Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kž-131/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. M., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 2. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 8 K-1083/2019 od 4. srpnja 2022., na javnoj sjednici održanoj 15. studenoga 2023., u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Miljenka Babića,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog L. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj 8 K-1083/2019 od 4. srpnja 2022. je, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08, 76709, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. - dalje ZKP/08-19, u svezi čega valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve "Narodnih novina" 152/14., 70/17. i 126/19. u kojima su objavljene izmijene i dopune tog zakona koje su također bile na pravnoj snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) stavio izvan snage kazneni nalog istoga suda broj 8 K-1083/19-2 od 25. srpnja 2019. Istom presudom proglasio je krivim optuženog L. M. zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz čl. 229. st. 1. t. 2. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom L. M. izrečena je uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08-19 oštećena B. S. je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-19, u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08, optuženom L. M. je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik L. M. po branitelju T. H., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o sankciji te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ("Narodne novine" 152/08, 76709, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22. - dalje ZKP/08-22) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-149/2023-3 od 22. veljače 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s čl. 475. st. 2. ZKP/08-22 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Miljenka Babića, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08-22 održana u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika L. M., te njegovog branitelja T. H., odvjetnika.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik uvodno naznačene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-22, ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi sud prvog stupanja ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-22, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-22).

8. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ostvarenje te žalbene osnove žalitelj u bitnome nalazi u tome da se pobijana odluka temelji samo na iskazu oštećenice, koji dokaz, međutim, prvostupanjski sud ne dovodi u korelaciju sa iskazom svjedoka V. K. koji mu daje alibi, s posljedicom da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud ukazuje kao pogrešno utvrđeno.

8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada svoja utvrđenja o postojanju odlučnih i drugih važnih činjenica u ovom predmetu zasniva na iskazu oštećene B. S..

Naime, oštećenica je i po stavu ovog žalbenog suda iskazivala vrlo uvjerljivo, okolnosno, konkretno i detaljno, s time da je optuženika prilikom radnje prepoznavanja, prethodno ga detaljno opisavši, sa sigurnošću prepoznala kao osobu koja je kritične zgode izašla iz vozila sive boje marke "Smart" te joj s vrata strgnula lančić.

Žalitelj je doduše u pravu kada u žalbi primjećuje da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije decidirano naveo zašto ne prihvaća iskaz svjedoka V. K., međutim, imajući na umu da je taj svjedok u svom iskazu tvrdio da optuženik kritične zgode uopće nije bio na mjestu događaja (alibi), a što je u izravnoj suprotnosti u odnosu na iskaz oštećenice u povezanosti s rezultatima radnje prepoznavanja, koje dokaze sud prvog stupnja iz prethodno navedenih razloga s pravom ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu, tada je logikom stvari, premda to nije izrijekom navedeno u pobijanoj presudi, jasno i očito zbog čega prvostupanjski sud iskaz navedenog svjedoka ne prihvaća kao vjerodostojan dokaz.

Uz to ovaj žalbeni sud dodatno uočava da je evidentno riječ o pristranom svjedoku, jer isti optuženika, prema vlastitom iskazu, poznaje još od malena, s njim je u prijateljskim odnosima, te se često znaju družiti i zajedno popiti kavu.

9. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, koju žalbenu osnovu u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po stavu ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odabir vrste i mjere kaznene sankcije (tako mu je s pravom cijenio kao olakotno da do sada nije bio osuđivan, dok otegotne okolnosti na njegovoj strani nije utvrdio), te ga na temelju toga s prvom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 /šest/ mjeseci.

Isto tako, imajući posebice u vidu da optuženik do sada nije bio osuđivan, a što upućuje da počinjenje predmetnog djela predstavlja eksces u njegovom dosadašnjem životu, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio da se u ovom slučaju opravdano može očekivati da isti i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela, te mu je stoga pravilno izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 /dvije godine/ ne počini novo kazneno djelo, a koje vrijeme provjeravanja, posebice imajući na umu da do sada nije bio osuđivan, i ovaj žalbeni sud nalazi pravilno određenim.

Za izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je prvostupanjski sud pobijanom presudom osudio optuženika, a kako to isti sugerira u žalbi, u ovom slučaju nije bilo mjesta.

Naime, sukladno odredbi 47. st. 1. KZ/11 pri izboru vrste i mjere kazne sud polazi od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pri čemu je posebice, između ostalih okolnosti, dužan cijeniti trud počinitelja da naknadi štetu.

Sastojci krivnje propisani su u odredbi iz čl. 23. KZ/11 prema kojoj je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

Budući da je optuženik predmetno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja (prema čl. 28. st. 2. KZ/11 s izravnom namjerom postupka počinitelj kada je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje), u stanju pune ubrojivosti i neokrnjene svijesti da je njegovo djelo zabranjeno, s time da na njegovoj strani ne postoji nijedan zakonom propisani ispričavajući razlog, to u ovom slučaju, a imajući slijedom svega prethodno navedenog na umu da je predmetno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje, kao i činjenicu da prema podacima u spisu nije ništa poduzeo da oštećenici nadoknadi štetu nastalu počinjenjem djela, nema govora o tome da mu je pobijanom presudom izrečena prestroga kaznena sankcija.

10. Naposljetku, optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu, osim što istu uvodno naznačuje u žalbi, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju činjenice da je isti zaposlen, a imajući s druge strane na umu složenost i trajanje ovog postupka, pravilno postupio kada ga je na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-19 obvezao na plaćanje paušalnih troškova ovog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna.

11. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-22 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-22 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 15. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko v.r.