REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3196/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja B. V., P., Francuska, OIB …, i II. tužiteljice K. W., L., Velika Britanija, OIB …, zastupanih po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika Hrvatskog registra brodova, S., OIB …, II. tuženika G. R. iz S., III. tuženika H. M. iz S., IV. tuženika E. Š. iz S., V. tuženika N. S. iz S., VI. tuženika E. P. iz S., VII. tužene S. M.-P. iz S., VIII. tužene D. Z. iz S., IX. tužene B. K. iz R., i X. tuženika I. N. iz S., zastupani po punomoćnici E. K. B., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1619/2022-3 od 24. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7328/15 od 3. lipnja 2022., u sjednici održanoj 16. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu u kojem se poziva na povrede temeljnog prava, dok se u preostalom dijelu odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1619/2022-3 od 24. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 7328/15 od 3. lipnja 2022.
2. Tužitelji predlažu dopustiti reviziju radi odluke o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), odnosno radi vjerojatnosti povreda temeljnog prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, revizijski je sud ocijenio da tužitelji nisu učinili vjerojatnim povrede temeljnog ljudskog prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, odnosno da ne predlažu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Navodne povrede temeljnog prava u pogledu jamstva prava vlasništva nisu učinjene vjerojatnim. Tijekom postupka bilo je sporno odgovaraju li uopće stanovi, koji su bili predmet ugovora o prodaji za koje se traži utvrđenje ništavosti, ranije konfisciranoj nekretnini, s obzirom da je prednicima tužitelja bilo konfiscirano zemljište u S. s urušenom obiteljskom kućom, dok je nakon toga sagrađena stambena zgrada s više stanova. S obzirom na navedeno, ne može se nedvojbeno poći od toga da je prodajom došlo do miješanja upravo u vlasništvo (prednika) tužitelja na predmetnim stanovima. Osim citiranja pojedinih dijelova prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), tužitelji ne obrazlažu i ne čine vjerojatnim povredu temeljnog prava u kontekstu naprijed navedenog, kao i u kontekstu pokrenutog postupka prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - dalje: ZNI) u okviru kojeg mogu potraživati (i prema stanju spisa i potražuju) određeni oblik naknade za ono što je konfiscirano njihovim prednicima. Sadržajno, nakon citiranja prakse ESLJP, navodi tužitelja u svezi povrede temeljnih prava koncipirani su kao obrazloženje predloženih revizijskih pitanja, što se i navodi u samom prijedlogu. U svezi same prakse ESLJP na koju se tužitelji pozivaju (odluka ESLJP o nedopuštenosti od 19. studenoga 2009., u predmetu Tomašić protiv Hrvatske, odluka ESLJP o nedopuštenosti od 3. rujna 2009. u predmetu Pavlinović i Tonić protiv Hrvatske), ista ovdje nije primjenjiva. U tim predmetima hrvatski sudovi utvrdili su da su nacionalizirani stanovi prodani protivno zabrani prodaje i bio je sporan položaj zaštićenih najmoprimaca nakon utvrđene ništavosti prodaje, dok je u ovom predmetu relevantan položaj ranijih vlasnika, kojima pravni poredak daje mogućnost potraživanja određenog oblika kompenzacije, a drugostupanjski sud utvrđuje da je prodaja izvršena nakon prestanka zabrane.
6.1. U prijedlogu tužitelji ističu slijedeća pitanja:
"1. Je li pravno udruženje/ustanova u vlasništvu RH koja nije naplatnim pravnim poslom stekla pravo vlasništva imovine treća osoba u smislu čl. 52. Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19)?
2. Smatra li se prijenos prava vlasništva državne imovine (nekretnina) na javno udruženje/ustanovu u vlasništvu RH, a koje je osnovano za obavljanje stručno tehničkih poslova te čini specifično pravno udruženje, prijenosom prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (NN 53/90, 61/91, 25/93, 70/93 i 92/96)?"
6.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja tužitelji posebno apostrofiraju pravno shvaćanje iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-4727/2020-4 od 4. ožujka 2022.
7. U svezi prvog predloženog pravnog pitanja, nije vidljiva relevantnost čl. 52. Zakona o naknadi za odluku u sporu, jer se drugostupanjski sud poziva na taj zakonski članak samo kao dodatnu potvrdu njegove glavne argumentacije o prestanku zabrane prodaje, izloženu u točkama 45. do 55. obrazloženja pobijane presude. Praska Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koju se pozivaju tužitelji nije donesena u bitnom sličnom pravnom i činjeničnom kontekstu kao što je ovaj predmet, zbog čega se prvo pitanje ne čini važnim ni za osiguranje jedinstvene primjene prava. U svezi drugog predloženog pitanja, ovaj sud ne nalazi njegovu relevantnost za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnog svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se pojam "prijenosa prava raspolaganja i korištenja" iz čl. 1. st. 1. ZZP odnosi na raspolaganje nekretninom dok još nije okončan proces pretvorbe, dok je nakon dovršetka procesa pretvorbe i posljedičnog prestanka zabrane prodaje u smislu čl. 1. st. 2. ZZP, kako to obrazlaže drugostupanjski sud, dopušteno raspolagati nekretninom koja je prethodno bila u režimu društvenog vlasništva, odnosno njemu srodnih prava.
8. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 16. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
