Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-99/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica Ustanova, B., OIB:…, zastupanog po ravnatelju,

a ovaj po punomoćniku L. B., odvjetniku u B., protiv tužene V. P. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku T. N., odvjetniku u Z., radi isplate,

odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-108/2020 od 28. travnja 2023., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 6/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužene pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-108/2020 od 28. travnja 2023.:

-potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim se nalaže isplata iznosa od 17.498,90 €/131.845,41 kuna[1] sa zateznom kamatom od 22. travnja 2020., a preinačava u dijelu o stopi zatezne kamate tako da se dosuđuje od 20.travnja 2020. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

-potvrđuje pod točkom II izreke.

II. Trošak žalbenog postupka se tuženoj ne dosuđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

„I Nalaže se tuženici V. P. OIB … u roku od 15 dana platiti

tužitelju Ustanova OIB … iznos od 17.498,90 eura (131.845,41 kn prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur=7.53450 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počevši od podnošenja tužbe dana 22.travnja 2020.godine do isplate, a koja zakonska kamata se ima računati po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka, u iznosu od 3.691,35 eura/27.812,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 3.691,35 eura/27.812,50 kuna, a do zatraženog iznosa.“

2. Pravovremeno i dopuštenom žalbom presudu pobija tužena po izabranom punomoćniku. Ne navodi iz kojih zakonskih razloga se žali, a iz sadržaja žalbe se zaključuje da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak sastava žalbe u iznosu od 4.687,50 kuna/622,14 €.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5 . Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Posebice tužena neosnovano prigovara da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je presuda jasna i razumljiva, ne proturječi izvedenim dokazima, ima valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6 . Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi tvrdi da je tužena bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu voditelja računovodstva te je imala obvezu sastavljanja i kompletiranja dokumentacije te obračuna i podnošenja zahtjeva za povrat isplaćenih plaća za vrijeme bolovanja radnika, a što da tužena nije u propisanim rokovima učinila tijekom višegodišnjih perioda čime da je tužitelju nastala šteta jer je tužitelj 13.studenog 2019. isplatio Ministarstvu iznos od 132.421,63 kuna koliko potražuje od

tužene jer nije obračunala i podnijela zahtjev za povrat isplaćenih plaća za vrijeme bolovanja radnika dužih od 42 dana,

-da se tužena u odgovoru na tužbu protivi postavljenom zahtjevu jer da je za tužitelja obavljala poslove prema ugovoru o radu od 1.lipnja 2007., a prije toga preko svog knjigovodstvenog servisa u P., a da je od 1.siječnja 2012. nastupila na radno mjesto voditelja računovodstva i da je prema dogovoru sa tadašnjim ravnateljem I. P. posao obračuna i podnošenja zahtjeva za povrat isplaćenih plaća

za vrijeme bolovanja Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje bio administrativne tajnice, a da je tužena obavljala obračune plaća za sve radnike tužitelja osim onih radnika koji su bili na bolovanju te da je administrativna tajnica po dogovoru ravnatelja, administrativne tajnice i tužene podnosila zahtjeve HZZO-u za bolovanja dulja od 42 dana te da je te poslove administrativne tajnice od 19.kolovoza 2013. do 12.siječnja 2015. obavljala I. Š., a prije i nakon nje K.K., a danas I. V.,

da je problem nastao nakon što je tužena 15.srpnja 2019. dostavila tužitelju obavijest o otkazu ugovora o radu temeljem kojeg je 18.srpnja 2019. donesena Odluka o sporazumnom raskidu Ugovora o radu temeljem kojeg je radni odnos tužene prestao 30.rujna 2019. nakon čega stranke sklapaju ugovor o pružanju stručne pomoći pri obavljanju knjigovodstveno/računovodstvenih poslova od 1.listopada do 31.prosinca 2019.,

-da tužena ističe da nikada nije bilo primjedbi na njezin rad, nije bila navedena nikakva nepravilnost u radu te smatra da nije odgovorna za štetu nanesenu tužitelju jer nema uzročno-posljedične veze između rada tužene i same štete, kao ni krajnje nepažnje/namjere koja se zahtijeva da bi se moglo govoriti o institutu odgovornosti radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev,

-da je prema opisu poslova voditelja računovodstva iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tužitelja od studenog 2018. definirano, između ostalog, da voditelj računovodstva izrađuje periodične obračune i završni račun i odgovoran je za njegovu pravovremenu predaju nadležnim tijelima, vrši obračun plaća i izrađuje platne liste, prati i analizira likvidnost Ustanove te pravovremeno djeluje, kontrolira da li su financijski dokumenti uredno likvidirani, odgovoran je za uredno i ažurno izvršavanje obveza Ustanove prema nadležnim tijelima, bankama i poslovnim suradnicima, odgovoran ja za adekvatno provođenje svih vrsta obustava, skrbi o zakonitoj primjeni i provedbi propisa u svezi financijsko-računovodstvenog poslovanja,

-da je prema iskazu tužene tužena obračunavala plaće za sve djelatnike, a onda bi K.K. u HZZO slala te popunjene obrasce, odnosno zahtjev bi popunjavala

K. K. i dostavljala HZZO-u zajedno sa doznakama i platnim listama, a što

da nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok jer je prema iskazu svjedoka I.Š., administrativne tajnice ista obračunavala radne sate radnika, godišnje odmore, bolovanja, obračunavala prodaje dnevnih karata, slanje potrebne dokumentacije za bolovanje radnika i slično, dokumentaciju za bolovanje slala u Zavod za zdravstveno osiguranje u Zadru, a da je te poslove radila i tuženica,

-da prema iskazu svjedoka K. K. posao oko povrata isplaćenih plaća za bolovanja duža od 42 dana obavljao u računovodstvu, da je radnik dostavio doznake u tajništvo, a onda je djelatnik podnosio zahtjev za povrat isplaćenih plaća, potvrdu o plaći koja se nalazi u dokumentaciji koju je izadio onaj tko obračunava plaće, a da je to radio računovođa, da je nekada pomagala tuženoj u pripremi te dokumentacije, a tužena bi podatke slala HZZZO-u a znala je i osobno odnijeti te zahtjeve u HZZO jer je to bio posao tajnice i to sve do 2012.,

-da je prema iskazu svjedokinje K. B. posao podnošenja zahtjeva za povrat isplaćenih naknada za bolovanja duža od 42 dana posao voditelja računovodstva ili računovodstvenog referenta,

-da se prema iskazu svjedoka R. D. ista ne sjeća sa kim je komunicirala kod tužitelja kada je usklađivano potraživanje isplaćenih naknada na teret HZZO-a,

-da je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena odgovornost tužene kao voditeljice računovodstva za obavljanje poslova obrade i slanja podataka HZZO-a za isplaćene naknade plaća za bolovanja duža od 42 dana jer nije dokazano postojanje bilo kakvog dogovora između ravnatelja, voditeljice računovodstva, tajnice ili administrativne tajnice da te poslove obavlja tajnica ili administrativna tajnica, a da je i postojao takav dogovor da voditeljica računovodstva ima obvezu nadzora posla koji bi izvršila tajnica odnosno administrativna tajnica, obzirom na obvezu kontrole jesu li financijski dokumenti uredno likvidirani i jesu li uredno i ažurno izvršene obveze tužitelja prema nadležnim tijelima, o zakonito provedenoj obvezi u svezi financijsko- računovodstvenog poslovanja tužitelja,

-da je tužitelj dokazao da je kod tuženika u vremenu od šest godina u opisanom postupanju postojala krajnja nepažnja jer bi svaki prosječan voditelj računovodstva kontrolirao između ostaloga i stanje povrata isplaćenih plaća imajući u vidu narav i opis posla voditelja računovodstva iz Pravilnika,

-da je za tužitelja nastala šteta jer je morao isplaćeni iznos koji je uplatilo Ministarstvo vratiti ministarstvu, do čega ne bi došlo da su u propisanom roku podneseni potrebni zahtjevi jer bi u tom slučaju taj iznos bio isplaćen od strane HZZO-a,

-da nije sporno da je zbog utvrđenog propusta tužitelj uplatio u državni proračun iznos od 132.421,63 kuna/17.722,44 €, jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da je ukupan iznos plaća kod tužitelja koji je isplaćen za vrijeme bolovanja u razdoblju od 28.prosinca 2011. do 31.kolovoza 2019. u iznosu od 133.529,69 kuna te da je vraćen iznos od 1.684,28 kuna/223,54 €, dakle da je osnovan zahtjev za plaćanjem iznosa od 17.498,90 €/131.845,41 kuna,

-da na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi, a prema navodima tužene da je taj dokaz bio nepotreban.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za odgovornost tužene prema odredbi članka 107. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19, u daljnjem takstu: ZR) jer je do štete tužitelju došlo zbog krajnje nepažnje tužene, jer se kao prosječan radnik u obavljanju svojeg posla morala ponašati tako da čini ono što je propisano, tj. da kontrolira obavljanje poslova iz svoje nadležnosti. Obvezu na vraćanje nalazi u odredbi članka 1061. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj odredbi poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

8. Neosnovano tužena prigovara utvrđenom činjeničnom stanju jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a ocijenio sve izvedene dokaze i za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Naime, pravilno je utvrđeno da je tužena kao voditelj računovodstva bila odgovorna za sastavljanje obračuna plaća isplaćenih zbog bolovanja dužeg od 42 dana i podnošenje zahtjeva za povrat tako isplaćenih naknada plaća nadležnom zavodu zdravstvenog osiguranja. Sve da je i postojao dogovor, kako navodi tužena, da dostavu zahtjeva obavlja administrativna tajnica odnosno tajnica kod tužitelja, obveza tužene kao voditelja računovodstva je da učini sve potrebno kako bi se taj zahtjev predao, ali i da kontrolira da li je to učinjeno. Kako je tužena to propustila u vremenu od gotovo šest godina, pravilno je utvrđeno da je postupala s krajnjom nepažnjom.

9. Na utvrđeno činjenično stanje je materijalno pravo iz članka 107. stavak 1. i članka 109. ZR-a i članka 1061. stavak 3. ZOO-a pravilno primijenjeno kada je tužena obvezana tužitelju naknaditi štetu pa se pobijana presuda potvrđuje u djelu kojim se nalaže isplata plaćenih 131.845,41 kuna/17.498,90 € sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe, prema zahtjevu iz tužbe. Budući je pogrešno primijenjena odredba članka 29. stavak 2. ZOO-a o zateznoj kamati, preinačava se odluka o kamati tako da se ista dosuđuje od 20. travnja 2020. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 5. u vezi članka 155. ZPP-a jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti, a radi djelomičnog povlačenja tužbe (576,22 kuna) nisu nastali posebni troškovi. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu o zateznoj kamati, preinačava se presuda pod točkom I izreke i dosuđuje zatezna kamata primjenom odredbe članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22).

11. Tuženoj koja je u sporu uspjela u neznatnom dijelu o sporednoj tražbini se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a.

12. Iz svih naprijed navedenih razloga je primjenom odredbe članka 368.

stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 16. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković, v.r.