REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2941/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i Š. d.o.o. iz V., protiv tuženika: 1. Z. M. iz S., OIB: … i 2. tuženika M. M. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. N. T., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i dopuni prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije i prijedlogu tuženice pod 1. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-115/22-2 od 14. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/19-53 od 22. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2023.

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije pod 1. se odbija.

II. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-758/23-2 od 28. ožujka 2023. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. zbog pravnih pitanja koje glase:

„Ima li opunomoćenik klijenta banke, kojeg je klijent banke opunomoćio za raspolaganje novčanim sredstvima po svom tekućem deviznom računu, pravo zadržati novčane iznose koje je podigao na bankomatu, ako se utvrdi da je banka zbog greške u svom sustavu za te transakcije teretila devizni račun klijenta za višestruko manje iznose nego što je trebala ?

Ne odgovara li u takvoj situaciji opunomoćenik klijenta banke solidarno s klijentom banke za iznose razlike za koje račun klijenta banke nije terećen ? Nije li i opunomoćenik po računu, kao osoba koja je podizala novac na bankomatima, stekao bez osnove razliku za koju devizni račun vlasnika računa nije terećen ?

Nije li i opunomoćenik, za transakcije koje je sam poduzeo, u obvezi vratiti banci stečeno bez osnove po tim transakcijama, pored vlasnika računa?

Isključuje li primjena instituta stjecanja bez osnove, kao izvanugovornog oblika odgovornosti, primjenu ugovorne odredbe odnosno odredbe općih uvjeta koji su dio ugovornog odnosa, koja govori o solidarnoj odgovornosti vlasnika računa i opunomoćenika za transakcije koje je poduzeo opunomoćenik?“

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženica pod 1. su podnijeli prijedloge (tužitelj i dopunu prijedloga) za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-115/22-2 od 14. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/19-53 od 22. studenoga 2021.

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu tuženice pod 1. za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a. Naime, procesno pravnim pitanjima tuženica pod 1. ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

3.1. Nadalje, tuženica prvim materijalnopravnim pitanjem problematizira ugovornu odgovornost tužitelja, međutim u konkretnom slučaju se ne radi o potraživanju iz Ugovora o usluzi banke 1 za sve koji je zaključen između tužitelja i tuženice pod 1., već je riječ o izvanugovornom obveznopravnom odnosu na temelju kojeg je tuženica pod 1. kao stjecateljica obvezana na povrat koristi koju je stekla bez pravom priznate osnove. Drugo materijalnopravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a jer se odnosi na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. Treće materijalnopravno pitanje polazi od pretpostavki koje u konkretnom slučaju nisu ispunjene budući da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj izvršio isplatu znajući da plaća nešto što nije dužan platiti, već da se radi o pogrešci koju je tužitelj otkrio tek po izvršenoj internoj reviziji. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prijedlog tuženice pod 1. nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao pod toč.I. izreke.

4. U odnosu na prijedlog tužitelja ispunjene su pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je riječ o pitanjima glede kojih postoji različita praksa viših sudova - pobijana odluka i primjerice presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-218/20-2 od 5. studenoga 2021. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. Izreke.

Zagreb, 15. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.