REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-7977/2021

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A. J. i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 92/1994.), odlučujući o žalbi okr. A. J., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 18. svibnja 2021., broj: 28 Pp J-272/2020-21, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A. J. i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. A. J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset)[1] eura / 301,38 kuna (tristo jedna kuna i trideset osam lipa) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 18. svibnja 2021., broj: 28 Pp J-272/2020-21, proglašen je krivim okr. A. J. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je na temelju članka 38. stavak 2. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka obvezan na naknadu istih u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. D. O. oslobođen je od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude, okr. A. J. pravodobno je po braniteljima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R.&O. podnio žalbu, ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog b pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. A. J. ističe da se presuda temelji na iskazima policijskih službenika koji su postupali nezakonito tijekom intervencije, a što je potvrđeno podneskom MUP-a PU Karlovačke od 7. svibnja 2020., a što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude u kojoj se navodi da je sud poklonio vjeru obrani okr. D. O. jer se iskazi svjedoka i okr. D. O. podudaraju u bitnim dijelovima. Osim toga, žalitelj ističe da se nigdje u presudi ne pojašnjava kako je on pretrpio tjelesne ozljede koje je potvrdio i liječnik i koje su vidljive na fotografijama. Isto tako, žalitelj ističe da nije jasno kako je sud iskaze svjedoka K. i svjedoka B. povezao na način da je utvrdio da je upravo on bio taj koji je galamio budući da je upravo iz iskaza tih svjedoka razvidno da oni nisu izišli i vidjeli tko galami. Nadalje, žalitelj ističe da je on u policiji prepoznao tri osobe koje su ga napale iako one nisu bile optužene već je optužen samo okr. D. O. kojeg je i on prepoznao na ročištu ali je želio istaknuti da ga nije napao samo D. O. već da je sa njim bila mlađa osoba za koju smatra da je to bio sin svjedoka D. koji ga je također udarao te sam svjedok D. koji ga je držao, ali ga nije udarao. U tom smislu, žalitelj ističe da se potpuno neutemeljeno navodi da on mijenja iskaz s namjerom da pokrene postupak radi nakade štete.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i to u točkama 10.1., obrazloženja pobijane presude. Naime, pravilno je prvostupanjski sud povezujući obranu okr. A. J. u kojoj je isti iskazao da je reagirao na način koji nije primjeren (ali, da je to bila reakcija na provokaciju koju je imao od strane zaposlenih u firmi T. D.) sa iskazima u postupku ispitanih svjedoka i to svjedoka D. D. koji je iskazao „…Sjećam se da je između ostalih došao i ovdje nazočan gospodin koji je odmah po dolasku počeo vikati i galamiti da želi svoju robu, da neće čekati, nego da mu robu damo odmah…Kada je policija došla, ovdje nazočan gospodin je i pred njima vikao i galamio…“, svjedoka M. C. koji je iskazao „…sjećam se događaja od 16.3.2020.g. kada smo kolega D. Š.…bili upućeni na intervenciju u krug obrta D. T. u D. i sjećam se da smo tamo zatekli veliku gužvu…a zatekli smo i ovdje nazočnog A. J. koji je bio vidno uznemiren te je vikao i galamio. Zaključili smo da je i on došao po neku robu jer je u tom smislu i vikao….“, svjedoka D. Š. koji je iskazao „…Sjećam se da je ovaj okrivljenik bio uzrujan odnosno ljutit i nervozan, a to je ispoljavao na način da je vikao povišenim tonom nezadovoljan što nije dobio robu po koju je došao…“ zaključio da je okr. A. J. počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5.2. U odnosu na žalbene navode okr. A. J. kojima ističe nezakonitost postupanja policijskih službenika prilikom intervencije inkriminirane prilike ističe se da je točno da je dopisom MUP-a, PU Karlovačke od 7. svibnja 2020., konstatirano da policijsko postupanje nije bilo profesionalno niti u skladu s pravilima koja propisuju rad policije, a to iz razloga jer policijski službenici nisu prepoznali obilježja prekršaja kojima se narušava javni red i mira, iako su to sukladno svojim zakonskim ovlastima mogli i morali utvrditi. Međutim, činjenica da policijski službenici koji su postupali inkriminirane prilike nisu odmah prepoznali obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ne utječe na vjerodostojnost njihovih iskaza kada su u postupku saslušavani u svojstvu svjedoka budući da su isti iskazivali o činjenicama i okolnostima koje su neposredno uočavali.

5.3. U odnosu na žalbene navode okr. A. J. koji se u bitnom svode na tvrdnju da prvostupanjski sud nije utvrdio da je on pretrpio tjelesne ozljede za koje tvrdi da mu je nanio okr. D. O. i druge dvije osobe koje nisu optužene, a čime očigledno izražava nezadovoljstvom odlukom prvostupanjskog suda kojom je okr. D. oslobođen optužbe, ističe se da okr. A. J. nije ovlašten pobijati prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je okr. D. O. oslobođen optužbe, jer je okr. D. O. imao procesni položaj okrivljenika kao i žalitelj. Naime, sukladno odredbi članka 192. stavak 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, pa obzirom da je u ovom prekršajnom predmetu tužitelj tijelo državne uprave (Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Karlovac) koje je podnijelo optužni prijedlog te je okr. D. O., imao procesni položaj okrivljenika kao i žalitelj A. J. isti, iz navedenih razloga nije ovlašten pobijati prvostupanjsku presudu kojom je okr. D. O. oslobođen od optužbe. Iz tog razloga, žalbeni navodi okr. A. J. u tom dijelu nisu niti razmatrani.

6. Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. A. J. nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Prvenstveno treba naglasiti da je prvostupanjski sud, time što je okr. Andriju Jergovića, za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, oslobodio od kazne, prekoračio ovlast koju ima po zakonu te u korist okrivljenika počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. u vezi sa člankom 38. stavak 2. točke 3. Prekršajnog zakona.

6.2. Naime, institut oslobođenja od kazne reguliran je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, prema kojoj je postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kad je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (stavak 1.), odnosno kad je zakonom propisana takva mogućnost (stavak 2.).

6.3. Odredba članka 38. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona, na temelju koje je prvostupanjski sud okr. A. J. oslobodio od kazne, propisuje da sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

6.4. Okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom primjene instituta oslobođenja od kazne, a to su dosadašnja nekažnjavanost, stupanj invaliditeta u odnosu na rad, okolnost da je vođenje postupka okrivljenika u znatnoj mjeri uznemiravalo, a što se očitovalo kroz neprimjereno ponašanje okrivljenika na glavnim raspravama te da je okrivljenik gledajući u oči okr. O. potpuno iskreno iskazao da to nije osoba koja ga je napala, ne predstavljaju okolnosti radi kojih sud može počinitelja prekršaja osloboditi od kazne. Naime, dosadašnja nekažnjavanost je okolnost koja se cijeni pri odmjeravanju kazne te ne predstavlja niti jednu situaciju propisanu odredbom članka 38. stavak 2. točke 3. Prekršajnog zakona. Isto tako, uznemirenost okrivljenika radi vođenja postupka kao i činjenica da je isti iskazao da ga okr. D. O. nije napao, ne može se podvesti niti pod jednu osnovu iz članka 38. stavak 2. točke 3. Prekršajnog zakona. Međutim, kako je u tom pravcu izostala žalba tužitelja, opisanu povredu, ovaj drugostupanjski sud nije imao ovlasti sanirati.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 40,00 eur-a predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. studenog 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. A. J., branitelje i tužitelja.