1

Poslovni broj: Gž Ob-81/2023-3

 

   

 

Poslovni broj: Gž Ob-81/2023-3

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice N. Đ. iz Z., OIB: ....., zastupana po H. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. Đ. iz Z., OIB: ..., zastupan po T. B., odvjetniku iz Z., radi odluke o roditeljskoj skrbi, uz sudjelovanje mlt. D. Đ., OIB: ......, mlt. L. Đ., OIB, ....., mlt. J.Đ., OIB ...., mlt. N. Đ., OIB ...., mlt. I. Đ., OIB ......92, mlt. N. Đ., OIB .... i mlt. E. Đ., OIB ...., svi zastupani po posebnoj skrbnici M. S., djelatnici Centra Z., odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-801/2021 od 20. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 07. veljače 2024.   

 

p r e s u d i o    j e

             

              Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-801/2021 od 20. srpnja 2023. u točkama IV), V) i VI izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaćaju se žalbe stranaka, te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-801/2021 od 20. srpnja 2023. u točkama II), III), VII) i VIII) izreke i predmet vraća u tom dijelu sudu na ponovno suđenje.

 

        Obrazloženje

1.              Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-801/2021 od 20.07.2023. u točci I) izreke određeno je da će zajednička mlt. djeca stranaka D. Đ., L. Đ., J. Đ., N. Đ., I.Đ., N. Đ. i E. Đ. stanovati sa majkom N. Đ. na adresi u Z., dok  je točkom II) izreke određeno da će se osobni odnosi mlt. djece sa ocem I. Đ. odvijati prvi i treći vikend u mjesecu ( subotom od 16 do 19 sati osobne odnose s ocem će ostvarivati mlt. D., mlt. L., mlt. J. i mlt. N., a nedjeljom od 16 do 19 sati osobne odnose s ocem će ostvarivati mlt. I., mlt. N. i mlt. E. ili drugačije, prema dogovoru roditelja), potom svaki drugi blagdan i praznik koji je neradni dan u RH ( sva djeca će ostvarivati osobne odnose s ocem od 10 do 14 sati ili drugačije, prema dogovoru roditelja), zatim sedam dana tijekom ljetnih praznika ( sva djeca će provesti s ocem ili drugačije prema dogovoru roditelja ), te svakodnevno putem poziva/video poziva na način da otac nazove djecu, uz dogovor s majkom kada djeca nemaju školskih ili izvanškolskih obaveza ili drugačije prema dogovoru roditelja.

2.              Nadalje točkom III) izreke pobijane presude odlučeno je da će majka Nina Đurđević u potpunosti samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za mlt. djecu stranaka u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uključujući i zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona, dok je točkama IV) V) i VI) presude tuženik I.Đ. obvezan da za uzdržavanje mlt. D., L. i J. plaća iznose od po 100,00 eura mjesečno za razdoblje od 01.02.2021. do 05.05.2023.g, a od 06.05.2023. pa nadalje 115,00 eura, a za mlt. N. i I. od po 90,00 eura za razdoblje od 01.02.2021. do 05.05.2023.g, a od 06.05.2023. pa nadalje 105,00 eura i za mlt. N. i E. od 80,00 eura mjesečno za razdoblje od 01.02.2021. do 05.05.2023.g, a od 06.05.2023. pa nadalje 90,00 eura, do svakog 15-tog u mjesecu, s time da je dospjele, a neplaćene obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude sa zateznom kamatom.

3.              Konačno točkom VII) izreke pobijane presude tužiteljica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje mlt. djece preko iznosa dosuđenog u točci IV) izreke, dok je toč. VIII) odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

4.              Protiv točke II), IV), V), VI), VII) i VIII) citirane odluke žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), navodeći u bitnom da je sud odredio osobne kontakte oca s djecom bez nadzora, da nije prihvaćen njezin prijedlog za saslušanjem najstarijeg djeteta D. u smislu čl. 360. Obiteljskog zakona ( NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, dalje ObZ ) zbog čega da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi i da sud nije obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata za dosuđeno uzdržavanje u periodu od 01.02.2021. do 09.03.2022. niti je naveo razloge za to, a dosuđeni iznosi da su prenisko određeni. Stoga predlaže ukidanje pobijane odluke i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5.              Protiv točke II), III), IV), V) i VI) izreke, žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 354. st. 1. ZPP-a navodeći u bitnom da je sud osobne kontakte odredio restriktivno, da u odluci nije specificirano koji roditelj dolazi po djecu, a koji ih vraća, da ne postoji prepreka da se kontakti između djece i njega ostvaruju u većem opsegu, da nema osnove za samostalnu skrb majke, da kod određivanja iznosa za uzdržavanje sud nije cijenio da nema stalnih prihoda, te da mu nakon plaćanja uzdržavanja od 735,00 eura za 7 djece ostaje 340,05 eura za život. Stoga predlaže preinačenje, podredno ukidanje pobijane odluke.

6.              Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

7.              Žalbe su djelomično osnovane.

8.              Predmet spora je donošenje odluke o roditeljskoj skrbi tj. odluke s kim će mlt. djeca stranaka stanovati, odlučivanje o ostvarivanju roditeljske skrbi, način određivanja osobnih odnosa sa drugim roditeljem, te obveza uzdržavanja sedmero zajedničke djece stranaka.

9.              Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka tj. uvida u isprave priložene spisu, Mišljenja i prijedloga stručnog tima Zavoda i iskaza stranaka utvrđuje:

 

- da je brak stranka razveden pravomoćnom djelomičnom Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-80/2021 od 27.09.2022. ( list 200-201 spisa )

- da stranke imaju 7 zajedničke mlt. djece 

- da prihvaća prijedlog i mišljenje Zavoda  da je u najboljem interesu zajedničke djece stranaka da ista nastave živjeti s tužiteljicom kao majkom, a sa kojom da i stanuju od prekida bračne zajednice u siječnju 2021. i koja da na  adekvatan način brine o svim njihovim potrebama, dok s druge strane tuženik kao otac nema riješeno stambeno pitanje,

- da prihvaća prijedlog i mišljenje Zavoda da se odvijanje osobnih odnosa djece i tuženika odvijaju kako je to navedeno u točci II) izreke pobijane presude jer da je tijekom trajanja osobnih odnosa pod nadzorom ( koji su određeni privremenom mjerom donijetom tijekom trajanja ovog postupka ) uočeno primjereno ponašanje tuženika u odnosu na mlt. djecu i ugodna atmosfera slijedom čega da nema potrebe da se odnosi i nadalje održavaju u prisustvu stručne osobe, pa niti u odnosu na dvoje najmlađe djece, posebno stoga što da se prema odredbi čl. 124. ObZ-a ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom može odrediti u trajanju od 6 mjeseci, a iznimno u opravdanim okolnostima se mogu produžiti na još 6 mjeseci

- da ne prihvaća prijedlog i mišljenje Zavoda za zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi nad zajedničkom djecom jer da se u konkretnom slučaju radi o visokom konfliktu roditelja i teško narušenoj komunikaciji pri čemu da je bilo prisutno i nasilje u obitelji od strane oca ( na što da ukazuje činjenica da je otac nepravomoćno osuđen od strane Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu zbog nasilja u obitelji, a protiv njega se vodi i kazneni postupak zbog nasilja u obitelji i kaznenog dijela povrede djetetovih prava ), pa da je u interesu djece da majka u takvim okolnostima samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, posebno stoga što je ista više upućena obzirom da je i tijekom trajanja bračne zajednice vodila isključivu brigu i skrb oko djece, pa da će se na taj način minimalizirati potencijalni sukob roditelja, a sve u cilju zaštite dobrobiti djece

- da je tuženik nesporno za uzdržavanje mlt. djece od donošenja privremene mjere tj. od 09.03.2022. plaćao za uzdržavanje iznos od 500,00 kn za svako dijete, odnosno ukupno 3.500,00 kn

- da na temelju iskaza majke o uobičajnim životnim troškovima djece koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja  obrazovanja i zdravlja i njenim imovinskim prilikama ( da ostvaruje pravo kao majka odgajateljica od oko 5.000,00 kn mjesečno i  dječji doplatak od 2.500,00 kn mjesečno  ), te imovinskim prilikama tuženika ( da ima mjesečna primanja od 1.194,51 eura, da je vlasnik poljoprivrednog zemljišta i automobila ) smatra da će otac biti u mogućnosti participirati u ukupno određenim potrebama za uzdržavanje djece u dosuđenim iznosima, a koji da su određeni ispod zakonom propisanog minimuma temeljem Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ( NN 39/20, 30/21, 37/22 i 48/23 ) primjenom čl. 314. st. 3. OZ-a koja propisuje da se potrebe djeteta mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece određuje obvezu izdržavanja u iznosu

- da su prilikom određivanja obveze uzdržavanja uračunati iznosi koje je tuženik podmirivao od donošenja privremene mjere u ovom postupku od 500,00 kn za svako dijete za razdoblje od ožujka 2022. kada je donijeta privremena mjera, pa do travnja 2023. kada je zaključena  glavna rasprava. 

