Poslovni broj: Usž-1821/23-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. R. iz S. I. Z., B. Z., kojeg zastupa opunomoćenik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave z., Policijske postaje S. I. Z., radi prijave boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1528/22-16 od 12. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1528/22-16 od 12. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-220-01/22-01/5, urbroj: 511-19- 41-22-5 od 5. svibnja 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika od 5. svibnja 2022. poništena je prijava boravišta tužitelju na adresi u S. I. Z., B. Z.,
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava, a tužitelj upire i na razloge koji su doveli do povrede pravila postupka, a posebno u svezi obrazloženja pobijane presude koje smatra da nije dostatno i razumljivo.
Nastavno u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu navodi i činjenice koje smatra odlučnim za donošenje zakonite odluke, a koje u konkretnom slučaju nije uvažio tuženik, a niti prvostupanjski sud. Ističe da je aktivna vojna osoba i da je od 2011. neprekidno prijavljivao boravište na adresi S. I. Z., B. Z., a zbog potrebe vojne službe i u tu svrhu da je prilagao potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH), a što je i u konkretnom slučaju prijave boravište učinio. Tužitelj ističe i druge razloge koji su, smatra, relevantni za pravilnu ocjenu predmetne upravne stvari, zaključujući da ne postoji zakonska zapreka da i nadalje ima prijavljeno boravište na istoj adresi. Sa time u vezi se tužitelj poziva na mjerodavnu odredbu članka 4. stavka 4. Zakona o prebivalištu, napominjući da je upravo s te osnove tražio prijavu boravišta, a ne na temelju članka 4. stavka 3. tog Zakona, koju odredbu sud navodi u obrazloženju pobijane presude. Dalje u žalbi tužitelj dodaje i razloge zbog kojih smatra da sud nije trebao odbiti provođenje daljnjeg dokaznog postupka po njegovom dokaznom prijedlogu. Dodaje i razloge zbog kojih ne može biti prisutan u mjestu boravišta, dok boravi na radnom mjestu, a i razloge zbog kojih smatra da terenska provjera je li i koliko često dolazi u mjesto prebivališta suvišna, a upravo iz razloga jer još od 2011. tužitelj boravi, odnosno živi na adresi prijavljenog boravišta, a koje je produžavao zbog potrebe službe. Dodaje i da mu je mjesto gdje boravi bliže radnom mjestu od mjesta prebivališta, zbog čega je zbog potrebe službe i produžavao svoje boravište kroz navedeno razdoblje.
Konačno, tužitelj navodeći u žalbi razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, predlaže da ovaj Sud poništi tu presudu u cijelosti, a podredno da presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih je donio rješenje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a kojim je tužitelju poništio prijavu boravišta, na temelju članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), a u svezi članka 9. stavka 4. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine", 144/12.), obrazlažući da je prijava boravka dana 26. siječnja 2022. stečena na temelju neistinitih i netočnih podataka. Dalje u odgovoru na žalbu tuženik ponavlja razloge koje je već naveo u osporenom rješenju, pri kojima i dalje ostaje, a u osvrtu na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o prebivalištu, navodi razloge zbog kojih smatra da je tužitelju zakonito i pravilno poništena prijava boravišta na predmetnoj adresi. Dodaje i da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu članka 4. stavka 4. Zakona o prebivalištu, jer prema priloženoj potvrdi MORH-a proizlazi da tužitelj službu obavlja u V. G., a ne u S. I. Z. gdje je prijavio boravište. Dodaje i da upravo činjenica da tužitelj ima prijavljeno boravište na istoj adresi neprekidno više od deset godina potvrđuje da na prijavljenoj adresi ne boravi nego prebiva, zajedno sa svojom obitelji, a što je i potvrđeno terenskim provjerama adresa prebivališta i boravišta.
Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, tj. da ti razlozi ne utječu na zakonitost pobijane presude.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik osporeno rješenje donio u postupku obnove pokrenutom po službenoj dužnosti pozivom na članak 127. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, u svezi članka 9. stavka 4. Zakona o prebivalištu. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je tuženik izvršio terenske provjere na adrese prebivališta i boravišta tužitelja, koje je zatražilo Ministarstvo obrane zbog postojanja sumnje u fiktivnu promjenu boravišta radi ostvarivanja naknade za stanovanje. Iz podataka koji su prikupljeni na temelju izvršenih terenskih provjera (na adresi prebivališta tužitelja V. B., G. K. i adresi boravišta S. I. Z., B. Z.,) proizlazi da tužitelj na adresi prijavljenog boravišta stalno boravi i stanuje, tj. prebiva sa suprugom i dvoje djece, a koji na navedenoj adresi imaju prijavljena prebivališta.
8. Na temelju cjelokupno utvrđenih podataka tijekom izvršenih terenskih provjera adrese prebivališta i boravišta tužitelja, tuženik je pravilno utvrdio da tužitelj na adresi prijavljenog boravišta prebiva, a što potvrđuje i činjenica da je na navedenoj adresi boravište tužitelja prijavljeno dugi niz godina. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o prebivalištu, a među ostalim daje osvrt i na primjenu članka 9. stavka 4. tog Zakona, koji propisuje da je osoba dužna tijekom prijave i odjave dati točne i istinite podatke. Poziva se i na primjenu članka 4. Zakona o prebivalištu, prema kojem se boravište može prijaviti na razdoblje do godinu dana (stavak 2.), a da ne može trajati duže od dvije godine propisuje stavak 3. tog članka Zakona. Posebno prvostupanjski sud daje osvrt na tužbeni prigovor tužitelja da u predmetnom slučaju ima osnove za prijavu boravišta na predmetnoj adresi zbog potrebe službe, tvrdeći da je i ranije s te osnove prijavljivao boravište na istoj adresi, a utvrdivši da tužitelj službu obavlja u V. G., a ne u S. I. Z. gdje je prijavio boravište, neosnovanim je ocijenio tužbeni navod o primjeni zakonske osnove propisane u članku 4. stavku 4. Zakona o prebivalištu, koji propisuje iznimke od primjene stavka 3. tog članka Zakona. Dakle, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da se u predmetnom slučaju ne radi o propisanoj iznimci, a da i sam tužitelj, potvrđujući da na navedenoj adresi ima prijavljeno boravište više od deset godina neprekidno, ukazuje da na toj adresi ne boravi nego prebiva, zajedno sa svojom obitelji.
9. Nadalje, a kako su tijekom provedenog upravnog postupka utvrđene sve bitne činjenice za donošenje zakonite odluke o predmetnoj stvari, odnosno da je na temelju već utvrđenog činjeničnog stanja pravilno tužitelju poništena prijava boravišta u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, sud je ocijenio nesvrsishodnim provođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem predloženih svjedoka (Ž. G. i N. G., roditelja tužiteljeve supruge, A. R., supruge tužitelja i Z. R., oca tužitelja), kao i prijedlog da se službenim putem zatraži podatak od MORH-a u koje vrijeme je tužitelj radio, odnosno imao dežurstvo unatrag četiri godine. Naime, prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se na temelju već utvrđenog činjeničnog stanja može donijeti pravilna odluka, tj. osnovano je odbio dokazne prijedloge tužitelja, uključujući i prijedlog da se zatraže spisi od tuženika iz kojih će biti vidljiva osnova po kojoj je tražio i dobivao ranija boravišta, jer provođenje daljnjih dokazni prijedloga ne bi utjecalo na ishod postupka i donošenje drukčije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.
10. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude. Naime, prvostupanjska presuda je zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a to tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju. Također valja reći da je prvostupanjski sud za svoje zaključke i stajališta u obrazloženju pobijane presude naveo valjane, dostatne i relevantne razloge, čime je postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio bilo kakve povrede koje bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecale na donošenje pravilne i zakonite presude.
11. Tužitelj u žalbi ponavlja iste razloge koje je isticao i u tužbi, kao i tijekom upravnog spora, u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, a zbog čega je ovaj Sud ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić , v.r.
