Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-748/2023-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Š. L., odvjetniku u B., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD Ć. i Š. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-1571/2019-30 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-1571/2019-30 od 28. travnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 1.393,69 eur[1] / 10.500,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama te isplatiti mu i 3,65 EUR (27,48 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. studenog 2008.

– 8,84 EUR (66,61 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. siječnja 2009.

– 12,58 EUR (94,82 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. veljače 2009.

– 14,28 EUR (107,58 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. ožujka 2009.

– 9,61 EUR (72,42 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2009.

– 10,51 EUR (79,15 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. svibnja 2009.

– 3,37 EUR (25,42 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. lipnja 2009.

– 2,28 EUR (17,21 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2009.

– 2,05 EUR (15,41 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. listopada 2009.

– 4,50 EUR (33,88 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. prosinca 2009.

– 8,71 EUR (65,61 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. siječnja 2010.

– 14,70 EUR (110,73 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. veljače 2010.

– 13,32 EUR (100,38 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. ožujka 2010.

– 21,45 EUR (161,64 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2010.

– 19,91 EUR (150,01 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. svibnja 2010.

– 22,91 EUR (172,64 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. lipnja 2010.

– 48,93 EUR (368,64 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. srpnja 2010.

– 43,57 EUR (328,29 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. kolovoza 2010.

– 59,93 EUR (451,56 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2010.

– 54,28 EUR (408,97 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. listopada 2010.

– 45,19 EUR (340,47 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. studenog 2010.

– 64,37 EUR (485,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. prosinca 2010.

– 88,77 EUR (668,87 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. siječnja 2011.

– 71,49 EUR (538,67 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. veljače 2011.

– 78,14 EUR (588,77 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. ožujka 2011.

– 70,43 EUR (530,63 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2011.

– 71,83 EUR (541,21 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. svibnja 2011.

– 104,49 EUR (787,27 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. lipnja 2011.

– 107,67 EUR (811,24 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. srpnja 2011.

– 134,96 EUR (1.016,82 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. kolovoza 2011.

– 120,94 EUR (911,22 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2011.

– 105,60 EUR (795,62 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. listopada 2011.

– 103,95 EUR (783,22 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. studenog 2011.

– 102,77 EUR (774,31 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. prosinca 2011.

– 110,09 EUR (829,45 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. siječnja 2012.

– 116,47 EUR (877,52 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. veljače 2012.

– 117,32 EUR (883,96 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. ožujka 2012.

– 112,91 EUR (850,71 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2012.

– 115,89 EUR (873,16 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. svibnja 2012.

– 117,93 EUR (888,52 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. lipnja 2012.

– 114,50 EUR (862,68 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. srpnja 2012.

– 115,40 EUR (869,48 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. kolovoza 2012.

– 112,83 EUR (850,10 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2012.

– 107,35 EUR (808,82 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. listopada 2012.

– 113,27 EUR (853,45 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. studenog 2012.

– 116,12 EUR (874,88 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. prosinca 2012.

– 114,04 EUR (859,27 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. siječnja 2013.

– 102,87 EUR (775,07 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. veljače 2013.

– 112,36 EUR (846,60 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. ožujka 2013.

– 113,19 EUR (852,85 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2013.

– 109,47 EUR (824,81 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. svibnja 2013.

– 97,90 EUR (737,61 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. lipnja 2013.

– 97,60 EUR (735,40 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. srpnja 2013.

– 100,45 EUR (756,81 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. kolovoza 2013.

– 105,00 EUR (791,15 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2013.

– 111,32 EUR (838,71 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. listopada 2013.

– 108,06 EUR (814,17 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. studenog 2013.

– 110,37 EUR (831,55 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. prosinca 2013.

– 112,98 EUR (851,25 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. siječnja 2014.

– 114,60 EUR (863,48 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. veljače 2014.

– 118,04 EUR (889,38 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. ožujka 2014.

– 116,92 EUR (880,90 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2014.

– 113,11 EUR (852,25 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. svibnja 2014.

– 111,89 EUR (843,07 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. lipnja 2014.

– 112,45 EUR (847,22 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. srpnja 2014.

– 116,76 EUR (879,73 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. kolovoza 2014.

– 120,39 EUR (907,11 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2014.

– 119,64 EUR (901,43 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. listopada 2014.

– 122,78 EUR (925,10 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. studenog 2014. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg

– 124,92 EUR (941,19 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. prosinca 2014.

– 123,66 EUR (931,71 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. siječnja 2015.

– 201,06 EUR (1.514,91 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. veljače 2015.

– 189,32 EUR (1.426,42 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. ožujka 2015.

– 196,99 EUR (1.484,22 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2015.

2. Istom presudom utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja, te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 1.434,31 eur /10.806,81 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Žalbu protiv te presude podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu, broj 236-44/2005 sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF (valutna klauzula) i u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

6. Nije sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor u valuti švicarskog franka, a radilo se o kreditu s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,25% godišnje, koja kamatna stopa je tijekom trajanja Ugovora mijenjana u više navrata, a o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja. Tužitelju je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 55.000,00 CHF, a korisnik kredita se obvezao otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da su odredbe Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, a zaključak o njihovoj ništetnosti je zasnovao na utvrđenjima iz odluka sudova koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredaba ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, između kojih je i tuženik, sklapale s potrošačima u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Radi se o odlukama trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev t-249/2014 i Rev-2221/2018.

8. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni Ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanje Ugovora.

