Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-3/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnome D. P., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Km-1/2022-59 od 1. ožujka 2023., u sjednici održanoj 16. studenog 2023.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba maloljetnog D. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Km-1/2022-59 od 1. ožujka 2023., maloljetni D. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te mu se, na temelju članka 153. stavka 1. (ispravno 153. stavak 2.) KZ/11. uz primjenu članka 28. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. – dalje: ZSM), pridržava izricanje kazne maloljetničkog zatvora s vremenom provjeravanja od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 10. stavak 2. točka 11. ZSM-a maloljetniku je izrečena odgojna mjera - posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 28. stavak 2. ZSM-a ako maloljetni D. P. za vrijeme od 1 (jedne) godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju posebne obveze uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, može mu naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor. U slučaju da maloljetnom D. P. naknadno bude izrečen maloljetnički zatvor uračunati će mu se vrijeme uhićenja od 2. siječnja 2022. od 22,00 sati sve do puštanja na slobodu 4. siječnja 2022.

1.3. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM-a i članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) maloljetni D. P. obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 398,17 eura (tristo devedeset osam eura i sedamnaest centi) / 3.000,00 kuna (tri tisuće kuna), troškove biološkog vještačenja prema priloženom troškovniku u iznosu od 4.902,78 eura (četiri tisuće devetsto dva eura i sedamdeset osam centi) / 36.940,00 kuna (trideset šest tisuća devetsto četrdeset kuna), troškove psihologijskog vještačenja u iznosu od 885,66 (osamsto osamdeset pet eura i šezdeset šest centi) / 6.673,00 kuna (šest tisuća šesto sedamdeset tri kune), troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 504,35 eura (petsto četiri eura i trideset pet centi) / 3.800,00 kuna (tri tisuće osamsto kuna), troškove sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 282,63 eura (dvjesto osamdeset dva eura i šezdeset tri centa) / 2.129,48 kuna (dvije tisuće sto dvadeset devet kuna i četrdeset osam lipa), sve u roku 30 dana po pravomoćnosti presude obzirom će se u protivnom troškovi naplatiti prisilnim putem, kao i troškove opunomoćenika žrtve u visini koja će biti određena naknadno, posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio maloljetni D. P. po branitelju I. M., odvjetniku iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona, odluke o kazni i troškova kaznenog postupka s prijedlogom da "drugostupanjski sud uvaži ovu žalbu i pobijanu presudu u napadanom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje i to pred drugim vijećem zbog sumnje u postojanje pristranosti i neobjektivnosti rukovođenju i donošenju same presude u ovom postupku. Podredno da istu presudu preinači te da se maloljetni D. P. oslobodi od odgovornosti za kazneno djelo koje mu stavljeno na teret zbog nedostatka dokaza i ovaj postupak protiv istog obustavi temeljem odredbe članka 88. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež u svezi članka 453. stavka 3. ZKP/08., a za slučaj da sud utvrdi da je maloljetnik kriv, predlaže da sud ovaj postupak obustavi zbog činjenice što ne bi bilo svrhovito izricanje predložene sankcije, odnosno podredno izrekne odgojnu mjeru iz članka 7. stavka 1. ZSM-a sudskog ukora i posebne obveze iz članka 10. stavka 1. točke 8. ZSM-a uključivanja u rad humanitarnih organizacija i dr., te da prema odredbi članka 89. stavka 1. ZSM-a odredi da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda."

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba maloljetnog D. P. odbaci kao nepravovremena.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba maloljetnika nije osnovana.

6. Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u odgovoru na žalbu navodi da bi žalbu maloljetnog D. P. trebalo odbaciti kao nepravovremenu jer je podnesena izvan roka za žalbu od 8 (osam) dana u smislu članka 90. stavka 1. ZSM-a, neovisno o tome što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao pogrešnu uputu o pravu na podnošenje žalbe u roku od 15 (petnaest) dana. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da se predmetna žalba ima smatrati pravodobnom jer je podnesena u roku navedenom u uputi o pravu na žalbu, s obzirom da bi u protivnom podnositelju žalbe bio zapriječen pristup sudu, odnosno bilo bi mu uskraćeno pravo da se nadležni sud očituje o njegovim žalbenim navodima. Postupanjem po pogrešnoj uputi o pravu na žalbu koju je dao prvostupanjski sud, stranka ne smije trpjeti štetne posljedice, neovisno o tome što bi njegov branitelj trebao znati rokove za podnošenje žalbe (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-26/1996. od 4. ožujka 1997., broj I Kž-9/2014-4 od 12. veljače 2014. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/1733/2000. od 24. studenog 2004.).

7. Bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. maloljetnik nalazi u tome da je izreka nerazumljiva i proturječna dokazima i razlozima danim u obrazloženju te da u obrazloženju nema dovoljno činjeničnih i pravnih razloga zbog kojih isto nije moguće ispitati.

7.1. Nerazumljivost izreke i proturječnost izreke s obrazloženjem nalazi u tome da je u izreci navedeno "da joj je skinuo haljinu i grudnjak….." "….da bi potom ponovno stavio svoje spolovilo u njezino, te naizmjenično prste lijeve i desne ruke", a da iz obrazloženja presude ne proizlazi da je žrtva potvrdila te navode niti je to utvrđeno bilo kojim drugim dokazom.

7.2. Međutim, iako u činjeničnom opisu u izreci pobijane presude postoje određena odstupanja (glede odjeće koja je skinuta i kojim redom i koliko puta je spolovilom odnosno prstima prodro u spolovilo žrtve) u odnosu na sadržaj iskaza žrtve, radi se o neznatnim odstupanjima koja ne čine izreku i obrazloženje nerazumljivima i proturječnima, a zbog čega pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati. Također, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i o ocjeni svih provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (točke 54. do 57. obrazloženja pobijane presude) te razloge zbog kojih su odbijeni dokazni prijedlozi obrane (točke 5. do 9. obrazloženja pobijane presude) pa, suprotno tvrdnjama maloljetnika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7.3. Nije u pravu maloljetnik niti kada navodi da je postupanjem suda i odbijanjem svih njegovih dokaznih prijedloga narušeno načelo jednakosti oružja čime da je dovedeno u pitanje načelo pravičnog suđenja iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te da je bez ijednog valjanog dokaza utvrđena odgovornost maloljetnika čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

7.4. Naime, prvostupanjski sud nije odbio sve dokazne prijedloge maloljetnika jer iz spisa proizlazi da su prihvaćeni njegovi dokazni prijedlozi za ispitivanjem svjedoka P. P., provođenjem psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve i provođenjem sudskomedicinskog vještačenja, a za odbijanje njegovih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud je u točkama 5.-9. obrazloženja pobijane presude dao valjane razloge koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

7.5. Također, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., te je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu maloljetnika povrijeđen kazneni zakon.

8. Pobijajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, maloljetnik navodi da se presuda temelji isključivo na iskazu žrtve D. S. na koji iskaz je obrana imala primjedbe koje tijekom postupka nisu otklonjene. Navodi da prema žrtvi nije primijenio niti silu niti prijetnju te da je žrtva dala pristanak na sve radnje koje je poduzimao, a koja njegova obrana da je potkrijepljena iskazima svjedoka L. B., R. J., K. P., K. M., K. M., M. P., B. J., M. B., S. C., D. C., I. G. pa i dijelom iskaza same žrtve.

8.1. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao vjerodostojan iskaz žrtve D. S. od 2. veljače 2022. iz kojeg proizlazi da je žrtva, glede odlučnih činjenica, jasno iskazala da ju je u toaletu uporabom sile spolno iskoristio penetracijom u spolovilo, spolovilom i prstima. Dakle, žrtva je na dokaznom ročištu u prisutnosti branitelja detaljno i uvjerljivo ispričala tijek kritičnog događaja o kojem se odmah povjerila svjedocima L. B., R. J. i K. P., koji su opisali da je žrtva pri tome bila uznemirena i uplakana, a drugi dan se povjerila svome ocu V. S., što isti potvrđuju u svojim iskazima.

8.2. Upirući na nedosljednost i nevjerodostojnost iskaza žrtve od 2. veljače 2022. u dijelu kada govori o primjeni sile, verbalnom i fizičkom opiranju te mogućnosti da zove pomoć, maloljetnik navodi da je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazima svjedoka i onim što je žrtva iskazivala prilikom podnošenja kaznene prijave te prilikom provođenja intervjua za potrebe izrade psihologijskog i psihijatrijskog nalaza i mišljenja, a što sve da je posljedica njene sugestibilnosti jer je događaj prijavila isključivo zbog straha od oca što je utjecalo na vjerodostojnost i istinitost njenog iskaza. S tim u vezi ističe da se vještaci psiholog i psihijatar uopće nisu osvrnuli i cijenili razlike u iskazima žrtve te u odnosu na iskaze svjedoka zbog čega da su oba nalaza manjkava i neobjektivna.

8.3. No, maloljetnik zanemaruje da izjava žrtve iz kaznene prijave nije dokaz u postupku pa se ne može analizirati i ocjenjivati kao niti izjave koje je žrtva dala tijekom psihologijske i psihijatrijske obade niti su vještaci ovlašteni vršiti ocjenu dokaza kako to maloljetnik sugerira.

8.4. Međutim, protivno žalbenim navodima o "manjkavosti i neobjektivnosti nalaza i mišljenja vještaka psihologa i vještaka psihijatra", prvostupanjski sud je vještačke nalaze i mišljenja osnovano prihvatio kao objektivne i stručne. Rezultati tih vještačenja dodatno upućuju na vjerodostojnost iskaza žrtve jer vještaci tijekom pregleda žrtve nisu uočili postojanje sklonosti konfabulaciji i sugestibilnosti, te su utvrdili da je kognitivno kompetentna za vjerodostojno opisivanje stvarno doživljenih događaja, dok eventualne nepodudarnosti u njenim izjavama glede dinamike zbivanja prilikom izvršenja kaznenog djela često nastaju kao posljedica nepotpunog procesa memoriranja u okolnostima visoko stresne situacije pri čemu stanje intoksikacije alkoholom može imati dodatne nepovoljne učinke na sposobnost prisjećanja. Vještaci utvrđuju da njezini opisi i manifestacije jakog straha tijekom i nakon inkriminacije su sukladni sadržaju onoga o čemu govori i sukladni opisima njezinog emocionalnog stanja neposredno nakon kritičnog događaja. Pritom, prilikom opisivanja okolnosti koje su dovele do počinjenja kaznenog djela ne umanjuje svoj doprinos nastanku okolnosti koje su pogodovale počinjenju (alkoholiziranost, pristajanje na ljubljenje s nepoznatom osobom) niti pokazuje pojačanu sklonost i dodatni emocionalni angažman u okrivljavanje druge strane.

8.5. Nisu osnovani žalbeni navodi maloljetnika da prvostupanjski sud uopće nije razmatrao slike žrtve i njene objave s Instagram profila koje je priložio uz podnesak od 13. siječnja 2023., a koje ukazuju da se i dalje ponaša promiskuitetno kao i kritičnog dana, i s tim u vezi predloženu dopunu navedenih vještačenja radi utvrđenja postoji li kod žrtve kakav poremećaj ponašanja zbog kojeg je maloljetnika dovela u otklonjivu zabludu glede postojanja pristanka na radnje koje je poduzimao, a kojima se ni na koji način nije protivila te dovode u pitanje i opstojnosti postojećih nalaza i mišljenja o tome da nije sklona sugestibilnosti, o mogućnosti davanja vjerodostojnog i istinitog iskaza o proživljenim događajima, izmišljanju događaja i gubitku interesa za spolnost.

8.6. Naime, iste slike i objave maloljetnik je priložio i uz podnesak od 8. prosinca 2022. te su se vještaci na ročištu 9. prosinca 2022. usmeno očitovali o iznesenim primjedbama i odgovarali na pitanja obrane. Također, vještaci pregledom žrtve nisu uočili postojanje intelektualnih, voljnih, emocionalnih poremećaja ili obilježja osobnosti koji bi onemogućavali vjerodostojno svjedočenje o proživljenim događajima, a nisu uočili niti naznake koje bi upućivale da je sklona izmišljanju, te je vještak psihijatar zaključio da je događaj s D. P. kritične zgode na žrtvu imao učinak traumatskog doživljaja, zbog čega drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog obrane za dodatnom dopunom nalaza i mišljenja vještaka psihologa i psihijatra iz razloga navedenih u točki 6. obrazloženja pobijane presude.

8.7. Maloljetnik u žalbi navodi da je motiv za lažno prijavljivanje kaznenog djela bio radi straha žrtve od svog oca, no isto nije životno uvjerljivo niti potvrđeno dokazima u spisu, a niti je isto potvrđeno rezultatima vještačenja. Žrtva nije imala motiva da lažno tereti maloljetnika i to potvrđuju vještaci jer nisu utvrdili da je sklona izmišljanju, a počinitelja ranije nije poznavala, pa se nameće zaključak da je pričala o proživljenom traumatskom seksualnom iskustvu.

8.8. Maloljetnik u žalbi ustraje kod svoje obrane s rasprave da nije došlo do penetracije njegovim spolovilom i prstima u spolovilo žrtve već da ju je, uz njen pristanak, prstima samo površno dodirivao po spolovilu što potkrepljuje činjenicom da biološkim vještačenjem njegove odjeće i odjeće žrtve te u oralnom, vaginalnom i rektalnom brisu žrtve nisu nađeni tragovi sperme, te da sudsko-medicinski vještak nije mogao utvrditi odakle potječu tragovi žrtvine krvi pronađeni na odjeći maloljetnika kao i da je taj vještak naveo da je tjelesna ozljeda žrtve u vidu ugriza sa oguljotinom straga na lijevoj strani prsišta nastala kada su bili u sjedećem položaju, a da je najmanja vjerojatnost da su oboje bili u stajaćem položaju (iako je vještak ne isključuje) što da upućuje na to da je ta ozljeda nastala bez namjere maloljetnika i na način kako je on to iskazivao, a ne kako to iskazuje žrtva.

8.9. Međutim, izostanak materijalnih tragova u vidu ozljeda spolovila žrtve (svjedok Ž.

V., ginekolog, navodi da mu oštećena nije spominjala ozljede spolovila niti da je nakon događaja krvarila) i tragova sperme kao i okolnost da se sudskomedicinski vještak nije mogao očitovati odakle tragovi krvi na odjeći maloljetnika ne znače nužno da do penetracije nije došlo. Naime, žrtva je jasno opisala da joj je maloljetnik, dok mu je bila okrenuta leđima u stajaćem položaju u njeno spolovilo pokušavao ugurati svoje spolovilo, u čemu je i uspio nakon čega je naizmjenično gurao prste u njeno spolovilo, što ju je boljelo te je počela krvariti zbog čega je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je penetracije bilo te su iz tog razloga na odjeći maloljetnika i to košulji, gaćama i šlicu hlača nađeni tragovi krvi žrtve koji su utvrđeni biološkim vještačenjem. Pritom maloljetnik zanemaruje da je i on sam prilikom ispitivanja 3. siječnja 2022. u smislu članka 208a ZKP/08. te ispitivanja kod suca istrage 4. siječnja 2022. godine u prisutnosti branitelja izjavio da je žrtvi stavljao prste u spolovilo, da mu je žrtva u jednom trenutku maknula ruku, da je tada stajao iza nje i da je u jednom trenutku na svojoj ruci primijetio krv, što je u skladu s iskazom žrtve, a suprotno njegovoj obrani s rasprave.

