REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: Povrv-769/2020-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VO d.o.o., O.:…,

, Z., zastupanog po odvjetnicima iz O. Š.

M., M., S. & partneri d.o.o. u Z., protiv

tuženika F. A., O.:…, S., radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4.listopada 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. R., odvjetničkog vježbenika kod

D. B., odvjetnika u K. K., i tuženika osobno, na ročištu za

objavu i uručenje presude 16.studenoga 2023.,

p r e s u d i o j e:

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB I. L. iz Z. posl. br.

Ovrv-7912/2019 od 23.kolovoza 2019.,

-kojem je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 223,71 EUR/ 1.685,51 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 28,16 EUR/212,16 kn od 16.rujna 2018.,

-na iznos od 195,55 EUR/1.473,35 kn od 16.listopada 2018.,

pa do 31.prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

- kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 12,10 EUR/91,15 kn na ime zateznih kamata obračunatih na pojedinačne iznose glavnog duga od dospijeća do 7.kolovoza 2019.,

-kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 23,89 EUR/ 180,00 HRK na ime nastalih troškova sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i iznos od 57,07 EUR/430,00 kn na ime predvidivih troškova sa zateznom kamatom od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB I. L.

iz Z. posl. br. Ovrv-7912/2019 od 23.kolovoza 2019. određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 223,71 EUR/1.685,51 kn, sa zateznom kamatom od 7.kolovoza 2019. do isplate, u iznosu od 12,10 EUR/91,15 kn na ime zateznih kamata obračunatih na pojedinačne iznose glavnog duga od dospijeća do 7.kolovoza 2019., te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 23,89 EUR/ 180,00 HRK sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i predvidivi troškovi u iznosu od 57,07 EUR/430,00 kn sa zateznom kamatom od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenoga rješenja ovršenik (sada tuženik) podnio je prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem u bitnom navodi da je prilikom zaprimanja računa za vodu koji je bio prevelik, o tome izvijestio predstavnicu stanara, koja je uputila dopis tužitelju. Istoj je od strane tužitelja rečeno da to ne treba plaćati i da će to tužitelj riješiti jer je očitom greškom sva izgubljena voda prepisana na tuženika. Tuženik smatra da tužitelj nije dobro iskomunicirao taj predmet, a tuženika nisu obavijestili da li je dug otpisan ili nije. Iz dopisa ovlaštene osobe za pregled vodoinstalacija u zgradi … u Z., vidljivo je da se radi o greški u instalaciji, a ne o potrošnji vlasnika stana. Tuženik osporava da je zaprimio bilo kakav odgovor od tužitelja ili komisije tužitelja, pa prijedlog za ovrhu smatra neosnovanim.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Povrv-769/2020 od 25.lipnja 2020. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je osporio prigovore tuženika kao neosnovane, navodeći da je tuženik upisan u matične evidencije tužitelja kao korisnik usluga vodoopskrbe odnosno obveznik plaćanja za isporučene vodne usluge za mjerno mjesto pod brojem 08911134, te se kao takav vodi od dana 19. rujna 2002., dok se utuženi računi odnose na razdoblje 25. lipnja 2016. do 23. srpnja 2018. i na razdoblje od 23. srpnja 2018. do 24. kolovoza 2018. Iz navedenog je očito kako se tuženik nalazi u obvezi podmiriti nastalo dugovanje. Spomenuto je vidljivo i iz M.

evidencije-Bilješke od 3. kolovoza 2020., a koje tužitelj dostavlja u privitku. Nadalje, tužitelj pojašnjava kako je na adresi tuženika na koju se odnosi tužiteljevo potraživanje, na vodovodnim instalacijama koje se nalaze u vlasništvu tuženika došlo kvara, a što je rezultiralo povećanom potrošnjom vode. Slijedom navedenog, K. za otpis vode bez utrošene koristi upućena je zamolba za otpis vode sukladno čl. 99. st.1. Općih uvjeta. Navedena K. je 24. kolovoza 2019. otpisala 50%

prekomjerne potrošnje vode za razdoblje od srpnja 2018. pa do rujna 2018. u iznosu od 326,02 EUR/2.456,43 kn. Budući da je tuženik u cijelosti platio račun za srpanj 2018. u iznosu od 163,17 EUR/1.229,43 kn, prilikom saldiranja knjigovodstvene kartice obveznika razlika od 28,16 EUR/ 212,15 kn iskazana je u računu za kolovoz 2018. Slijedom navedenog, preostali dio računa u iznosu od 223,71 EUR/1.685,51 kn tuženik je dužan podmiriti. Između ostalog, tužitelj ističe kako je u skladu sa Općim uvjetima granica razdvajanja vlasništva u vodomjernom oknu spoj iza zapornog uređaja iza glavnog vodomjera, a sva instalacija (cijevi, armature i sl.) od spoja iza zapornog uređaja iza glavnog vodomjera do spoja neposredno ispred spojnice sekundarnog vodomjera nije u vlasništvu tužitelja kao Isporučitelja, već ih obveznik plaćanja koristi na svoj rizik i dužan ih je održavati o svom trošku i snositi troškove eventualnih šteta. Prema čl. 9. st 2. Općih uvjeta korisnik usluge dužan je održavati u stanju funkcionalne ispravnosti vodovodnu instalaciju od zapornog uređaja iza glavnog vodomjera te vodomjerno okno, kao i instalaciju i uređaje odvodnje koje čine internu kanalsku mrežu uključivo i kontrolno okno (interna instalacija). U pogledu tuženikovog navoda da nije povratno obaviješten u vezi otpisa predmetnog duga, tužitelj napominje da navodi tuženika nisu točni. Naime, tuženiku je 24. kolovoza 2019. tuženiku upućena već spomenuta Odluka K. za otpis vode bez utrošene koristi iz koje je vidljivo da je došlo do otpisa 50% dugovanja, odnosno da se tuženik nalazi u obvezi podmiriti preostalo dugovanje. Također, tužitelj ističe da ne postoji zakonska obveza da se odluke tužitelja ili bilo koja druga dokumentacija šalje preporučenom poštom. Tužitelj posebno naglašava da je tuženik bio dužan u maniri dobrog domaćina, u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja kao jednim od osnovnih načela obveznog prava, voditi brigu o plaćanju preostalog dugovanja. Slijedom navedenog, budući da je tuženik došao u zakašnjenje sa ispunjenjem predmetnih obveza jer iste nije ispunio o dospijeću, tuženik pored glavnice duguje tužitelju i zatezne kamate čija stopa se utvrđuje sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Nedvojbeno je da predmetno dugovanje postoji, a što potvrđuje i izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga, koji i sam zakon pretpostavlja kao vjerodostojnu ispravu temeljem koje se pokreće ovršni postupak. U svrhu potkrijepe svojih tvrdnji, tužitelj dostavlja prijepise računa temeljem kojih je jasno vidljivo kada i gdje je predmetno potraživanje nastalo, kao i da potraživanje kao takvo neprijeporno postoji.

4.1. Tuženik, je pored navoda iz prigovora, istaknuo da je voljan platiti prosječnu potrošnju vode za srpanj, kolovoz i rujan 2018. prema prethodnoj količini utrošene vode. Nadalje, smatra da se utuženi iznos treba smatrati otpisanim jer šteta i prekomjerno izlijevanje vode nije nastala krivnjom tuženika, koji je prethodno plaćao cijenu vode za jednu osobu u iznosu od oko 13,27 EUR/ 100,00 kn. Tuženik nije od tužitelja dobio račune za srpanj, kolovoz i rujan 2018. za prosječnu potrošnju, tako da te račune nije mogao ni platiti. Ističe kako zbog proteka vremena ne posjeduje dokaz da bi podmirio dugovanje za srpanj, kolovoz i rujan 2018., ali uredno podmiruje utrošak vode za predmetni stan, koji je u vlasništvu tuženika i nikada nije bilo problema s plaćanjem do trenutka kada je nastao kvar. Tuženik nije imao ugrađeno mjerilo za potrošnju vode u spornom periodu, pa pretpostavlja da je tužitelj eventualno sve troškove stavio na teret tuženika što smatra neosnovanim jer bi se svi troškovi kvara trebali podijeliti po suvlasnicima zgrade.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 7.kolovoza 2019., dopisa tužitelja od 18.rujna 2018., email prepiske (list 8), M. evidencije od 3. kolovoza 2020., Izvatka iz Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (čl.9.st.2., čl.99.st.1.), Odluke K. za otpis vode utrošene bez koristi sistemski broj objekta 08911134, Dopisa o otpisu vode bez koristi od 18.rujna 2018., Specifikacije izvedenih radova od 25.kolovoza 2028., Pregleda obveznika na objektu, Knjigovodstvenog stanja obveznika od 3. kolovoza 2020., računa br. 061487344 za vodne usluge i naknade od 25. lipnja 2018. do 23.

srpnja 2018., i računa br. 061704544 za vodne usluge i naknade od 23. srpnja 2018.

godine do 24. kolovoza 2018.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 223,71 EUR/1.685,51 kn na ime isporučene vodne usluge za kolovoz i rujan 2018. za mjerno mjesto na adresi … u Z..

8. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ( („NN“, broj:

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO/05) je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti.

9. Uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 7.kolovoza 2019., proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 223,71 EUR/1.685,51 kn na ime potrošnje vode u stanu, anagrafske oznake … u Z., koji se

vodi na ime tuženika kao korisnika usluga pod šifrom 08911134, i to za kolovoz 2018. iznos od 28,16 EUR/212,16 kn s dospijećem plaćanja 15.rujna 2018., i za rujan 2018. iznos od 195,55 EUR/1.473,35 kn s dospijećem plaćanja 15.listopada 2018.

10. Pregledom dopisa tužitelja od 18.rujna 2018. i email prepiske (list 8, priloženih uz prigovor), utvrđeno je kako je navedeni dopis uputila K. tužitelja za otpis vode utrošene bez koristi predstavnici suvlasnika zgrade … u Z., V.

M., u kojem se navodi da je nakon njene obavijesti o povećanoj potrošnji vode za kolovoz 2018. u zgradi …, u Z., angažirana tvrtka V.

N. d.o.o., čiji su djelatnici pregledali sve prostore i dovodne instalacije. Tom prilikom- 25.kolovoza 2018.- pronađen je kvar i izmijenjen je nanometar u vodomjernom oknu na vodomjeru. S obzirom da povećana potrošnja vode nije nastala krivnjom vlasnika stanova, razlika povećane i uobičajene potrošnje vode u toj zgradi moli se otpisati i ispostaviti račune prema prosječnoj potrošnji za kupce pod šifrom 08911134 (tuženika) i 08911290.

11. Pregledom Odluke K. za otpis vode utrošene bez koristi sistemski broj objekta 08911134 (list 25), proizlazi da je O. za odnose s korisnicima tužitelja uputio tuženiku dopis kojim se isti obavještava da je K. za otpis vode otpisala 50% prekomjerne potrošnje za razdoblje srpnja, kolovoza i rujna 2018., koja za tuženika iznosi 2.456,43 kn/326,02 EUR. Pod prekomjernom potrošnjom podrazumijeva se voda istekla kao posljedica kvara, pod uvjetom da odstupa od prosječne potrošnje prije ili poslije kvara, uz napomenu da je korisnik dužan u stanju ispravnosti održavati vodovodnu instalaciju od zapornog uređaja iza glavnog mjerila te vodomjerno okno.

12. Pregledom Dopisa tužitelja o otpisu vode bez koristi od 18.rujna 2018. (list 31), proizlazi da se radi o internom dopisu službi tužitelja u kojem se navodi da povećana potrošnja vode za kolovoz 2018. u zgradi … u Z., nije nastala

krivnjom vlasnika stanova, te se moli K. za otpis da se razlika povećane potrošnje otpiše i da se ispostave računi prema prosječnoj potrošnji vode za kupce 08911134 (tuženik) i 08911290.

13. Pregledom Specifikacije izvedenih radova od 25.kolovoza 2028. (list 36), proizlazi da je tvrtka V. N..B. d.o.o. dana 25.kolovoza 2018. na adresi …,

Z. izvela radove ispitivanja kvara, demontaže i montaže regulacionog ventila,

izmjene teflon brtve, ugradnje čepa i remontaže nanometra, za koje je ispostavila račun na iznos od 727,35 kn /96,54 EUR.

14. Uvidom u Pregled obveznika na objektu i Knjigovodstvenog stanja obveznika od 3. kolovoza 2020. (list 38-39, 50-55 spisa), proizlazi da su tuženiku kao kupcu pod šifrom 08911134 ispostavljani računi za pruženu uslugu isporuke vode od 2012. pa nadalje, te da se mjesečni iznosi ispostavljenih računa kreću u prosjeku od najmanjeg iznosa od 5,86 EUR/44,14 kn do maksimalno 54,54 EUR/411,54 kn, s tim da većina računa glasi na iznos manji od 26,54 EUR/200,00 kn.

15. Pregledom računa br. 061487344 za vodne usluge i naknade (list 44-47), proizlazi da je isti izdan od strane ZH d.o.o. na ime tuženika kao

suvlasnika objekta na adresi …, u Z., za naplatu usluga u

kolovozu 2018., koji račun sadrži više stavki (naplata komunalnih usluga, zajedničke pričuve i vode), od kojih se na utrošak vode za kolovoz 2018. potražuje iznos od 1.741,04 kn/231,08 EUR s dospijećem plaćanja 15.rujna 2018.

16. Pregledom računa br. 061704544 za vodne usluge i naknade (list 40-43), proizlazi da je isti izdan od strane ZH d.o.o. na ime tuženika kao

suvlasnika objekta na adresi …, u Z., za naplatu usluga u rujnu 2018., koji račun sadrži više stavki (naplata komunalnih usluga, zajedničke pričuve i vode), od kojih se na utrošak vode za rujan 2018. potražuje iznos od 2.400,90 kn/318,65 EUR s dospijećem plaćanja 15.listopada 2018.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio, a što nije sporno između stranaka, da je tuženik vlasnik stana u zgradi anagrafske oznake … u Z., i da koristi usluge tužitelja na ime isporuke vode pod

šifrom kupca 08911134. Iz knjigovodstvene dokumentacije koju je dostavio tužitelj proizlazi da se mjesečni iznosi ispostavljenih računa na ime isporuke vode tuženiku kreću u prosjeku od najmanjeg iznosa od 5,86 EUR/44,14 kn do maksimalno 54,54 EUR/411,54 kn, s tim da većina računa glasi na iznos manji od 26,54 EUR/200,00 kn, uslijed čega se ukazuju točnim navodi tuženika da je za prosječnu mjesečnu potrošnju vode plaćao račune od oko 13,27 EUR/100,000 kn (manje-više). Nadalje, tijekom kolovoza 2018. predstavnica stanara prijavila je na predmetnoj adresi pojačanu potrošnju vode, nakon čega je tužitelj na lice mjesta poslao tvrtku Vodograd N.B. d.o.o., koja je 25.kolovoza 2018. izvršila radove na otklanjanju kvara na vodovodnim instalacijama. Tuženiku je tužitelj ispostavio račune na ime potrošnje vode za kolovoz 2018. u iznosu od 1.741,04 kn /231,08 EUR i za rujan 2018. u iznosu od 318,65 EUR/2.400,90 kn, dakle na iznose koji desetorostruko prelaze uobičajene mjesečne iznose potrošnje vode u stanu tuženika. Tužiteljeva K. za otpis vode utrošene bez koristi u svom dopisu od 18.rujna 2018. izričito navodi da je do prekomjerne potrošnje vode uslijed kvara na adresi u Z.

