Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-12/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĐ i optuženog VĐ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 5. u vezi s člankom 153. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te optuženog ĆĐ i optuženog VĐ podnesenima protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 3. travnja 2023., broj Kmp-1/2022., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice odvjetnika Marija Medaka, branitelja optuženog ĆĐ,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženog VĐ na način da se optuženi VĐ za kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5., sve u vezi s člankom 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom II izreke prvostupanjske presude, na temelju čanka 154. stavak 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja od 10. siječnja 2021. do 12. siječnja 2021.
II Odbijaju se žalbe optuženog ĆĐ i optuženog VĐ kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 3. travnja 2023. broj Kmp-1/2022., na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da je optuženi ĆĐ u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo protiv spolne slobode-teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 5. i člankom 153. stavak 2. i 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke pobijane presude, a optuženi VĐ proglašen je krivim, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode-teškog kaznenog djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 5., sve u vezi s člankom 153. stavak 2. i stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke pobijane presude. Optuženom ĆĐ je u odnosu na kazneno djelo, činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke pobijane presude određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Sukladno članku 554. ZKP/08. optuženi ĆĐ je upozoren da će se psihijatrijsko liječenje na slobodi zamijeniti prisilnim smještajem u psihijatrijskoj ustanovi, ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi. Optuženom VĐ je u odnosu na kazneno djelo činjenično i pravno opisano pod točkom II izreke pobijane presude izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te mu je, na temelju članka 57. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženi VĐ u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VĐ u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju od 10. siječnja 2021. do 12. siječnja 2021.
2. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u odnosu na optuženog ĆĐ troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. -5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi VĐ oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. -6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to u odnosu na optuženog VĐ, zbog odluke o kazni s prijedlogom da me se izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
5. Žalbu je podnio i optuženi ĆĐ po branitelju Mariju Medaku, odvjetniku u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači pobijana presuda ili podredno da se ukine i vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženi VĐ po branitelju Zlatku Samboliću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se žalba prihvati i preinači prvostupanjska presuda i optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
9. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti branitelja optuženog VĐ, Marija Medaka, odvjetnika u Zagrebu, dok nije pristupio uredno izvješteni optuženi VĐ kao ni državni odvjetnik, što sukladno članku 475. stavak 3.
ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.
10. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe optuženika nisu osnovane.
11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi VĐ navodi da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama navedenim u obrazloženju presude, čime da je došlo do povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Posljedično tome, navodi da predmet rasprave na kojeg se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju presude, nije bio cjeloviti iskaz oštećenice dat tijekom istrage, jer da ispitivanje oštećenice kao svjedoka nije provedeno sukladno članku 234. i 235. ZKP/08., niti je njezin iskaz pročitan uz suglasnost stranaka u smislu članka 431. ZKP/08. Zato žalitelj optuženik smatra da je iskaz oštećenice na kojeg se poziva prvostupanjski sud nezakoniti dokaz, čime je osim prethodno navedene povrede još povrijeđena i odredba članka 468. stavak 2. ZKP/08.
11.1. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije došlo do povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer nisu nejasni razlozi o odlučnim činjenicama navedenim u obrazloženju presude, kako to navodi optuženik u žalbi, a odnose se na iskaz oštećenice, kojeg je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio vjerodostojnim sve kao pod točkom 17. obrazloženja prvostupanjske presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer je oštećenica tijekom istrage ispitana pred Županijskim državnim odvjetništvom, a kako se ne radi o kontradiktornom dokazu, ispitana je i na raspravi od 14. studenog 2022. (list 563) gdje su bili nazočni optuženi VĐ kao i njegov odvjetnik. Zato takvo njeno ispitivanje pa i bez obzira što nije ispitana na dokaznom ročištu ne predstavlja nezakoniti dokaz.
12. Suprotno žalbenim navodima nije povrijeđen ni kazneni zakon na štetu optuženog VĐ kako se navodi u žalbi jer da nema subjektivnih elemenata počinjenja kaznenog djela, odnosno bilo kakvog oblika krivnje. To iz razloga jer da je opiranje oštećenice bilo krajnje upitno, a otpor ne samo da nije bio ozbiljan nego ga gotovo nije ni bilo pa stoga da nisu ostvareni svi elementi bića kaznenog djela za koje se optuženi VĐ tereti. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 21. i 22. obrazloženja prvostupanjske presude naveo da je u odnosu na ovog optuženika na temelju izvedenih dokaza, a posebno iskaza oštećenice našao utvrđenim da je optuženik postupio na način kako ga se optužnicom tereti jer je nakon što je optuženi ĆĐ s oštećenom CĐ uz prethodnu uporabu sile imao dva spolna čina, prišao istoj dok je ležala na lijevom boku, legao joj iza leđa te svojim spolovilom penetrirao u njezinu vaginu unatoč tome što je ona govorila "nemoj" i pokušala ga rukom odmaknuti od sebe nakon čega je zaspao. Ispravno je stoga prvostupanjski sud pod točkom 18. obrazloženja pobijane presude naveo da i djelomična penetracija optuženika unatoč neuspijevanju postizanja erekcije i potpunog prodiranja u vaginu žrtve predstavlja silovanje. Time je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5. i članka 153. stavak 2. i 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 154. stavak 2. KZ/11. jer je bio svjestan da su on i optuženi ĆĐ zajedno počinili ukupno tri spolna odnosa sa žrtvom uz prethodnu uporabu sile od strane optuženog ĆĐ koja je slomila otpor oštećenice. Ujedno, tempore criminis optuženi VĐ je bio ubrojiv te je upravljao svojim postupcima i vladao svojom voljom i bio je svjestan svih okolnosti počinjenja djela, svojega postupanja, ali i postupanja optuženog ĆĐ, jer je vidio da taj optuženik udara oštećenicu, da joj je strgnuo hulahopke, da je imao dva spolna odnosa s njom koji ona nije željela. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi VĐ želio spolni odnos s oštećenicom jer je legao do nje na krevet i penetrirao u njenu vaginu te time obrazložio izravnu namjeru na strani ovog optuženika. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije povrijeđen kazneni zakon, jer su na strani optuženog VĐ ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela za koje se tereti, a što je ispravno prvostupanjski sud obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi VĐ navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz oštećenice na raspravi od 14. studenog 2022. koji da je u suprotnosti sa iskazom optuženog VĐ, te da prvostupanjski sud nije ocijenio proturječne dokaze, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da oštećenica nije znala kuda ide, jer je cijelo vrijeme putovanja mogla reagirati, a što nije učinila i nije se protivila.
13.1. Međutim, prvostupanjski sud je pod točkom 8. obrazloženja pobijane presude detaljno naveo iskaz žrtve oštećenice koja je opisala kako nije mogla spavati i nije imala s kim razgovarati, pa je otišla na autobusni kolodvor gdje je čekala da se otvore kiosci jer nije imala cigareta, pa ugledala optuženike i starijeg pitala ima li cigarete, ali ni oni nisu imali pa je netko od njih rekao da mogu ići na benzinsku po cigarete, pa su tako tražili otvorenu benzinsku i došli u neko selo da bi se nakon duže vožnje našli kod kuće optuženog VĐ. Nadalje i iz provedenog psihologijsko-psihijatrijsko vještačenja oštećenice proizlazi da se kao ovisnica o alkoholu uslijed psihičkih problema našla na autobusnom kolodvoru u noći zbog tjeskobe, nervoze i nesanice, a po svom umornom izgledu očito je privukla pažnju optuženika kao "lak plijen" iz čega su optuženici s njom započeli razgovor te predložili da s njima ode u potragu za cigaretama izvan autobusnog kolodvora pa su je kad je ušla u automobil odvezli do kuće VĐ pri čemu nije znala kuda ide, jer je kako i sama kaže bila obamrla. Ujedno, vještaci su naveli da to njeno stanje ne čudi jer je u zimsko vrijeme i neispavana ušla u automobil u kojem je posve sigurno bilo toplije nego vani što ju je dodatno umirilo.
13.2. Ispravno je prvostupanjski sud zato obrazložio da se tu vidi namjera optuženika da spolno iskoriste oštećenicu jer nisu imali nikakvog razloga da oštećenicu koju vide prvi put u životu odvezu sa sobom u mjesto udaljeno više od trideset kilometara od Zagreba, koje je oštećenici nepoznato, a u stanju u kojem se nalazila, pri čemu optuženi VĐ nije žalio ni novaca da plati taxi koji ih je odvezao. Osim toga, poziv da idu zajedno tražiti cigarete djelovao je uvjerljivo na oštećenicu i potaknuo ju na pristanak da krene s optuženicima u auto. Suprotno žalbenim navodima optuženog VĐ oštećenica nije imala dobrovoljne spolne odnose ni s optuženim ĆĐ ni s optuženim VĐ, a što proizlazi iz njenog iskaza kojeg je sud naveo pod točkom 8. obrazloženja pobijane presude, te ga ocijenio vjerodostojnim sve kao pod točkom 17. obrazloženja pobijane presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, oštećenica je iskazivala da se nije pokušala braniti jer je optuženi ĆĐ bio agresivan, znala je da ne bi mogla izaći na kraj s obojicom, a njegovo šamaranje bila je taktika da ju zastraši. Isto tako navela je da su spominjali kalašnjikov jer je optuženi VĐ promatrao sve što se događalo između oštećenice i optuženog ĆĐ iz kuhinje koja je od sobe odvojena zavjesom koju on nije povukao kako bi ju zatvorio jer je očito želio gledati što se u sobi događa, što je sve obrazložio prvostupanjski sud pod točkom 11. pobijane presude.
13.3. Ispravno prvostupanjski sud stoga nije prihvatio kao istinit ni iskaz optuženog VĐ da se između optuženog ĆĐ i oštećenice sve događalo dobrovoljno, obrazlažući to time što je optuženi VĐ želio otkloniti od sebe kaznenu odgovornost navodeći da između njega i oštećenice nije bilo ništa, kao i da se nije mogao suprotstaviti optuženom ĆĐ koji je puno mlađi od njega, a prvostupanjski sud ispravno navodi zbog čega bi se trebao suprotstavljati ako je optuženi ĆĐ s oštećenicom imao dobrovoljne spolne odnose, slijedom čega optuženik upravo ovakvim djelom iskaza daje do znanja da je optuženi ĆĐ radio nešto nedopušteno u čemu bi ga trebao spriječiti, ali to nije mogao učiniti, odnosno kao što ispravno obrazlaže prvostupanjski sud to on nije ni pokušao učiniti slijedom njegovog ponašanja. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je VĐ trebao reagirati već u trenutku kada je optuženi ĆĐ ošamario oštećenicu i počeo ju gurati prema krevetu. Osim toga, optuženi VĐ je naveo da je optuženi ĆĐ strgao oštećenici hulahopke pa ukoliko je sve bilo dobrovoljno onda optuženi ĆĐ to ne bi trebao učiniti, nego bi oštećenica skinula sama hulahopke.
13.4. Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud obrazložio okolnosti vezano za otpor, odnosno ne pružanje otpora žrtve optuženicima, to iz razloga jer je ostala sama u kući s dva muškarca, osobito nakon što su u razgovoru spominjali kalašnjikov, a optuženi ĆĐ je bio i agresivan, te je znala da ne bi mogla izaći na kraj s obojicom optuženika, posebno stoga jer nije znala gdje se nalazi i gdje bi mogla tražiti pomoć, a cijeneći i njeno stanje umora i neispavanosti. Stoga, suprotno žalbenim navodima, opisano ponašanje optuženog VĐ ne znači da bi i on trebao biti agresivan i primijeniti fizičku silu u odnosu na oštećenicu te je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 17. obrazložio zbog čega nije prihvatio iskaz optuženog VĐ kao istinit, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13.5. Suprotno žalbenim navodima oštećenica je optuženom VĐ nakon što je došao do nje na krevet, rekla "nemoj" te ga je pokušala rukom odmaknuti od sebe, što ukazuje na njeno protivljenje događaju koji će uslijediti, te je pokazala na ozbiljan i nedvosmislen način da ne želi seksualni odnos sa optuženim VĐ. Nadalje, za ostvarenje nasilnog spolnog odnosa je bitno da je došlo do penetracije što se u konkretnom slučaju po iskazu oštećenice i ostvarilo jer i djelomičnom penetracijom dolazi do prodiranja muškog spolnog organa u ženski, što predstavlja obilježje kaznenog djela za koje se optuženik tereti. Stoga nije od značaja navod iznesen u žalbi je li ili ne optuženi VĐ mogao postići erekciju. Osim toga i sama žrtva se prilikom ispitivanja na raspravi očitovala, a nakon što joj je predočen dio iskaza iz istrage, na način da je iskazivala da je došlo do penetracije samo djelomično (list 5 spisa) te je pojasnila što pod tim misli.
14. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi ĆĐ navodi da nema materijalnih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je počinio kazneno djelo, jer ne postoji snimke video-nadzora, niti su na žrtvi nađeni tragovi, da nije izveden niti jedan personalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi ovaj optuženik počinio kazneno djelo, iako da je nesporno da su optuženi ĆĐ i žrtva imali spolni odnos, a sporno je da li se radi o kaznenom djelu tim više što je oštećenica navela na raspravi da nema nikakvo pamćenje, kao i da se zna više puta izraziti kako ne misli jer da nije dobra u komunikaciji.
14.1. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da bi optuženi ĆĐ počinio kazneno djelo za koje ga se tereti te je prvostupanjski sud pod točkom 17. obrazloženja pobijane presude ispravno obrazložio i da to proizlazi osim iz iskaza oštećenice koja tereti optuženog ĆĐ i iz psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenice, kao i provedenog biološkog vještačenja prema kojem su u vaginalnom brisu oštećenice pronađeni tragovi koji potječu od sperme optuženog ĆĐ. Stoga nije od značaja konstatacija žrtve nakon ispitivanja i otpuštanja s rasprave te izlaska iz sudnice, koja se citira u žalbi, jer se ista jasno iskazivala o svim okolnostima počinjenja kaznenog djela od strane optuženog ĆĐ. U prilog njenom iskazivanju govori i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenice koje je sud elaborirao i iscrpno naveo pod točkom 17. obrazloženja pobijane presude kao što je i obrazloženo, zbog čega nije prihvaćen kao istinit iskaz optuženog ĆĐ. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.
15. Protiv odluke o kazni u odnosu na optuženog VĐ žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, te da sve navedene otegotne okolnosti nisu jedine otegotne okolnosti s obzirom da je oštećenica osoba u dobi od 61 godinu opterećena raznim bolestima, kao što nije ni dovoljno cijenjeno da je optuženi VĐ iskoristio priliku da siluje oštećenicu nakon grubog silovanja od strane optuženog ĆĐ kada je oštećenica već bila slomljena. Stoga navodi da je potrebno izreći u odnosu na ovog optuženika kaznu u duljem vremenskom trajanju.
16. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.
17. Zato je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je precijenjen značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika i to njegove dosadašnje neosuđivanosti i prekršajnoj nekažnjavanosti unatoč njegovoj dobi od 65 godina, te da mu je dosadašnji život bio u skladu s društvenim normama, sudjelovanja u Domovinskom ratu i to na prvoj liniji bojišnice, jer je vidio stradanja i doživio traumatska ratna iskustva radi čega je i počeo konzumirati alkohol, te se liječi od PTSP-a, kao i cjelokupno loše zdravstveno stanje i ovisnost o alkoholu, te da u inkriminiranom događaju optuženi VĐ nije primijenio fizičku silu prema oštećenoj niti je bio agresivan prema njoj. Naime sve istaknute olakotne okolnosti je prvostupanjski sud precijenio prilikom odmjeravanja kazne kada im daje značaj posebno olakotnih okolnosti jer iste to nisu, pa slijedom toga nije bilo ni razloga za primjenu odredbi o ublažavanju kazne po članku 48.stavak 2 i članka 49.stavak 1. točka 2 KZ/11. kao što je prvostupanjski sud pogrešno zaključio. Naime, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotne okolnosti da je oštećenica osoba u dobi od 61 godinu, dok je to isto cijenio optuženom VĐ kao olakotno jer je u dobi od 65 godina, te da oštećenica boluje od raznih bolesti primjereno njezinoj dobi, kao što nije dovoljno cijenio ni činjenicu da je optuženi VĐ iskoristio priliku da počini kazneno djelo prema oštećenici nakon grubog silovanja od strane optuženog ĆĐ kada je oštećenica već bila slomljena, kao i istaknutu otegotnu okolnost na strani ovog optuženika jer se inkriminirani događaj zbio u njegovoj kući u koju je svojevoljno doveo optuženog ĆĐ i oštećenicu koja nije znala da će biti dovedena u njoj nepoznato mjesto prilično daleko od Zagreba. Slijedom navedenog, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te ovaj sud smatra da će se upravo višom kaznom i to kaznom zatvora od 5 godina za kazneno djelo pod točkom II izreke pobijane presude u odnosu na optuženog VĐ ostvariti svrha kažnjavanja, a posebno imajući u vidu sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, težinu istog, doživljeno neugodno iskustvo za žrtvu uz prisutnost fizičkog nasilja i straha.
17.1. Drugostupanjski sud ocjenjuje da će se izrečenom višom kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te takvom kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i sve ostale da ne čine kaznena djela, a i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Time će se ovako odmjerenom kaznom zatvora od 5 godina u odnosu na optuženog ĆĐ optimalno ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.
17.2. Odluka u odnosu na optuženog ĆĐ, na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51.stavak 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14.), o psihijatrijskom liječenju na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz upozorenje da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi, utemeljena je na zakonu i prvostupanjski sud je dao valjane razloge za njenu primjenu (točka 23. obrazloženja pobijane presude), a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
18. Suprotno žalbenim navodima kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. donesena odluka kao u izreci.
U Zagrebu 16. studenog 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