9. Tužiteljevo pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi očito sa stajališta prvostupanjskog suda proizlazi iz odredbe članka 502. c. ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, prvostupanjski sud pravo tužitelja da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. I konačno, prvostupanjski sud ukazuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci Rev-3142/18 i odluku Ustavnog suda broj U-III-2233/19 u kojima je zauzet stav da je kolektivna presuda direktno primjenjiva u pojedinačnom privatnom sudskom postupku i da se u tom postupku ne moraju izvoditi dokazi već je potrebno jedino vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.

10. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više s osnove kamate u odnosu na prvotno ugovorenu, te koliko je više platio s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan isplate kredita, pa je obvezao tuženika platiti tužitelju navedene razlike sa zateznim kamatama, uz ocjenu da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove.

11. Istaknut prigovor zastare otklanja pozivom na stav izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2245/17.

12. U odnosu na istaknut prigovor radi prijeboja prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika, koje je istaknuto radi prebijanja.

13. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

15. Pogrešan je stav tuženika da se stav prvostupanjskog suda ne bi mogao temeljiti na presudama iz predmetnih kolektivnih tužbi, na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

16. Nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovornih odredbi. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenim u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odlukama sudova koje su pobrojane u prvostupanjskoj odluci na osnovi odredbe članka 502.c. ZPP-a. Navedenom odredbom, kao što je već ranije rečeno, propisano je pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju.

17. Sukladno tome i presude donesene u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača imala bi obvezujući učinak na ovaj predmet te bi i utvrđenje o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imalo učinak i na ovaj predmet.

18. U odnosu na prigovor zastare treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

19. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

20. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe tražbina tužitelja po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari. Predmetna presuda u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope i ovdje tuženika postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u donosu na valutnu klauzulu i ovdje tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i po ni jednoj osnovi rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu. Podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila prekinuta zastara, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005:dalje-ZOO-a) i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

21. Tužitelju, u tom kontekstu, pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu te na razliku anuiteta između početno ugovorene kamatne stope i kasnije obračunate promjenjive kamatne stope, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 1111. st. 1. ZOO-a, u pogledu čega je dosuđen iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem i to utvrđenje suda određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

22. Nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava visinu dosuđene razlike, ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i VSRH je izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022.

23. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata na valjano dosuđeni iznos od svake uplate ističući da banka nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom predmetu utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prama okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

24. No, osnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud nije proveo dokaz predložen po tuženiku (saslušanje svjedoka – zaposlenika tuženika), na okolnost pregovaranja s tužiteljem, očito cijeneći da je pored direktnog učinka presude iz kolektivnog spora to suvišno.

25. Naime, imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. za reći je kako je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime, Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

26. Dakle odbijanjem dokaznog prijedloga radi saslušanja svjedoka, a naročito zaposlenika banke koji je radio na obradi konkretnog kredita, pa i samog tužitelja, prvostupanjski je sud zanemario tvrdnje tuženika iznesene u pravcu obaviještenosti tužitelja kao potrošača o značenju spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na čemu se i nadalje ustraje u žalbi. Radi se o činjeničnom pitanju od slučaja do slučaja kako to s pravom smatra tuženik i konačno o tome je donesen i zaključak na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova održan 5. studenog 2020. Prema tome tuženiku valja omogućiti da osporava tužiteljevu tvrdnju o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora predlažući dokaze na okolnost da se o toj odredbi pregovaralo. Dodaje se da ovaj sud ocjenjuje da saslušanje javnog bilježnika, kod kojeg je ugovor solemniziran, nije relevantno, budući da javni bilježnik nije strana u predmetnom ugovornom odnosu niti strana koja ima utjecaja na pregovor i postizanje dogovora ugovornih strana.

27. Budući da navedeno dovodi do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog čega je za sada dvojbena i pravilnost primjene materijalnog prava, žalba tuženika ukazuje se osnovanom.

28. Ujedno valja istaknuti da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da potraživanje tuženika po osnovi tzv. negativne tečajne razlike ne postoji, obzirom da bi ugovor djelomično bio ništetan. Upravo temeljem ništetnosti ugovora ili dijela ugovora strane su dužne jedna drugoj vratiti ono što je stečeno temeljem ništetnog ugovora, a tu spada onda i razlika koja se ogleda u nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene.

29. Međutim valja istaknuti da nije dovoljno da se tuženik samo pozove na prigovor radi prijeboja, već je njegova obveza u skladu s odredbama ZPP-a urediti prigovor radi prijeboja, a dužnost je suda pozvati ga da to i učini.

30. U nastavku će postupka prvostupanjski sud provesti predložene dokazne prijedloge - saslušanjem djelatnika banke i tužitelja te ocijeniti potrebu izvođenja ostalih dokaznih prijedloga tuženika radi saslušanja svjedoka što bi bilo svrhovito jedino ukoliko se odnose na okolnost obaviještenosti tužitelja i pregovaranja o spornim člancima ugovora o kreditu (neposredni kontakt istih sa tužiteljem) i sve navedeno ocijeniti zajedno sa ostalim provedenim dokazima, te imajući u vidu citirane odrede Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, koje sve odredbe dolaze u primjenu kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio, izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu.

31. Ujedno, obzirom na postavljeno pitanje o pojmu potrošač, valja istaknuti da činjenicu da je u predmetnom odnosu tužitelj potrošač, dokazuje tužitelj, a što je po ocjeni ovog suda i dokazao dostavom i sadržajem predmetnog ugovora. Ukoliko tuženik tvrdi suprotno, tada je teret dokaza na tuženiku.

32. Slijedom navedenog valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka te je sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

33. O troškovima ovog žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud prilikom donošenja nove odluke.

U Rijeci 15. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec v.r.