sudu na ponovno odlučivanje.

6.1. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da osnovano tužitelj u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava navodeći da su suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda za donošenje odluke u ovom predmetu mjerodavna pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava zauzeta u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Jakelić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske. Nadalje, da nije jasno da li drugostupanjski sud smatra da je tužitelj, zajedno sa svojim pravnim prednicima, bio u posjedu sporne nekretnine, od 1953. ili ne, odnosno nisu jasni razlozi na temelju čega drugostupanjski sud smatra da tužitelj ne bi bio pošteni posjednik, kao i navodi glede stjecanja prava vlasništva građenjem, budući da tužitelj u žalbi, a ni kasnije tijekom postupka, nije navodio da bi vlasništvo sporne nekretnine stekao građenjem.

7. Predmet spora, dakle, predstavlja utvrđenje prava vlasništva tužitelja na kat. čest. 2565. k.o. B.n.M. upisana u zk. ul. 9270, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je navedenu nekretninu stekao dosjelošću uračunavajući posjed njegovih prednika tako da se u neprekidnom posjedu nalazi preko 50 godina.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je, kako je naprijed navedeno, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da je djed tužitelja bio u posjedu 1953., a da se zemljište prije toga koristilo za potrebe poljoprivrede od strane obitelji Š., pa da je izvjesno da je sporna nekretnina bila u posjedu fizičkih osoba, tj. obitelji Š. već 1940. tako da nalazi da je tužitelj stekao spornu nekretninu i temeljem pravnog pravila iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, a ujedno se pozivajući i na odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) te čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Jakelić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovano tuženica u žalbi ukazuje da je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što ima za posljedicu da se ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

10. Naime, tuženica je isticala u prvostupanjskom postupku, što ponavlja i u žalbi, da se u odnosu na predmetnu nekretninu vodio postupak preoblikovanja zemljišne knjige koju činjenicu sud prvog stupnja nije raspravio, a iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru u svezi s čime je sačinjen zapisnik 20. studenoga 2015. (l.s.4-5) iz kojeg proizlazi da predmetna kat. čest. 2565 zv. K., u naravi dvorište, gospodarski objekt i kuća ukupne površine 674 m2 odgovara dijelu kat. čest. 459/11 u naravi pašnjak površine 198 963 m2 koja je bila upisana u zk. ul. 3408 k.o. B.n.M. kao vlasništvo R.H. za cijelo te da je u navedenom postupku preoblikovanja zemljišne knjige temeljem zapisnika broj Z-784/2007/9270 prvostupanjski sud donio rješenje kojim je na predmetnoj nekretnini vlasnicom uknjižena R.H. za cijelo.

11. Imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da: "Rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.), pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu." (tako Rev-919/2018-2 od 1. veljače 2023.), slijedi dakle da je prvostupanjski sud navedenu odlučnu činjenicu - sudjelovanja tužitelja u postupku preoblikovanja zemljišne knjige i u svezi s time izjavljivanja prigovora ili podnošenja tužbu za ispravak, propustio raspraviti odnosno utvrditi.

12. Dakle, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava tako da je valjalo, primjenom odredbe čl. 370. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako je to odlučeno u izreci ove odluke pod toč. I izreke.

13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti odlučnu činjenicu na koju je ukazao ovaj drugostupanjski sud – da li je tužitelj protiv rješenja donesenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige izjavio prigovor ili podnio tužbu za ispravak te ovisno o tome ispitati postojanje okolnosti za primjenu citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno ovisno o tom utvrđenju ispitati, dalje, postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.) i Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske.

13.1. Također, a sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3469/2019-2 od 29. studenoga 2022., prvostupanjski sud će razmotriti je li na spornoj nekretnini odnosno spornim nekretninama sagrađena i kuća tužitelja, zatim će prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donijeti odgovarajuću odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru, 7. veljače 2024.

         Predsjednica vijeća

          Sanja Prosenica