Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-346/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja RESPEKT d.o.o., OIB 86484196363, Metković, Andrije Hebranga 16/a, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, Velebitska 75, protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, Elektrodalmacija Split, Poljička cesta 73, kojeg zastupa punomoćnik Ante Viđak, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. listopada 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mirka Stojića, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Mijoč&Bakić d.o.o. u Splitu i punomoćnika tuženika Ante Viđaka, 16. studenoga 2023.

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. u roku od petnaest dana platiti tužitelju RESPEKT d.o.o. 4.194,98 EUR / 31.607,08 kn[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 3. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se zahtjev tužitelja RESPEKT d.o.o. da mu tuženik HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. u roku od petnaest dana plati zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. prosinca 2020. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. siječnja 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 28. veljače 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. ožujka 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 30. travnja 2021. do isplate

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. svibnja 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 30. lipnja 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. srpnja 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. kolovoza 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 30. rujna 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. listopada 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 30. studenoga 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. prosinca 2021. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. siječnja 2022. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 28. veljače 2022. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 31. ožujka 2022. do 2. lipnja 2022.

- 246,76 EUR / 1.859,24 kn od 30. travnja 2022. do 2. lipnja 2022., te u dijelu kojim je tužitelj RESPEKT d.o.o. tražio da mu tuženik HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. plati zatezne kamate na iznos od 4.194,98 EUR / 31.607,08 kn po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata određenu u točki I izreke ove presude.

III Nalaže se tuženiku HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju RESPEKT d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.003,58 EUR / 7.561,47 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV Odbija se zahtjev tužitelja RESPEKT d.o.o. da mu tuženik HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,70 EUR / 3.749,92 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenoga 2023. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. svibnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu tuženik plati 31.607,08 kn sa zateznim kamatama.

2. Izjavio je da je vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 5953/17, upisane u ZU 6974 KU Metković. Na toj nekretnini da je smještena trafostanica tlocrtnih dimenzija 5,5 x 10 m, u kojoj su ugrađeni elementi trafostanice 10/0,4 kV (srednjenaponski blok 24 kV proizvođača "ABB", dva transformatora snage 630kVA, niskonaponsko postrojenje i kompenzacija jalove energije) i agregatska stanica. Tom trafostanicom tuženik da se služio i da se služi i danas u gospodarske svrhe i da ostvaruje prihod korištenjem trafostanice za distribuciju električne energije, a da tužitelju kao vlasniku nije platio naknadu. Izjavio je da mu nije bilo moguće slobodno i nesmetano koristiti vlastitu nekretninu, da mu nije dopušteno obustaviti rad trafostanice, niti istu srušiti i na njezino mjesto sagraditi novu građevinu i da je u znatnoj mjeri ograničen u načinu korištenja i posjedovanja predmetne nekretnine, odnosno onog dijela koji je u neposrednoj blizini sa trafostanicom. Izjavio je da je pozivao tuženika da potpiše ugovor o zakupu i da mu plaća pravičnu naknadu za korištenje njegovom nekretninom, na što se tuženik oglušio. Zbog navedenog da mu tuženik treba platiti naknadu.

3. Izjavio je da je prije ove parnice protiv tuženika vodio parnični postupak pred ovim sudom u kojem je donesena presuda poslovnog broja P-275/2020, koja je stekla svojstvo pravomoćnosti, kojom je naloženo tuženiku da mu za razdoblje od 17. rujna 2012. do 30. studenoga 2017. plati 117.132,12 kn sa zateznim kamatama koje na pojedinačni mjesečni iznos od 1.859,24 kn teku od dospijeća do isplate. U parničnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 275/2020, Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Metković, da je u dopisu od 18. prosinca 2017., Klasa: 410-01/2017-01/100, Urbroj: 513-07-19-03-17-2 dostavila podatak o cijeni najma prostora u Ulici Andrije Hebranga u Metkoviću u razdoblju od rujna 2012. do studenoga 2015. u iznosu od 35,08 kn za metar kvadratni. Osim tog postupka, tužitelj da je pokrenuo postupak koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-337/2021 u kojem traži plaćanje naknade od tuženika za razdoblje od 31. prosinca 2017. do 30. studenoga 2020.

4. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za KO Metković, ZK 7269, dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Metković od 18. prosinca 2017. Predložio je tužitelj i da sud pribavi spis ovog suda poslovnog broja P-275/2020 i P- 337/2021 te da pribavi od nadležne porezne uprave podatak o visini zakupnine za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju. Predložio je i da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka te financijskim vještačenjem te uviđajem.

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu. Izjavio je da nije vlasnik postrojenja smještenog u građevini u vlasništvu tužitelja, ali da preko dijela navedenog postrojenja obavlja distribuciju električne energije i tako ispunjava svoju zakonsku obvezu osiguranja redovne i sigurne opskrbe električnom energijom.

6. Izjavio je da je predmetna građevina u naravi trafostanica izgrađena 1976. na nekretnini oznake čest.zem. 5953/17 KO Metković, u površini od 55 m[2] , i da se sastoji od dva dijela, jednog u kojem je bilo smješteno agregatno postrojenje koje je služilo kao pričuvno napajanje električnom energijom objekta hladnjače, koje više nije u funkciji i drugog dijela u kojem su smještena dva transformatora, niskonaponsko postrojenje i srednjenaponsko postrojenje. Vlasnik trafostanice s pripadajućom opremom (dva transformatora, srednjenaponsko postrojenje, niskonaponsko postrojenje i agregatna stanica) i jedini potrošač električne energije da je bilo društvo Razvitak iz Metkovića. Prodajom imovine tog društva vlasništvo trafostanice da su stekli Eko Jadran d.o.o. i Narodnotrgovački lanac d.o.o., od kojih je jedno iz vlastitih sredstava uložilo u zamjenu srednjenaponskog bloka i bloka postrojenja čime se omogućilo odvajanje elektroenergetskog postrojenja na dijelove, kojim se opskrbljuje više potrošača, sada vlasnika pojedinih građevina bivše cjeline. Drugi dio predmetnog postrojenja da se sastoji od dva dijela, od kojih je u jednom smješten jedan transformator, srednjenaponsko postrojenje i niskonaponsko postrojenje, koji služe za napajanje trgovačkog društva Narodnotrgovački lanac d.o.o. To trgovačko društvo da se napaja na srednjem naponu, iz čega proizlazi zaključak da je mjesto mjerenja, odnosno predaje (isporuke) električne energije, ispred srednjenaponskog transformatora koji se nalazi u građevini trafostanice i preko kojeg se električna energija transformira sa srednjeg napona u niski napon. Prema članku 24. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 104/2020.) mjesto isporuke električne energije nalazi se na mjestu razgraničenja vlasništva između operatora sustava i korisnika mreže. Stoga da tuženik ne upravlja, niti raspolaže predmetnim postrojenjem.

7. Izjavio je da je u drugom dijelu smješten transformator i srednjenaponsko postrojenje koje tuženik koristi radi obavljanja djelatnosti distribucije električne energije većem broju potrošača koji se napajaju iz navedenog postrojenja, pa i tužitelj. Izjavio je da je jedini distributer električne energije na području Republike Hrvatske i da je dužan osigurati redovitu i sigurnu opskrbu električne energije potrošačima koji električnu energiju dobivaju napajanjem iz predmetne trafostanice. Stoga da ima zakonsku obvezu koristiti postojeću infrastrukturu za obavljanje energetske djelatnosti, a time i valjanu osnovu korištenja predmetne nekretnine. Izjavio je da je tužitelj prilikom stjecanja vlasništva nekretnine pristao postati vlasnikom nekretnine, na kojoj zbog okolnosti što se na njoj nalazi trafostanica koja služi napajanju odnosno opskrbi većeg broja potrošača električnom energijom, postoje objektivna ograničenja. Izjavio je i da priključak tužiteljevog objekta isključuje njegovo pravo na plaćanje naknade.

8. Izjavio je da je površina građevine u kojoj je smještena trafostanica 55 m[2] , ali da za obavljanje djelatnosti distribucije električne energije ne koristi cijelu nekretninu, odnosno da ne koristi dio u kojem je nekada bilo smješteno agregatno postrojenje koje više nije u funkciji, niti dio u kojem je smješten jedan transformator i srednjenaponsko postrojenje koje služi za napajanje trgovačkog društva Narodnotrgovački lanac d.o.o. Prostor trafostanice koji koristi za obavljanje djelatnosti da je 43,25 % površine građevine, pa je tužitelju ponudio kupiti taj dio nekretnine, što je tužitelj odbio. Stoga da kad bi i bio dužan plaćati naknadu zbog korištenja nekretnine, ne bi bio u obvezi plaćati naknadu za korištenje cijele površine, već za onaj dio koji koristi za obavljanje svoje djelatnosti. Izjavio je da smatra da bi naknada trebala biti određena kao jednokratna naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine prema odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade jer je izgradnja energetskih objekata njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

9. Predložio je izvesti dokaze čitanjem dopisa Porezne uprave od 18. prosinca 2017., procjene sudskog vještaka Rina Lucića od 23. kolovoza 2017., procjembenog elaborata sudskog vještaka Damira Karadža od 19. lipnja 2017. te dopisa tužitelju od 7. rujna 2020. Predložio je da sud izvede i dokaz saslušanjem svjedoka Tome Dujmovića te vještačenjem i uviđajem. Predložio je da sud izvede i dokaz "uvidom" u spis ovog suda poslovnog broja P-275/2020.

10. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava izvatka iz zemljišne knjige za KO Metković, ZK 7269, dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Metković od 18. prosinca 2017., procjene sudskog vještaka Rina Lucića od 23. kolovoza 2017., procjembenog elaborata sudskog vještaka Damira Karadža od 19. lipnja 2017. te dopisa tužitelju od 7. rujna 2020. Sud je od Ministarstva financija, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Metković tražio podatak o visini zakupnine predmetne nekretnine.

11. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Tome Dujmovića, niti saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja jer nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza. Naime, tužitelj je predložio da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja radi dokazivanja činjenice da tuženik koristi nekretninu u vlasništvu tužitelja. Tuženik je priznao tu činjenicu, pa sukladno članku 221. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) nije bilo potrebe za izvođenjem tog dokaza. Sud nije izveo niti dokaz saslušanjem svjedoka Tome Dujmovića, voditelja Terenske jedinice Metković. Tuženik je predložio da sud izvede ovaj dokaz da bi dokazao na koji način tuženik koristi predmetnu nekretninu, odnosno na koji način se odvija opskrba električnom energijom putem opreme smještene na tužiteljevoj nekretnini. Te pak činjenice kod priznate činjenice da koristi tužiteljevu nekretninu nisu odlučne za donošenje odluke u stranačkom sporu, pa sud nije izveo ni taj dokaz. Sud nije izveo niti dokaze financijskim vještačenjem i uviđajem jer nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza. Naime, Porezna uprava je prezentirala sudu podatke o visini zakupnine predmetne nekretnine, odnosno o cijeni zakupa koja se minimalno može postići za nekretninu na području na kojem se nalazi tužiteljeva nekretnine, pa nije bilo potrebe da se radi utvrđenja te činjenice traži mišljenje vještaka. Nije bilo potrebe za izvođenje dokaza uviđajem s obzirom na to da nije bilo spora među strankama o tome da tuženik koristi tužiteljevu nekretninu, a za donošenje odluke u ovom sporu nije bilo od važnosti utvrditi koju površinu nekretnine tuženik koristi.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati naknadu za korištenje nekretnine u razdoblju od prosinca 2020. do travnja 2022. u iznosu od 31.607,08 kn.

13. Pri tome treba imati na umu da tužitelj traži mjesečnu naknadu za korištenje nekretnine u iznosu od 1.859,24 kn koji iznos je dobio umnoškom 53 m[2] s iznosom od 35,08 kn. Taj iznos mjesečne naknade za korištenje predmetne nekretnine utvrđen je pravomoćnom presudom ovog suda donesenom u parničnom postupku stranaka koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P- 275/2020 za razdoblje od rujna 2012. do studenoga 2017.

14. Prilikom donošenja odluke o stranačkom sporu trebalo je imati na umu činjenice o kojima među strankama nije bilo spora, dakle da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 5953/17, ZU 6974, K.O. Metković na kojoj je sagrađena zgrada u kojoj se nalazi trafostanica koja je izgrađena i u funkciji od 1976. Nije bilo spora niti o tome da je zgrada trafostanica kojom se potrošači napajaju električnom energijom. Nije bilo spora niti o tome da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju koristio postrojenje koje se nalazi u predmetnoj trafostanici na način da je putem navedenog postrojenja, odnosno trafostanice napajao potrošače električnom energijom, uključivo i tužitelja, i to u okviru svoje djelatnosti u skladu sa svojim statusom jedinog isporučitelja električne energije na području Republike Hrvatske u koju svrhu je koristio predmetnu trafostanicu.

15. Dakle, u spornom razdoblju tuženik, kao opskrbljivač električnom energijom, koristio je trafostanicu radi obavljanja energetske djelatnosti u smislu članka 15. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj 120/12; dalje: ZE), odnosno radi redovite i sigurne opskrbe potrošača električnom energijom koju dobivaju napajanjem s te trafostanice što je bila tuženikova zakonska obveza (članci 16. i 17. ZE). Prema članku 40. stavku 1. ZE energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav (članak 40. stavak 2. ZE). Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava (članak 40. stavak 3. ZE). Pravne i fizičke osobe iz stavaka 2. i 3. toga članka imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima (članak 40. stavak 4. ZE).

16. Pravo energetskog subjekta da koristi nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, koje je propisano odredbom članka 40. stavka 1. ZE, predstavlja ograničenje prava vlasništva te po svom sadržaju predstavlja zakonsku služnost definiranu člankom 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV) Tom je odredbom propisano da određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti), to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drukčije određeno.

