REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 14/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević- Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. J., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 327. st. 1. u vezi čl. 31. Kaznenog zakona Republike Kosovo, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. listopada 2023. broj Kv I 40/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Žalba izručenika A. J. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 37. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'', br. 178/04 – u daljnjem tekstu: ZOMP), utvrđuje se da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca A. J. R. K. radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Peći, Republika Kosovo od 9. kolovoza 2018. broj 470/18 zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 327. st. 1. u vezi čl. 31. KZ Kosovo, što odgovara kaznenom djelu teške krađe iz čl. 229. Kaznenog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11).
2. Protiv tog rješenja žali se izručenik po svom branitelju S. L., odvjetniku iz O. društva V. i L. d.o.o. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom ''pobijano rješenje ukinuti''. Žalbi je priloženo izvješće Organizacije za Europsku bezbednost i suradnju, misija na Kosovu, za 2020. ''Pregled položaja romske, aškalijske i egipatske zajednice na K. te preslik članka s web stranice – romi.hr pod naslovom ''Romi na K. suočavaju se s diskriminacijom'' od 21. ožujka 2021. s prijevodom na engleski jezik.
I Kž 14/2023-4
3. Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 88/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je u roku vraćen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žalitelj parafrazira zakonski tekst tog članka bez konkretnih razloga u čemu bi se ova povreda sastojala. Budući da niti ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti takve povrede nisu uočene, to istaknuti žalbeni osnov očito nije ostvaren.
6. Dalje se u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ''počinio povredu odredaba Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima kada se prilikom odlučivanja vezao isključivo okolnostima propisanim u čl. 35. st. 1. navedenog Zakona dok je u potpunosti zanemario čl. 12. st. 4.''.
6.1. Ovim navodima žalbe se, ustvari, pobija utvrđeno činjenično stanje u pitanju hoće li izručenik, kao pripadnik romske manjine, biti diskriminiran u R. K.. Ukazuje se da romska manjina trpi diskriminaciju diljem čitave Europe, što posebno dolazi do izražaja u R. K., kako je vidljivo iz priloženih članaka. S obzirom na rasnu uvjetovanost takve diskriminacije, to bi položaj izručenika R. K. bio znatno otežan, čime su ostvarene zapreke za izručenje iz čl. 12. st. 4. ZOMP-a.
6.2. Ovi navodi žalbe nisu osnovani.
6.3. Uvidom u zapisnik o ispitivanju izručenika pred sucem istrage utvrđeno je da izručenik nije ukazivao na bilo kakve razloge rasne diskriminacije, već je paušalno rekao da ''u R. K. nema tretman kao ljudsko biće gdje su ga tukli u zatvoru''.
6.4. Nadalje, utvrđeno je da je izručenik državljanin R. K., rođen u D. te ima prebivalište u mjestu P., D..
6.5. Prije svega, treba naglasiti da generalno stanje zaštite prava romske manjine u određenoj zemlji ne znači nužno i samim automatizmom da će položaj konkretnog izručenika time biti znatno otežan. Izručenik je dužan predočiti dokaze za svoje specifične navode koji se odnose na njegovu situaciju, tj. mora se dokazati izravna ugroza za tu konkretnu osobu. Za konačnu odluku o zahtjevu za izručenje potrebno je, u svakom pojedinom slučaju, opću situaciju povezati s individualnim slučajem konkretnog stranca, kako se to naglašava u presudama Europskog suda za ljudska prava (presuda Mamatkulov i Asarov protiv Rusije).
6.6. U konkretnom slučaju, izručenik, osim spomenute paušalne tvrdnje, nije naveo konkretne razloge zbog kojih smatra da bi mu u zemlji njegovoj državljanstva prijetila diskriminacija tijekom izdržavanja pravomoćno izrečene kazne zatvora. Osim toga, izručenik je rođen u R. K. gdje ima i prebivalište, što pokazuje da u toj zemlji ostvaruje svoja ljudska i građanska prava.
I Kž 14/2023-4
6.7. Zbog toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da izručenik nije dokazao izravnu ugrozu svojih prava niti se može opravdano pretpostaviti da bi on, u zemlji svog državljanstva, bio rasno diskriminiran u mjeri kako to predviđa odredba čl. 12. st. 4. ZOMP.
7. S obzirom da se žalbom ne osporava ispunjenje drugih zakonskih pretpostavki, odnosno izostanak zapreka za izručenje, to je rješenje suda prvog stupnja u svemu zakonito i pravilno.
8. Budući da navodi žalbe nisu osnovani, a i ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