došlo bez krivnje vlasnika stanova, te je dala uputu da se kupcima, uključujući i tuženika pod šifrom 08911134, otpiše prekomjerna potrošnja i ispostave računi prema njihovoj prosječnoj potrošnji. Dakle, netočni su navodi tužitelja da bi do kvara došlo na vodovodnim instalacijama za čije održavanje je odgovoran kupac, u ovom slučaju tuženik, jer je upravo tužitelj u spis dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi suprotno, tako da je suvišno analizirati Opće uvjete tužitelja. Tužitelj je u spis dostavio utužene račune za kolovoz i rujan 2018., pregledom kojih je utvrđeno da isti nisu u skladu s uputom K. za otpis vode utrošene bez koristi, odnosno tuženiku za te mjesece nisu ispostavljeni računi prema potrošnji vode prije ili poslije kvara, već se radi o računima čiji iznosi odstupaju od uobičajene potrošnje vode i to desetorostruko više. Iz svega navedenog sud zaključuje da su točni navodi tuženika da nije zaprimio račune za kolovoz i rujan 2018. prema prosječnoj potrošnji, kada očito takvi računi nisu niti izdani, jer bi ih u protivnom tužitelj dostavio u spis. S druge strane, navodi tužitelja u suprotnosti su sa pisanom dokumentacijom koju je u spis dostavio sam tužitelj, kako je naprijed navedeno.

18. Upravo iz dopisa K. tužitelja za otpis vode utrošene bez koristi od 18.rujna 2018. da se zaključiti da je tuženik na temelju navoda i zaključaka iz tog dopisa imao legitimno očekivanje da će tužitelj postupiti po uputi iz dopisa i za sporno razdoblje ispostaviti račune prema redovitoj mjesečnoj potrošnji vode, a što tužitelj nije učinio. Time je tužitelj doveo tuženika u zabludu, jer je isti očekujući korekciju i ispostavljanje novih računa, očito nije prigovarao računima prema povećanoj potrošnji vode. Stoga je na opisani način tužitelj uskratio, odnosno doveo u zabludu tuženika da nije potrebno izjavljivati prigovor protiv ispostavljenih računa, a na što tuženik ima pravo na temelju čl.10.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN, broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, nadalje:ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetnih računa. Naime, navedenom odredbom je propisano je da je trgovac dužan omogućiti potrošaču podnošenje pisanog odgovora u svojim poslovnim prostorijama i bez odgađanja pisanim putem potvrditi njegov primitak, dok je st.5. istog članka pripisano da je trgovac dužan u pisanom obliku odgovoriti na prigovore potrošača u roku 15 dana od dana zaprimljenog prigovora. Odredbom čl.25.st.5. ZZP-a propisano je da je trgovac koji pruža javne usluge dužan osnovati povjerenstvo za reklamacije potrošača u čijem radu sudjeluje i predstavnik udruge za zaštitu potrošača, a kako bi potrošač imao mogućnost nakon primitka pisanog odgovora na prigovor podnijeti reklamaciju sukladno čl.25a.ZZP-a. Tuženik je očekujući dostavu korigiranih računa prema prosječnoj potrošnji, zakinut za ostvarivanje svojih prava kao potrošač kako je naprijed pobliže opisano.

19. Iz svih naprijed navedenih razloga, sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim. Kako je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je i ukinuti platni nalog u cijelosti temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, nadalje: ZPP), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 16.studenoga 2023.

Sutkinja:

Sanja Bikić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku,

-u spis.