Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-9623/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A.S., zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković od 17. veljače 2022., klasa:211-07/22-3/2002, u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu prigovora okr. A.S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u točki 3., te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okr. A.S. (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

navedenog dana i vremena kao pod točkom 1. za vrijeme vožnje koristio mobilni uređaj na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 196. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Uslijed gornje odluke, prigovor okrivljenika u tom dijelu je bespredmetan. III U povodu prigovora okr. A.S. i uslijed odluke u točki I ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci tog naloga u točki 1. označava djelom prekršaja iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura), činjenično opisano postupanje u točki 2. označava se prekršajem iz članka 59. stavka 1. i 5. istog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), a činjenično opisano postupanje u točki 4. označava se prekršajem iz članka 163. stavka 1. i 8. citiranog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura), pa se okr. A.S. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 580,00 EUR (petstoosamdeset eura) / 4.370,01 kn[1] (četiritisućetristosedamdeset kuna i jedna lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku od trideset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

IV U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika A.S. kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.

V Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik A.S. je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 20,00 EUR (dvadeset eura) / 150,69 (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okr. A.S. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 12. stavka 4. i 8., članka 59. stavka 1. i 5., članka 196. stavka 3. i 7. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.500,00 kuna.

1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Okrivljenik iskazuje žaljenje zbog učinjenog te moli blaže kažnjavanje jer je kazna prestrogo odmjerena, a vozačka dozvola mu je potreba za svakodnevne obaveze.

2.2. Okrivljenik predlaže da se iz navedenih razloga njegov prigovor prihvati.

3. Prigovor je neosnovan u odnosu na točku 1.,2, i 4., a bespredmetan u odnosu na točku 3.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakon i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim nalazi da je na štetu okrivljenika počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava u pitanju iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo na činjenično opisan način u točki 3. nije prekršaj iz članka 196. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1. Ističe se da je kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

4.2. Međutim, činjenični opis djela naveden u izreci pobijanog prekršajnog naloga, kao i u izreci ove presude u točki I, sadrži samo zakonski opis djela, a u potpunosti je izostao opis konkretnog načina korištenja mobilnog uređaja koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom (imajući na umu i odredbu stavka 4. citiranog članka i Zakona).

4.3. Prema tome, s obzirom na nedostatan činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane odluke ocjena je ovog suda da nema elemenata inkriminiranog prekršaja, pa je povrijeđeno prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4. Imajući na umu prigovor okrivljenika, a poštujući načelo zabrane reformacije in peius, tužitelj više nema ovlasti mijenjati činjenični prekršajnog naloga konkretizacijom bitnih obilježja predmetnog djela.

4.5. Stoga je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog i okrivljenika oslobodio od optužbe za djelo iz članka 196. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed koje odluke je preinačena i odluka o ukupno izrečenoj novčanoj kazni.

5. Nadalje je utvrđeno da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim preostala činjenično opisana postupanja iz izreke pobijanog prekršajnog naloga zadržavaju pravni kontinuitet, s time da su novim Zakonom za predmetne prekršaje propisani povoljniji iznosi kazni, u odnosu na raniji propis.

5.1. Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

5.2. Budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisana blaža minimalna kazna za djelo u točki 2. izreke pobijanog naloga te blaže fiksne kazne za djela u točkama 1. i 4. tog naloga, to je trebalo primijeniti novi Zakon, jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te za svako pojedino djelo utvrdio kaznu u minimalno i fiksno propisanim iznosima, kao u izreci ove odluke u točki III.

6. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da novčana kazna nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjsko prekršajno tijelo je kaznu za svako pojedino djelo odmjerio u posebnim zakonom minimalno i fiksno propisanim iznosima, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj sud primjenom blažeg zakona. Najnižu mjeru posebnim zakonom propisane kazne i ovaj sud smatra primjerenom težini i opasnosti djela počinjenih u stjecaju te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik u svom prigovoru ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba u određenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca u pogledu navoda prigovora, ovaj sud je mišljenja da je ista utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, i da je, s obzirom na značaj i težinu prekršaja te stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine primjena zaštitne mjere opravdana, radi otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ponavljanje ovakvih prekršaja. Zaštitna mjera već je određena u najkraće propisanom vremenu trajanja, koje je, s obzirom na ranije primjereno ponašanje i zrelu životnu dob, razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

8.1. U svezi paušalnih navoda prigovora kojima okrivljenik predlaže ukidanje zaštitne mjere ističe se da nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost odluke, s time da je za svoje svakodnevne obaveze znao i prije počinjenja djela i trebao je o njima voditi računa.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u minimalnije propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

10. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. studenoga 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Postaji granične policije Metković u 3 otpravka: za spis, okrivljenika.