Posl.br.: Pr-7081/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. M., O.: …, iz I.,

Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u

Z., protiv tuženice R. H., MF, O.:…,

zastupane po O. u S., radi isplate, nakon održane

glavne i javne rasprave zaključene dana 9. listopada 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja T. B., odvjetnice u Z. i zakonske zastupnice tuženice I. F. L., zamjenice ODO u S., objavljenog

dana 16. studenog 2023. godine,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba koji glasi:

„Nalaže se tuženoj R. H., MF, O.: …,

da tužitelju A. M., Z., O.: …, na ime razlike

plaće isplati iznos od 385,28 eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekući na iznos od:

- 89,84 eura od 16. listopada 2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak

- 27,34 eura od 16. veljače 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak

- 89,84 eura od 16. travnja 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak

- 54,97 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak

- 117,57 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak

- 5,71 eura od 16. siječnja 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na

svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.“

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužbom podnesenom pred sudom 14.8.2018. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženice, djelatnik PCU S na radnom mjestu carinika, a sve sukladno

Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 4.5.2013. do 4.5.2018. tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužitelj napominje da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga, tužitelj da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane, Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad mu nije plaćen pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

2. U odgovoru na tužbu od 5.10.2018. tuženica navodi kako se protivi dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva pa predlaže osporeni dio odbiti kao neosnovan. Naime, iz relevantne dokumentacije da je razvidno da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario ukupno 52 sata prekovremenog rada kao ovlašteni carinski službenik koji je radio u turnusima, a za koji rad nije izvršena isplata. Iz dostavljenog tabelarnog prikaza obračuna koji je izvršila tuženica da proizlazi da tužitelju za ostvareni 52 sata prekovremenog rada koji nije isplaćen pripada naknada u bruto iznosu od 2.694,80 kn.

2.1. U podnesku od 5.2.2019. tuženica navodi kako su obračuni plaće za službenika izvršeni sukladno svim zakonskim propisima, napominje da rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom-rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. KU, da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka i da u slučaju nadopune satnice CU u cijelosti postupa u skladu s tumačenjem Z. komisije br. 32/44 od 31.10.2014.

3. U podnesku od 14.2.2019. tužitelj ističe da je tuženica pogrešno postupala kada je sate ostvarene u prekovremenom radu prema prenosila u slijedeći mjesec i kada je satnicu nadopunjavala ostvarenim prekovremenim radom koji nije plaćen tužitelju jer je navedeno u suprotnosti tumačenjima K. za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a. Napominje da tužitelj u utuženom razdoblju nije koristio slobodne dane umjesto naknade za prekovremeni rad. U podnesku od 10.4.2019. tuženica navodi da se Tumačenja Z. komisije na koja se tužitelj poziva ne primjenjuju na konkretni slučaj ili da ih tužitelj pogrešno interpretira.

4. Tužitelj je podneskom od 2.12.2019. određeno postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 31.10.2019. pa je zatražena isplata razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati za razdoblje od svibnja 2013. do siječnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 12.623,36 kn.

5. Podneskom od 1.10.2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s Dopunom nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 17.9.2020. pa je zatražena isplata razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati za razdoblje od svibnja 2013. do siječnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 4.887,16 kn, a što je u skladu s trećom varijantom obračuna sudske vještakinje D..

6. Tijekom postupka dok se vodio pod posl. brojem Pr-693/18, sud je izveo dokaz čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena te spisu druge priložene dokumentacije, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko- računovodstvene struke M. D., dipl. oec.

7. Općinski sud u Splitu donio je presudu posl. broj Pr-693/18 od 31.3.2021. i rješenje o ispravku posl. br. Pr-693/18 od 12.4.2021., prama kojim odlukama je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike plaće za razdoblje od rujna 2013. do prosinca 2017. u ukupnom bruto iznosu od 2.902,88 kn / 385,28 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki mjesečni iznos od 16-og u idućem mjesecu do isplate, dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu više zatraženog iznosa po utuženom osnovu i za utuženo razdoblje od 1.984,28 kn (do iznosa od 4.887,16 kn). Naime, prema prvoj varijanti obračuna tražbine, sudska vještakinja D. utvrdila je da tuženica nije isplatila tužitelju 2.902,88 kn na ime prekovremenog rada. Tu varijantu obračuna prihvatio je sud i tuženica kao ispravnu, dok je tužitelj tužbeni zahtjev uredio u skladu s trećom varijantom obračuna prema kojoj tuženica nije isplatila tužitelju na ime prekovremenog rada 4.877,16 kn. Stoga je sud za više zatraženo od iznosa 2.902,88 kn, odbio kao neosnovan zahtjev.

8. Tužitelj se žalio na odbijajući dio presude za iznos od 1.984,28 kn, dok se tuženica žalila na presudu i rješenje iz svih žalbenih razloga, a kako to proizlazi iz žalbe od 27.4.2021., list 300-301 spisa.

9. Županijski sud u Zagrebu donio je rješenje posl. broj Gž R-1131/2021-2 od 17.8.2021.kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu više od iznosa od 1.984,28 kn do iznosa od 4.887,16 kn te je u tom dijelu predmet vraćen sudu na ponovno odlučivanje.

9.1. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je Županijski sud razmatrao samo žalbu tužitelja, ali ne i žalbu tuženice. Međutim, kako tuženica nije u roku od 15 dana od primitka drugostupanjsku odluke (presuda primljena 15.10.2021.-utvrđeno uvidom u eSpis), a ni naknadno, predložila da Županijski sud dopuni svoju odluku, odnosno da odluči o žalbi tuženice, ima se smatrati da je žalba tuženice izjavljena na presudu i rješenje iz svih žalbenih razloga povučena, a kako to proizlazi iz čl. 377a st. 1. ZPP-a. Samim time, prvostupanjska presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti dana 2.11.2021. u prihvaćajućem dijelu tužbenog zahtjeva kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju ukupan bruto iznos od 2.902,88 kn / 385,28 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na ime neplaćenog prekovremenog rada u razdoblju od rujna 2013. do prosinca 2017. Dakle, u ponovnom odlučivanju preostalo je za odlučiti o više zatraženom iznosu tužbenog zahtjeva od 1.984,28 kn.

10. U ponovnom odlučivanju, sud je uz naprijed navedene dokaze izveo dokaz saslušanjem svjedoka D. T. na ročištu od 18.5.2022. te je zatraženo pisano očitovanje sudske vještakinje financijsko-računovodstvene struke M. D., dipl. oec.

11. Nakon pisanog očitovanja vještakinje D. od 2.11.2022., tužitelj je podneskom od 22.12.2022. preinačio tužbeni zahtjev (čl. 191. st. 1. ZPP-a) na način da je umjesto iznosa od 1.984,28 kn iz ukidnog dijela drugostupanjske presude, ponovno zatražio isplatu iznosa od 2.902,88 kn na ime neplaćenog prekovremenog rada u razdoblju od rujna 2013. do prosinca 2017. tj. zatražio je isplatu neisplaćenog prekovremenog rada u skladu s prvom varijantom obračuna sudske vještakinje D. iz dopune nalaza i mišljenja od 17.9.2020., a o kojem iznosu tj. zahtjevu je već pravomoćno presuđeno. Nadalje, podneskom od 1.2.2023. tužitelj je dodatno uredio tužbeni zahtjev na način da je pojedine mjesečne iznose i ukupan iznos zahtjeva za isplatu iskazao u eurima pa sada traži isplatu ukupnog bruto iznosa od 385,28 EUR-a (2.902,88 kn).

12. Po tako preinačenoj tužbi, tuženica se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari i nije se prije toga protivila preinaci pa se smatra da postoji pristanak tuženice na preinaku tužbe (čl. 190. st. 4. ZPP-a). Nakon toga tuženica na ročištu od 26.1.2023. u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev ističe prigovor presuđene stvari.

13. Prigovor presuđene stvari je osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. u ukupnom iznosu od 385,28 EUR / 2.902,88 kn.

15. Članak 333. st. 2. ZPP-a propisuje da će prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, da će odbaciti tužbu.

16. Kako je u ponovnom odlučivanju utvrđeno da je tužitelj preinačio tužbu na način da mu zahtjev glasi isto kao u prihvaćajućem, pravomoćnom dijelu presude posl. br. Pr- 693/18 od 12.4.2021., kojim je naloženo tuženici da na ime neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. isplati tužitelju ukupan iznos od 2.902,88 kn (385,28 EUR), valjalo je pozivom na odredbu čl. 333.st. 2. ZPP-a tužbu odbaciti.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.,

84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP) jer je sud ocijenio sagledavajući postupak u cjelini da su tužitelj i tuženica u parnici uspjeli djelomično, u približno jednakim dijelovima pa svaka stranka snosi svoje troškove.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Split, 16. studenog 2023.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.