REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-17198/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja Ž.F. iz V.G., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.K., odvjetniku u Z.,

protiv tuženika I.p.z.p. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S.V.Č., odvjetnici iz O.d.J.&V., radi utvrđenja, nakon održane i

zaključene glavne javne rasprave dana 6. listopada 2023., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 15. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja Ž.F.iz V.G., OIB: …, kojeg je zasnovao sa tuženikom I.p.z.p. d.o.o., Z.b, OIB: …, po samom zakonu smatra radnim odnosom na neodređeno vrijeme, te da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku I.p.z.p. d.o.o., Z.,

OIB: …, da tužitelja Ž.F. iz V.G., OIB: …, vrati na rad na ranije radno mjesto na kojem je radio ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana po donošenju presude, a pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku I.p.z.p. d.o.o., Z.,

OIB: …, da tužitelj Ž.F. iz V.G., OIB: …, naknadi troškove ovog

parničnog postupka po odmjeri suda, i to u roku od 8 dana po donošenju ove presude, a pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eur / 3.748,41 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 1. listopada 2020. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) te je otpočeo s radom dana 1. listopada 2020. Ugovor je sklopljen na vrijeme od 12 mjeseci za obavljanje poslova na radnom mjestu Voditelj projekata koje poslove je tužitelj obavljao u Z. Ističe da je kod tuženika nastavio raditi i nakon isteka vremena na koji je predmetni ugovor sklopljen, odnosno i nakon 30. rujna 2021. Dopisom od 16. studenog 2021. tuženik ga je obavijestio da je tuženik izvršio njegovu odjavu kod HZMO-a i HZZO-a. Dana 23. studenog 2021. zatražio je od HZMO-a potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji te je iz potvrde vidljivo da mu je kod tuženika trajanje staža osiguranja iznosilo jednu godinu, jedan mjesec i dvanaest dana, odnosno da je prestanak osiguranja bio na dan 12. studenog 2021. Stoga predlaže sudu utvrditi da se njegov radni odnos koji je zasnovao s tuženikom smatra radnim odnosom na neodređeno vrijeme te da njegov radni odnos nije prestao, naložiti tuženiku da ga vrati na rad na ranije radno mjesto na kojem je radio ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj je od zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme, odnosno od početka rada bio dobro upoznat sa privremenim karakterom svog radnopravnog statusa kod njega, kao i činjenicom da je zaposlen u društvu čiji su osnivači G.Z., koje

društvo podliježe obveznim naputcima o postupcima zapošljavanja, a slijedom čega i sa činjenicom da bilo kakvo zapošljavanje u takvom društvu, uključujući i produljenje radnog odnosa na određeno vrijeme podliježe obveznoj prethodnoj suglasnosti gradonačelnika G.Z., sukladno Naputku Klase 100-01/21-01/43, Urbroj:

251-02-01-21-7 od 23. srpnja 2021.g., a koja suglasnost za tužitelja nije ishođena, sa čime je tužitelj također bio upoznat, a slijedom čega i sa razlozima odjave kod nadležnih tijela. S obzirom da ugovor o radu na određeno vrijeme po samom zakonu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen, da tužitelj nakon isteka razdoblja na koje je predmetni Ugovor o radu bio sklopljen, za njega nije obavljao nikakve poslove, odnosno nije „nastavio raditi“, smatra da pretpostavka iz članka 12. stavka 7 Zakona o radu nije ispunjena. Činjenica eventualne kasnije odjave tužitelja ne utječe na njegov radnopravni status u pogledu trajanja njegova radnog odnosa, niti podrazumjeva da je tužitelj u tom periodu obavljao bilo kakav faktički rad za tuženika. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme, Obavijest tuženika od 16. studenog 2021., Potvrdu HZMO-a od 23. studenog 2021., Zahtjev za zaštitu prava, Očitovanje tuženika na Zahtjev za zaštitu prava, Naputak gradonačelnika o postupku zapošljavanja od 23. srpnja 2021., Potvrdu HZMO-a od 27. svibnja 2022., Očitovanje HZZO-a od 8. lipnja 2022., Izvješće R. o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja u razdoblju od 1. rujna 2021. do 31. prosinca 2021., saslušani su svjedoci N.P., M.Ž., R.N.C. i M.Č. te su saslušani tužitelj i

zakonski zastupnik tuženika.

4. Na ročištu 6. listopada 2023. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se po vještaku za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija provede vještačenje službenih e-mail adresa za tužitelja, tuženika i svih radnika tuženika za razdoblje od 15. rujna 2021. do 15. studenog 2021., budući je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj bio uključen u službenu e-mail korespondenciju tuženika od 1. listopada 2021. do 12. studenog 2021. Na istom ročištu odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se od D. d.o.o. pribavi zapisnik sa sastanka održanog 7. listopada 2021., jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj bio prisutan na tom sastanku. Tužitelj je na sve relevantne okolnosti saslušan na ročištu 1. rujna 2022., slijedom čega je na ročištu 6. listopada 2023. odbijen i dokazni prijedlog tužitelja da ga se dopunski sasluša.

5. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je poslove Voditelja projekata obavljao od 1. listopada 2020. pa sve dok ga tuženik nije odjavio. Nakon 1. listopada 2021. obavljao je svoje redovne aktivnosti, između ostalog, komunicirao je s gradom D.S. u pogledu izgradnje prometnog multimodelnog čvorišta. Također je održan i

jedan sastanak vezan uz studiju koju je vanjska tvrtka radila za tuženika, a glede opremanja autobusnih stajališta. Bio je i jedan sastanak u D.S. s gradonačelnikom, na koji su išli svi zajedno. U cijelom tom razdoblju komunicirao je s drugim zaposlenicima tuženika mail-om, telefonom ili neposredno. Nakon što je odjavljen ukinuta su mu sva prava, pa nije imao pristup serveru i e-mailu. Nakon 1. listopada 2021. obavljao je sve svoje redovne aktivnosti, a što uključuje komunikaciju s drugim gradovima i županijama i pronalazak mogućnosti za dobivanje nekakvih projekata. Aktivnosti u tom razdoblju nisu se razlikovale od aktivnosti koje je obavljao prije 1. listopada 2021. Zadnja plaća isplaćena mu je za rujan 2021. Ne zna je li 30. rujna 2021. razgovarao sa zakonskim zastupnikom tuženika u pogledu njegovog prestanka radnog odnosa.

6. Zakonski zastupnik tuženika D.K. iskazao je da je tužitelj kod tuženika radio sve do 30. rujna 2021., te je odjavljen sa zakašnjenjem zbog greške zaposlenika. Oni su pokušali tužitelja odjaviti s danom 1. listopada 2021., međutim na HZMO-u im je rečeno da to nije moguće. U razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. kod tuženika je bilo zaposleno 5 radnika, i to on, tužitelj, R.C.,

M.Č. i M.Ž. Oni su svi zajedno sjedili u istoj zgradi i to u dvije sobe,

s tim da je on sjedio u jednoj sobi, a svi ostali u drugoj. Sobe su spojene vratima, a koja vrata su stalno otvorena. U toj istoj zgradi se nalaze uredi Ministarstva,

uprave, Ureda G.Z. i Sindikata, te postoji jedna porta za ulaz svih

njih. 30. rujna 2021. razgovarao je s tužiteljem, te mu je tužitelj rekao da je svjestan da ne postoji suglasnost gradonačelnika G.Z. za produljenje njegovog

Ugovora o radu i da sukladno tome on ide doma i da prestaje raditi. On mu je rekao da je točno da suglasnosti nema i da se ugovor ne može produžiti i da on tu ne može ništa. Tužitelju je bio neposredno nadređeni te mu je zadavao radne zadatke. Nakon 1. listopada 2021. tužitelju nije dao niti jedan radni zadatak, niti mu je tužitelj isporučio bilo kakav uradak. Nakon 30. rujna 2021. tužitelju je i dalje ostala e-mail adresa za slučaj da ga netko kontaktira u vezi zadataka koje je prije obavljao. Normalno da su na službenu e-mail adresu tužitelja u tom razdoblju stizali grupni mail-ovi, a sve zbog ranijih zadataka u koje je bio uključen. Kompjutor tužitelja je bio aktivan sve do 12. studenog 2021. kada je kod tuženika došao USKOK. Nakon toga mu je onemogućen pristup, jer je USKOK uzeo laptop. Jedino se s tog laptopa moglo pristupiti serveru i službenim mail-ovima. Tužitelj ga je nakon 1. listopada 2021. obavijestio da ga je pročelnik za prostorno uređenje D.S. obavijestio da bi htio održati sastanak s tuženikom. Tužitelju se zahvalio na obavijesti i rekao da će nazvati pročelnika i dogovoriti sastanak. On tužitelja nije pozvao na taj sastanak, međutim s obzirom da je tužitelj otprije poznavao gradonačelnika G.D.S. tužitelj je svojom voljom došao na taj sastanak, a ne kao radni zadatak. On je dao nalog da se tužitelju ukine pristup službenoj e-mail adresi. Nakon 30. rujna 2021. tužitelju nije bio onemogućen ulaz u službene prostorije tuženika. Često je dolazio ujutro, i nakon nekog kratkog vremena je odlazio. Sjeća se jednog e-maila kojeg je uputio grupi zaposlenika, a u kojoj je bio i tužitelj glede jednog sastanka. Nije siguran je li tužitelj došao na taj sastanak. Tužitelj njemu u tom razdoblju nije uputio niti jedan e-mail s njegove službene adrese. On je tužitelju u tim jutarnjim minutama kada je bio na poslu govorio da tu suglasnost nisu dobili. On je stvarno učinio sve da ishodi suglasnost za daljnje zapošljavanje tužitelja, razgovarao je sa zamjenikom gradonačelnika, te je bilo naznaka da bi se mogla dobiti ta suglasnost, međutim, ona nije stigla. Tužitelju je isplaćena plaća za rujan 2021.

7. Svjedok N.P. iskazao je da je gradonačelnik G.D.S.od

2017. Tužitelja poznaje još iz vremena dok je živio u V.G., a kasnije i poslovno. Nije mu poznato kakav je ugovor o radu imao sklopljen tužitelj s tuženikom. Nekoliko puta je s tuženikom imao sastanke, a vezano uz projekt izgradnje cijelog integriranog prometa, a koji projekt je uspješno završen. Preko tužitelja su sve to i rješavali. Misli da su na sastanku u listopadu 2021. bili prisutni i tužitelj i zakonski zastupnik tuženika. On je tražio da se održi taj sastanak. Tužitelj i zakonski zastupnik tuženika na taj sastanak došli su zajedno i sve su dogovorili. On je shvatio da je tužitelj tamo u svojstvu zamjenika direktora.

8. Svjedok M.Ž., savjetnik kod tuženika, iskazao je da su od 1.

listopada 2020. pa do 1. listopada 2021. u istoj sobi sjedili on, tužitelj, gospođa C. i gospodin Č. Oni nemaju kartice, niti se potpisuju po dolasku i odlasku s radnog

mjesta. Tužitelj je u listopadu 2021. ujutro dolazio na posao, bio kratko i odlazio. Misli da nije ništa radio. Na sastanku 27. listopada 2021. bili su prisutni on, zakonski zastupnik tuženika, tužitelj i gospodin V., pročelnik G.D. Na tom sastanku nije bio prisutan gospodin P. Na tom sastanku nitko nije osporavao prisutnost tužitelja. Tužitelj je na taj sastanak došao sa osobnim vozilom, a on i zakonski zastupnik tuženika sa službenim vozilom iz ureda tuženika. Taj sastanak je on vodio s gospodinom V.u vezi organizacije prometa putnika, a u svrhu izrade studije. Poznato mu je da je tužitelju 30. rujna 201. istekao ugovor o radu i da je tuženik poslao zahtjev za suglasnošću da mu se produži taj ugovor. Do 10. studenog 2021. on je uredno dolazio na posao, nakon čega je otišao u samoizolaciju. U razdoblju od 1. listopada 2021. do tog 10. studenog 2021. tužitelj je dolazio svaki dan u poslovne prostorije tuženika, uredno bi pozdravio i otišao. Tuženik ima dvije prostorije koje su odvojene vratima, a koja vrata su u većini vremena otvorena. Dolazak tužitelja u poslovne prostorije tuženika nakon 30. rujna 2021. razlikuje se od njegovog dolaska u poslovne prostorije tuženika prije 30. rujna 2021. po tome što je u tom razdoblju do 30. rujna 2021. tužitelj dolazio više, te je odrađivao nekakve radne zadatke. Može biti da je tužitelj nakon 30. rujna 2021. bio uključen u službenu e-mail korespondenciju među svim zaposlenicima. Može biti da je u tim mailovima bilo navedeno da tužitelj nije poslao nekakav e-mail. Misli da je tužitelj bio prisutan na sastanku koji je održan povodom početka izrade studije. Taj sastanak je možda bio oko 5. listopada 2021. Misli da tužitelj nakon 1. listopada 2021. nije dobivao nikakve radne zadatke, niti je išta odrađivao. Ne zna je li usklađena suglasnost za daljnje zapošljavanje tužitelja, oni su slali tri upute prema G.Z.

9. Svjedokinja R.N.C., viša stručna savjetnica, iskazala je da je tužitelj od 5. listopada 2021., kada se vratila s godišnjeg odmora, do 12. studenog 2021. svako jutro dolazio u ured, javio se da odlazi na kavu s kolegama iz nekog gradskog ureda, te bi se vratio nakon određenog vremena, pozdravio s kolegama, s njima par minuta razgovarao neobavezno, neovisno o poslu. Zadržao bi se 10-tak minuta do pola sata. Ona osobno s njim nije komunicirala putem e-maila u tom periodu. Vjeruje da je tužitelj u tom razdoblju uključivao kompjuter i provjeravao je li došao nekakav e-mail. Bio je održan sastanak, misli 7. listopada 2021., na temu početka izrade studije izvodljivosti za automatsku naplatu i kontrolu voznih karata gdje je izvoditelj projekta tvrtka D. d.o.o. upoznala prisutne sudionike s planom i dinamikom izrade studije. Ne zna je li tužitelj bio pozvan na taj sastanak i ne sjeća se je li tužitelj bio na tom sastanku. Trebao bi biti zapisnik s tog sastanka.

10. Svjedok M.Č., poslovni tajnik kod tuženika, iskazao je da su svi njihovi ugovori isti, odnosno ovise o duljini trajanja radnog i nazivu radnog mjesta. Svi radnici koji se zaposle kod tuženika prvo su zaposleni na određeno vrijeme, a nakon toga na neodređeno vrijeme. Da bi ugovor o radu na određeno vrijeme prerastao ugovor o radu na neodređeno vrijeme potrebna je suglasnost gradonačelnika G.Z., s obzirom da je Grad Zagreb većinski vlasnik tuženika. Tužitelju je ugovor o

radu isticao 30. rujna 2021. Oni su suglasnost tijekom rujna 2021. tražili tri puta, međutim nisu dobili nikakav odgovor. Nakon 30. rujna 2021. tužitelj bi dolazio ujutro. Čekalo se da gradonačelnik to potpiše i da dobije novi ugovor. Misli da tužitelju nije isplaćena plaća za listopad 2021. i 12 dana u studenome. On nije nosio papire za odjavu tužitelja u HZMO. On je od 8. studenog 2021. bio doma jer je imao koronu, a tužitelj je do tog vremena svaki dan dolazio na posao. Od 1. listopada 2021. pa do 8. studenog 2021. on nije vidio da je tužitelj bio uključen u bilo kakvu službenu e-mail korespondenciju. Ne zna je li tužitelj bio na sastanku sa izvoditeljem projekta D.d.o.o. On je bio na tom sastanku. Dolazak tužitelja na posao u razdoblju od 1.

listopada 2021. pa do 8. studenog 2021. uključuje njegov dolazak oko 08,00 sati ujutro, zadržavanje 15-20 minuta nakon čega bi tužitelj popio kavu i odlazio. Bila je priča da je zakonski zastupnik tuženika tužitelju rekao da će pokušati dobiti produženje ugovora uz suglasnost za daljnja tri mjeseca i da će nakon toga vidjeti što će dalje biti.

11. U pogledu kronologije predmetnih događaja sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i saslušanih svjedoka, jer su u tom dijelu iskazivali objektivno i međusobno podudarno.

12. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu iz kojeg proizlazi da je do odjave komunicirao s G.D.S. u pogledu izgradnje prometnog multimedijalnog čvorišta, da je održan jedan sastanak vezan uz studiju koju je vanjska tvrtka radila za tuženika glede opremanja autobusnih stajališta te da je bio je i jedan sastanak u D.S. s gradonačelnikom na koji su išli svi zajedno, jer je u tom dijelu iskazivao uvjerljivo i sukladno iskazima zakonskog zastupnika tuženika te svjedoka N.P.i M.Ž. Također je prihvaćen i njegov iskaz

kako je u tom razdoblju s drugim radnicima tuženika komunicirao e-mailom, telefonom ili neposredno, budući su navedeno u svojim iskazima potvrdili i zakonski zastupnik tuženika te svjedoci M.Ž., M.Č. i R.N.C.

13. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo kako ne zna je li 30. rujna 2021. razgovarao sa zakonskim zastupnikom tuženika u pogledu njegovog prestanka radnog odnosa. To stoga što nije životno da istekom razdoblja na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno radnik koji želi nastaviti raditi kod tog istog poslodavca, kao tužitelj u konkretnom slučaju, o prestanku i možebitnom nastavku radnog odnosa ne razgovara sa poslodavcem.

14. Sud nije poklonio vjeru iskazu zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj odjavljen sa HZMO-a i HZZO-a sa zakašnjenjem zbog greške radnika tuženika, s obzirom da je istome bilo poznato da je tužitelju radni odnos na određeno vrijeme istekao 30. rujna 2021. te je i sam iskazao da se tužitelju radni odnos nije mogao produžiti bez suglasnosti gradonačelnika G.Z.,

koje nije bilo 30. rujna 2021., a niti naknadno sve do odjave 12. studenog 2021.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su tužitelj i tuženik dana 1. listopada 2020. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme na 12 mjeseci za obavljanje poslova Voditelj projekta. Prema uobičajenoj praksi tuženika svi radnici su se prvo zapošljavali na određeno vrijeme, a nakon toga na neodređeno vrijeme, za zasnivanje kojeg radnog odnosa je bila potrebna suglasnost gradonačelnika G.Z., s obzirom da je G.Z. većinski vlasnik

tuženika. Navedeno proizlazi kako iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka M.Ž. i M.Č., tako i iz Naputka gradonačelnika o postupku zapošljavanja od 23. srpnja 2021. (list 26-27 spisa). Dana 30. rujna 2021. tužitelju je istekao Ugovor o radu na određeno vrijeme, nakon kojeg razdoblja tuženik, iako je u više navrata tražio, sve do 12. studenog 2021. kada je tužitelja odjavio sa HZMO-a i HZZO-a nije uspio pribaviti navedenu suglasnost. Da je tužitelj znao da je za nastavak njegovog radnog odnosa potrebna suglasnost gradonačelnika G.Z. proizlazi ne samo iz toga što je navedeno bilo

poznato svim radnicima, pa je logično da je i tužitelju navedeno trebalo biti poznato, već i zbog toga što je zakonski zastupnik tuženika s tužiteljem razgovarao 30. rujna 2021. kojom prilikom mu je i sam tužitelj rekao da je svjestan da ne postoji suglasnost gradonačelnika G.Z. za produljenje njegovog ugovora o radu.

Zakonski zastupnik tuženika je tužitelju i kasnije govorio da tu suglasnost nisu dobili. Tužitelj je u razdoblju od 1. listopada 2021. do 12. studenog 2021. svakodnevno ujutro dolazio u poslovne prostorije tuženika, pozdravio bi se s kolegama, odlazio na kavu, vraćao se nakon nekog vremena, i još neko kratko vrijeme zadržavao. U tom razdoblju ulazak u poslovne prostorije tuženika nije mu bio onemogućen, slobodno se služio opremom tuženika, laptopom i službenim e-mailom te je bio uključen u službenu e-mail korespondenciju. U navedenom razdoblju tužitelj je bio prisutan na sastanku krajem listopada 2021. na kojem su još bili prisutni zakonski zastupnik tuženika, svjedok M.Ž. i pročelnik G.D. S., a koji se vodio u vezi organizacije prometa putnika, odnosno izgradnje prometnog multimedijalnog čvorišta. Tužitelj je bio prisutan i na sastanku 7. listopada 2021. na kojem je izvoditelj projekta tvrtka D. d.o.o. upoznala prisutne sudionike s planom i dinamikom izrade studije izvodljivosti za automatsku naplatu i kontrolu voznih karata. Na tom sastanku su bili prisutni i svjedoci R.N.C.i M.Č. Tužitelj je bio i na sastanku sa zakonskim zastupnikom tuženika kod svjedoka N.P.,

gradonačelnika G.D.S. Tužitelju je isplaćena plaća za rujan 2021., dok mu je tuženik za listopad 2021. i za razdoblje do 12. studenog 2021. uplatio pripadajuće doprinose.

16. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova Voditelja projekta. Sporno je jesu li tužitelj i tuženik nakon 30. rujna 2021. zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme.

17. Člankom 12. stavak 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

18. Za predmet ovog spora odlučno je, dakle, utvrditi predstavljaju li prethodno utvrđene činjenice nastavak rada tužitelja kod tuženika.

19. Da bi se određene okolnosti mogle tretirati kao nastavak radnog odnosa potrebno je prethodno utvrditi je li takav radni odnos uopće i zasnovan. Sukladno čl. 10. st. 1. ZR-a radni odnos zasniva se ugovorom o radu, iz čega proizlazi da radni odnos, kao i svaki drugi ugovorni odnos, može nastati jedino ako postoji volja za zasnivanjem radnog odnosa kako na strani radnika, tako i na strani poslodavca te ako radnik i poslodavac postignu suglasnost za zasnivanjem radnog odnosa.

20. U konkretnom slučaju, zakonski zastupnik tuženika je 30. rujna 2021., kao dana kada je isteklo razdoblje na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, tužitelja obavijestio da tuženik s njim ne može sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez suglasnosti gradonačelnika G.Z., kao jednog od osnivača tuženika. Tužitelju je i u narednom razdoblju, dakle, od 1. listopada 2021. pa sve do 12. studenog 2021. bilo poznato da tuženik nije uspio pribaviti suglasnost gradonačelnika G.Z. Iz navedenog jasno proizlazi da na strani tuženika nije postojala volja za zasnivanjem radnog odnosa, s čim je bio upoznat i tužitelj. 21. Činjenica što je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2021. do 12. studenog 2021. svakodnevno kratkotrajno dolazio u poslovne prostorije tuženika, pri čemu mu tuženik nije onemogućio pristup sredstvima rada i službenoj e-mail adresi, i što je tužitelj bio prisutan na dva službena sastanka zajedno sa ostalim radnicima tuženika, ne stvara zakonsku pretpostavku za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, kojeg ima u vidu čl. 12. st. 7. ZR-a.

22. Na prethodno navedeni zaključak ne utječe niti odjava tužitelja sa HZMO-a i HZZO-a dana 12. studenog 2021., budući da se radni odnos sukladno ZR-u ne zasniva prijavom na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, niti prestaje odjavom sa istih osiguranja.

23. Između tužitelja i tuženika nije došlo do suglasnosti volje za zasnivanjem radnog odnosa na neodređeno vrijeme, pa nema mjesta primjeni čl. 12. st. 7. ZR-a. Stoga, zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je s tuženikom po samom zakonu zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, nije osnovan, a nastavno na navedeno nije osnovan ni zahtjev tužitelja za njegovim vraćanjem na rad.

24. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) tuženiku su priznati troškovi jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (200 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., dalje u tekstu: OT/12/) što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) s PDV-om od 25% (Tbr. 42. OT/12) iznosi 497,50 eur / 3.748,41 kuna, pa je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

26. Tužitelj je izgubio u sporu pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. studenog 2023.

Sutkinja: Ruža

Garac,v .r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika