REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3336/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz R., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-30/2023-2 od 5. travnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-729/2021-10 od 6. prosinca 2022., u sjednici održanoj 16. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu u kojem se poziva na povrede temeljnih prava, dok se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-30/2023-2 od 5. travnja 2023., kojom je prihvaćena žalba tužene i preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr- 729/2021-10 od 6. prosinca 2022. na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu terenskog dodatka u iznosu od 4.650,00 kn (617,16 EUR) sa zateznom kamatom i troškova parničnog postupka, nakon čega je tužitelju naloženo naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 149,31 EUR.

2. Tužitelj predlaže dopustiti reviziju radi odluke o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), odnosno radi vjerojatnosti povreda temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, revizijski je sud ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim povrede temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da ne predlaže važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Navodne povrede temeljnih prava u pogledu prava na pravično suđenje, i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, nisu učinjene vjerojatnim, s obzirom da pobijana odluka, posebice u točki 12. i 12.1. obrazloženja, sadrži jasne, razumljive i dostatne razloge zbog kojih drugostupanjski sud smatra da tužitelju ne pripada terenski dodatak. Navodno postojanje suprotne sudske prakse samo po sebi ne znači da je došlo do arbitrarnosti i povrede prava na pošteno suđenje (presuda Europskog suda za ljudska prava od 29. studenog 2016., Lupeni Greek Catholic Parish and Others v. Romania, toč. 116. b), već je odlučno, između ostalog, da postoji mehanizam ujednačavanja sudske prakse i da ga stranka može koristiti (presuda Europskog suda za ljudska prava od 2. ožujka 2023., Hrvatska Radio- televizija protiv Hrvatske, toč. 145.). Kako tužitelj taj mehanizam nije koristio jer nije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP postavio i obrazložio pitanje kojim bi, pozivom na eventualno neujednačenu praksu, problematizirao pravni stav iz pobijane odluke, to nije učinjeno vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnog prava. Nije učinjena vjerojatnom ni povreda jamstva prava vlasništva, s obzirom da je eventualno potraživanje tužitelja na terenski dodatak bilo predmet spora, zbog čega ne može tvrditi da mu je nedvojbeno pripadalo. U svezi odluke o troškovima postupka, činjenica da su tuženoj dosuđeni troškovi ne znači da je učinjena vjerojatnim povreda temeljnog prava tužitelja, naročito u situaciji kada je postojala razumna mogućnost da tužitelj ne uspije u sporu, a sam tužitelj ne navodi kakva je konkretno njegova materijalna i financijska situacija i na koji način ga prekomjerno pogađa naknada troškova koja nije pretjerana u svom konačnom iznosu (nešto manje od 150,00 EUR).

6. U svezi predloženog pravnog pitanja, koje se odnosi na odluku drugostupanjskog suda u povodu prigovora radi prebijanja, ocjena je revizijskog suda da se ne radi o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, s obzirom da je pobijanom presudom preinačena prvostupanjska presuda u cijelosti i odbijen je tužbeni zahtjev, pa nema osnove da drugostupanjski sud odlučuje o potraživanju koje je prigovorom istaknuto radi prebijanja. Pritom se napominje da tužitelj u vezi istaknutog pitanja nije naveo niti razloge važnosti tog pitanje i to ne samo za ovaj spor, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 16. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.