Poslovni broj: Usž-2937/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u D., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-569/23-8 od 27. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-569/23-8 od 27. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-415-05/20-01/82, urbroj: 513-04-22-2 od 20. prosinca 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda D., klasa: UP/I-415-02/20-09/32, urbroj: 513-02-8039/5-20-2 od 8. travnja 2020. kojim je tužitelju utvrđena obveza posebnog poreza na motorna vozila od 9.927,58 kuna za osobni automobil Škoda Octavia AC Karavan registarske oznake …, uz ostala utvrđenja kako je to navedeno u izreci tog rješenja.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga. U bitnome u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita, a utvrđenja iz njenog obrazloženja neutemeljena, posebice u smislu što tužitelj vozilo svoje supruge koristi ponekad za prelazak preko državne granice. Stava je da u postupku nije dokazano da se tužitelj služi predmetnim vozilom za potrebe koje bi bile protivne carinskim odredbama Europske unije, kao ni da je dokazano da je u tom smislu počinio prekršaj. U odnosu na utvrđeno visinu porezne obveze ističe da je vrijednost predmetnog automobila puno manja od ustanovljene. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i preinači je na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je da je tužitelj dana 1. veljače 2020. na području Republike Hrvatske posjedovao motorno predmetno motorno vozilo, kada je izvršena kontrola od strane carinskih službenika, kao i da ispunjava uvjete propisane Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.; dalje: ZPPMV). Kod tužitelja je izvršen nadzor, u kojem je utvrđeno da tužitelj ima prebivalište na adresi Z., … gdje boravi veći dio godine te da je navedeno vozilo, u vlasništvu K. M. iz Ž., Bosna i Hercegovina, zatečeno u posjedu tužitelja i da za njega nije obračunat i plaćen porez pri uvozu u Republiku Hrvatsku.
9. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj (osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj) zatečen u posjedu predmetnog motornog vozila za koje u Republici Hrvatskoj nije obračunat i plaćen poseban porez na motorna vozila, prvostupanjski je sud ocijenio pravilnim zaključak javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju nastala obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila te da su rješenja javnopravnih tijela oba stupnja zakonita.
10. Člankom 8. stavkom 1. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.
11. Člankom 8. stavkom 2. točkom 2. ZPPMV-a propisano je da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.
12. Člankom 6. stavkom 1. točkom 3. ZPPMV-a propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
13. Primjenom odredbe članka 12. stavka 1. ZPPMV-a prema kojem se posebni porez utvrđuje se na temelju emisije ugljičnog dioksida (CO2) izražene u gramima po kilometru, prodajne cijene motornog vozila, snage motora u kilovatima, obujma motora u kubičnim centimetrima i razine emisije ispušnih plinova, porezna tijela su utvrdila posebni porez na motorno vozilo. Prema stavku 2. Tog članka zakona posebni porez se za rabljena motorna vozila plaća u iznosu ostatka posebnog poreza utvrđenog prema postotku pada vrijednosti istog motornog vozila na tržištu u Republici Hrvatskoj od čije je prve registracije proteklo isto vremensko razdoblje. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno je da je porezno tijelo uzelo u obzir sve relevantne parametre i na temelju utvrđenog utvrdilo visinu porezne obveze.
14. Prvostupanjski sud je prihvatio navedena utvrđenja poreznih tijela, s kojima se slaže i ovaj Sud. Stoga, tužitelj žalbenim navodom kojim prigovara visini odmjerenog posebnog poreza nije uspio dokazati da je iznos posebnog poreza na motorno vozilo previsoko i nezakonito odmjeren.
15. Budući da tužitelj u upravnom sporu nije uspješno osporio činjenicu da je zatečen u posjedovanju motornog vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, to je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj obveznik plaćanja toga poreza u konkretnom slučaju, neovisno o njegovim tvrdnjama u vezi s okolnostima uporabe toga vozila. Polazeći od navedenog, valja zaključiti da je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.
16. S obzirom na to da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.
17. Slijedom iznesenog, utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 15. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