 

10.              Među strankama u postupku nije sporna odluka prvostupanjskog suda da će zajednička mlt. djeca stanovati sa tužiteljicom kao majkom u Z., na adresi .......

 

11.              Sporne su među strankama odluke prvostupanjskog suda u svezi održavanja osobnih kontakata mlt. djece sa tuženikom kao ocem, u svezi samostalnog  ostvarivanja roditeljske skrbi od strane tužiteljice kao majke, te u svezi visine obveze za uzdržavanje.

 

12.              Glede odluke o održavanju osobnih kontakata između mlt. djece i tuženika, te glede samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi od strane tužiteljice kao majke valja istaknuti slijedeće.

 

13.              Pobijanom presudom sud je u točci II ) izreke odredio osobne odnose između mlt. djece i tuženika kao oca prihvaćajući prijedlog i mišljenje Zavoda, dok je u točci III) izreke suprotno prijedlogu i mišljenju Zavoda odredio da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, uključujući i zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta, uvažavajući pri tom dobrobit djece.

 

14.              U odnosu na navedene odluke o osobnim odnosima i roditeljskoj skrbi, a o kojima sud temeljem čl. 413. ObZ-a odlučuje po službenoj dužnosti, osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega u tom dijelu nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

15.              Razlozi koje prvostupanjski sud navodi u pobijanoj presudi zbog čega u odnosu na osobne kontakte prihvaća prijedlog Zavoda, dok u odnosu na odluku o roditeljskoj skrbi ne prihvaća prijedlog tog istog Zavoda, za sada, ovom sudu nisu prihvatljivi i dostatni. Također i razlozi koje navodi Zavod u prijedlogu i mišljenju da se u konkretnom slučaju osobni odnosi između tuženika i mlt. djece ( posebno dvoje najmlađe djece ) ostvaruju bez nadzora stručne osobe, te da obje stranke ostvaruju roditeljsku skrb, su za sada nedostani i nedovoljno utvrđeni.

 

16.              Naime, u spis na listu 169-186 spisa prileži Nalaz i mišljenje psihijatrice dr. S. R. glede procjene očuvanosti mentalnih kapaciteta za procjenu roditeljskih kompetencija stranaka iz kojeg proizlazi da tuženik prema kliničkim kriterijima u psihijatriji  aktualno nije podoban roditelj za skrb nad 7 djece zbog bitno narušenih mentalnih kapaciteta u sklopu graničnog poremećaja ličnosti s narcističkim crtama i sociopatskim elementima, nesuradljivosti po pitanju obiteljske psihoterapije, nekritičnosti i visokog agresivnog potencijala proizašlog iz narušene strukture ličnosti uz tendenciju simulacije i disimulacije simptoma i pozitivnu anamnezu povijesti mentalnih bolesti u primarnoj obitelji sukladno čemu ima narušene mentalne kapacitete za roditeljsku kompetenciju što da kod mlt. djece može izazvati dodatne traumatizacije i retraumatizacije u formativnom periodu razvoja i bitno narušiti njihovo mentalno i ukupno psihofizičko zdravlje u budućnosti, a zbog čega da bi trebalo kod oca djece provesti postupak psihijatrijskog vještačenja.

 

17.              Iz citiranog mišljenja je razvidno da je isto sačinjeno na zahtjev Zavoda glede ukupnih psihodinamskih odnosa u obitelji ( sačinjenih za potrebe ovog postupka), te da je Zavodu to stručno mišljenje i dostavljeno, odnosno da je upoznat sa njegovim sadržajem, pa se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da navedeno mišljenje nije relevantno jer ga je u spis dostavila tužiteljica i jer je sačinjeno od strane vještaka koji nije određen od strane suda.

 

18.              Naime, točno je da se ne radi o vještačenju sačinjenom po vještaku imenovanom od strane suda, međutim istog nije sačinila niti tužiteljica privatno, već je isto sačinjeno po zahtjevu Zavoda kao pomoćnog tijela sudu, koji je u ovom postupku utvrđivao i dostavljao podatke, prijedloge i mišljenja na kojima je sud, između ostalog i temeljio odluku u ovom predmetu, slijedom čega se radi o jednom od relevantnih dokaza, a koje sud kod donošenje odluke uopće nije cijenio. Štoviše na utvrđenja iz navedenog Nalaza i mišljenja nije se očitovao niti Zavod. 

 

19.              Utvrđenja iz citiranog Nalaza i mišljenja ukazuju na bitno narušeni mentalni kapacitet tuženika koji kod mlt. djece može izazvati dodatne traumatizacije i retraumatizacije u formativnom periodu razvoja i bitno narušiti njihovo mentalno i ukupno psihofizičko zdravlje u budućnosti.

 

20.              Nedvojbeno je djeci potrebno osigurati dostupnost oba roditelja tijekom odrastanja i nedvojbeno je u interesu mlt. djece i njihova daljnjeg emocionalnog razvoja da održavaju osobne odnose sa ocem, međutim navedeno ne smije biti u suprotnosti s dobrobiti djeteta ( mogućnosti narušavanja njihovog mentalnog i psihofizičkog zdravlja ). 

 

21.              Isto tako nedvojbeno je pravo djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne živi, te prema čl. 9. st. 3. Konvencije o pravima djeteta ( NN, Međunarodni ugovori - Službeni list SFRJ, broj: 15/1990. ) to pravo može biti uskraćeno jedino ako je u suprotnosti s dobrobiti djeteta. I u odredbi čl. 24. st. 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije 2010/C83/02 koja predstavlja sastavni dio pravnog poretka EU svako dijete ima pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravni dodir s oba roditelja. Međutim, Konvencija o pravima djeteta koja je dio našeg pravnog poretka postavila je poseban kriterij za postupanje s djetetom i donošenjem odluke u vezi s njim, a taj odlučujući kriterij je dobrobit i interes djeteta. Dobrobit i interes djeteta je neodređen, ali ipak odrediv pravni pojam koji u svakom pojedinom slučaju zahtijeva da se prepozna neka određena potreba djeteta i da se na najbolji mogući način zadovolji. Pri tom sukladno  čl. 2. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje se odnose na dijete, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove, socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavno tijelo, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Interes i dobrobit djeteta održava sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte.

 

22.              S druge strane, ne prihvaćajući prijedlog i mišljenje Zavoda, prvostupanjski sud je pobijanom odlukom odredio da će tužiteljica kao majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, uključujući i zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta. Pri tom prvostupanjski sud po stavu ovog suda nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o temeljnim načelima u primjeni Obiteljskog zakona kao što su ravnopravnost žene i muškarca u odnosu na roditeljsku skrb i načela prvenstvene zaštite djece dobrobiti i prava djeteta. Također nije vodio računa da odluka o samostalnoj roditeljskoj skrbi predstavlja miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života tuženika kao roditelja sa kojim mlt. djeca ne žive zbog čega postupak donošenja odluka kojima dolazi do miješanja u pravo na obiteljski život pojedinca mora biti pravičan i kao takav osigurati dužno poštivanje interesa zaštićenih tim pravom.

 

23.              Naime, institut samostalne roditeljske skrbi znači da se drugi roditelj ( kojem ovo pravo nije dosuđeno ) gotovo u cijelosti isključuje od odgovornosti, dužnosti i prava roditelja spram djeteta. Polazeći od toga, ovakav vid roditeljske skrbi treba predstavljati iznimku, odnosno takvo pravo treba dodijeliti jednom od roditelja, ali samo ako se doista dokaže da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta.

 

24.              U konkretnom slučaju sud se vodio činjenicama da je između stranaka narušena komunikacija, da se majka i za vrijeme trajanja bračne zajednice brinula o djeci, te da će se samostalnom roditeljskom skrbi minimalizirati potencijalni sukob roditelja.

 

25.              Navedeni razlozi su svakako relevantni, međutim tijekom postupka nije utvrđeno da bi se tuženik u ostvarivanju roditeljske skrbi protivio ili otežavao donošenju nekih od odluka vezanih za roditeljski skrb nad djecom. Stoga u pogledu te odluke sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno iznijeti razlozi za sada se ne mogu prihvatiti kao dostatni, posebno stoga što je tužiteljici dano pravo i da samostalno odlučuje o bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. ObZ-a koja se odnose i na promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti. Naime, nedvojbeno je u interesu djece da oba roditelja ostvaruju roditeljsku skrb nad djecom, međutim u situacijama narušene komunikacije između roditelja, samostalna roditeljska skrb se može prema odredbi čl. 105. st. 1. ObZ-a odrediti i djelomično, odnosno samo u odnosu na određena prava, a o čemu prvostupanjski sud nije vodio računa.

 

26.              Stoga će u nastavku postupka sud radi donošenje pravilne i zakonite odluke o osobnim odnosima tuženika i mlt. djece, te ostvarivanja roditeljske skrbi zatražiti dopunsko očitovanje Zavoda, posebno u odnosu na naprijed citirani Nalaz i mišljenje dr. S. R., po potrebi i saslušati navedenu psihijatricu, te provesti kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje radi procjene roditeljske kompetencije stranaka i potrebe djece, te potom vodeći računa o tom utvrđenju kao i utvrđenjima na ostalim provedenim dokazima, njihovom pravilnom analizom urediti pitanje osobnih odnosa između djece i tuženika i ostvarenja roditeljske skrbi.

27.              Pri tom valja istaknuti da nije osnovan žalbeni razlog tužiteljice da mlt. D.Đ. nije omogućeno izjašnjavanje u skladu s odredbama ObZ-a jer je prvostupanjski sud prihvatio mišljenje posebne skrbnice i Zavoda ( kao osoba sa stručnim znanjem i vještinama potrebnim za komunikacijom s djecom ) u skladu s čl. 360. ObZ-a, pa i po stavu ovog suda mlt. dijete ne treba ponovno ispitivati u konkretnom postupku, posebno stoga što je navedeni iskazao da ne želi kontakt s ocem ( list 204 -205 spisa ), pa nema potrebe dijete ponovno izlagati nepotrebnom ispitivanju.

 

28.              Stoga je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a  pobijana odluka ukinuta ( u točkama II) i III) izreke ) kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

29.              Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupan iznos potreban za uzdržavanje svih sedmero mlt. djece stranaka, kao i mogućnosti tuženika kao osobe koja je dužna plaćati uzdržavati u smislu čl. 307., 311.  i 313. ObZ-a na temelju iskaza stranaka i materijalne dokumentacije o visini prihoda i imovine roditelja. Pri tom je sud pravilno primijenio i odredbu čl. 314. st. 3. ObZ-a odredivši iznos uzdržavanja u iznosu nižem od zakonskog minimuma obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sedmero djece.

 

30.              Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u svezi prenisko određenog iznosa uzdržavanja, kao i žalbeni navodi tuženika u svezi previsoko određenog iznosa uzdržavanja.

 

31.              Valja istaknuti da je tuženik radno sposoban i obrazovan roditelj što znači da ima mogućnost stjecanja i povećane zarade. Pored toga isti je roditelj ukupno 7 djece čije ukupne mjesečne potrebe uzdržavanja iziskuju popriličan novčani iznos, a koji je u konkretnom slučaju određen u iznosu nižem od zakonskog minimuma. Također i na strani tužiteljice kao majke sa kojom djeca stanuju je povećana svakodnevna briga za 7 djece koja iziskuje puno truda i ulaganja, a koja se smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Isto tako kreditna zaduženja tuženika ne mogu biti razlog i zapreka da mlt. djeca ne mogu zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe, a tuženik je dužan uložiti maksimalno zalaganje da pribavi sredstva potrebna za uzdržavanje djece ispred svih drugih obveza.

 

32.              Stoga je u odnosu na odluku o uzdržavanju ( točka IV), V) i VI) izreke ) primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

33.               Prvostupanjski je sud kod donošenja točke VII) pobijane presude počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano upire tužiteljica u žalbi jer u tom dijelu presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati.

 

34.              Naime, toč. VII) izreke prvostupanjski sud je odbio tužiteljicu sa dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje mlt. djece preko iznosa dosuđenog u točci IV) izreke do zatraženog iznosa. Točka IV) izreke pobijane presude odnosi se na određivanje uzdržavanja samo u odnosu na mlt. D., L. i J. Đ., pa je posve nejasno što je sa preostalim zahtjevom u odnosu na ostalu djecu ( N., I., N. i E. Đ.) koji su određeni točkama V) i VI izreke pobijane presude. Također pobijanom presudom sud nedvojbeno nije odlučio o zahtjevu tužiteljice za zateznom kamatom na dosuđene iznose za uzdržavanje u periodu od 01.02.2021. do ožujka 2022., niti je o tome iznio razloge zbog čega se odluka u tom dijelu ne može ispitati.

 

35.              Stoga će u nastavku postupka sud odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadom zateznih kamata na dosuđene iznose uzdržavanja za razdoblje od 01.02.2021. do ožujka 2022., kao i o svim zahtjevima uzdržavanja preko dosuđenih, te potom donijeti novu zakonitu odluku i odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku.

 

36.              Slijedom navedenog u tom dijelu je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a  pobijana odluka također ukinuta kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

37.               Prvostupanjska presuda u točci I) izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci, 07. veljače 2024.

 

                                                                                                          PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec v.r.