Poslovni broj: 65 P-659/2020-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja G.D.M., OIB …, D.M., zastupanog po punomoćniku Ž.K.T., odvjetnici iz Đ., protiv tuženika H.r., OIB …, Z., radi

proglašenja ovrhe nedopuštenom, zastupane po pun. N.O., odvjetnici iz OD

O., H. i P. d.o.o. Z., nakon održane i zaključene javne rasprave

od 30. listopada 2023., u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika – A.Š., odvjetnice u V., a na ročištu za objavu presude dana 15. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

1. Tužbeni zahtjev tužitelja G.D.M., OIB … D.M., koji glasi:

" l. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, pod brojem Ovr-2089/2018, od 13. prosinca 2018. godine, na novčanoj tražbini tužitelja po računu i to pljenidbom novčane tražbine tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama u kojima tužitelj ima račune, te prijenosom zaplijenjene novčane tražbine radi naplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 310,95 eura[1] / 2.342,85 HRK , zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana. ",

odbija se u cijelosti kao neutemeljen.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku H.r., OIB …,

Z., naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 497,70 eura /

3.749,92 HRK, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude 15. studenog 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Prigovor tužitelja da je, sukladno čl. 214., 225. i 226. Zakona o obveznim odnosima, nastupila zastara potraživanja, s obzirom da se radi o tražbinama iz 2011.

i 2012. godine, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika 6. listopada 2020. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi navodi da je tužitelj rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Z.S. iz D.M. br. O- 4014/15-5, UPP-OS-133/15, od 25. kolovoza

2015. godine, naslijedio iza pok. Š.D. OIB: …, kao ošasnu

imovinu 1/8 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 2067 k.o. D.M. koje se sastoje

od kč.br. 1827 u naravi kuća i dvorište u P. R. ukupne površine od 704 m2

i neutvrđene iznose na računima kod P. d.d. Z., S.b. d.d. S., H.A.A.B. d.d. ZB (sada A.B. d.d. Z.), E.S.B. d.d. R. te kod E.O.V.I.G. d.d. Z..

3. Tužitelj nadalje navodi da je iz očitovanja banaka navedenih po toč II ove tužbe, vidljivo da na naslijeđenim računima ostavitelja nije bilo raspoloživih financijskih sredstava, osim dugova, ali se na računu E.O.V.I.G.d.d. Z. nalazilo 285,66 EUR koja su sredstva doznačena tuženiku. Sukladno

odredbama čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju propisuje se da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini odnosno gradu na koji je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

4. Dakle, tuženik nije mogao zatražiti ovrhu s obzirom da se radi o ošasnoj imovini sukladno gore označenom članku, tako da je tuženik mogao eventualno zatražiti naplatu iz ošasne imovine koju je naslijedio tužitelj, odnosno na nekretninama upisanim u zk.ul. 2067 k.o. D.M. koje se sastoje od kč.br. 1827 u naravi kuća

i dvorište u Ul. P.R. ukupne površine od 704 m2, i to u 1/8 dijela tih nekretnina.

Tužitelj ističe da je sukladno čl. 214., čl. 225. i čl. 226. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara potraživanja, s obzirom da se radi o tražbinama iz 2011. i 2012. godine.

5. U pisanom odgovoru na tužbu od 6. studenog 2020. (str. 14-15 spisa), tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da je nesporno da je tuženik protiv tužitelja kao nasljednika iza pok. Š.D., dana 16.07.2018.g. Općinskom sudu u Osijeku – Stalnoj službi u Valpovu podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršnih isprava – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M.J. iz Z., posl. broj Ovrv-39693/11 od 21.12.2012.g. te

pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M.J. iz Z.,

posl. broj Ovrv-22932/12 od 18.06.2012.g.

Po tuženikovu prijedlogu Općinski sud u Osijeku je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2089/18 od 13.12.2018.g.

6. Naime, tužitelj je iza pok. Š.D., pored nekretnina, naslijedio novčane uloge na računima kod P. d.d., S.B. d.d.,

H.A.A.B. d.d. i E.S.B. d.d. te potraživanje po polici

životnog osiguranja kod E.O.I.V.G. d.d. Z.

7. U ovom postupku tužitelj zahtijeva proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga što je „iz očitovanja banaka vidljivo da na naslijeđenim računima ostavitelja nije bilo raspoloživih financijskih sredstava, osim dugova,“ s tim da čini nespornim da se „na računu E.O.I.V.G. d.d.

Z. nalazilo 285,66 EUR-a koja su sredstva doznačena tužitelju“.

8. Međutim, tužitelj je tužbi, pored potvrde E.O.V.I.G. d.d. Z., priložio samo potvrdu H.A.A.B. d.d. iz koje jasno

proizlazi da je tužitelj naslijedio novčani ulog po žiro računu pokojnog u iznosu od 390,00 kn, te novčani ulog po zaštićenom računu pokojnog u iznosu od 2.032,68 kn. Dakle, iz isprava priloženih tužbi nedvojbeno proizlazi da je tužitelj naslijedio novčana sredstva u iznosu većem od iznosa dugovanja prema tuženiku na temelju rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-2089/18.

9. S tim da iz tužbe uopće nije vidljiv iznos novčanih sredstava koje je tužitelj naslijedio od P. d.d., S.B. d.d., i

E.S.B. d.d., a obzirom da se ovdje radi o sporu male vrijednosti

tužitelj je bio dužan najkasnije u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: „ZPP“).

10. Stoga je tuženik postupao u skladu s odredbom čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju kada je ovrhu predložio na novčanim sredstvima tužitelja obzirom da su upravo novčana sredstva (i to u iznosu više nego dovoljnom za namirenje tuženikove tražbine) sastavni dio ostavine iza pok. Š.D.

11.Nadalje, u odnosu na zastaru potraživanja, tuženik ističe da za isto nije nastupila zastara.

Naime, čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: „ZOO“) propisuje da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa čak i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Prema odredbi čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Rješenje o ovrsi javnog bilježnika M.J. iz Z. posl. broj Ovrv-

39693/11 ovršno je s danom 06.02.2012.g., a rješenje o ovrsi javnog bilježnika M.J. iz Z., posl. broj Ovrv-22932/12 ovršno je s danom

24.07.2012.g.

Dakle zastara je počela teći 2012.g., a tuženik je prijedlog za ovrhu podnio 16.07.2018.g. odnosno unutar zastarnog roka.

12. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljev prigovor zastare potraživanja paušalan i iznesen u nedostatku valjanih argumenata te, stoga, u cijelosti neosnovan. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz nadoknadu tuženiku troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose, odnosno po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

13.U dokaznom postupku, radi utvrđenja okolnosti iznesenih u tužbi u svezi proglašenja nedopuštenom ovrhe u odnosu na tužitelja sud je izvršio uvid u zaključak Općinskog suda u Osijeku br. Ovr-2089/18-16 od 8.9.2020. na str. 4, rješenje vršitelja dužnosti javnog bilježnika Z.S. iz D.M.br. O-4014/15-5, UPP

-OS -133/15 od 25.08.2015. na str. 6-7 spisa, z.k,izvadak na str. 8-9, dopis E.O.I.V.G. od 16.09.2015. na str. 10., dopis tuženika –

Upravni odjel za proračun i financije D. M. od 9.10.2015. na str. 11.

14. Naime, valja napomenuti da se u ovom postupku radi o pravnom pitanju, što među strankama nije dvojbeno, a o čemu je ovaj sud zauzeo svoje stajalište.

15. Pritom sud ocjenjuje da osnovano ističe tuženik već u odgovoru na tužbu , a s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, što također nije dvojbeno, da je tužitelj bio dužan već u tužbi, odnosno najkasnije u tužbi, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne radi utvrđivanja tih činjenica, sukladno odredbama čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

16. Budući da tužitelj nije postupio sukladno naprijed navedenim odredbama ZPP-a, to je za njega nastupila prekluzija da te činjenice iznosi i predlaže dokaze tijekom dokaznog postupka, tako da je sud na pripremnom ročištu od 30. listopada 2023., kako se strankama, a i sudu ne bi stvarali daljnji nepotrebni troškovi, zaključio prethodni postupak i odmah nastavio s ročištem za glavnu raspravu te nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu, zaključio raspravu te odredio ročište za objavu presude za dan 15.studenog 2023.

17. Osim toga, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka stranka dužna u dokaznom postupku dokazati one tvrdnje koje iznosi tijekom postupka, sud nalazi da je tuženik dokazao, a to slijedi uvidom u isprave koje su obje stranke priložile u spis, da je tužitelj naslijedio novčana sredstava u iznosu većem od iznosa dugovanja prema tuženiku, sukladno rješenju o ovrsi br. Ovr-2089/18, tako da i slijedom navedenog proizlazi da je tužiteljev tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, neosnovan.

18.Također, a u vezi tužiteljevog prigovora zastare koji je istaknut još u tužbi i kod kojeg je pun. tužitelja ostala do zaključenja glavne rasprave i o kojem je valjalo odlučiti, sud nalazi da je taj prigovor potpuno neutemeljen te da osnovano ističe tuženik već u odgovoru na tužbu da za tuženikovo potraživanje nije nastupila zastara budući da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odluku zastarijevaju za 10 godina,

pa čak i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare, sukladno odredbi čl. 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05,41/08,125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO). Stoga, tuženik sasvim razumljivo ističe da je tužiteljev prigovor zastare paušalan i iznesen u nedostatku valjanih argumenata te stoga u cijelosti neosnovan.

19. Na temelju ovakve pravne ocjene, a primjenom odredaba citiranih zakonskih propisa, sud je donio presudu kao u izreci kojom se tužiteljev tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, a istovremeno uz presudu, sud je donio i rješenje kojim se tužiteljev prigovor zastare kao također neosnovan, odbija, kao u izreci rješenja.

20. Budući da je tužitelj izgubio u cijelosti ovu parnicu dužan je tuženiku naknaditi sav prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, a koji se odnosi na zastupanje putem punomoćnika – odvjetnika, sukladno odredbi čl. 154.st.1.Zakona o parničnom postupku.

21.Tuženikov trošak sastoji se od sastava pisanog odgovora na tužbu te zastupanja na dvama ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 17.02.2023. i 30.10.2023.), kao i za sastav jednog obrazložena podneska (od

01.03.2023.), sve od po 99,94 eura, uključujući PDV od 25% u iznosu od 99,54 eura, tako da ukupan tuženikov trošak iznosi 497,70 eur /3.749,92 kn, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 360,20 eur / 2.713,94 kn, te primjenom odredaba Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama.

Naime, kod donošenja odluke o trošku postupka, odnosno naknade troška, sud nije mogao priznati tuženiku trošak pristojbe na odgovor na tužbu, jer ovaj pristojba nije ni plaćena, a niti je tuženik obvezan platiti je , budući da je uspio u ovoj parnici, a također tuženiku nije priznat kao nužan trošak pristupa ročištu za objavu presude, s obzirom da sud ocjenjuje da taj trošak nije nužan za pravilno vođenje ove parnice, jer su obje stranke na zaključnom ročištu od 30. listopada 2023. poučene da će nenazočnoj stranci presuda biti dostavljena putem e-oglasne ploče pa dakle nije nužno potrebno da punomoćnik stranke osobno pristupi ročištu za objavu radi preuzimanja presude.

22. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 15. studenog 2023.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.1.,2,4,5,6,8,9,10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika