Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 50, Sesvete

Poslovni broj: 8 P-67/2023-81

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja: 1.

V. C., OIB ..., iz M. S., 2. B. B. OIB., iz M. S., 3. Z. N.,OIB ..., , iz M. S.,; 4. F. S., OIB ..., iz M. S, 5. J. S., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z.; 6. Đ. R. Z., OIB ..., , iz M. S., 7. N. M., OIB ..., iz Z., 8. M. K. M. iz SAD, F., ; 9. B. (N.) T., OIB ...,

, iz M. S., i 10. A. Š., OIB ..., iz M. S., protiv tužene B. K., OIB ...,

, iz

Z.,, koju zastupa punomoćnik D.G., odvjetnik u Sv. I. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja: 1. S. P., OIB ..., i 2. R. P., OIB ..., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik Z. G. odvjetnik u Z., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika 5. tužiteljice, 5. i 7. tužiteljice osobno, punomoćnika tuženice, tuženice osobno, punomoćnika umješača na strani tužitelja i umješača osobno, 15. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I. Razvrgava se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pok. tužitelja P. V. iz Z., kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davatelja uzdržavanja koji sadržaj i potpis na ugovoru je ovjeren od strane javnog bilježnika Z. J. sa sjedištem u Z. 26. lipnja 2003. pod brojem Ov-7567, 7577/2003, a kojim ugovorom je pok. tužitelj prenio na tuženu pravo vlasništva suvlasnički dio nekretnine i zemljišta kao i zajedničkih dijelova zgrade povezanih temeljem odredbe članka 68. i 370. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine stambene zgrade u Z.-D., sagrađene na kat. čest. broj ...,

koja odgovara novoj izmjeri čest. broj ..., k.o. D., upisane u poduložak broj ..., k.o. ...,

, što u naravi predstavlja dvosobni stan na I. katu površine od 66,14 m2, stan broj 7.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Tužena je dužna dozvoliti tužitelju restituciju prava vlasništva iz ugovora o

dosmrtnom uzdržavanju od 26. lipnja 2003., izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za

brisanje svog prava vlasništva suvlasnički dio nekretnine i zemljišta kao i zajedničkih

dijelova zgrade povezanih temeljem odredbe članka 68. i 370. stavak 4. Zakona o

vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine stambene

zgrade u Z-D, sagrađene na kat. čest. broj ..., koja odgovara novoj izmjeri čest. broj ...,

k.o. ...,

, upisane u poduložak broj ..., k.o. ...,

, što u naravi predstavlja dvosobni stan na I. katu površine od 66,14 m2, stan broj 7. kao i ispravu za upis prava vlasništva tužitelja na istoj nekretnini u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude jer će u protivnom ova presuda zamijeniti istu."

III. Nalaže se tuženici naknaditi 5. tužiteljici J. S. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.871,80 Eur / 29.166,05 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi umješačima na strani tužitelja S. P. i R. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.362,18 Eur / 17.797,85 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja, pok. P. V. podnio je 8. rujna 2003. Općinskom sudu u Z. tužbu u kojoj navodi kako je između njega kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čiji su sadržaj i potpisi na ugovoru ovjereni od strane javnog bilježnika Z. J. sa sjedištem u Z. 26. lipnja 2003. pod brojem ...,

. Odredbom toč. II. navedenog Ugovora prednik tužitelja je prenio na tuženu pravo vlasništva suvlasnički dio nekretnine i zemljišta kao i zajedničkih dijelova zgrade povezanih temeljem odredbe članka 68. i 370. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine stambene zgrade u Z-D, sagrađene na kat. čest. broj ..., koja odgovara novoj izmjeri čest. broj . . . k.o. ..., upisane

poduložak broj . . . k.o. . . . što u naravi predstavlja dvosobni stan na I. katu površine od 66,14 m2, stan broj 7. dok se za uzvrat tužena obvezala kako je navedeno u toč. III. Ugovora, uzdržavati tužitelja i osigurati mu sve što je navedeno u toč. III Ugovora od 1-9. Tužena je na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uknjižila svoje pravo vlasništva na nekretnini tužitelja premda ista ne izvršava obveze iz toč. III. Ugovora te je 13. kolovoza 2003. napustila tužitelja. Navedeno je kako je prednik tužitelja putem svog odvjetnika pozvao tuženu na izvršenje obveza preuzetih ugovorom jer da će se u protivnom smatrati da je tužena dobrovoljno i jednostrano odustala od odredaba ugovora i istog razvrgla, a na koji poziv se tužena oglušila te nije pokazala volju na izvršenje obveza preuzetih u konkretnom ugovoru. Slijedom navedenog, prednik tužitelja je tužbom i tužbenim zahtjevom zahtijevao raskid predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uz zahtjev na restituciju prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ugovora na način da tužena dozvoli tužitelju upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi te izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu za brisanje svog prava vlasništva kao i ispravu za upis prava vlasništva tužitelja na istoj nekretnini jer će u suprotnom istu zamijeniti presuda.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe

kako se pridržavala preuzetih obveza taksativno navedenih pod toč. III. Ugovora o

dosmrtnom uzdržavanju te da je pok. prednik tužitelja P. V. isključivo kriv radi poremećaja u međusobnim odnosima. U daljnjem tijeku postupka tužena je navela kako je

zbog prijetnji umješača na strani tužitelja da ne smije nastaviti živjeti s pok. P. V. i da mora odustati od ugovornog odnosa, morala napustiti stan i P. V. te da stoga nije bila u mogućnosti izvršavati ugovorom preuzete obveze. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti sve uz naknadu troškova postupka tuženici od strane tužitelja.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se raskine Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između njihovog prednika P. V. i tuženice, ovjeren od strane javnog bilježnika Z. J. sa sjedištem u Z. 26. lipnja 2003. pod brojem ..., ..., , kumuliran s zahtjevom na restituciju prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ugovora na način da tužena dozvoli tužitelju upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi te izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu za brisanje svog prava vlasništva kao i ispravu za upis prava vlasništva tužitelja na istoj nekretnini jer će u suprotnom istu zamijeniti presuda.

4. S obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora glede spornog pitanja postojanja razloga

za raskid ugovora treba imati na umu da su u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o

dosmrtnom uzdržavanju 26. lipnja 2003, na snazi bili Zakon o obveznim odnosima (N.N.

br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO) i Zakon o nasljeđivanju (Sl. list br. 42/65,

44/65 i 47/65, te N.N. br. 52/71, 47/78 i 56/00; dalje: ZN) te se u okviru ovih propisa

utvrđuje i postojanje pretpostavki za raskid Ugovora. Do stupanja na snagu odredbi

Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO/05) ugovor o

dosmrtnom uzdržavanju u našem pravu nije bio posebno reguliran, već su se na ovaj

ugovor primjenjivala pravna pravila OGZ-a, i opće odredbe obveznog prava propisane

Zakonom o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO/91)

i to člankom 67. st. 1. o formi ugovora prema kojoj odredbi sklapanje ugovora ne podliježe

nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno. Kako se u ugovorima o

dosmrtnom uzdržavanju najčešće kao imovina pojavljuju nekretnine, zbog

zemljišnoknjižnog prijenosa bilo je potrebno da ugovori budu u pismenoj formi. Kada je u

pitanju stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. održanoj dana 5. lipnja 2006., treba imati u vidu da je u početku primjene odredaba ZOO-a/05, u glede primjene odredbe članka 580. ZOO-a na ugovore o dosmrtnom uzdržavanju bilo prijepora o tome odnosi li se ova odredba i na oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno je li za njegovu pravovaljanost kao i mogućnost uknjižbe dovoljna samo ovjera potpisa stranaka ili treba odgovarajuće primijeniti članak 580. ZOO-a. Tom prilikom je zauzet stav da je kao oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju propisan isti oblik kao i za ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali se to odnosi

samo na ugovore sklopljene nakon stupanja na snagu ZOO-a/05, a ne i na ugovore sklopljene prije toga.

5. Prema odredbi čl. 125. st. 3. tada važećeg ZN-a, svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze. Doduše, odredbe čl. 125. ZN uređuju raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju no te odredbe primjenjuju se i na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kod kojeg primatelj uzdržavanja još za života prenosi na davatelja uzdržavanja svoju imovinu koja je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

6. Također, u smislu odredbe članka 124. ZOO-a koji se kao opći propis primjenjuje na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (jer takvi ugovori u vrijeme sklapanja (2003.) nisu bili posebno regulirani odredbama ZN-a) u dvostranim obvezama kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima predviđenim zakonom raskinuti ugovor, s time da je odredbom čl. 127. ZOO-a propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

7. Odredbom čl. 17. st. 1. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

8. S obzirom na navedeno, suštinsko pitanje u cijelom postupku je pitanje izvršavanja ugovora, odnosno bilo je relevantno za utvrditi da li je tuženica propustila ispuniti svoje obveze preuzete Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kao i da li je proizlazilo iz njezina držanja da ona tu obvezu neće izvršiti niti u naknadnome roku. Spornim proizlazi i da li je prednik tužitelja svojim ponašanjem prouzročio poremećaj u međusobnim odnosima uslijed čega je tužena bila onemogućena izvršavati preuzete obveze, odnosno da li je tužena bila onemogućena izvršavati preuzete obveze i primorana napustiti prednika tužitelja uslijed prijetnji umješača na strani tužitelja.

9. Pravo tražiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zato što druga stranka ne

izvršava svoju obvezu je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Naime, kada je

primalac uzdržavanja za života imao pravo da traži raskid ugovora radi toga, što druga

strana ne izvršava svoju obavezu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti

raskid ugovora. Stoga su u konkretnom slučaju tužitelji, kao zakonski nasljednici

ugovaratelja odnosno primatelja uzdržavanja sada pok. P.V., aktivno legitimirani u postupku raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

10. Vrhovni sud R. H. u predmetu broj Rev-x 596/2018-2 od 26. veljače 2009., zauzeo je shvaćanje kako nasljednici kao građanskopravni slijednici se ne mogu protiviti procesnoj sukcesiji te postaju procesna stranka trenutkom kojim je relevantan za građanskopravno sljedništvo odnosno sukcesiju, a to je smrt stranke. Naime, iz odredbe čl. 212. st. 1. ZPP te odredbe čl. 215. st. 1. ZPP nedvosmisleno proizlazi da je univerzalna materijalnopravna sukcesija praćena sa univerzalnom procesnopravnom sukcesijom.

11. Utvrđeno je kako spisu prileže izjave tužitelja V. C. te A. Š. ovjerene kod javnog bilježnika R. K. iz M. S., , pod posl. brojem ..., od 24.04.2023. kojom isti izjavljuju kako traže izuzeće iz ovog parničnog postupka kao i izjave tužitelja B. B. te Z. N. ovjerene kod

javnog bilježnika R. K. iz M. S., pod posl. brojem ..., od 11.05.2023. kojom se isti zbog starosti te slabe pokretljivosti odriču sudjelovanja u ovoj parnici. Također, utvrđeno je kako spisu prileži podnesak kojim tužitelj F. S. povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari.

12. S obzirom na procesne dispozicije navedenih tužitelja, ističe se kako u konkretnom slučaju tužitelji kao nasljednici i građanskopravni slijednici zajedno predstavljaju jednu parničnu stranku, jedinstvene suparničare te stoga povlačenje tužbe, odnosno odricanje od tužbenog zahtjeva od strane jednog od jedinstvenih suparničara nema procesnog učinka povlačenja tužbe te odricanja od tužbe i tužbenog zahtjeva, ako tužbu ne povlače, odnosno ako se ne odriču tužbe i tužbenog zahtjeva i svi ostali suparničari vezani s njim u jednu parničnu stranku te on ostaje i dalje stranka u parnici. Iz istih razloga je odbijen dokazni prijedlog umješača na strani tužitelja za saslušanjem istih u svojstvu svjedoka u ovom postupku. 13. U odnosu na navode tuženice kako se u spisu nalazi izjava tužiteljice J. S. od 4. veljače 2008. kojom ista povlači tužbu te se odriče tužbenog zahtjeva te da posljedično navedenom nakon predmetne izjave ista nije mogla poduzimati radnje u postupku ističe se kako je s obzirom na prethodne navode suda, kako svi slijednici zajedno predstavljaju jednu parničnu stranku, utvrđeno da bi izjava o odricanju ako je i dana bila bez učinka. Također, utvrđeno je kako je nakon smrti pok. tužitelja tužiteljica J. S. kao zakonska nasljednica iza pok. P. V. pozvana da nastavi postupak u ovoj pravnoj stvari, pa stoga aktivno preuzimanje postupka od strane tužiteljice temeljem čl. 331 a st. 5. ZPP-a predstavlja i opoziv predmetne izjave za slučaj da je ista i valjano dana jer odricanje od tužbenog zahtjeva tužitelj može i bez pristanka tuženika opozvati do donošenja presude.

14. Umješači na strani tužitelja S. P. i R. P.su na ročištu održanom 10. siječnja 2017. izjavili kako stupaju u parnicu kao umješači na strani tužitelja opravdavajući svoj pravni interes na činjenicama da se pred ovim sudom protiv istih kao tuženika pod posl. br. P-190/09 vodi postupak po tužbi D. P., sina tuženice radi predaje u posjed nekretnine koja je predmet ovog postupka; da se pod posl. br. P- 1778/14 između istih stranaka vodi postupak radi isplate naknade za korištenje nekretnine te da umješači ujedno imaju s pok. tužiteljem P. V. zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. rujna 2003. predmet kojeg je nekretnina koja je predmet ovog postupka.

15. Rješenjem Županijskog suda u Š. poslovni broj Gž-1040/2021-3 od 17. siječnja 2022. ukinuta je presuda Općinskog suda u S., Stalna služba u Sv. I. Z.poslovni broj P- 1023/2019-28 od 11. svibnja 2021. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje.

16. U daljnjem tijeku postupka glavna rasprava počela je iznova zbog izmjene raspravnog suca, a uz suglasnost stranaka, izvedeni dokazi nisu izvođeni ponovno, već su pročitani zapisnici o izvođenju tih dokaza, a saslušana je svjedokinja Z.J. te su saslušane stranke u postupku i to tužiteljica J. S. i N. M.umješači na strani tužitelja S. P. i R. P.te tuženica B. K..

17. Tijekom dokaznog postupka pročitani su spisi Općinskog građanskog suda u

Z. poslovni broj Ps-190/2009 (ranije P-9374/03 i Ps-196/06), Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj Pu P-355/2015 (ranije Općinski sud u S. poslovni broj P-1547/06, P- 1793/09), pročitan je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren kod Javnog bilježnika Z. J. iz Z. poslovni broj ..., ..., dana 26.lipnja 2003. (stranica 4 spisa), saslušani su svjedoci V. B., J. M. (stranica 20-22 spisa), svjedoci V. K., S. P., R. P. (stranica 26-28 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (stranica 33, 73 spisa), smrtni list (stranica 37 spisa), uvjerenje o prebivalištu za tuženicu (stranica 85 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u S. poslovni broj O- 3346/15 od 13.travnja 2015. (stranica 150-152, 155-156, 166-168 spisa), preslika izjave zakonskih nasljednika iza pokojnog P. V. (stranica 188 spisa), otpusno pismo KBD. (stranica 190 spisa), suglasnost za medicinske intervencije (stranica 191 spisa), preslika Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3.rujna 2003. ovjerenog kod Javnog bilježnika D. K. iz V. pod poslovnim brojem ..., dana 10.listopada 2003. (stranica 198-200 spisa), izjava R. P. od 12.9.2003.(stranica 201 spisa), Ugovor o smještaju u Dom i međusobnim pravima i obvezama ( stranica 202- 203 spisa), račun

. . . Pokop (stranica 204 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (stranica 205-206 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4.rujna 2003. ovjeren kod Javnog bilježnika M. Č. iz S. poslovni broj ..., dana 9.rujna 2003. (stranica 207-209 spisa), presuda Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž- 92/11-9 od dana 21.listopada 2014. (stranica 212-213 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka –oftalmologa dr B. C. (spis Općinskog suda u S. poslovni broj P-1547/06 (stranica 214-215 spisa), presuda Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-3936/15-3 od dana 21.veljače 2017.(stranica 222-223 spisa), rješenje Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž- 4767/2008-2 od 28.listopada 2008. (stranica 248-249 spisa), saslušani su svjedoci M. D., B. K., K. P., Lj. F., A. D. (stranica 264-268 spisa), svjedok J. K. (stranica 275- 276 spisa), tužiteljica J. S, (stranica 276-spisa), tužitelj F. S. (stranica 276-277 spisa), tuženica B. K. (stranica 278-spisa), umješači S. P. i R. P. (stranica 279-280 spisa), pročitan je ugovor od 12.9.2002. (stranica 281, 293 spisa),izjava od 6.12.2010. F. S. (stranica 294 spisa), preslika zapisnika Općinskog suda u S. poslovni broj P- 1547/06 od 6.ožujka 2008. (stranica 282-289 spisa), saslušana je svjedokinja Z. J. (stranica 530 spisa), tužiteljica J.S. (stranica 532 spisa), tužiteljica N. M. (stranica 532 spisa), umješači na strani tužitelja S. i R. P. (stranica 533 i 534 spisa) te tuženica B. K. (stranica 534 i 535 spisa).

18. U tijeku postupka tužitelji i umješači na strani tužitelja su odustali od dokaznog prijedloga za saslušanjem u svojstvu svjedoka Đ. P. (list 257 spisa), E. G. zbog lošeg zdravstvenog stanja (list 269 spisa) te Lj.F. (list 530 spisa). Tuženica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka D. P. (list 280). Punomoćnik tuženice je na ročištu za glavnu raspravu od 6. listopada 2023. predložio da se u svojstvu svjedoka sasluša A. M., a čije saslušanje nije ranije predloženo u postupku, na okolnost prijetnji umješača upućenih tuženoj da ne smije nastaviti živjeti sa P. i da mora odustati od ugovornog odnosa s njim što je dovelo do njenog odlaska iz stana, a koji dokazni prijedlog je sud odbio primjenom odredbe čl. 299. ZPP-a jer se ne radi o novim činjenicama te je o istima tužena imala

saznanja već prilikom podnošenja odgovora na tužbu kada je mogla predložiti provođenje dokaza saslušanjem navedenog svjedoka.

19. Sud je primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne

novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog

suda R. H., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14, 80/19 - dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odbio preostale dokazne prijedloge stranaka i to stoga što je sud utvrdio, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a kako je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora.

20. Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

21. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđene su odlučne činjenice:

22. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren kod Javnog bilježnika Z. J. iz Z. poslovni broj ..., ..., dana 26.lipnja 2003. (stranica 4 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između sada pokojnog tužitelja P. V., kao primatelja uzdržavanja i tuženice B. K., kao davatelja uzdržavanja 18.lipnja 2003., te je ovjera potpisa sačinjena dana 26.lipnja 2003. pod poslovnim broj ovjere ..., ..., dana 26.lipnja 2003.

23. Točkom III. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog kod Javnog bilježnika

Z. J. iz Zagreba poslovni broj ..., ..., dana 26.lipnja 2003. ugovorne strane su ugovorile obvezu tuženice kao davatelja uzdržavanja da pok. tužitelju P. V. kao primatelju uzdržavanja osigura organizaciju i uspostavu zajedničkog domaćinstva u stanu u Z., te povremeni zajednički boravak u kući u D., da osigura davanje svih primanja u zajedničko domaćinstvo, a P. V. je suglasan da on sudjeluje osobno u troškovima zajedničkog domaćinstva sa 1/3 svojih prihoda, da osigura potpunu prehranu, prilagođenu zahtjevima primatelja uzdržavanja, svakodnevno spremanje sobe, održavanje osobne higijene, pranje i peglanje, nabavljanje potrebne odjeće i obuće, njegovati primatelja uzdržavanja, nabavljati lijekove i po potrebi osigurati smještaj u adekvatnoj zdravstvenoj ustanovi, time da troškove liječenja i lijekova snosi primatelj uzdržavanja temeljem osobnog zdravstvenog osiguranja i participacije iz svojih ukupnih primanja, te se tuženica kao davatelj uzdržavanja obvezala primatelja uzdržavanja dostojno sahraniti prema mjesnim običajima u njegovoj obiteljskoj grobnici, a u slučaju svoje privremene spriječenosti u davanju uzdržavanja, tuženica se obvezala osigurati nesmetano davanje uzdržavanja i to tako da nađe sebi zamjenu po članovima svoje obitelji ili putem druge adekvatne osobe ili privremenim smještajem u adekvatnoj ustanovi.

24. Pročitavši zemljišnoknjižni izvadak (stranica 33, 73 spisa), izvadak iz knjige

položenih ugovora (stranica 205-206 spisa) i predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju

utvrđeno je da je vlasnik predmetne nekretnine i to suvlasnički dio nekretnina i zemljišta,

kao i zajedničkih dijelova zgrade povezanih, temeljem odredbe čl.68. i 370.st.4. Zakona o

vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, stambene

zgrade u Z-D, sagrađene na čkbr. ...,

, koja odgovara novoj izmjeri čkbr. ..., upisane u poduložak broj ..., k.o. ...,

, što u naravi

predstavlja dvosobni stan na I katu površine od 66,14 m2, stan broj 7, što je ujedno i predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, na dan 11. studenog 2004. bio upisan pokojni tužitelj P. V. a na dan 27.2.2009. i 8.1.2017. D. P., D,

sin tuženice.

25. Pročitavši spis Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj Ps-190/2009 (ranije Ps-196/06), rješenje Županijskog suda u Z.poslovni broj Gž-3936/15-3 od dana 21.veljače 2017. (stranica 222-223 spisa) utvrđeno je da je predmetni postupak uprekidu do pravomoćnog okončanja ovog postupka poslovni broj gornji (ranije poslovni

broj P-9374/03 Općinskog građanskog suda u Z.).

26. Pročitavši rješenje Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-4767/2008-2 od 28.listopada 2008. (stranica 248-249 spisa) utvrđeno je da je istim potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj Zs-14820/03 od 19.ožujka 2008. kojim je odbijen prijedlog zemljišnoknjižnog upisa u korist predlagatelja S. P. i R. P., ovdje umješača vezano za nekretninu koja je predmet ovog postupka.

27. Pročitavši spis Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj Pu P-355/2015 (ranije Općinski sud u S. poslovni broj P-1547/06 i P-1793/09) presuda Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-92/11-9 od dana 21.listopada 2014. (stranica 212-213 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka –oftalmologa dr B. C. iz spisa Općinskog suda u S.poslovni broj P-1547/06 (stranica 214-215 spisa) utvrđeno je da je u istom pravomoćnom presudom Općinskog suda u S. poslovni broj P-1793/09-70 od 18.lipnja 2010. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja J. S., V. C., B. B., M. N . Z. N., F. S., C. R., također i ovdje tužitelja, te je utvrđeno da nije pravno valjana pismena oporuka pokojnog P. V. sastavljena 20. ožujka 2005. pred svjedocima M. D. i D. D., a kojom oporukom ostavitelj P. V.kao oporučne nasljednike određuje tuženike S.P. i R. P., ovdje umješače.

28. Svjedok V. B. u svom iskazu je u bitnom naveo kako poznaje tuženicu već 20 godina, da ju je u ljeto 2003. istu sreo na ...,

u društvu tužitelja te ju je pozvao da dođe kod njega u posjete. Naveo je da je tako jednom prilikom došla kod njega u kuću s tužiteljem, a nakon čega ga je pozvala da dođe na ručak kod nje i tužitelja u stan u D. gdje je bio tri puta tijekom kolovoza 2003. Iskazao je da je tužena pripremila ručak te je primijetio kako se ona i tužitelj dobro slažu, da je sve uredno i pospremljeno. Nije ispitivao tuženu u kojem je odnosu s tužiteljem, čiji je stan u kojem je bio te zašto zajedno stanuju jer ga to nije zanimalo. Naveo je da se tužena nije preselila kod njega jer ima stan u D. te da s njim nema sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

29. Svjedok J. M. je iskazao kako tuženu poznaje od 1978. jer je ista živjela u D., a njezin sin je došao na studij u Z. te je stanovao kod njega. Preko tužene je upoznao tužitelja prije dvije godine jer je stanovao s tuženom u D. u njezinom stanu te ih je znao posjećivati prilikom čega je primijetio da su njihovi odnosi u redu. U srpnju i kolovozu 2003. je na molbu tužene izvršio i određene popravke u stanu u D. te mu je poznato, kako po kazivanju tužene tako i po kazivanju tužitelja, da su se njih dvoje dogovorili da će tužena brinuti o tužitelju, pospremati, prati, nabavljati lijekove i slično. Naveo je da kada je s tužiteljem i tuženom otišao u posjete gospodinu B. tužitelj

se za vrijeme boravka napio tako da je bilo grubih riječi prema tuženoj, kad su se vratili u D. da ju je psovao i vrijeđao nakon čega je ona napustila stan. Njihovi odnosi nisu uvijek bili takvi da ju je vrijeđao no znao mu je govoriti da će je ubiti i istjerati iz stana, imao je pritužbe da dovoljno brzo ne odlazi u nabavke te joj je davao 20,00 kn da skuha ručak. Naveo je kako je jednom tuženica došla prespavati kod njega, bila je sva izgrebana, rekla je da ju je tužitelj gušio i da joj je pomogla susjeda. Dva dana nakon toga je nazvao tužitelja koji mu je rekao da nema njegovog vozila i da ne zna gdje je tužena te je on stoga daljnjih 4-5 dana dolazio tužitelju i nosio mu hranu. Naveo je kako je bio u normalnom stanju te ga je ispitivao gdje je tužena na što mu on nije znao odgovoriti.

30. Svjedok V.K. je iskazao kako mu je poznato da je tužena, koju zna iz D., od 1999. znala dolaziti u S. kako bi se brinula o tužitelju jer je bio bolestan te mu je bila potrebna njega i pomoć. Nakon toga je tužitelj preselio kod nje u D., bio je lošeg zdravstvenog stanja, šepao, bio bolestan na noge nakon čega se tužena dugo vremena o njemu brinula, kuhala mu, spremala doručak, ručak i večeru te se on nakon toga oporavio i počeo hodati. Naveo je kako su njihovi međusobni odnosi su znali varirati, da je jedne prilike došlo do problema, da je tužena dotrčala kod njega u stan gdje je živio, a koji mu je tužena dala na korištenje te mu je rekla da je tužitelj prijetio da će je ubiti. Nakon toga je tužitelj otišao u Z. i ne zna što se s njima događalo. Ne zna koliko često je tužitelj dolazio u D. no znao ga je susretati.

31. S. i R. P.su u bitnom suglasno iskazali da tužitelja poznaju od travnja ili svibnja 2003. jer im je isti bio susjed koji je stanovao u ...,

. te su ga znali viđati u parku iza njihove stambene zgrade. S. P.je iskazala kako je u nekoliko navrata znala vidjeti tuženu n da je nakon kolovoza 2003. više nije viđala, a tužitelj je rekao da se pokupila i otišla od njega te je on između susjeda tražio nekoga tko bi mu pomogao pa mu je pomoć pružala njezina svekrva K. P. kao i druge susjede. Ona i suprug su počeli pomagati tužitelju tako da su ga vozili doktoru i po lijekove, znali su mu nositi namirnice iz dućana sve dok tužitelj nije izrazio želju da želi ići u starački dom te su mu pomogli naći smještaj u listopadu 2003. Kako je tužiteljeva mirovina bila mala oni su ga novčano pomagali za podmirenje troškova doma, a za uzvrat su s tužiteljem potpisali ugovor da ukoliko mu budu plaćali dom da će im on ostaviti stan s time da je on napomenuo da prvo mora riješiti situaciju s tuženom. R. P. je iskazao kako mu je tužitelj pričao kako je tužena u njegov stan htjela dovesti još jednu mušku osobu, V. B. o kojem se također brinula, a čemu se on usprotivio te mu je nakon toga rekla da ga napušta. Naveo je kako je tuženu prvi puta vidio kada je tužitelju donijela ključeve od stana u rujnu 2003. te joj nikada nije prijetio.

32. S. P. je na ročištu održanom 6. listopada 2023. u cijelosti ostala kod iskaza koji je ranije dala u ovom postupku. Gđi. B. K. nikada nisu prijetili niti imaju saznanja da bi ista protiv njih podnijela kakvu kaznenu prijavu u tom smislu. navela je kako su nakon smrti g. V. bili izloženi njenim konstantnim prijetnjama, kako njima tako i njihovoj djeci, učestalim pozivima i slanjem policije na njihovu adresu radi provjere tko na istoj živi. Tuženica je dolazila kod njih i pokušala ih napasti te je zbog toga zvana i policija o čemu postoje i zapisnici, čak je jednu večer bila i zadržana u policijskoj postaji. Navela je kako V. i tužena nikada nisu živjeli zajedno, on je najviše vremena provodio s njenom svekrvom, želio je da se ona uda za njega. G. V. je najviše htio ići u dom, to mu je bilo jako bitno kako bi se družio s ljudima koje je poznavao. Navela je kako je pričao kako je imao gospođu koja ga je izvela iz doma, a nakon što su zaključili ugovor da je nestala. G. V. se družio sa ženama u parku te je tražio onu koja bi vodila brigu o njemu, on je u to vrijeme bio razborit čovjek u iznimno u dobrom stanju, premda je imao 73 godine, jedino je imao slabost u nogama i bolest prostate. Navela je kako je g. V. vjerojatno objavio oglas kojim traži ženu koja bi se brinula o njemu prije nego što je otišao u dom jer je ciljano otišao u dom dvije kuće udaljenosti od kuće gdje je

živio C. V., gdje je bio jako zadovoljan. Navela je kako su štićenici primijetili kako g. V. nema u domu te su isto prijavili ravnatelju koji je prijavio policiji nestanak te je policija kontaktirala i V. C. jer su mislili da je otišao kod njega. Navela je kako je pok. tužitelja tuženica „ukrala“ i odvela u stan te ga je navela ga da potpiše ugovor, nakon čijeg zaključenja joj se gubio svaki trag. iskazala je kako nakon što je tuženica nestala da se g. V. obraćao susjedima, prodavačicama, tražio je društvo u parku odn. tražio je neku osobu koja bi se mogla brinuti o njemu, kojoj bi ostavio stan zauzvrat. 33. R. P. je na ročištu održanom 6. listopada 2023. iskazao kako u cijelosti ostaje kod iskaza koji je ranije dao u postupku. Naveo je kako nikada nisu prijetili B. K. jer da je tome bilo tako zasigurno bi u razdoblju od 20 godina tako nešto i bilo prijavljeno policiji niti je gđa. dolazila u razdoblju od 2003. do 2005. niti je itko znao gdje je ona. naveo je kako je tuženica učestalo mijenjala adrese pa tako je bila prijavljena na adresi od V. B. i M. J.. Naveo je kako mu je g. V. pričao da je imao gospođu koja je s njim živjela no da ga je prevarila te da više nije živjela s njim niti se brinula o njemu. Nije znao ni za kakav ugovor između g. V.i B. K. sve dok g. V. nije podnio tužbu. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju su zaključili s g. V. u 10. mj. 2003., prije nego što je otišao u dom i kada su otišli kod javnog bilježnika u V. na ovjeru ugovora.

34. Svjedok M. D. je iskazao kako je poznavao pok tužitelja, S. i R. P. te ih je znao viđati kako sjede u parku na klupi kraj zgrade. Nije mu poznato da bi netko živio s P. a tuženu nije vidio do sada, odnosno nije je vidio niti na sahrani pok. V. 35. Svjedok B. K. je iskazao kako je bio predstavnik stanara u zgradi te je poznavao P. V. iz viđenja, bliskih kontakata s njim nije imao. Sjeća se da je jednom prilkom puno godina nakon smrti tužitelja došla tuženica kada ju je prvi puta i vidio jer je bilo problema s vodovodom, jer nisu bili plaćani računi. Nije mu poznato da bi 2003. netko živio s tužiteljem u stanu te nema saznanja o njihovim međusobnim odnosima.

36. K. P. je iskazala kako je upoznala pok. tužitelja 2003., doselio je u susjedstvo u siječnju 2003. i cijelo ljeto se s njim se družila, šetala se s njim, kuhala mu, spremala, prala, išla na plac, kuhala mu je, nosila lijekove iz ljekarne i njezina snaha, želio je stupiti u kontakt s njezinim sinom i snahom, ovdje umješačima vezano za dogovor da bi išao u dom ako će mu oni plaćati. Bio je sam u stanu, zapušten, prljav, gladan, sve je bilo prljavo te mu je stoga ona pokušala pomoći. Bio je zapušten kada ga je upoznala. Nakon što se istoj predočuje tuženica, svjedokinja je iskazala kako je nikada ranije nije vidjela. Navela je kako je išla s P. V. u Općinu te joj je rekao kako ga je neka mlada prevarila, da je sklopio neki ugovor koji je želio raskinuti jer je nešto krivo potpisao. 37. Svjedokinja Lj. F. je iskazala kako je susjeda umješača te je P. V. živio u stanu u kojem žive umješači te ga je znala iz viđenja dok tuženicu do sada nikada ranije nije vidjela te koliko joj je poznato, jer je radila i nije je bilo do 5 doma, kada se doselila 2003. u zgradu da nitko nije živio s pok. P.V.

38. Svjedok A. D., dugogodišnja prijateljica tuženice, navodi kako joj je poznato da su se tuženica i pokojni P. V. našli preko oglasnika i stupili u kontakt 1997.ili 1998. jer je tražio pomoć u kućanstvu i poznato joj je iz razgovora s tuženicom da su bili zajedno u S. K. do 2003. i kasnije tijekom 2003. su živjeli u stanu u Koledinečkoj u Zagrebu, a nisu joj poznati razlozi zbog kojih je tuženica otišla od pokojnog P. V. Navela je kako je dva puta 2003. bila kod P. V. te je opisala stan no da ne zna koliko su dugo živjeli zajedno jer je te godine otišla u Nj., bio je dobrog fizičkog stanja, hodao je sporije sa štapom, prodavao je svoju robu na štandovima na B., bio je uredan i tuženica mu je kuhala. Navela je kako joj je tuženica rekla da je odmah po potpisu ugovora dobila stan za svoje usluge i da je radila sve što je bilo potrebno, a da je kada je otišla od P. V. preuzela brigu o B. V. koji je bio invalid. 39. Svjedok J. K.navodi u svom iskazu kako mu je poznato da su tuženica i pokojni P. V. živjeli zajedno i da je tuženica vodila brigu o njemu, kuhala, prala i dobro su se slagali, ali ne može s obzirom na visoku životnu dob (rođen 1929.) točno vremenski odrediti razdoblje u kojem su živjeli zajedno. Jednom je bio kod njih u stanu no ne može se sjetiti kada je to bilo niti gdje se nalazio taj stan te kod njih u D. u posjeti. Poznato mu je da se tuženica odselila od P. V. kod susjeda te da plaća vodu za stanare koji su u stanu.

40. Tužiteljica J. S. i tužitelj F. S., nećaci pokojnog tužitelja P. V., navode kako su bili velika obitelj i nitko od obitelji nije radio pritisak zbog imovine. Poznato im je da je pokojni P. V. bio u D.kod tuženice što mu se nije svidjelo te se vratio u Z. i da još nije bio okončan postupak radi raskida ugovora s tuženicom, a već je sklopio novi ugovor s umješačima. Nije im poznato zašto je tuženica otišla, a u kolovozu 2003. umješači su prihvatili brigu o pokojnom P. V. Poznato joj je da je isti dan kada je pokrenut ovaj postupak V. B. sklopio ugovor s tuženom te joj je dao pola kuće jer je tužena bila s njim. Franjo Srnec je ujedno naveo kako je P. V. bio kod sestre C., a nakon toga u domu u M. S. gdje nije bio zadovoljan smještajem.

41. J. S.je na ročištu održanom 6. listopada 2023. ujedno iskazala kako je B. K. došla po P. V.u dom te su zajedno otišli živjeti u njegovom stanu u Z.. Navela je kako je ona živjela s njim od 1. do 7. mjeseca 2003. i to na način da je par dana bila kod njega, onda je nije bilo određeno vrijeme tako da je u jednom trenutku P. uzeo podstanare kod sebe tako da B. K. nije bilo u stanu najmanje mjesec dana. Nakon što je P. V. dao stan B. K. temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju više nije živjela s njim. Navela je kako se tuženica u početku i vratila samo iz razloga jer joj je on rekao da će joj ostaviti stan. U tom razdoblju od 1. do 7. mjeseca nije posjećivala P. V., samo su se čuli telefonski

jer

ona

zbog braka i troje djece nije bila u mogućnosti pomagati na drugi način no da između P.V. i B. K. nikada nije bilo zajedničko domaćinstvo jer ako je nije bilo po mjesec dana kako to može biti zajedničko domaćinstvo. Navela je kako je B. K. vratila P. V. ključeve od toga stana jer P. V. nije htio pristati da u taj isti stan dođe g. B. živjeti s njima te ju je P. V. zvao i tražio da se vrati kod

njega. Ona mu je pomagala dok je živio u S. K. te nakon što se odselio u stan u D. dok je živio sa B. K.u jednom periodu ju je zvao da dođe, žalio joj se. Nema saznanja da bi umješači prijetili tuženoj.

42. Svjedokinja Z. J. je iskazala kako je P. V. bio njen susjed te je živio u istoj zgradi na adresi ...,

. Nije joj poznato od kada je on tamo živio i da li je živio s nekim ili sam, niti joj je išta poznato o odnosu između P. V.i B. K. B. K. je upoznala nakon što su se u stan od P. V. uselili S. i R. P., srela ju je ispred ulaza u zajednički ulaz u stanove te ju je tuženica pitala da li zna tko živi u stanu od P. .Još ju je par puta srela u gradu i pristojno su se pozdravile. Pamti susret s g. P. koji je bio prije 20 godina, 2003. Sjeća se kada je to bilo jer je u to vrijeme njena kćer imala 10 godina, kada joj se na ulazu u zajedničke stanove požalio mi da je sam i da mu nema tko skuhati i pomoći. Nakon tog susreta odnijela mu je u par navrata ručak, zbog čega je bio iznimno zahvalan, došao do njenog stana te je zamolio da dođe kod njega u stan da porazgovaraju i ponudio joj da mu pomaže oko kućanskih poslova odn. općenito da mu pomažem, a zauzvrat bi joj ostavio stan. Navela je kako je to odbila jer je imala malo dijete te mu zato nije bila u mogućnosti pomagati kao i iz svojih zdravstvenih razloga s obzirom na to da je osoba sa invaliditetom. Zahvalio joj je što mu je odnijela ručak te je rekao da će onda pronaći nekoga drugoga tko bi se mogao brinuti o njemu, upitao je da li zna nekoga tko bi mu mogao pomoći no nije mu mogla nikoga preporučiti. Nakon nekog vremena je počela viđati majku od R. P. koja je rekla da je kod g. Pavla te da mu ona pomaže zbog čega joj je to bilo iznimno drago. Povremeno je viđala i gospođu S. P. kao i R. te njihovu djecu koji su također obilazili g. P.. 2003.g. nije viđala B. K. u istoj zgradi. g. V.joj se žalio kako teško hoda što je bilo i više nego vidljivo. Nakon 2003. nije ništa čula o odnosu B. K. i P. V. no sjeća se da kada je srela gđu. S., suprugu R. P.da joj je rekla kako je tuženica u sporu vezano za konkretan stan i da ako išta treba da neka njoj pozvoni. Na poseban upit koliko je prošlo vremena od kada je razgovarala s g. V. i kada je susrela majku g. P. navela je kako se ne sjeća točno no zna da nije prošlo dugo vremena, da li je prošlo mjesec, dva ili pak trimjeseca, ne sjeća se točno. 43. Tužiteljica N. M. je iskazala kako je pomagala pok. P. V. kada je još živio u kući u S. K. no kako ga nisu odveli na sprovod u M. S. od njenog oca, on se naljutio te svaki naš kontakt s tim je bio prekinut te se nismo ustvari čuli niti bili u kontaktu od 2000. Ništa joj nije poznato o njegovom odnosu s B. K.niti ju je upoznala prije ročišta u ovome postupku.

44. Tužena je na ročištu održanom 6. listopada 2023 . u cijelosti ostala kod iskaza kojeg je dala ranije u postupku. Iskazala je kako je P. V. dao oglas da traži ženu koja će mu kuhati i brinuti o njemu jer ima teški dijabetes. Kako je izgubila stan u Z. javila se na taj oglas 1999. u srpnju te je otišla kod njega i ponudila se da će probno kuhati tjedan dana pa ako mu to bude odgovaralo da može ostati i brinuti se o njemu. Rekao je da ima rodbinu i da je kod njega bila gđa. J. koja mu je uzela 5.000,00 kuna i više se nije pojavljivala. Kada su išli liječniku u Domu zdravlja S. K. nije imao niti otvoren zdravstveni karton te nisu znali ni koje lijekove je uzimao. Živjela je s P. V. u S. K. tokom tjedna, a vikendom bi otišla u D. P. je rekao da želi prodati kuću u S. K. na što mu je ona rekla da je bio naveo da će dati nekretninu na što je on rekao kako je našao stan u Z. te da idu živjeti u taj

stan zajedno. Kada je prodao kuću u S. K. napravili su ugovor za stan u D. koji je predala Poreznoj upravi 2000.g. te se njen potpis nalazi na navedenoj dokumentaciji. Nakon toga su zajedno kupovali aparate i opremu za stan, sve su kupili novo i zajedno uselili. Rekla je P. da se bez ugovora ne može brinuti o njemu pa ako želi da potpiše ugovor, a ako ne, da će otići od njega. Prije potpisivanja ga je pitala da li ima rodbinu koja bi se mogla brinuti o njemu. Rekao je da ima rodbinu u M. te ga je molila da odu do njih da vide da li ga oni možda žele othraniti prije nego što potpišu ugovor. Otišli su kod V. C. te je pitala P. da li želi ostati kod njega na što je on odgovorio da C. nema mjesta kod sebe u kući za njega. Nakon toga su otišli kod P. sestre C. gdje je ostao par dana a nakon čega ju je zvao da dođe po njega i da ga odveze u Z.. Od rodbine ga nitko nije prihvatio da ga dohrani. Ona mu je rekla da ću napraviti ugovor i u njega nije stavila pokretnu imovinu za koju je znala da ima, odn. novac u iznosu od oko 50.000 DEM kao i novac za koji je znala da ima u stanu već je samo u ugovor stavila stan u D.i, zauzvrat za uzdržavanje koje mu je pružala. Novac je otišao njegovoj rodbini. Rekao joj je da mu se sviđa K., majka od R. P., nakon što su potpisali ugovor i da se ona njemu nudi no on je rekao da on neće nikoga drugoga već samo nju. Vodila ga je u D. t., kuhala mu zdravu hranu, dobio je na težini jer je bio strahovito mršav i za to cijelo vrijeme se nitko nije pojavio da pita za njega. Kada su išli jedan dan u šetnju, ispred zgrade su se pojavili R. i S. P. te joj je R. P. prišao i zaprijetio da mora odustati od P. jer će se dogoditi nešto strašno što je ozbiljno i shvatila. 2010. je sa sinom išla pozvoniti na vrata stana j gdje se pojavio neki momak i djevojka koji je rekao da je to njegov stan i da će pozvati čovjeka koji će to potvrditi. Iskazala je kako je tada došao P. R. i nožem nasrnuo na njenog sina. Policija ju je tada zadržala te je htjela da se napravi zapisnik o napadu P. na mog sina, no policija nije htjela sačiniti takav zapisnik. Iznenada je dobila poziv za sud te je zahtijevala da dođe P. V. kako bi se izjasnio da li želi biti s njom u zajedničkom domaćinstvu no nije došao jer je bio u bolnici. Oni su ga spriječili da dođe na ročište jer su znali da želi biti s njom u domaćinstvu. Preko potvrde bolnice je saznala u kojem se domu nalazi te ga je išla posjetiti. Kada ju je vidio molio ju je da ga odvede sa sobom. Otišla je socijalnoj radnici u domu koja je rekla da on neće napustiti dom sve do smrti, odn. da može ići samo na groblje. Kada se vratila po njega s autom, on je već u međuvremenu umro. Otišla je u Matični u. gdje su joj rekli da nemaju evidenciju o tome da je P. V. umro jer dom nije prijavio, odn. nitko nije prijavio njegovu smrt. Sve je bilo između nje i P. u redu, sve dok nije dobila prijetnje te je morala odustati od P. i otišla živjeti kod B. V. jer nisam imala gdje biti. Navela je kako je sklopila ugovor s V. B. kojega je ranije poznavala i kojemu je rekla da je napustila P. V. i da sada može s njim sklopiti ugovor i voditi brigu o njemu te joj je on odmah rekao da će odmah s njom sklopiti ugovor i dati joj pola nekretnine jer je dobra osoba. Nakon smrti V. B. udala se

koji

joj

dao

stan.

Iskazala je kako je M. J. poznavala od ranije no dok je bila s P. V. nije s njim kontaktirala, dolazio je k njima kao prijatelj, a ona je rekla da ga ne želi zbog njegovog alkoholizma no nakon smrti V. B. preuzela je brigu o njemu i dao joj je stan. 45. Na poseban upit umješača ako joj je P. prijetio kao što je iskazala zašto je 2010. završila u policiji a ne on, navela je kako ne zna zašto je tamo završila, bilo je napisano radi remećenja javnog reda i mira. Na poseban upit koliko je dugo s pok. V. živjela u stanu nakon sklapanja ugovora navela je jedno tri do četiri mjeseca odnosno do prijetnji. Na poseban upit zbog čega je pok. V. onda podnio tužbu za raskid ugovora u rujnu 2003. i zbog čega je u činjeničnim navodima tužbe navedeno da je

ona njega ranije napustila, navela je kako ne zna zašto je to tako, smatra da su postupak

pokrenuli umješači kao glavni akteri. Na poseban upit koliko često je s pok. V. boravila u D. navela je kako su u kući od njene majke boravili 10 do 15 dana 2004. kada su se vraćali iz M., odnosno da ustvari radilo o 2002. i 2003. godini kada su bili u D. t.. Na poseban upit da li je pokrenula zbog navedenih prijetnji kazneni postupak protiv P. iskazala je kako je podnijela kaznenu prijavu protiv P i P. p. koja nikada nije riješena. Na poseban upit tko je platio troškove sahrane V. navela je kako je to platio P. s novcima V. koji su ostali u kući nakon što je otišla. Na poseban upit zašto joj je J. M. kao osoba s kojom je živjela 2004. također ostavio svoj stan navela je kako je on bio bolestan, bili su prijatelji i o njemu se brinula.

46. Pročitavši otpusno pismo KB Dubrava (stranica 190 spisa) utvrđeno je da se isto odnosi na razdoblje 7.5.2005. do 24.5.2005., pa nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

47. Pročitavši presliku suglasnosti za medicinske intervencije (stranica 191 spisa)

utvrđeno je da ista sadrži suglasnost bolnici P.za bolesnika P. V., izdanu 3.10.2000. s potpisom tuženice, kao staratelja.

48. Iz Ugovora zaključenog između obiteljskog domaćinstva S., M. S. i pok. P. V. (list 281 spisa) proizlazi kako davalac usluge u svom obiteljskom domaćinstvu prima na skrb primaoca usluge 12. rujna 2022. te da se primalac usluge

obvezuje za primljene usluge i skrb plaćati davaocu usluge iznos od 2.200,00 kn mjesečno

dok se davalac usluge obvezuje primaocu pružati usluge smještaja u obiteljskom

domaćinstvu, adekvatne prehrane prema zdravstvenom stanju primaoca usluge, omogućiti

uvjete za osobnu higijenu, brinuti se da prostorije budu uredne te da ga u slučaju bolesti

odvede do potrebnog liječnika.

49. Pročitavši presliku Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3.rujna 2003. ovjerenog

kod Javnog bilježnika D. K. iz V. pod poslovnim brojem ...,

dana 10.listopada 2003. (stranica 198-200 spisa), izjavu R. P. od 12.9.2003.(stranica 201 spisa), Ugovor o smještaju u Dom za stare i nemoćne „Sv.K. d. L.“ Caritas Z. nadbiskupije u V. o međusobnim pravima i obvezama ( stranica 202-203 spisa), račun 51052 Pokop (stranica 204 spisa) utvrđeno je da je P. V. sklopio 3.rujna 2003. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kao primatelj uzdržavanja s umješačima S. i R. P., te da se R. P.

obvezao

snositi

troškove smještaja pok. tužitelja u navedenom Domu.

50. Pročitavši ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4.rujna 2003. ovjeren kod Javnog

bilježnika M. Č. iz S. poslovni broj . . . dana 9.rujna 2003. (stranica 207-209 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili tuženica kao davateljica uzdržavanja i V. B., kao primatelj uzdržavanja kojim ugovorom je tuženica preuzela obvezu doživotnog uzdržavanja primatelja uzdržavanja na način da će u izvršavanju svoje obveze primatelju uzdržavanja osigurati prehranu prilagođenu zahtjevima primatelja, time da će troškove prehrane snositi primatelj uzdržavanja, pomagati mu i brinuti o održavanju osobne higijene i higijene stanovanja. U slučaju bolesti primatelja osiguranja, osigurati mu liječničku pomoć i smještaj u bolnicu, nabaviti mu potrebne lijekove.

51. Pročitavši izjavu od 6.12.2010. F. S. (stranica 294 spisa) utvrđeno je da je na istoj F.S. ovjerio svoj potpis kod Javnog bilježnika i izjavio da je pokojni P. V. kratko vrijeme boravio u domu za starije koji je vodio 2002., što u svom iskazu navodi i tužitelj F. S., iz sadržaja izjave proizlazi da je tada davatelj izjave F. S. upoznao B. K., ovdje tuženicu.

52. Pročitavši presliku zapisnika Općinskog suda u S. poslovni broj P-1547/06 od 6.ožujka 2008. (stranica 282-289 spisa) utvrđeno je sadrže iskaze ovdje tužitelja V. C., J. S. i F. S., međutim, isti sud nije uzeo u obzir pri donošenju odluke u ovom postupku, jer su iskazi dani u svezi drugog predmeta spora, koji je vođen radi utvrđenja da nije pravno valjana pismena oporuka pokojnog P. V. sastavljena 20.ožujka 2005.

53. Dakle, pri utvrđivanju spornih okolnosti li je tuženica propustila ispuniti svoje obveze preuzete Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kao i da li je proizlazilo iz njezina držanja da ona tu obvezu neće izvršiti niti u naknadnome roku sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka tuženici bliskih osoba čiji iskazi su ocjenjeni pristranima, obzirom na to da su se isti nalazili u odnosu ovisnosti prema tuženici, pa tako nije poklonjena vjera

iskazu

svjedoka V. B. koji je imao s tuženom zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju kao niti iskazu svjedoka J. M. za kojeg se tuženica udala nakon smrti V. B., o kojem je preuzela brigu i koji joj je u vlasništvo dao stan. Sud ujedno nije poklonio vjeru iskazu dugogodišnje prijateljice tužene svjedokinje A. D. koja je iskazala kako je tužitelj živio s tuženom od 1998. jer je navedeno suprotno ispravama u spisu i iskazima tužiteljica J. S. i N. M. kojima je sud poklonio vjeru dok je i sama navela kako je 2003. otišla u Nj. te u dva navrata za koji je iskazala da je bila u stanu nije mogla imati uvid u dinamiku svakodnevnih odnosa između P. V. i tuženice vezano za postojanje njihove životne zajednice, odnosno o istoj je imala saznanja prema pričanju tuženice.

54. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka V. K. koji je iskazao kako mu je tužena dopustila da boravi u njezinoj nekretnini u D. te je stoga imao interes pristrano iskazivati u dijelu u kojem je naveo kako je tužena, koju zna iz D., od 1999. znala dolaziti u S. kako bi se brinula o tužitelju jer je bio bolestan te mu je bila potrebna njega i pomoć jer je isto suprotno iskazu tužiteljice N. M. i J. S.kao ni u dijelu u kojem je isti iskazao da je tužitelj prijetio da će je ubiti jer nije životno logično da bi tuženica u strahu za vlastiti život nastavila druženje s tužiteljem te pristala s njime ići u Z.

55. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužene u dijelu u kojem je ista navela kako je živjela s tužiteljem i vodila brigu o tužitelju od 1998. pa sve do napuštanja tuženika u kolovozu 2003. obzirom na to da je iskaz tužene u suprotnosti s ispravama u spisu i iskazima tužiteljice J. S., kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru kao životnom, koja je navela kako su upravo ona i njezina ujna 1999. dolazile i brinule o pok. V. u S. K., a tuženice B. K. nije nigdje bilo. Kada je ona prestala dolaziti, dolazila je tužiteljica M. N. koja je preuzela brigu o P. i obilazila ga do 2000. nakon koje godine više nisu bili u kontaktu. Utvrđenim proizlazi i da je pok. V. boravio u domu za starije S. u M. S. 2002. godine (ugovor list 281 spisa). Sud je stoga poklonio vjeru iskazu tužiteljice J. S. u dijelu u kojem je

ista navela kako je tužena došla po P. V. u dom te da su zajedno otišli u njegov stan u Z. gdje je ona bila s njim od 1. do 7. mjeseca tek 2003. i to na način da je par dana bila kod njega pa je ne bi bilo određeno vrijeme tako da je u jednom trenutku P. uzeo podstanare kod sebe tako da B. K. nije bilo u stanu najmanje mjesec dana. Navela je kako nakon što je P. V. dao stan B.i K. temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju da više nije živjela s njim. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka M. D., B. K. koji je ujedno bio predstavnik stanara u zgradi kao i Lj. F. koja je bila susjeda pok. tužitelja kao životnima, objektivnima i logičnima koji su suglasno iskazali kako tuženicu

nakon

što

tužitelj

doselio na istu adresu nisu viđali te da nitko nije živio s P. V., a koji bi kao osobe koje su živjele u istoj zgradi kao i pok. tužitelj tuženicu zasigurno, da je postojala stalna zajednica života s s pok. tužiteljem, barem povremeno viđali. Temeljem iskaza svjedoka kojima je sud poklonio vjeru i stranaka u postupku sud je našao utvrđenim kako se pok. tužitelj družio s tuženicom u razdoblju nakon 2000. do 2003. no da između istih nije postojala zajednica života već da su povremeno boravili skupa te nije utvrđeno da bi se prethodno zaključenju ugovora tuženica brinula i skrbila o pok. V., tim više jer je isti zatražio smještaj u dom 2002.

56. Da tužena nije skrbila o pok. P. V. dok je isti živio u stanu proizlazi i iz iskaza svjedokinje Z. J. kojoj je sud u cijelosti poklonio vjeru kao životnom, sukladnom iskazu svjedokinje K. P. i koja je iskazala kako pamti susret s g. P. prije 20 godina, 2003. jer u to vrijeme je njena kćer imala 10 godina, kada joj se na ulazu u zajedničke stanove požalio da je sam i da mu nema tko skuhati i pomoći. Nakon tog susreta odnijela mu je u par navrata ručak, zbog čega je bio iznimno zahvalan te je došao do njenog stana te je zamolio da dođe kod njega u stan da porazgovaraju i ponudio joj da mu pomažem oko kućanskih poslova odn. općenito da mu pomažem, a zauzvrat bi joj ostavio stan. Navela je kako je to odbila jer je imala malo dijete te mu zato nije bila u mogućnosti pomagati te je rekao da će onda pronaći nekoga drugoga tko bi se mogao brinuti o njemu, upitao je da li znam nekoga tko bi mu mogao pomoći no nije mu mogla nikoga preporučiti. Nakon nekog vremena je počela viđati majku od R. P. koja je rekla da je kod g. P. te da mu ona pomaže, a što je sukladno iskazu svjedokinje K. P. kojoj je sud poklonio vjeru u dijelu u kojem je iskazala da su u ljeto 2003. o pok. tužitelju brigu vodili i to u svim njegovim potrebama koje se sastoji od nabavke i pripremanja hrane, osobne higijene, odlazaka liječniku i fizioterapeutu, davanja propisane terapije, plaćanja režijskih troškova i održavanja kućanstva K. P. i umješači na strani tužitelja čijim iskazima je sud u cijelosti poklonio vjeru.

57. Upravo iz činjenice da se primatelj uzdržavanja žalio susjedima te ženama koje je susretao u parku kod zgrade, kako u razdoblju koje je prethodilo sklapanju ugovora tako i onom neposredno nakon formalnog napuštanja tužitelja od strane tužene, da je sam, gladan i da nema nikoga tko bi se brinuo o njemu također ukazuje na činjenicu kako nije postojala zajednica života između P. V. i tužene, da ista nije skrbila o njemu i njegovim svakodnevnim potrebama.

58. Dakle, u konkretnom slučaju, čak i da je tuženica djelomično ispunjavala preuzete

obveze, prestala je ispunjavati svoje obveze iz sklopljenog Ugovora o dosmrtnom

uzdržavanju te je ujedno pristala na raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kada je

napustila pok. tužitelja, vratila tužitelju ključ od stana, preuzela brigu o drugoj osobi V. B. temeljem istovrsnog ugovora i imala saznanja da je pok. P. V. raspolagao imovinom koja je bila predmetom ugovora na drugačiji način nego što je ugovoreno

Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Da tužiteljica nije imala namjeru voditi brigu o pok. P, V., odnosno da je iz njezina držanja proizlazilo kako obveze neće ispunjavati ni u naknadnom roku, proizlazi i iz činjenice da je u svojstvu davatelja uzdržavanja s V. B. kao primateljem uzdržavanja, neposredno nakon napuštanja tužitelja, zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4. rujna 2003. ovjeren kod Javnog bilježnika M. Č. iz S. poslovni broj . . . dana 9.rujna 2003. (stranica 207-209 spisa) kojim ugovorom je ista preuzela obvezu doživotnog uzdržavanja primatelja uzdržavanja na način da će u izvršavanju svoje obveze primatelju uzdržavanja osigurati prehranu prilagođenu zahtjevima primatelja, time da će troškove prehrane snositi primatelj uzdržavanja, pomagati mu i brinuti o održavanju osobne higijene i higijene stanovanja. U slučaju bolesti primatelja osiguranja, osigurati mu liječničku pomoć

i smještaj u bolnicu, nabaviti mu potrebne lijekove.

59. Tužiteljica je ujedno na ročištu održanom 13. veljače 2020. u svom iskazu navela kako je sklopila ugovor s V. B. kojega je ranije poznavala i kojemu je rekla da je napustila P. V. i da sada može s V. B. sklopiti ugovor i voditi brigu o njemu te da joj je on odmah rekao da će s njom sklopiti ugovor i dati joj pola svoje nekretnine jer je dobra osoba. 60. Izvršavanje obveza koje je na sebe tuženica preuzela Ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim s V. B. onemogućava te je u izravnoj korelaciji s izvršavanjem obveza koje je tuženica preuzela na sebe Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je zaključen s pok. P. V. Primarno je tuženica onemogućena u ispunjenu obveze osiguranja organizacije i uspostave zajedničkog domaćinstva s pok. P. V.. Naime u točki III. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog kod Javnog bilježnika Z. J. iz Z. poslovni broj . . . , . . . od 26.lipnja 2003. ugovorne strane su ugovorile obvezu tuženice kao davatelja uzdržavanja da pok. P. V. kao primatelju uzdržavanja osigura organizaciju i uspostavu zajedničkog domaćinstva u Z., te povremeni zajednički boravak u kući u D., da osigura davanje svih primanja u zajedničko domaćinstvo, a P. V. je suglasan da on sudjeluje osobno u troškovima zajedničkog domaćinstva sa 1/3 svojih prihoda, da osigura potpunu prehranu, prilagođenu zahtjevima primatelja uzdržavanja, svakodnevno spremanje sobe, održavanje osobne higijene, pranje i peglanje, nabavljanje potrebne odjeće i obuće, njegovati primatelja uzdržavanja, nabavljati lijekove i po potrebi osigurati smještaj u adekvatnoj zdravstvenoj ustanovi, time da troškove liječenja i lijekova snosi primatelj uzdržavanja temeljem osobnog zdravstvenog osiguranja i participacije iz svojih ukupnih primanja, te se tuženica kao davatelj uzdržavanja obvezala primatelja uzdržavanja dostojno sahraniti prema mjesnim običajima u njegovoj obiteljskoj grobnici,

slučaju

svoje

privremene spriječenosti u davanju uzdržavanja, tuženica se obvezala osigurati nesmetano davanje uzdržavanja i to tako da nađe sebi zamjenu po članovima svoje obitelji ili putem

druge adekvatne osobe ili privremenim smještajem u adekvatnoj ustanovi.

Dakle, jasnim proizlazi kako je obveza tuženice iz Ugovora bila svakodnevna, odnosno očitovala se u ispunjavanju svakodnevnih obveza u odnosu na pok. P. V. jer se u suprotnom Ugovor i ne bi mogao kao takav izvršavati.

61. Tužena je tijekom postupka učinila nespornim da je ona doista prestala sa ispunjenjem ugovornih obveza iz predmetnog ugovora, međutim da je to učinila zbog toga što je pok. prednik tužitelja kao primatelj uzdržavanja njoj upućivao prijetnje, radi čega

smatra da je prestanak ispunjenja njezinih obveza opravdan i sadržan u razlozima upravo odbijanja njihovog primanja na takav način, od strane pok. prednika tužitelja. Međutim, po ocjeni ovog suda, čak i da su izrečene, prijetnje pok. prednika tužitelja prema tuženoj treba razmatrati u širem kontekstu njegove tadašnje životne dobi, zdravstvenog stanja te sa time vezano i psihofizičkog stanja i to kako u trenutku izricanja tih prijetnji tako i vrijeme nakon toga. Isto tako prijetnje treba sagledati u okviru također znanja tužene o svim tim okolnostima još i u vrijeme sklapanja ugovora sa pok. prednikom tužitelja nisu dali opravdanja za prestanak ispunjenja obveze uzdržavanja od strane tužene prema pok. predniku tužitelja. Također, navode tuženice da bi ista bila onemogućena voditi brigu o tužitelju zbog prijetnji umješača tužena, jednako kao i eventualne prijetnje pok. tužitelja u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a ničime ne dokazuje. Nije životno logično da ista ukoliko je uistinu bila u velikom strahu za život i zdravlje ne bi prijetnje umješača, odnosno i samog P. V. prijavila policiji. Ista je jednako tako mogla realizirati namjeru brige o tužitelju preko drugih osoba jer je i takva mogućnost bila predviđena ugovorom.

62. U situaciji kad tuženica tvrdi da kao davateljica uzdržavanja više nije mogla osobno brinuti o tužitelju kao davatelju uzdržavanja nije razlog zbog kojih bi se mogla osloboditi svojih ugovornih obaveza. U takvoj situaciji, tuženica je imala mogućnost preko druge osobe izvršavati svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju što ona nesporno nije činila.

Bitno izmijenjene okolnosti na strani bilo koje od stranaka ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe iz čl. 584. ZOO-a mogu biti razlog za izmjenu ili raskid ugovora u smislu općih odredaba o izmjeni ili raskidu ugovora kod promijenjenih okolnosti sukladno odredbama čl. 369. do čl. 372. ZOO-a što niti jedna od stranaka nije tražila.

63. Budući da je sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženica nije izvršavala svoje ugovorne obveze kao davateljica uzdržavanja u skladu s ugovorom pa do podnošenja tužbe niti je izrazila naknadno volju za nastavkom ispunjavanja tih obveza to su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora uz smislu čl. 124. ZOO-a zbog neispunjenja obveza iz sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev da se konstitutivnom odlukom raskine sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju u dijelu koji se odnosi na tuženicu pa je presuđeno kao u točki I. izreke.

64. Međutim, u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva ističe se da na način kako je

postavljen tužbeni zahtjev isti nije osnovan. Utvrđenim proizlazi kako u predmetnom

zemljišnoknjižnom ulošku kao vlasnik upisan sin tuženice dok su u tužbi i tužbenom

zahtjevu na temelju koje bi se tražila uknjižba prava vlasništva kao tuženica označena

B. K. te kojoj se nalaže izdavanje valjane tabularne isprave i priznanje vlasništva. S obzirom da se upis može dopustiti samo protiv knjižnog prednika izreka parnične presude ne može se odnositi na osobe koje nisu upisane u zemljišnu knjigu. Naime, odredbom čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17

- nastavno: ZZK) propisano je da će se zemljišnoknjižni sud, kad zemljišnoknjižni upis

određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, ograničiti na

ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje

zemljišne knjige, dok glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis

dopušta. U takvoj situaciji zemljišnoknjižni sud, dakle, pored okolnosti je li upis odredilo

nadležno tijelo, ispituje i je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige u trenutku

kad je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu (čl. 107. ZZK), pri čemu ispituje one pretpostavke za upis koje sudu ili drugom tijelu nisu mogle biti poznate u vrijeme određivanja upisa, a odnose se na pretpostavke o knjižnom predniku (čl. 40.- 41. ZZK) i provedivosti upisa s obzirom na predmet upisa (je li nekretnina upisana u zemljišnim knjigama). Kod odluke o provedbi takvog upisa relevantna su, stoga, zemljišnoknjižna pravila o knjižnom predniku (čl. 40. ZZK), prvenstvenom redu upisa (čl. 45. st. 1. ZZK), te mjerodavnog stanja za odlučivanje o provedbi upisa (čl. 107. ZZK).Prema čl. 40. ZZK, upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojeg se upis zahtijeva ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena. Također, tužitelji se nisu nalazili u takvom odnosu s tuženicom da bi se općenito mogao postaviti tužbeni zahtjev koji glasi na izdavanje tabularne isprave.

65. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

66. Odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a propisano je kako sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Slijedom navednog, tužiteljicama i umješačima na strani tužitelja su dosuđeni i troškovi postupka koji su bili potrebni za vođenje ove parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP u cijelosti obzirom na to da u pogledu dijela tužbenog zahtjeva glede kojeg tužitelji nisu ostvarili uspjeh u sporu nisu nastali posebni troškovi. Tako su tužiteljici Jasenki Starčević kao potrebni, dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa) te vrijednosti predmeta spora. Priznat joj je kao osnovan trošak sastava tužbe u iznosu od 199,00 Eur (Tbr. 7. točka 1.), trošak sastava podnesaka od 2. prosinca 2004., 14. veljače 2017., 2. rujna 2021. u iznosu od 199,00 Eur (Tbr. 8. točka 1.), trošak sastava podneska od 28. listopada 2003., a obzirom na to da se ne radi o obrazloženim podnescima za sastav kojih bi tužiteljici pripadala naknada u punom iznosu već se radi o ostalim podnescima, u iznosu od 49,75 Eur (Tbr.8 točka 3 Traife), trošak zastupanja na ročištima, 7. travnja 2004., 12. studenog 2004., 10. siječnja 2017., 25. rujna 2019., 5. prosinca 2019., 13. veljače 2020., 21. travnja 2021., 23. svibnja 2023. i 6. listopada 2023. za svako u iznosu od 199,00 Eur (Tbr. 9. točka 1.), trošak pristupa na ročišta 16. listopada 2003., 4. veljače 2004., 18. svibnja 2005., 9. ožujka 2017. koja su odgođena prije početka raspravljanja za svako u iznosu od 49,75 Eur (Tbr.9. točka 5.), trošak sastava žalbe u iznosu od 248,00 Eur (Tbr. 11.), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), iznosi 3.854,68 Eur. Tome je valjalo pribrojiti trošak sudske dostave u iznosu od 17,12 Eur, tako da troškovi tužiteljice iznose ukupno 3.871,80 Eur. Tužiteljici je priznat zatražen trošak sudske pristojbe po odluci suda obzirom na to da predmetni zahtjev nije određeno postavljen u smislu odredbe čl. 164. ZPP-a. Trošak sastava podneska od 14. travnja 2004. kojim je postavljen zahtjev za izuzeće uređujućeg suca nije priznat obzirom na to da je isti odbijen kao neosnovan, sve primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a.

67. Umješačima zastupanima po punomoćniku odvjetniku priznat je zatražen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku nakon njihova stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja 10. siječnja 2017. i to trošak sastava podneska od 12. siječnja 2017. u iznosu od 199,00 Eur (Tbr. 8. točka 1.), trošak zastupanja na ročištima 10. siječnja 2017., 25. rujna 2019., 5. prosinca 2019., 13. veljače 2020., 21. travnja 2021., 23. svibnja 2023. i 6. listopada 2023. za svako iznos od 199,00 Eur (Tbr. 9. točka 1.), trošak pristupa na ročište 9. ožujka 2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,75 Eur (Tbr.9.t.5.), trošak sastava žalbe u iznosu od 248,00 Eur (Tbr. 11.) dakle ukupno 1.889,75 Eur, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi 2.362,18 Eur. Zahtjev tužiteljice i umješača za naknadom troškova postupka preko dosuđujućeg dijela odbijen je kao djelomično neosnovan jer je isti neosnovano zatražen te stoga istima ne pripada pravo na naknadu predmetnog troška.

68. Na tako određen trošak dosuđene su zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 57/16 i 73/17), po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. U Sesvetama 15. studenog 2023.

Sudac

Iva Raos v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- 1-4. tužitelju

- 5. tužiteljici po pun

- 6., 7, 9. i 10 tužitelju

- 8. tužitelju po pun

- tuženici po pun

-1. i 2. umješačima po pun

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte