Poslovni broj: Usž-426/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. D. iz Bosne i Hercegovine, K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi razmjernog dijela starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-99/2022-4 od 4. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3UsI-99/2022-4 od 4. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-02/21-03/01057791778, urbroj: 341-99-06/2-21-6291 od 24. studenog 2021.

2. Navedenim rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., klasa:

UP/I-140-02/21-03/01057791778, urbroj: 341-22-06/2-21-013774 od 15. srpnja 2021., kojim je tužitelju počevši od 4. ožujka 2021. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 98.25kn mjesečno, u koji je uračunat dodatak na mirovinu te je određeno da isplata mirovine pripada tužitelju počevši od 4. ožujka 2021. mjesečno unatrag, kao i da žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je državljanin RH, da je bio zaposlen u B., V. 17 godina, 4 mjeseca i 8 dana. Nadalje navodi da je u N. d.o.o. K. radio od 1995. do 2009. te kao pripadnik Oružanih snaga HVO-a 6 godina, 2 mjeseca pa da ukupan navršen radni staž iznosi 37 godina, 5 mjeseci i 8 dana, a ne 21 godinu. Zaključno ističe da je ranjen u ruku, o čemu prilaže dokaz. Slijedom navedenog, predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi presudu i usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija niti povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. U predmetnoj upravnoj stvari je pokrenut postupak za ostvarivanje prava na razmjerni dio starosne mirovine na zahtjev tužitelja podnesen 7. travnja 2021. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj rođen …, da je … navršio 65 godina života i da navršen mirovinski staž do 3. ožujka 2021. prema članku 24. do 31. ZOMO-a iznosi ukupno 22 godine, 8 mjeseci i 3 dana. Nadalje proizlazi da je nositelj mirovinskog osiguranja u BiH rješenjem od 31. siječnja 2017. priznanjem prava na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 13. studenog 2016. potvrdio razdoblja osiguranja 20 godina, 5 mjeseci i 26 dana u periodu od 1975.do 2000., te da nije uzeo u obzir samo mirovinski staž navršen kod „B.“ J. kombinat kože i obuće u razdoblju od 2. kolovoza 1975. do 30. rujna 1976., što iznosi 1 godinu, 1 mjesec i 29 dana, dok je ostali dio staža kod istog poslodavca priznao na svoj teret.

8. Stoga, uzimajući u obzir relevantne odredbe članaka 33., 37. ZOMO-a i članka 17. Zakona o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Narodne novine-Međunarodni ugovori - 3/01., 14/01.) citirane u prvostupanjskoj presudi, budući da je preostali staž na teret BiH, pravilno je za izračun svote razmjernog dijela starosne mirovine na teret hrvatskog nositelja uračunat samo staž navršen u razdoblju od 13.lipnja 1975. do 31. prosinca 1976. ostvaren u B., J. kombinat kože i obuće, u trajanju od 1 godinu, 1 mjesec i 29 dana.

9. Poseban staž ostvaren u HVO-u navršen u razdoblju od 25. listopada 1992. do 25. studenog 1995. ne može se uračunati jer je člankom 40. stavkom 2. Ugovora propisano da se za utvrđivanje prava na davanje, prema ovom Ugovoru, uzima u obzir i razdoblje osiguranja koje je, prema pravnim propisima država ugovornica, ostvareno prije njegovog stupanja na snagu (2001.) pri čemu se razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965., a što ovdje nije slučaj. Također staž osiguranja za koji tužitelj tvrdi da je ostvario u „N.“ d.o.o. K., nije evidentiran pa je to suprotno tvrdnji tužitelja, ukupni mirovinski staž je utvrđen u pravilnom trajanju.

10. S obzirom na navedeno, osnovano je odbijen tužbeni zahtjev jer je o pravu tužitelja odlučeno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.

11. Prigovore koji se odnose na ranjavanje, tužitelj je isticao već u tužbi i na iste je prvostupanjski sud odgovorio i dao valjane razloge zbog kojih je te navode ocijenio neosnovanim, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Slijedom navedenog, žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude te je stoga trebalo, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Marušić-Babić, v.r.