- 1 -              III Kr 15/2024-3

Broj: III Kr 15/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 21. prosinca 2020. broj K-413/2020-13 i presuda Županijskog suda u Splitu od 9. svibnja 2023. broj Kž-290/2021-5, u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 21. prosinca 2020. broj K-413/2020-13 i presuda Županijskog suda u Splitu od 9. svibnja 2023. broj Kž-290/2021-5 osuđen je D. B. zbog počinjenog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

2. Osuđeni D. B. je po branitelju, odvjetniku B. D. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog povrede prava na obranu, teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom članka 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) primjerak zahtjeva sa spisom dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 20. prosinca 2023. broj Ksm-DO-215/2023 očitovalo s mišljenjem da navedeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

4. Navedeno mišljenje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a koji se tiču povrede prava na obranu, treba napomenuti da, iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe navedenu povredu, u nastavku zahtjeva uopće ne konkretizira i ne obrazlaže niti na bilo koji način argumentira u čemu bi se sastojala ova uvodno istaknuta povreda prava na obranu odnosno na koji način bi ta povreda bila ostvarena u ovom kaznenom postupku, pa je iz navedenog evidentno kako se u ovom dijelu zahtjeva radi o paušalno iznesenim i ničim obrazloženim tvrdnjama.

7. Što se tiče navoda osuđenika da mu je tijekom kaznenog postupka teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, po ocjeni ovog suda takva tvrdnja podnositelja zahtjeva također nije osnovana.

7.1. Argumentirajući ove navode podnositelj zahtjeva ističe kako se pravomoćna presuda kojom je osuđenik proglašen krivim radi počinjenog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. temelji jedino i isključivo na iskazu oštećenika - žrtve J. B., koji iskaz nema uporišta u drugim izvedenim dokazima, pri čemu su se, po ocjeni osuđenika, prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica neosnovano pozivali na sadržaj dojave od 13. studenog 2018., kada je majka osuđenika telefonskim putem zatražila intervenciju policije, dakle na dojavu koja je nastala skoro dvije godine ranije u odnosu na inkriminirani događaj.

7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije počinjena naprijed istaknuta teška povreda prava na pravično suđenje na koju u ovom dijelu zahtjeva upire podnositelj. Naime, prvenstveno valja napomenuti kako se u ovom konkretnom slučaju radi o takvom dokazu odnosno iskazu svjedoka-oštećenika za koji niti u jednoj odredbi ZKP/08. nije izrijekom propisano da se na takvom dokazu sudska odluka odnosno osuđujuća presuda ne može isključivo temeljiti (kako je to, npr., propisano za situacije predviđene člankom 298. ili člankom 333. stavkom 3. ZKP/08.), pri čemu osuđenik istovremeno zanemaruje činjenicu da se pravomoćna presuda, osim na iskazu oštećenika, zasniva i na sadržaju pročitane dojave od 8. kolovoza 2020. (list 40 spisa predmeta). Osim toga, potrebno je također istaknuti kako ovakvim navodima iz zahtjeva osuđenik, u suštini, ponavlja prigovore koji su prethodno već bili izneseni u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, a na koje se drugostupanjski sud u cijelosti te na razumljiv i dostatan način očitovao u svojoj presudi (točke 9.2., 9.3., 9.4. i 9.5. obrazloženja), argumentiravši na potpuno jasan način zbog čega su neosnovani žalbeni navodi žalitelja kako se osuđujuća presuda temelji jedino i isključivo na iskazu oštećenika - žrtve J. B. Iako su ovi potpuno identični prigovori u žalbi izjavljenoj protiv presude prvog stupnja podvedeni pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok ih sada osuđenik u podnesenom izvanrednom pravnom lijeku kvalificira kao tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zapravo se, bez obzira na to kako ih podnositelj zahtjeva kvalificira i prezentira, radi o prigovorima koji se sadržajno odnose na utvrđene odlučne činjenice odnosno činjenična utvrđenja i kojima se ponovno pokušava preispitati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.3. Međutim, navodi zahtjeva kojima se sadržajno pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, onako kako je ono utvrđeno u pravomoćnoj presudi, ne mogu biti predmetom razmatranja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se time, mimo taksativno navedenih razloga iz članka 517. stavka 1. ZKP/08., u biti pokušala ishoditi nova odnosno drugačija odluka u trećem stupnju, a u odnosu na pravomoćno utvrđene odlučne činjenice.

8. Obrazlažući nadalje ovaj izvanredni pravni lijek osuđenik ističe kako je isto tako ostvarena i povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku s obzirom na to da drugostupanjski sud, prilikom donošenja odluke povodom izjavljene žalbe protiv prvostupanjske presude, nije na zakonom propisani način sankcionirao propuste prvostupanjskog suda na koje je ukazano žalbom. Pritom podnositelj zahtjeva, argumentirajući ovaj razlog, ponovno sadržajno upire na prethodno iznesenu tvrdnju kako se osuđujuća presuda u ovom kaznenom predmetu temelji isključivo i jedino na iskazu oštećenika - žrtve, a koja ni na koji način nije potkrijepljena drugim izvedenim dokazima.

8.1. No, nasuprot ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, treba napomenuti kako se u svojoj opširnoj presudi drugostupanjski sud u cijelosti očitovao o svim istaknutim žalbenim osnovama (bitna povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluka o kazni) te je argumentirano, na jasan, dostatan i razumljiv način odgovorio na sve bitne navode žalbe koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude, a to što osuđenik takvo obrazloženje koje se odnosi, između ostalog, i na utvrđeno činjenično stanje i nadalje ne prihvaća i s njim se ne slaže te s istim opetovano polemizira nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Prema tome, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio naprijed istaknutu postupovnu povredu s obzirom da drugostupanjska presuda u svom obrazloženju sadrži sve zakonom propisane sastavnice iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. i u njoj je odgovoreno na sve istaknute bitne žalbene navode, tako da nema govora o tome kako je u ovom konkretnom slučaju počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a na koju se sadržajno upire u ovom dijelu podnesenog zahtjeva.

9. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev osuđenog D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2024.

                                                                                                                                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.