17. Stoga tuženik, kao opskrbljivač električnom energijom, čija je zakonska obveza redovita i sigurna opskrba potrošača električnom energijom koju dobivaju napajanjem u koju svrhu tuženik i koristi trafostanicu, ima pravo, ali i obvezu koristiti tu trafostanicu kako bi mogao uredno ispunjavati navedenu zakonsku obvezu. Tuženikovo ovlaštenje, odnosno pravo, predstavlja zakonsko ograničenje tužiteljevog prava vlasništva. Tuženik dakle ima osnovu korištenja tužiteljeve nekretnine, ali pored toga i obvezu, utemeljenu 40. stavkom 4. ZE da tužitelju plati naknadu za korištenje nekretnine. Pri tome treba kazati da je tužitelj tražio plaćanje mjesečne naknade u iznosu od 1.859,24 kn koji iznos je dobio umnoškom 53 m[2] s iznosom od 35,08 kn. Tuženik je pak tvrdio da zgrada u kojoj je smještena trafostanica i koja je trafostanica ima površinu 55 m[2] . S obzirom na to da je u prethodno vođenom postupku među strankama prilikom izračuna površine građevine koju koristi tuženik uzeta za izračun površina od 53 m[2] , koja se dobije dijeljenjem mjesečne naknade i jedinične zakupnine za m[2] zemljišta, a da je tuženik u ovoj parnici izjavio da je ta površina i veća, odnosno da iznosi 55 m[2] , nije bilo dvojbe oko toga da je površina objekta makar u površini od 53 m[2] . U prethodno vođenoj parnici među strankama Porezna uprava je dala podatke o visini zakupnine zemljišta/ poslovnog prostora u Metkoviću i u Ulici Andrije Hebranga u Metkoviću i to podatak na temelju dostavljenih ugovora o najmu poslovnog prostora za potrebe obračuna poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava. Iznos zakupnine po m[2] poslovnog prostora u Ulici Andrije Hebranga iznosio je tijekom razdoblja od rujna 2012. do studenoga 2015. 35,08 kn za m[2] , a u Metkoviću 45,06 m . U ovoj parnici sud je tražio podatak o iznosu zakupnine za predmetnu nekretninu te je od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Metković dopisom Klasa: 410-01/22-01/145, URBROJ:513-07-19-03-22-3 od 5. prosinca 2022. obaviješten da je minimalan iznos zakupnine za poslovni prostor u Ulici Andrije Hebranga u Metkoviću 25,00 kn po m[2] . Taj podatak Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Metković dala je na temelju podataka iz Poreznog vjesnika 7c/2011. Podatak iz Poreznog vjesnika formiran je temeljem ugovora sklopljenih do 2011. Tako je navela Porezna uprava Područni ured Dubrovnik, Ispostava Metković u dopisu Klasa:410-01/23-01/30, Ur.broj:513-07-19-03-23-3 od 28. kolovoza 2023. Osim toga Porezna uprava je u ovom dopisu od 28. kolovoza 2023. navela i to da je podatak o visini zakupnine za poslovni prostor u Ulici Andrije Hebranga u Metkoviću koji je dan sudu u prethodno vođenom parničnom postupku stranaka, dakle podatak o iznosu zakupnine od 35,08 kn, dan na temelju podataka koji su uzeti iz sustava i da je taj podatak točan, ali da naprosto zbog promjene poslovnih pravila više nije u mogućnosti dostaviti podatak pribavljen tom metodom, već podatak objavljen u Poreznom vjesniku. Dakle, podaci o iznosu zakupnine za poslovne prostore na području na kojem se nalazi tužiteljeva nekretnina dostavljeni od Porezne uprave u dva parnična postupka među istim strankama, razlikuju se samo po tome kojom metodom su pribavljeni. Uvažavajući zahtjeve pravne sigurnosti i činjenicu što je Porezna uprava izjavila da je iznos zakupnine od 35,08 kn po m[2] točan podatak, kao i činjenicu da je podatak o zakupnini u iznosu od 25,00 kn po m[2] podatak iz 2011., dakle podatak o zakupnini iz razdoblja koje je prethodilo i razdoblju obuhvaćenom ovom tužbom, ali i razdoblju koje je promatrano od strane Porezne uprave prilikom davanja podataka o visini zakupnine u prethodno vođenom parničnom postupku stranaka, sud je utvrdio da je iznos zakupnine za poslovni prostor koji odgovara tužiteljevu prostoru, u tužbom obuhvaćenom razdoblju 35,08 kn po m[2] . Utoliko je, uvažavajući od tužitelja (posredno) označenu površinu trafostanice od 53 m[2] i iznos zakupnine po m , trebalo utvrditi da je mjesečna naknada koju je tuženik dužan platiti tužitelju, temeljem članka 40. stavka 4. ZE, 246,76 EUR / 1.859,24 kn.

18. Pri tome treba kazati da je tuženik tvrdio da ne koristi cijelu građevinu u kojoj je smještena trafostanica, odnosno da ne koristi dio u kojem je smješteno agregatsko postrojenje i dio u kojem je smješten transformator i srednjenaponsko postrojenje koje služi za napajanje trgovačkog društva Narodnotrgovački lanac d.o.o. te da ne upravlja, niti raspolaže cijelim predmetnim postrojenjem jer se mjesto isporuke električne energije nalazi na mjestu razgraničenja vlasništva između operatora sustava i korisnika mreže. No, u konkretnom slučaju radi se o zgradi koja se koristi isključivo za trafostanicu odnosno zgradi koja zapravo predstavlja trafostanicu i koristi se isključivo kao trafostanica kojom se potrošači, pa tako i Narodnotrgovački lanac d.o.o., napajaju električnom energijom, pa se pravno irelevantni navodi tuženika koji se odnose na tvrdnju da tuženik postrojenje koristi do mjesta predaje odnosno transformatora i da stoga ne upravlja niti raspolaže predmetnim postrojenjem jer se radi o postrojenju koje se nalazi u tužiteljevoj zgradi trafostanice s kojeg se obavlja napajanje potrošača električnom energijom. Osim toga, tuženik je zadužen za distribuciju električne energije, održavanje, razvoj i izgradnju distribucijskog sustava, koja se obavlja kao javna usluga i jedini je distributer električne energije na području Republike Hrvatske. Dakle, tuženik, kao operator distribucijskog sustava obavlja distribuciju električne energije, odnosno razvod električne energije distribucijskim mrežama srednjeg i niskog napona radi isporuke krajnjim kupcima. Stoga se koristi i opremom kojom se opskrbljuje električnom energijom Narodnotrgovački lanac d.o.o., bez obzira što se samo tom kupcu distribuira električna energija putem te opreme, odnosno koristi cijeli prostor trafostanice u vlasništvu tužitelja.

19. Prema članku 40. stavku 4. ZE tužitelj ima pravo na naknadu prema općim propisima. S obzirom na to da nije bilo spora o tome da je tuženik koristio nekretninu kroz cijelo tužbom označeno razdoblje trebalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati naknadu za razdoblje od prosinca 2020. do travnja 2022. u ukupnom iznosu od 4.194,98 EUR / 31.607,08 kn. Na taj iznos tuženik duguje i zateznu kamatu i to od dana kad je primio tužbu i po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Utoliko, je trebalo odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata u razdoblju koje je prethodilo danu kada je tužba dostavljena tuženiku te u dijelu kojim je tražio plaćanje zatezne kamate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Naime, člankom 40. stavkom 4. ZE određeno je da tužitelj ima pravo na naknadu, međutim nije određen rok ispunjenja obveze tuženika da plati naknadu. Prema članku 183. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. S obzirom na to da tužitelj nije ponudio dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika tražio ispunjenje obveze, to je tuženik pao u zakašnjenje nakon što je primio tužbu, odnosno nakon 2. lipnja 2022. Stoga duguje zatezne kamate, od prvog dana nakon što je primio tužbu, dakle od 3. lipnja 2022.

20. Stoga je o tužiteljevu zahtjevu odlučeno kao u izreci presude pod točkama I i II.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. ZPP-a te na temelju članka 155. ZPP-a.

22. Sud je priznao tužitelju kao potreban za svrhovito vođenje postupka trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 248,85 EUR / 1.875,00 kn (Tbr.7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 118/2014., 107/2015., 3720/2022. i 126/2022., dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 26. listopada 2022. u iznosu od 248,85 EUR / 1.875,00 kn (Tbr.9.1.Tarife), trošak sastava podneska od 25. siječnja 2023. u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr.8.3. Tarife) te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. listopada 2023. u iznosu od 248,85 EUR/1.875,00 kn (Tbr.9.1.Tarife).

23. Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 44,20 EUR / 333,02 kn sukladno Tar br. 1.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/2019. i 92/2021.). Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 88,40 EUR / 666,05 kn, sukladno Tar br. 2.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" , broj 37/2023.).

24. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.003,58 EUR / 7.561,47 kn. Na taj iznos tuženik je sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a, dužan tužitelju platiti zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje prema članku 29.stavku 2. ZOO-a za ostale odnose.

25. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak sastava podneska od 25. siječnja 2023. u iznosu od 124,42 EUR / 937,44 kn jer je to podnesak za koji se nagrada određuje prema Tbr.8.3. Tarife jer ovim podneskom nije tužitelj odgovorio na navode odgovora na tužbu niti se očitovao o nalazu i mišljenju vještaka. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 30. siječnja 2023. u iznosu od 248,85 EUR / 1.875,00 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr.9.5.Tarife) jer na tom ročištu nije bio prisutan punomoćnik odvjetnik.

26. Dakle, sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,70 EUR / 3.749,92 kn sa zateznim kamatama.

27. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkama III i IV.

U Splitu 16. studenoga 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnik Dragan Mijoč

- HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o.

- U spis

Broj zapisa: 9-3085f-cd41a

Kontrolni broj: 076ab-f4bdd-3697a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.