Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1036/2020-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. M. iz V., OIB:..., koju zastupa V. Š. B., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Š. i V. Š. B. u O., protiv tuženika Veleučilišta L. R. V. iz V., OIB:..., kojega zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-476/2018-3 od 1. lipnja 2020. kojima je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, broj 11 Pr-120/2018-8 od 12. rujna 2018. ispravljena rješenjem broj 11 Pr-120/2018-10 od 17. rujna 2018., u sjednici održanoj 15. studenoga 2023.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-476/2018-3 od 1. lipnja 2020. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice Klasa: 602-01/16-05/10, Urbroj 2196-115/16-01-02 od 11.03.2016. godine nezakonita, nedopuštena da radni odnos nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljici prizna kontinuitet radnog odnosa i sva prava iz radnog odnosa kod tuženika u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku Veleučilište L. R. u V., ..., OIB: ..., da tužiteljici E. M. iz V., ..., OIB: ..., isplati naknadu plaće mjesečno u visini od:

- za 08. mjesec 2016. godine 13.498,65 kuna, - za 09. mjesec 2016. godine 13.498,65 kuna, - za 10. mjesec 2016. godine 13.498,65 kuna, - za 11. mjesec 2016. godine 13.498,65 kuna,- za 12. mjesec 2016. godine 13.498,65 kuna,- za 01. mjesec 2017. godine 13.498,65 kuna, - za 02. mjesec 2017. godine 13.498,65 kuna, - za 03. mjesec 2017. godine 13.498,65 kuna,

u bruto iznosu, sa dospijećem do svakog 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec počevši od naknade place za kolovoz 2016. godine pa do dana donošenja prvostupanjske presude uvećano za zakonsku zateznu kamatu u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od dana dospijeća svake pojedine tražbine u tom period do konačne isplate, sve u roku od 8 dana.

III. Sudski se raskida Ugovor o radu tužiteljice br. 10. na neodređeno vrijeme od 20.11.2007. godine s danom 31.03.2017. godine.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici E. M. iz V., ..., OIB: ... na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 80.991,90 kuna (slovima: osamdeset tisuća devetsto devedeset jedna kuna i devedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2018. godine do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete tužiteljice u iznosu od 27.997,30 kuna.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 26.771,25 kuna sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Ispravlja se točka III. izreke presude Općinskog suda u Vukovaru broj: Pr- 120/2018-8 tako što umjesto – Sudski se raskida Ugovor o radu tužiteljice br. 10. na neodređeno vrijeme od 20.11.2007. godine s danom 31.03.2017. godine, treba da stoji:

"Sudski se raskida ugovor o radu tužiteljice br. 10. na neodređeno vrijeme od 20.11.2007. godine s danom 12.09.2018. godine".

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"Uvaženjem žalbe tuženika preinačuju se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 11 Pr-120/2018-8 od 12. rujna 2018. u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke i rješenje istog suda poslovni broj 11 Pr-120/2018-10 od 17. rujna 2018. kojim je citirana presuda ispravljena i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

II. Nalaže se tuženiku Veleučilište L. R. u V., ..., OIB: ..., da tužiteljici E. M. iz V., ..., OIB: ..., isplati naknadu plaće mjesečno u visini od:

u bruto iznosu, sa dospijećem do svakog 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec počevši od naknade plaće za kolovoz 2016. godine pa do dana donošenja prvostupanjske presude uvećano za zakonsku zateznu kamatu u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od dana dospijeća svake pojedine tražbine u tom period do konačne isplate, sve u roku od 8 dana.

III. Sudski se raskida Ugovor o radu tužiteljice br. 10. na neodređeno vrijeme od 20.11.2007. godine s danom 31.03.2018. godine.

IV. Nalaže se tuženiku da tužieljici E. M. iz V., ..., OIB: ... na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 80.991,90 kuna (slovima: osamdeset tisuća devetsto devedeset jedna kuna i devedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2018. godine do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 26.771,25 kuna sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.".

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu ili je preinačiti u korist tužiteljice, a tuženiku naložiti da joj naknadi trošak revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice od 11. ožujka 2016. nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, zahtjev za priznanje tužiteljici svih prava iz radnog odnosa, isplatu naknade plaće od kolovoza 2016. do ožujka 2017., sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

7. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice nezakonita iz razloga što Upravno vijeće tuženika nije dalo suglasnost za tu odluku koja je bila potrebna u smislu odredbe čl. 32. st. 2. alineja 17. Statuta tuženika. Nadalje, sud je raskinuo radni odnos tužiteljice i tuženika jer je otkaz nezakonit, a tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, pa joj je stoga s osnova naknade štete zbog raskida radnog odnosa dosudio šest plaća, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu štete odbijen kao neosnovan.

9. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužiteljice, na temelju odredbi čl. 373.a st. 1. točka 2. i st. 3. istog članka ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II., III., IV. i VI. izreke i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužiteljici naložio da tuženiku nadoknadi trošak postupka. Zaključak drugostupanjskog suda jest da se odredba čl. 32. st. 2. alineja 17. Statuta tuženika, odnosi samo na odluke o zasnivanju radnog odnosa nenastavnog osoblja, a ne i na odluke o prestanku radnog odnosa nenastavnog osoblja jer je jasno da tuženik samo u postupku zasnivanja radnog odnosa provodi javni natječaj i da je u tom slučaju za donošenje pravovaljane odluke o zasnivanju radnog odnosa potrebna suglasnost Upravnog vijeća. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, ovlaštenje Upravnog vijeća da u drugom stupnju donosi odluke o zahtjevima radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa nije spojivo s ovlaštenjem Upravnog vijeća da daje suglasnost na odluke dekana o otkazu ugovora o radu, pa da stoga Upravno vijeće nije moglo niti dati prethodnu suglasnost na otkaz ugovora o radu tužiteljici.

