REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2378/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja General Logistics Systems Croatia d.o.o., Donji Stupnik, Stupničke Šipkovine 22, OIB 88360795357, kojeg zastupa punomoćnica Larisa Silvija Marić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov j.t.d., Zagreb, protiv tuženika-protivnika osiguranja Bali d.o.o., Donja Dubrava, Trg Republike 3, OIB 60041878672, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o prijedlogu tuženika-protivnika osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-597/2023-3 od 15. veljače 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-186/2020-27 od 25. siječnja 2023., u sjednici održanoj 16. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je, na temelju odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja (dalje tužitelj) u iznosu od 13.364,08 EUR/100.691,67 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.656,86 EUR/12.483,63 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama, određeno osiguranje prethodnom mjerom.
2. Tuženik-protivnik osiguranja (dalje: tuženik) je protiv drugostupanjskog rješenja podnio prijedlog za dopuštenje revizije, postavljajući sljedeća pravna pitanja:
"1. Prema kojim kriterijima sud, povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere temeljem odredbe čl. 501.a ZPP, ocjenjuje vjerojatnost uspjeha u sporu svake od stranaka?
2. Je li svoju ocjenu vjerojatnosti uspjeha u sporu pojedine stranke sud dužan jasno izložiti?
3. Ukoliko sud određuje prethodnu mjeru s osnove čl. 501.a ZPP u tijeku postupka, u trenutku u kojem su mu stranke već predočile niz materijalnih dokaza, treba li tada sud ocjenjivati mogućnost uspjeha u sporu sukladno svim ispravama dostavljenim do trenutka predlaganja prethodne mjere?"
3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik ukazuje na rješenje ovoga revizijskog suda poslovni broj Rev-1227/2015 od 21. srpnja 2015., kao i na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3592/2017 od 5. lipnja 2017., Pž-8505/2013 od 21. listopada 2013., Pž-2628/2020 od 19. lipnja 2020. i Pž- 4956/2014 od 4. srpnja 2014., tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti predlaže odbaciti kao nedopušten. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanjima u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odlukama na koje se pozivaju u opravdanju postavljenih pitanja, nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja.
7. Na temelju utvrđenja da je rješenjem o ovrsi određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 61.144,29 Eur/460.691,67 kn, a da je zbog tuženikovih naknadnih uplata i na ime izdanog odobrenja tražbina umanjena pa je preostala tražbina u iznosu od 13.364,08 Eu r/100.691,67 kn s kamatama, što tuženik nije sporio, sudovi su odredili predloženu prethodnu mjeru u skladu s odredbama čl. 501.a ZPP, smatrajući da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Pritom drugostupanjski sud naglašava da je, za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, prema čl. 501.a ZPP, bitan kriterij za donošenje predmetne prethodne mjere pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tuženikov uspjeh u sporu, a ta bi veća vjerojatnost tuženikova uspjeha trebala proizlaziti iz isprava koje je dužan priložiti tuženik, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
8.1. Vezano za rješenje ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-1227/2015 od 21. srpnja 2015. na koje se tuženik poziva, valja reći da je u navedenom predmetu predlagatelj osiguranja tražio određivanje prethodne mjere po čl. 332. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10 i 112/12 - dalje: OZ), dok je u ovom konkretnom predmetu u pitanju određivanje prethodne mjere po čl. 501.a ZPP, dakle po drugoj pravnoj osnovi i drugim zakonskim pretpostavkama pa se ne može uzeti da se radi o usporedivim pravnim situacijama, niti da, u tom smislu, shvaćanje iz drugostupanjske odluke u ovom predmetu odudara od shvaćanja iz spomenutih odluka.
8.2. Nadalje, ostale odluke na koje se tuženik poziva u smislu revizijskih razloga (u povodu kojega su donesene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3592/2017 od 5. lipnja 2017., Pž-8505/2013 od 21. listopada 2013., Pž-2628/2020 od 19. lipnja 2020. i Pž-4956/2014 od 4. srpnja 2014.), valja reći da je u svim navedenim odlukama prihvaćen prijedlog za određivanje prethodne mjere pa se niti tu ne može govoriti o shvaćanjima koja bi bila nepodudarna shvaćanju iz ovopredmetnog drugostupanjskoga rješenja, jer niti iz jedne od navedenih odluka ne proizlazi shvaćanje na temelju kojega bi za tuženika u ovom konkretnom postupku mogla biti donesena povoljnija odluka.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
10. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog, jer se ne radi o troškovima potrebnima za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
11. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 16. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