9. Nadalje, ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu maloljetnika da kritične zgode iz ponašanja žrtve nije mogao zaključiti da se protivi spolnom odnosu i da ne bi prema njoj primijenio silu, a iz razloga koji su navedeni u točkama 52., 58. i 59. koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud. Naime, iako su oboje bili u alkoholiziranom stanju te se žrtva s maloljetnikom dobrovoljno ljubila ispred kafića i u separeu kafića, došavši u toalet žrtva je maloljetniku jasno dala do znanja da s njim ne želi spolni odnos nakon čega je on prema njoj primijenio silu na način da ju je okrenuo, savio u leđima, čemu se opirala i odgurivala ga, micala mu ruke, no unatoč tome on je stavio svoj spolni organ u njezin, a potom naizmjenično i prste. Takvo utvrđenje suda nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima o tome da je žrtva mogla vikati, tražiti pomoć jer iz iskaza žrtve proizlazi da je alkohol utjecao na njeno tijelo na način da su joj ruke i noge oslabile, nije imala snage, te je od šoka izgubila glas, što potvrđuju i psihologijski i psihijatrijski nalaz glede verbalnog i fizičkog protivljenja i to da je žrtva bila nemoćna u pružanju aktivnijeg otpora upravo zbog alkoholiziranosti, smetenosti, fizičke slabosti i jakog straha.

9.1. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika da njegovu obranu potvrđuju iskazi L. B., R. J., K. P., K. M., K. M., M. P., B. J., M. B., S. C., D. C., I. G., drugostupanjski sud nalazi, a kako to prvostupanjski sud ispravno navodi u točkama 55. i 56. obrazloženja pobijane presude, da ti svjedoci nemaju neposrednih saznanja što se događalo u toaletu već samo neposrednih saznanja o ponašanju žrtve i maloljetnika prije ulaska u toalet i nakon izlaska iz njega, neki više, neki manje.

10. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u zakonito provedenom postupku sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio te sa sigurnošću našao dokazanim da je maloljetnik primjenom sile prema žrtvi D. S., bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj i time počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Stoga žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Jednako tako nije u pravu optuženik kada upire na povredu kaznenog zakona jer drugostupanjski sud nije našao postojanje dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela zbog čega nije bilo potrebe za primjenom pravila in dubio pro reo iz članka 3. stavka 3. (optuženik u žalbi pogrešno navodi stavak 2.) ZKP/08., a koja bi, kako to neosnovano žalbom tvrdi optuženik, rezultirala oslobađanjem optuženika optužbe čime da je povrijeđen kazneni zakon. Na izloženi način optuženik sadržajno izražava nezadovoljstvo iznesenom argumentacijom suda prvog stupnja i zapravo se poziva na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a nju i obrazlaže, tvrdnjom da je trebalo primjenom načela "in dubio pro reo" donijeti zaključak suprotan od onog iznesenog u prvostupanjskoj presude. Naime, povreda načina zaključivanja izraženog kroz maksimu iz članka 3. stavak 3. ZKP/08. ("in dubio pro reo") pojavljuje se prvenstveno kao pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a na nju očito cilja i žalitelj, kako to proizlazi iz njegovih navoda, a time se ne ostvaruje povreda kaznenog zakona.

12. Maloljetnik se žali i zbog odluke o kazni koju smatra prestrogom, neprimjerenom i donesenom isključivo na temelju mišljenja Centra za socijalnu skrb od 28. listopada 2022. za koje mišljenje sud nije vezan te da nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti posebice ponašanje žrtve i njen doprinos u samom događaju te okolnosti pod kojima se kazneno djelo dogodilo, a da je nepravilno kao otegotne okolnosti cijenio da se radi o teškom kaznenom djelu i teškoj traumi žrtve koje nemaju uporište u činjeničnom stanju i predstavljaju samo obilježje kaznenog djela kao i da prilikom izricanja odgojne mjere uopće nije cijenjena činjenica da je redovni student te da je tom mjerom dovedeno u pitanje njegovo daljnje školovanje.

12.1. Protivno takvim žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud maloljetniku kao olakotno cijenio da se radi o neosuđivanoj osobi mlađe životne dobi, urednog funkcioniranja i prije i nakon počinjenja kaznenog djela dok je otegotnim cijenjena njegova upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenog djela pa je imajući na umu okolnosti i težinu kaznenog djela i po vještaku psihijatru utvrđenu traumu zbog koje je žrtva potražila stručnu pomoć te uvažavajući psihofizički status maloljetnika, njegove osobne i obiteljske prilike koje proizlaze iz izvješća Centra za socijalnu skrb, a koje su ispravno navedene u točki 69. obrazloženja pobijane presude, maloljetniku osnovano pridržao izricanje maloljetničkog zatvora uz istovremeno izricanje odgojne mjere posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koji maloljetnički zatvor mu se može izreći ako u vrijeme provjeravanja od 1 (jedne) godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojne mjere.

12.2. Suprotno stavu maloljetnika, ocjena je drugostupanjskog suda da pridržaj maloljetničkog zatvora i odgojna mjera nisu prestroge te su primjerene za ostvarenje svrhe maloljetničkih sankcija, na temelju članka 6. ZSM-a, jer je počinitelj maloljetnik, a maloljetničke sankcije trebaju utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, kao i utjecati na ostale da ne čine kaznena djela. Dakle, pridržavanjem izricanja maloljetničkog zatvora uz istovremeno izricanje odgojne mjere ukazuje se maloljetniku da je kriv za počinjenje kaznenog djela te mu se prijeti naknadnim izricanjem kazne kako bi ga se odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Pritom nisu osnovani žalbeni navodi da bi izvršavanjem odgojne mjere bilo dovedeno u pitanje njegovo daljnje školovanje i zaposlenje, jer se način izvršenja te mjere prilagođava interesima maloljetnika, pogotovo osposobljavanju i nastavku obrazovanja.

13. Maloljetnik se žali i zbog odluke o troškovima postupka navodeći da iste ne može podmiriti jer je nezaposlen, bez imovine, redovan student kojeg uzdržavaju roditelji kao i da niti jednom svojom radnjom i krivnjom nije doprinio nastanku troškova postupka posebno ne biološkog vještačenja za kojim nije bilo potrebe jer je odmah prilikom prvog ispitivanja učinio nespornim da tragovi krvi na njegovoj odjeći potječu od žrtve.

13.1. Odredbom članka 89. stavak 1. ZSM-a propisano je da sud može maloljetnika osuditi na plaćanje troškova kaznenog postupka, ako mu je izrekao kaznu, kao što je ovdje slučaj, pri čemu članak 148. stavak 1. ZKP/08. propisuje da se u presudi nalaže podmirenje troškova postupka, dakle svih troškova koji su nastali, zbog čega nisu osnovani navodi maloljetnika da ih ne bi trebao podmiriti jer nisu nastali njegovom krivnjom. Nadalje, nisu osnovani navodi da maloljetnik ne ostvaruje prihode jer iz podataka u spisu proizlazi da se maloljetnik uzdržava od sezonskog rada te ima mogućnost raditi putem student servisa zbog čega je prvostupanjski sud opravdano obvezao maloljetnika na plaćanje troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 8. ZKP/08. koji troškovi su ispravno odmjereni i pobrojeni u izreci pobijane presude.

13.2. Međutim, sukladno odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08. ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima postupka promijene okolnosti u odnosu na imovinsko stanje maloljetnika zbog kojih bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, isti može od predsjednika vijeća prvostupanjskog suda tražiti da ga posebnim rješenjem oslobodi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.