REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4260/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.L., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2022., broj: 51. Pp J-822/2020, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. M.L., a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenice, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. M.L., činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.) pa se na temelju tog zakonskog propisa, okr. M.L. izriče novčana kazna od 70,00 (sedamdeset)[1] eura / 527,42 (petsto dvadeset sedam kuna i četrdeset dvije lipe), u koju se na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), uračunava vrijeme uhićenja 10. ožujka 2020. kao 39,82 eura (trideset devet eura i osamdeset dva centa) / 300,02 kuna (tristo kuna i dvije lipe) pa je okr. M.L. preostalo za platiti novčanu kaznu od 30,18 eura (trideset eura i osamnaest centi) / 227,4 kuna (dvjesto dvadeset sedam kuna i četiri lipe), koju je dužna platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. M.L. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. M.L. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset)[1] eura / 301,38 kuna (tristo jedna kuna i trideset osam lipa) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2022., broj: 51. Pp J-822/2020, proglašena je krivom okr. M.L. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu 754,00 kune, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 300,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu, pa je okrivljenici preostalo za platiti novčanu kaznu od 454,00 kune, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

1.1. Istom presudom, okr. M.L. na temelju članka 182. točke 3.

Prekršajnog zakona, oslobođena je od optužbe da bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbu je pravodobno podnijela okr. M.L. po braniteljici odvjetnici S.B. naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ističući da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi.

5.1. Međutim, ne radi se ni o kakvoj nerazumljivosti izreke pobijane presude odnosno njenoj proturječnosti, budući da su u izreci presude navedene sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno jasno je navedeno kojim riječima je okrivljenica vrijeđala policijske službenike prilikom obavljanja njihove službe. Dakle, jasno je opisana radnja izvršenja okrivljenice te u istoj nema proturječnosti.

5.2. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da u postupku nije dokazano da je omalovažavala i vrijeđala službene osobe prilikom vršenja njihove službe. U svojim žalbenim navodima okrivljenica opisuje događaj inkriminirane prilike odnosno da je voditelj Centra za socijalnu skrb, Z.P. djelatnicima policije rekao „da udalje majku odnosno okrivljenicu na udaljenost po zaštitnoj mjeri da bi otac mogao dovesti dijete u ordinaciju“,a da je upravo ona pozvala djelatnike policije na intervenciju te im nastojala objasniti da ne postoji nikakva privremena mjera zabrane približavanja njenoj djeci, a što policijski službenici nisu htjeli slušati te su ju uhitili bez obrazloženja. Ističe da okrivljenica nije nikoga vrijeđala ili omalovažavala, da se nije služila nikakvim pogrdnim riječima, prostotama ili uvredama te da nije jasno temeljem čega je sud utvrdio da je došlo do vrijeđanja policijskih službenika.

6.1. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6.2. Naime, osnovano je prvostupanjski sud iskaze svjedoka policijskih službenika D.H. i B.Č. ocijenio vjerodostojnim, budući da su iskazivali jasno, precizno te suglasno i detaljno svjedočili o ponašanju okr. M.L. inkriminirane prilike, a koje ponašanje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjava obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, svjedok D.H. iskazao je „…ja sam rekao Martini da je uhićena poradi članka 13., odbila se udaljiti iz prostora Doma zdravlja iz dvorišnog prostora…Kada smo rekla da je uhićena M. na ulici je vikala da mi ne znamo raditi svoj posao…“, dok je svjedok B.Č. iskazao „…došao je kolega, obavijestio ju je da je uhićena radi počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Okrivljena je rekla da neće, derala se vikala…Prilikom uhićenja rekla je da mi ne znamo raditi svoji posao…“. Imajući u vidu takve suglasne iskaze svjedoka policijskih službenika te činjenicu da su isti potvrdili svoj iskaz u izvedenoj dokaznoj radnji suočenja, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj za koji se tereti.

6.3. Žalbenim navodima okrivljenice kojima ističe da se nije služila nikakvim pogrdnim riječima, prostotama i uvredama nije dovedena u sumnja u pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, izgovaranjem riječi „Nemate pojma raditi svoj posao“ službenim osobama koje poduzimaju radnje u okviru svoje službene dužnosti jesu uvredljive naravi neovisno o činjenici da u sebi ne sadrže uvrede, prostote ili pogrdne riječi, kao što to pogrešno pokušava prikazati okrivljenica.

6.4. Stoga, žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

7.2. Prvenstveno se ističe da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eur-a, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.).

7.3. Imajući u vidu naprijed navedeno kao i činjenicu da je u odnosu na dosadašnju osuđivanost okrivljenice, nastupila rehabilitacija, a što proizlazi iz Izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa pa se sada okrivljenica smatra neosuđivanom osobom, po ocjeni ovog suda, nema mjesta izricanju novčane kazne u visini zakonskog maksimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj. Stoga, ispravno ocjenjujući sve navedene olakotne okolnosti, uz činjenicu da nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost, po ocjeni ovog suda novčana kazna u iznosu od 70,00 eura, za prekršaj za koji su okrivljenica proglašena krivom primjerena je stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. studenog 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.