REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1782/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: protutuženik) Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: protutužitelj) I. M., OIB: ..., iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & F. & H., radi isplate, odlučujući o reviziji protutužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4322/2018-2 od 28. kolovoza 2018. u t. II. njezine izreke, kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7797/2015-64 od 23. travnja 2018. u t. II. i III. izreke, u sjednici održanoj 15. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija protutužitelja I. M. protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4322/2018-2 od 28. kolovoza 2018. u t. II. njezine izreke, kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7797/2015-64 od 23. travnja 2018. u t. II. izreke za iznos od 949.461,23 kn sa zateznom kamatom, kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija protutužitelja I. M. protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4322/2018-2 od 28. kolovoza 2018. u t. II. njezine izreke, kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7797/2015-64 od 23. travnja 2018. u t. II. i III. izreke u odnosu na odluku o trošku, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu glasi:

''II. Odbija se preostali dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 949.461,23 kn sa zateznom kamatom te zahtjev tuženika-protutužitelja I. M. za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju I. M. naknaditi tužitelju-protutuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane troškove parničnog postupka u iznosu od 40.288,43 kn u roku od 15 dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP) podnosi protutužitelj, i to, kako navodi, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

3. Protutuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je protutužbeni zahtjev protutužitelja s osnove naknade štete koju je, prema njegovim navodima, pretrpio zbog neprodanih noćenja za određena razdoblja u hotelu K. zbog nepoštivanja ugovora od strane protutuženika iz razloga jer nije osigurao potrebne smještajne kapacitete.

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je i ocijenjeno, da:

- je osnovna obveza protutuženika iz ugovora za vezanu prodaju od 25. travnja 2000. bila dati u fiksni zakup protutužitelju na bazi polupansiona odgovarajući broj ležajeva u tamo pobrojanim ugostiteljskim objektima kroz određeno vremensko razdoblje, time da se pod uslugom polupansiona podrazumijeva usluga smještaja (noćenja) u dvokrevetnim sobama s pomoćnim ležajem, doručak te jedan od obroka ručak ili večera,

- protutužitelj u svom iskazu navodi da je već u listopadu 1999. inicirao pregovore oko kapaciteta i potpisivanja ugovora za 2000., da je već 6.12.1999. došla konkretna ponuda za kapacitete 2000. te da je na temelju toga počeo pripremati partnere za prodaju predsezone, posebice u Poljskoj. Iako je tamo prodao 400 kreveta, oni su od njega tražili dokaz o osiguranim kapacitetima, što nije mogao učiniti budući da je ugovor za vezanu prodaju zbog odugovlačenja protutuženik potpisao tek 25.4.2000., tako da je sav dogovor za predsezonu propao. Protutuženik je opstruirao i postsezonu budući da je protutužitelj još dopisom od 15.7.2000. tražio potvrdu da ima ugovorene kapacitete za jesen, a odgovor na to primio je tek 23.8.2000. kada je bilo prekasno za prodaju tako da je i mjesec rujan bio izgubljen. Iako je u ugovoru navedeno da je spisak zakupljenih ležajeva njegov sastavni dio, to nije bio slučaj niti je protutužitelj dobio na vrijeme spisak ležajeva zbog čega nije mogao niti kvalitetno pripremiti prodaju,

- je mjerodavno ono što su stranke ugovorom dogovorile (na što je i protutužitelj pristao), pa sada protutužitelj ne može osnovano potraživati od protutuženika štetu koju je pretrpio time što je protutuženik odugovlačio s potpisom ugovora (protutužitelj u tom slučaju nije trebao sklopiti takav ugovor), a koju definira kao nemogućnost prodaje kapaciteta tijekom mjeseca svibnja i lipnja u objektu K., što predstavlja 11000 noćenja po cijeni od 65,00 kn, odnosno iznos od 715.000,00 kn koji protutužbom potražuje po toj osnovi,

- navod protutužitelja da u objektu K. u razdoblju od 3.9.2000. do 15.9.2000. nije uspio prodati 2743 noćenja zbog protutuženikovog kašnjenja u potvrdi ugovorenih broja ležajeva za mjesec rujan, što po cijeni noćenja od 65,00 kn predstavlja iznos od 178.295,00 kn, nije potkrijepljen odgovarajućim dokazima iz kojih bi konkretno proizlazila osnovanost tako zatražene naknade štete,

- sudovi nalaze nedokazanim i zahtjev protutužitelja za naknadu štete u daljnjem iznosu od 43.044,00 kn koji protutužitelj obrazlaže time što je goste za hotel K. u razdoblju od 25.6.2000. do 4.7.2000. zbog problema s manjkom soba morao smjestiti o svom trošku u hotel B. o čemu prilaže račun, a budući da sam račun ne dokazuje takve navode protutužitelja, odnosno iz dostavljene dokumentacije (evidencija gostiju i noćenja u hotelu K., rekapitulacija ugovorenih i iskorištenih kapaciteta u tom hotelu, podatci o popunjenosti soba) proizlazi da je u tom razdoblju u spomenutom hotelu bilo slobodnih mjesta,

- sudovi u cijelosti prihvaćaju izrađeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručan i obrazložen te u skladu s pravilima znanosti i vještine, te da su ga kao takvog prihvatile i stranke.

7. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP).

8. Neosnovani su revizijski navodi protutužitelja koji se tiču nemogućnosti prodaje kapaciteta tijekom mjeseca svibnja i lipnja u objektu K., što predstavlja 11000 noćenja po cijeni od 65,00 kn, odnosno iznos od 715.000,00 kn, i koji je dio protutužbenog zahtjeva protutužitelj utemeljio na činjenici odugovlačenja protutuženika u vođenju pregovora odnosno s potpisivanjem ugovora. To iz razloga jer pregovori što prethode sklapanju ugovora ne obvezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće (čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), te jer se u konkretnom slučaju ne radi o iznimkama iz čl. 30. st. 2. i 3. ZOO prema kojoj strana koja je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora i prema kojoj odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da sklopi ugovor pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani uzrokuje štetu, imajući u vidu nespornu činjenicu da je u ovom slučaju ugovor sklopljen.

9. Stoga su s tim u vezi nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da je mjerodavno ono što su stranke ugovorile ugovorom pa da sada protutužitelj ne može osnovano potraživati od protutuženika štetu koju je pretrpio time što je protutuženik odugovlačio s potpisom ugovora jer da protutužitelj u tom slučaju nije trebao sklopiti takav ugovor. U pogledu tog dijela pobijane presude neosnovan je i revizijski navod protutužitelja da mu je šteta nastala time što mu protutuženik nije pravodobno dostavio ''spisak kapaciteta'' budući da iz iskaza protutužitelja proizlazi da je još 11. travnja 2000., odnosno i prije potpisa ugovora od 25. travnja 2000., ''sav dogovor za predsezonu propao'', iz čega proizlazi da nakon toga nije niti namjeravao prodavati noćenja u predmetnom hotelu u predsezoni.

10. Što se pak tiče utuženih razdoblja od 25. lipnja 2000. do 4. srpnja 2000. i od 3. rujna 2000. do 15. rujna 2000., sudski vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je u predmetnom hotelu od 25. lipnja 2000. do 4. srpnja 2000. bilo slobodnih mjesta i da za razdoblje od 3. rujna 2000. do 15. rujna 2000. u spisu nema nikakvih dokumenata koji bi bili relevantni za taj dio protutužbe, a protutužitelj nije imao nikakvih prigovora niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, neosnovano protutužitelj drži da mu je protutuženik morao potvrditi da ima ugovorene kapacitete za jesen pa da mu je tim propustom prouzročio štetu.

11. Zato je, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci presude jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

12. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP kojim se postupak pravomoćno završava.

13. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena revizija protutužitelja protiv odluke o trošku.

Zagreb, 15. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.