Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-426/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C O, F Z, Z, OIB: …, protiv tuženika Z V iz Z, OIB:…, zastupanog po punomoćniku I U, odvjetniku u Z, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-770/2020-24 od 31. ožujka 2022., 15. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-770/2020-24 od 31. ožujka 2022.
II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I.Utvrđuje se da je s danom 14. srpnja 2005. utrnula obveza tužitelja C O d.d. F Z, Z OIB:… utvrđena presudom Općinskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 1996. broj Pn- 8666/95 ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu 3. ožujka 1998. pod brojem Pn-8666/95, na plaćanje mjesečne rente tuženiku s naslova tuđe pomoći i njege od 1.440,00 kn, kao što je i prestala svaka druga obveza a zbog iscrpljenosti svote osiguranja.
II. Tuženik Z V iz Z, OIB:… dužan je platiti tužitelju C O d.d. F Z, Z OIB: …parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn, u roku od 15 dana."
2.Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz dosudu troškova parničnog postupka te žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4.Žalba nije osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s danom 14. srpnja 2005.prestala obveza tužitelja za plaćanje mjesečne rente tuženiku s naslova tuđe pomoći i njege.
6.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, te na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu se ukazuje žalbenim navodima, jer prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6.1.Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8.ZPP-a. Naime, protivno žalbi tuženika u vezi ocjene dokaza prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano zaključio o dokazanim odlučnim činjenicama. Svoje slobodno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima koje zbog toga podržava i ovaj sud.
7. S druge strane, napominje se da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što žalitelj smatra da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tuženik.
7.1.Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.
8.Polazeći od nespornih činjenica da se predmetni štetni događaj zbio dana 13. ožujka 1993., da je svota osiguranja za osobna vozila na dan štetnog događaja iznosila 50.000,000,00 HRD, odnosno denominacijom preračunato u kune 50.000,00 kuna, da iz Police osiguranja od automobilske odgovornosti br…. izdane od C o d.d. Z, dana 23. veljače 1993. proizlazi da je početak osiguranja 23. veljače 1993., a istek 23. veljače 1994., da je presudom Općinskog suda u Zagrebu posl.br.Pn-83499/93 od 15. studenog 1995. naloženo C o da Z V isplaćuje mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1,836,00 kuna mjesečno počevši od 1. svibnja 1994., a presudom istog suda poslovni broj Pn-8666/95 od 4.lipnja 1996. C o treba plaćati Z V mjesečne rente s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.440,00 kuna.
9.Među strankama je sporna okolnost je li dosadašnjim isplatama u cijelosti iscrpljena svota osiguranja.
10.Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom da je isti dao stručno i objektivno mišljenje, polazeći od svote osiguranja važeće na dan nastanka predmetnog štetnog događaja (13.ožujka 1993) s revalorizacijom od tog dana, pa je vještak izračunao iscrpljenost osigurane svote primjenom metode revalorizacije koja je važila u vrijeme ugovaranja predmetne police i metodom koja je određena Općim uvjetima (čl.1.st.4). Uzimajući u obzir podatke o indeksima kretanja cijena na malo u Republici Hrvatskoj počevši od 1993., faktor valorizacije, revaloriziranu svotu, isplaćeni iznos i preostalu svotu, vještak je zaključio da je tuženiku dosadašnjim isplatama isplaćen iznos od 628.648,63 kune, te da je svota osiguranja po predmetnoj polici u potpunosti iscrpljena dana 18. listopada 2001.
11. Nadalje, prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 85. stavak 1. i 3. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj: 46/97, 50/99 i 116/99 – dalje ZOS) koja u stavku 1. propisuje da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos, a u stavku 3. da ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovog članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuje, zaključuje da je neosnovan prigovor tuženika da je tužitelj uvijek u obvezi tuženiku naknaditi ukupno štetu bez obzira na činjenicu što bi ista danas bila veća od osigurane svote, jer je isplata samo tuženiku kao jednom od oštećenika premašila iznos ukupno osigurane svote, pa bi se i primjenom pravila proporcije došlo do zaključka da je svota osiguranja iscrpljena, pa je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i u pogledu visine troškova postupka (članak 155. ZPP).
13. Stoga, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje je u žalbi ukazao tuženik, valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu, te sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
14.Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 15. studenog 2023.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
