REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3597/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula, Pula, Negrijeva 6 , OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž R - 685/2022-2 od 16. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola broj Pr - 227/2017-43 od 30. ožujka 2022., u sjednici održanoj 15. studenog 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž R - 685/2022-2 od 16. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola broj Pr - 227/2017-43 od 30. ožujka 2022.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, riječ je o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (odluke broj Rev – 534/2008 od 14. svibnja 2008. i dalje), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ako o postavljenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tuženica tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda. Paušalni navod o tome da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda koja se javljaju u više istovrsnih predmeta, bez jasnije naznake zašto bi, u situaciji kada tuženik ne tvrdi da bi praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima bila nejedinstvena, odgovor na postavljena pitanja prelazio okvire važnosti konkretnog spora, odnosno zašto bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
