REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3257/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JF, [adresa], koju zastupaju punomoćnici Zlatko Cvrković i Kornelija Krizmanić, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2101/2021-2 od 7. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2706/18-22 od 15. travnja 2021., u sjednici održanoj 15. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2101/2021-2 od 7. srpnja 2021. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pitanja: „1. Da li se devizni depozit tužiteljice koji je isti imala kod poslovne banke sa sjedištem u [adresa] po osnovu Ugovora o rentnoj štednji od 30.04.1985.g., 30.04.1988.g. i 30.04.1991.g., ima smatrati deviznim depozitom građana u smislu odredbe čl. 1.al.1. Uredbe o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske (NN 71/91, 58/93) i Zakon o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug RH (NN 106/93, 58/95)?
2. Da li je Republika Hrvatska pasivno legitimirana u parnici za isplatu „stare devizne štednje“ u situaciji kada je tužiteljica na dan 27.travnja 1991.g. imala devizni depozit kod poslovne banke sa sjedištem u [adresa] u smislu odredbe čl. 1.al.1. Uredbe o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske (NN 71/91, 58/93) i Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug RH (NN 106/93, 58/95), neovisno o tome što je dana 30.04.1991.g. s istom bankom sklopila novi Ugovor o rentnoj štednji?
3. Imajući u vidu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava da se „devizni ulog“ smatra imovinom/vlasništvom i kao takvo uživa posebnu zaštitu u smislu Ustava Republike Hrvatske i Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava, može li nastupiti zastara prava na potraživanje isplate „deviznog uloga“ kao vlasništva?“
5. Prva dva postavljena pitanje nisu važna za odluku u sporu s obzirom na to da je u pobijanoj odluci tužbeni zahtjev odbijen jer je drugostupanjski sud ocijenio osnovanim prigovor zastare. Treće pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke ovog suda poslovni broj Rev-20/2018-2 od 14. prosinca 2021. u kojoj je između ostalog navedeno:
„Država ima pravo regulirati način na koji će zaštititi štedne uloge građana i na koji način i kojom dinamikom će isplaćivati štednju građanima za koju država jamči pa tako i u obrocima, a propisivanjem zastarnih rokova nije onemogućeno građanima da dođu do svoje štednje. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice da u ovom konkretnom slučaju tražbina tužiteljice ne zastaruje jer to nema podlogu niti u jednom propisu niti je osnovan prigovor da je tužiteljica lišena vlasništva pa je neosnovan i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.“
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 15. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
