Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-9346/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. Š., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 39 P-2831/2023 od 24. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin kao osnovane, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku M. Š. za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset
eura) / 9.945,54 kn[1] (devettisućadevetstočetrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipe), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena, a na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
II. U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okr. M. Š. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa za djelo u točki 1. izrečena kazna zatvora u trajanju 4 dana, a za djelo u točki 2. izrečena je novčana kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme uhićenja 17. listopada 2023. i dalje zadržavanja po sudu do 20. listopada 2023. uračunato u izrečenu kaznu kao 4 dana zatvora.
1.2. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 10,62 eura.
1.3. Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti osobni automobil marke BMW reg. oznake xxxx s pripadajućim ključevima, komada 1, po pravomoćnosti presude, imaju vratiti okrivljeniku.
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog odluke o kazni za djelo u točki 2., odluke o neizricanju zaštitne mjere i vraćanju privremeno oduzetog vozila.
2.1. Žalitelj u bitnome ističe da na strani okrivljenika nisu ostvareni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja zbog težine počinjenog prekršaja i nepravilno cijenjenih okolnosti od utjecaja na kaznu. Ističu da je okrivljenik društveno nediscipliniran i da postoji opasnost od ponavljanja djela, pa da je radi postizanja svrha specijalne i generalne prevencije okrivljeniku potrebno izreći posebnim zakonom propisanu novčanu kaznu i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u duljem trajanju. Navode da vraćanje vozila neće imati pozitivan učinak na počinitelja.
2.2. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem navoda žalbe, pobijana presuda preinači.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Odlučujući o žalbi ovaj sud nalazi da je u pravu žalitelj kada upire na pogrešnu primjenu instituta ublažavanja novčane kazne za djelo u točki 2. izreke pobijane presude, budući da u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje su uvjet za primjenu tog instituta. Naime, iako je okrivljenik priznao prekršaj isto ne predstavlja naročito olakotnu okolnost, pri čemu prvostupanjski sud nije pravilno cijenio druge okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od utjecaja na kaznu, prvenstveno nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj prekršaja čineći kojega je okrivljenik pokazao značajan stupanj prometne nediscipliniranosti, kako na to upire i žalitelj. Zbog navedenih razloga, a imajući na umu da se radi o počinitelju koji je iako nije ranije dolazio u sukob sa zakonom zbog istog djela, pravomoćno kažnjavan zbog drugog teškog prometnog prekršaja, pa je ovaj sud prihvaćajući žalbu tužitelja izrekao novčanu kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, smatrajući je primjerenom svim okolnostima od utjecaja na kaznu i pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno, upućivanja takvog prijekora zbog počinjenog prekršaja koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
6. U pravu je žalitelj i da prvostupanjski sud prilikom odluke o zaštitnoj mjeri nije pravilno vrednovao težinu prekršaja počinjenih u stjecaju te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, prvenstveno upravljanja pod izrazitim utjecajem alkohola i opasnosti takvog protupravnog postupanja za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Prema sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola su dremljive i nisu sposobne koncentrirati se, povremeno gube prisebnost a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Također, prvostupanjski sud nije pravilno vrednovano značaj počinjenog djela iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, drskosti postupanja i potpunog ignoriranja društvenih vrijednosti, pa time i prekršaja koji se mogu očekivati od počinitelja s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih teških prekršaja, pa je prihvatio žalbu tužitelja i na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, smatrajući da je u predmetnom slučaju ista opravdana i primjerena. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju, razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, jer se radi o osobi srednje životne dobi nedovoljne svijesti o pogibeljnosti i bezobzirnosti činjenja ovakvih prekršaja, pa je izrečena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.
7. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za trajno oduzimanje osobnog automobila koji je bio predmet počinjenja djela i privremeno je oduzet od počinitelja, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik bio višestruki počinitelj prometnih prekršaja i da su prema njemu ranije već poduzete sve zakonom propisane mjere u cilju odvraćanja od daljnjeg protupravnog postupanja u prometu. Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj sud je ponašanje okrivljenika u prometu na koje upire tužitelj kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio izricanjem propisane novčane kazne i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije primjerenog trajanja, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za predmetno postupanje. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada prema okrivljeniku nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. studenoga 2023.
ZAPISNIČARKA
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