10. Tužiteljica u reviziji osporava navedeni zaključak drugostupanjskog suda, navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o svim odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Navodi da sud nije dao razloge o tome zašto nije primijenio pravo povoljnije za radnika koji nema nikakvu odgovornost niti utjecaj na odredbe Statuta ili drugih internih akata poslodavca, pa tako niti na njihovu moguću inkompatibilnost, ali se ima pravo pouzdati na pravo koje mu je tim propisima dano. Osim toga ističe da u spisu niti nema podataka o tome da je Upravno vijeće uopće odlučivalo o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice niti da je dalo suglasnost dekanu za otkaz ugovora o radu tužiteljice.

11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revidentica navodi da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe Statuta tuženika koje se odnose na to da dekan odluku o otkazu donosi uz suglasnost Upravnog vijeća, kao niti odredbe čl. 4. Pravilnika o radu tuženika (dalje: Pravilnik), čl. 37. Pravilnika i čl. 38. Pravilnika, te da nije imao u vidu odredbu čl. 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR) jer tužiteljica od zasnivanja radnog odnosa do stupanja na funkciju osobe koja je nad njom provela mobing nikada nije dobila niti jednu opomenu za kršenje obveza iz radnog odnosa.

12. Prema odredbi čl. 24. st. 1. Statuta tuženika, Veleučilištem upravlja Upravno vijeće koje među ostalim daje suglasnost na pojedine odluke dekana i sukladno Statutu, te u drugom stupnju donosi odluke o zahtjevima radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa. Odredbom čl. 32. st. 1. Statuta propisano je da je dekan čelnik i voditelj Veleučilišta, dok prema čl. 32. st. 2. alineja sedamnaest Statuta, dekan uz ostale poslove donosi odluke o zasnivanju i prestanku radnog odnosa nenastavnog osoblja Veleučilišta na temelju izvješća povjerenstva za provedbu javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa, a uz suglasnost Upravnog vijeća.

12.1. Poslovnikom Upravnog vijeća Veleučilišta L. R. u V. od 19. siječnja 2016. (dalje: Poslovnik) propisano je da Upravno vijeće radi na sjednicama (čl. 4. st. 1. Poslovnika). Odredbom čl. 37. Poslovnika i 38. istog, propisan je način odlučivanja na sjednicama.

13. Iz spisa proizlazi da je dekan spornu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice donio bez suglasnosti Upravnog vijeća tuženika, koje nije niti odlučivalo o tom pitanju prema odredbama Poslovnika. U odgovoru na tužbu, tuženik je dajući svoje tumačenje odredbe čl. 32. Statuta, naveo da je suglasnost Upravnog vijeća potrebna samo kod zasnivanja radnog odnosa nenastavnog osoblja i da je u tekstu Statuta napravljena očita pogreška što je navedena i riječ "prestanku".

14. Međutim, obrazloženje drugostupanjske odluke ne sadrži jasne razloge o tome na temelju čega je zaključio da Upravno vijeće suglasnost daje samo kad dekan donosi odluku o zasnivanju radnog odnosa, a ne i kad donosi odluku o prestanku radnog odnosa nenastavnog osoblja. Naime iz sadržaja odredbe čl. 32. st. 2. alineja 17. Statuta, jasno proizlazi da je provođenje javnog natječaja i izvješće povjerenstva za provođenje javnog natječaja, vezano za zasnivanje radnog odnosa nenastavnog osoblja, kao i da se odluka o prestanku radnog odnosa donosi uz suglasnost Upravnog vijeća. Pitanje je li tuženik počinio pogrešku u pisanju Statuta nije predmet ovog spora.

15. Osim toga, drugostupanjska odluka ne sadrži jasne razloge za izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda da Upravno vijeće nije niti moglo dati suglasnost zbog toga što je davanje takve suglasnosti inkompatibilno s ovlaštenjem Upravnog vijeća da u drugom stupnju donosi odluke o zahtjevima radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa. Naime, Statutom tuženika Upravnom vijeću su date obje navedene ovlasti za koje se može reći da su u tom dijelu nespojive jer Upravnom vijeću daju ovlast u drugom stupnju odlučiti o zahtjevu radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa, nakon čega može doći do situacije da isto to vijeće odlučuje o suglasnosti na odluku dekana o otkazu tom istom radniku. Međutim, tužiteljica osnovano navodi da takve dvojbene odredbe Statuta tuženika, na donošenje kojih radnik nema nikakvog utjecaja se ne mogu tumačiti na štetu prava radnika, pogotovo kad u ovom slučaju Upravno vijeće nije niti odlučivalo o zahtjevu radnice.

16. Stoga tužiteljica u reviziji osnovano ukazuje da su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi izostali jasni i razumljivi razlozi koji bi opravdali ocjenu suda da je dekan odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice mogao donijeti bez suglasnosti Upravnog vijeća. Navedenim postupanjem, drugostupanjski sud je donoseći pobijanu odluku, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer obrazloženje odluke ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati zakonitost i pravilnost te odluke.

17. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP, ukinuta presuda drugostupanjskog suda i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će pri ponovnom odlučivanju o žalbi tuženika dati jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 15. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte